Gost autor

Окупација

zilikaka RSS / 09.03.2021. u 17:59

 Гост аутор: nikvet pn

Нешто размишљам –  други светски рат, окупација у Србији… Како је то изгледало? Знамо сви како су текле битке далеке али појма немамо како је то изгледало у реалности, у свакодневном животу. О томе се нигде није учило, нигде ништа озбиљно записано, тек окрајци. Размишљам са становишта просечног човека који има породицу, посао, приход и расход. Није да немамо искуства од те феле, прошло се овде тога подоста; инфлација, санкције, бомбардовање, 5.октобар, експлозија магацина муниције, поплава… Просечан човек гледа да спасе породицу, имовину, да избегне беду; природно и нормално.

Из ове памети покушавам да се сместим у главу свога деде Душана '41. Као школован порески чиновник Министарства финансија Краљевине Југославије каријеру је почео двадесетих у вукојебини, Ђаковица, да би после пар година у служби аванзовао преко Бечеја и Ср. Карловаца до Параћина '38. Породица пресрећна, индустријски град у процвату, цивилизација. Као и сви чиновници становали су под кирију, код становитог Мике Балонџије. Звучи као алкос? Не, напротив, тврд домаћин. Стаклене балоне оплео би врбовим прућем и продавао надалеко. Занатска радња довољно успешна да породица пристојно живи па још да сагради у дну дворишта кућу за издавање као додатни приход. И није био једини у чаршији. У околним градовима није било конкуренције; голо стакло неће цело ни до Ћуприје а оплетен балон изволте у Беч. Таквих сателитских фирмица везаних за Стаклару било је много. Још и више од Штофаре. Све те ситне и крупније занатлије заједно са трговцима, индустријалцима и сеоским газдама сачињавале су чаршију, јавно мнење. Они су водили привреду, доносили приход у град и о њему одлучивали. Локалне политичаре тог времена нико и не помиње; ћате.

Када је дошла окупација сви су са зебњом пратили шта ће бити али у основи није се много тога променило. Немачка управа поставила је за председника општине Павлуса, Немца што се показало као мудар потез. Мештанин деценијама радио је код Теокаревића па пред пензију од отпремнине отворио ткачницу. Немцима на виталној саобраћајници интерес је био мир и рад; тако је и било. У једноконфесионалној средини није било превјерених да праве клања као Западним Србима или Бугара јужније, утолико лакши окупациони посао. Довољан је био мали гарнизон од пар десетина војника плус понешто бугарских али под Швабом мирних ко бубице. Реквизицију робе из фабрика поштено су плаћали, као и стоку сељацима. Јесу то били инфлаторни Недићеви динари али то је цвеће према чувеној инфлацији деведесетих.

За непуне четири године окупације није било ратних дејстава ни репресалија према цивилима. Свако је радио свој посао, ћутао и трпео оскудицу и неизвесност. Стање одлично у односу на друге крајеве Краљевине. Немци су Параћин третирали исто као и било који индустријски градић у окупираној Француској или Бенелуксу. Покрет отпора био је колико и тамо (Ало-Ало), није било ни четника ни партизана.

Мала дигресија пар година уназад: сеоски газда Драгутин послао је сина у Праг на студије. Сина није вукла књига него лагодан живот и – комунизам. На распусту преко лета уместо да води породични посао и раднике он им је држао ватрене говоре и после осам радних сати пуштао кућама. Отац бесан укинуо му је апанажу и одрекао преко новина. Син из Прага оде у Шпанију да ратује. Кад је овде запуцало '41 није имао ауторитета да у родном крају диже устанак него на Космају где га његови упуте на заседу да погине. Звао се Бранко Крсмановић.

Окупација је протекла мучно и оскудно. Ослобођење је дошло са Русима (ракију дајеш, жене кријеш) који су протутњали, био је и понеки наш са њима. Нова власт била је крута и тврда, у њој није било баш ниједног мештанина (откуд домаћих комуниста у индустријском граду). Одмах су ушли у Штофару и саопштили г.Теокаревићу да то више није његово него народно. На суђењу за наводну колаборацију главу му је спасла срећа и мудрост. Ино-приход фабрике током рата није уносио у земљу него је у Лондону '43 на берзи купио аустралијске вуне за наредних десет година. Уз један услов - истовар у Солуну може искључиво на његов потпис. Из станчића у Београду покупили би га да то обави.

Огроман капитал променио је власника преко ноћи. И шта је ту Мика Балонџија и остала чаршија у оном Андрићевском значењу, шта је имала на то да каже кад је онолики Теокаревић једва живу главу изнео? Стакларски акционари, банкари, трговци, занатлије? Сеоске газде? Има, бунили се, како да нису али све то је сређено по кратком поступку. Тај мучан и крвав период нека остане комунистима на образ и историчарима на пребројавање али исход знамо. Брзо је завладао тајац и предаја. То је онај психички моментум исти као Ноле кад преломи противника па га трти до топлотне смрти универзума.

Од Хитлера претекосмо некако ал' од Тите нећемо никако. И нису. Тих пар стотина људи који су водили град, послове, доносили приход више нису постојали. Пресрећни који су преживели постали су људске нуле, зомбији. Као Карађорђе кад је поплашио Србе горе од Турчина па се устанак омасовио исто тако је и Тито поплашио Србе горе од Немца. Па омасовио и комунисте, дотле непостојеће. Новој власти споља утераној прво су пришли градска фукара и сеоски ђилкоши. Уследила је беда гора него за време окупације. Комунисти су по фабрикама плате скресали а село почистили. Шваба је жито-бикове-свиње како-тако плаћао а ови ништа, још и земљу одузели. А ако немаш разрезано да предаш ајде на робију.

 Чаршија се поново етаблирала као и увек и свуда али персонално тотално другачија. То више нису била образована галантна господа која своју децу гања на посао, клавир и француски већ бахати неписмени разбојници. После су се мало култивисали. Пришло им је подоста чистих часних људи идеалиста који су им нехотично прали образ. Сви они су се касније повукли у беду дубоко разочарани.

И најзад како је ту прошао Мика Балонџија? Ућутао се јер оде глава. У Занатску задругу није хтео. Одјавио је радњу али не и занат. Наставио је да плете и продаје на ситно, за пијаце и вашаре. Живело се тање али остао је газда свој на своме. За разлику од сина – слуга код Тита, и унука – слуга код Швајцарца.

И сад, свако има своју верзију. За пређашњу чаршију комунисти су били нерадничка багра жељна да отме, за новонасталу чаршију пређашњи су били бездушни експлоататори радничке класе и сиротиње, кулаци. Чија је верзија тачнија не зна се а ка'ће се сазнати не знамо. Зато се овде овако гложимо годинама и нико туђе аргументе упамет не прима. Емоције и даље царују нажалост. А свет иде својим путем, клатно се неумитно помера.

 

Све ово је рекла-казала, покупљено од породице и суграђана што није смело јавно да се прича. Лего-коцкице оне сакривене покушавам да саставим. Је ли истина или није појма немам, историчар нисам, ако су лагали мене… Доступно је расправи и аргументима али не и емоцијама и вређању, на пристојности хвала унапред.


 



Komentari (475)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

st.jepan st.jepan 16:01 11.03.2021

Re: ...

Kod nas su zakoni pisani tako da te država konstantno tera da ideš u ilegalu, odnosno da kršiš neki propis, i da bar deo poslovanja bude takav.I to se radi namerno, da kad počneš da štrčiš, bilo da porasteš, bilo da se ne slažeš politički, imaju mehanizam da te drže u šaci, ako nećeš da platiš reket ili ako mnogo talasaš.

Da, to je point.
Nedavno, lomio sam se da li da krenem u jedan "boli glava" biznis, ali odustao sam upravo zbog toga, te sam svoj kapital (suvenir iz boljih vremena) definitivno šibnuo preko grane.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 16:58 11.03.2021

Re: ...

U periodu 1990-1996. i ja sam (volim, eto, svašta da probam) bio kapitalista. Najsitniji (tri-četri zaposlena), ali fakat, iskorišćavajući tu, gore opisanu, tuđu privatnu svojinu, napravio sam neki kapital. I danas zbog toga osećam nelagodnost i neki magloviti stid, bez obzira što sam svojim uposlenicima na prvom sastanku predložio da rade bez plata, a da profit delimo. Svi su graknuli "hoćemo plate", i tako, dobili su tek neznatni delić onoga što su mogli dobiti da su se usudili da, poput mene, malo reskiraju.


Bravo za idealizam! Ima primera firmi koje uspesno posluju po tom obrascu:

http://de.wikipedia.org/wiki/GEA_(%C3%96sterreich)
st.jepan st.jepan 17:52 11.03.2021

Re: ...

Neues aus der Nachbarschaft
U periodu 1990-1996. i ja sam (volim, eto, svašta da probam) bio kapitalista. Najsitniji (tri-četri zaposlena), ali fakat, iskorišćavajući tu, gore opisanu, tuđu privatnu svojinu, napravio sam neki kapital. I danas zbog toga osećam nelagodnost i neki magloviti stid, bez obzira što sam svojim uposlenicima na prvom sastanku predložio da rade bez plata, a da profit delimo. Svi su graknuli "hoćemo plate", i tako, dobili su tek neznatni delić onoga što su mogli dobiti da su se usudili da, poput mene, malo reskiraju.

Bravo za idealizam! Ima primera firmi koje uspesno posluju po tom obrascu:
http://de.wikipedia.org/wiki/GEA_(%C3%96sterreich)

Pa, kako da ti reknem, i nije bio idealizam već nužnost.
Bio sam tada sasvim bez novca, ali imao sam dobro učvaren plan. Poverio sam ga jednoj atraktivnoj i pametnoj devojci, koju sam tih dana upoznao. Predložio joj da dve nedelje na reskir glumi moju sekretaricu. Rekao sam joj: "ako krene, radićemo i biće love, ako ne krene - niš'". Začudo, pristala je, i već posle nekoliko dana lova je krenula da kaplje, pa sam andažovao još dvoje. Nisu pristali na ponuđeni ortakluk (i oni bili bez kinte, pa objektivno nisu ni mogli pristati), i stoga sam morao da se zadužim. Plate sam isplaćivao redovno, mada sam neko vreme napola gladovao. Ali kad je lova stala da pritiče, i to baš onako curkom, osetila se u kancenariji izvesna tenzija, blago nezadovoljstvo. Srećom, to je brzo prevaziđeno - odnosi su se unormalili.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 18:19 11.03.2021

Re: ...

Pa, kako da ti reknem, i nije bio idealizam već nužnost.


Ma to ti sad samo tako vidis

Inace, kod onog gore pomenutog primera (ne bih da pravim reklamu pa ne pominjem ime) slicno je krenulo kao kod tebe. Kad se posao razradio onda je doslo do prosirenja aktivnosti (kako bi se sirila antiliberalna ideologija ) a jedno od pravila je da vlasnik i direktor firme sebi isplacuje istu platu kao i svim ostalim zaposlenima (ukljucujuci i radnike). Nije ovo jedini takav primer naravno.
haklberi_tom haklberi_tom 19:26 11.03.2021

Re: ...

bene_geserit
st.jepan
A nečija mladost, snaga, zdravlje i ljudsko dostojanstvo, i to je valjda nečija privatna svojina, a ipak, prigrabio si je, iskoristio, ugradio u svoju privatnu svojinu. To je kapitalizam, to nam se upravo (opet) dešava.

freehand
Inače, nikad nisam pročitao nikakvu kuknjavu nad životima i imovinom Turaka proteranih onomad iz Beograda i Srbije. Kako to i da li je to moguče?!
Pa nije valjda da nam država počiva na nepravdi ikomunizmu pre komunizma?

Impresivno.
Ovoliko glupe komentare se ne sećam da sam video skoro, možda kad se Čarli opusti.
Jedan objašnjava kako mu mladost prolazi zbog kapitalizma, drugi opravdava komunistička otimanja teranjem Turaka.
Bravo još jednom.

Zašto ove idiotarije spajaš sa Čarlijem?!
st.jepan st.jepan 19:34 11.03.2021

Re: ...

Zašto ove idiotarije spajaš sa Čarlijem?!

Da, i ja se čudim.
Meni bi, na primer, bilo prirodnije da s Čarlijem spaja svoje (edit: idiotarije).
haklberi_tom haklberi_tom 19:53 11.03.2021

Re: ...

st.jepan
svaki privatnik koji malo mozga ima tretira dobre i vredne radnike kao deo porodice, kao nešto najvrednije u svojoj firmi.

Apsolutno!
Tako sam svoje i tretirao, te sam sa svima ostao prijatelj.
Da, bio sam 5-6 godina kapitalista, i ponašao se kao svaki kapitalista - uredno sam profit trpao u svoj džep, a njima isplaćivao neke, tada normalne (a zapravo nenormalno niske) platice. Razumeo sam dakle. i u potpunosti ispoštovao kapitalistički koncept, jer tako se jedino i može.
I uopšte, kad uđem u neku igru, igram po pravilima te igre. Dok mi se igra, ili dok moram, Ali meni lično, taj koncept kupovine tuđih životnih resursa za vrednost nužno manju no što ti resursi ostvare, naprosto nije prijao, nije bio po mom ukusu.
Kome ne smeta, OK - ja tu ionako ne mogu niš'.
Zaradio sam dovoljno, a i taj biznis mi je već nesnosno dosadio, pa sam firmu ladno ukinuo. Ni to otpuštanje nije mi godilo. al jbg, to je kapitalizam. Ulogu kapitaliste sam dakle, uz izvesnu nelagodnost, regularno odigrao do kraja.
Srećom, svi ti moji su se odlično snašli i javno mi odali priznanje za korektan odnos i svojevrsnu školu.

Bravo!
bene_geserit bene_geserit 23:33 11.03.2021

Re: ...

Naravno da imam (tj. imao sam) ideju. Ni za koga, pa ni za mene obavezujuću - verovatno je jedna od mnogih.
Pomenuo sam je negde gore:
... bez obzira što sam svojim uposlenicima na prvom sastanku predložio da rade bez plata, a da profit delimo

Ne bi da ti kvarim žurku, ali kako bi to tačno radilo za poslove kod kojih treba da organizuješ koju hiljadu ljudi da radi zajedno na istom projektu ?
Ili kod recimo hi-tech stvari gde je potrebno uložiti koju milijardu da bi nešto započeo.
st.jepan st.jepan 02:58 12.03.2021

Re: ...

bene_geserit
Naravno da imam (tj. imao sam) ideju. Ni za koga, pa ni za mene obavezujuću - verovatno je jedna od mnogih.
Pomenuo sam je negde gore:
... bez obzira što sam svojim uposlenicima na prvom sastanku predložio da rade bez plata, a da profit delimo

Ne bi da ti kvarim žurku, ali kako bi to tačno radilo za poslove kod kojih treba da organizuješ koju hiljadu ljudi da radi zajedno na istom projektu ?
Ili kod recimo hi-tech stvari gde je potrebno uložiti koju milijardu da bi nešto započeo.

Ma nemam pojma, nisam se time bavio, ne zanima me.
Niti sam ekonomista, niti sam privrednik, niti sam, božemioprosti, ideolog.
A i da jesam, ne verujem da bih se upuštao u izmišljavanje nekakvih univerzalnih recepata. Ali ako bih se, ne do' bog, našao u situaciji da rešavam problem organizovanja firme sa hiljadama uposlenika, verovatno bih razmišljao u pravcu radničkog akcionarstva (do 49% stafu).

A otkud ja ipak u ovoj davežnoj priči? Pa naprosto, u jednom kratkom periodu, izvodio sam stilsku vežbicu pod radnim naslovom "ja kapitalista", i radnim podnaslovom "omaž pradedi". Rešavao sam, onako intuitivno, svoj tadanji konkretni problemčić (neimao za plate, a trebali mi rintači, pa sam stafu nudio ortakluk). Video sam, umem ja to, mogu ja to, pa sam, uz lako gaduckanje i natruhe "socijalnog stida" (nikako empatije koju mi rukobludno imputiraš), gurao tu priču neko vreme, pa me žešće smorilo, pa batalio.

Rodio sam se nanovo čim sam se rastosiljao gnjavaže zvane "međuljudski odnosi" i odnosi sa Državom. Od tada, ništa osim onog što mogu, em sasvim sam, em bez ikakvog roka i obaveze prema bilo kome. A sve to pod devizom "ja sam platil' porez, i s njima nemam niš'".

bene_geserit bene_geserit 05:41 12.03.2021

Re: ...

Ma nemam pojma, nisam se time bavio, ne zanima me.

A zbog čega onda uopšte diskutuješ o temi manirom kako mali Perica zamišlja, na nivou deteta al baš malog ?
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 08:33 12.03.2021

Re: ...

A otkud ja ipak u ovoj davežnoj priči? Pa naprosto, u jednom kratkom periodu, izvodio sam stilsku vežbicu pod radnim naslovom "ja kapitalista", i radnim podnaslovom "omaž pradedi". Rešavao sam, onako intuitivno, svoj tadanji konkretni problemčić (neimao za plate, a trebali mi rintači, pa sam stafu nudio ortakluk). Video sam, umem ja to, mogu ja to, pa sam, uz lako gaduckanje i natruhe "socijalnog stida" (nikako empatije koju mi rukobludno imputiraš), gurao tu priču neko vreme, pa me žešće smorilo, pa batalio.

Rodio sam se nanovo čim sam se rastosiljao gnjavaže zvane "međuljudski odnosi" i odnosi sa Državom. Od tada, ništa osim onog što mogu, em sasvim sam, em bez ikakvog roka i obaveze prema bilo kome (npr. kupim-picnem-tapnem stan, il iznedrim neki incidentualni art). A sve to pod devizom "ja sam platil' porez, i s njima nemam niš'".


Ovo me podseti na tvoje Pismo direktoru koje je pretpostavljam iz tih davnih dana:

"Poštovani gospodine direktore,

U sredu, 15.12.1993. obećali ste da ćete na račun moje firme uplatiti 1.800.000.000.000 dinara (hiljadu i osam stotina milijardi din.), kao protivvrednost ugovorenih 300 nemačkih maraka (tri stotine DEM).

Na sreću, obećanje ste održali ‒ upravo toliko dinara uplatili ste već sutradan, dakle u četvrtak.
Nažalost, u četvrtak, prema „Politici", a i u stvarnosti, za toliko dinara više nisu davali 300 DEM, nego 150 DEM.
Nažalost, taj novac je uplaćen posle 14 časova, te je mogao da „legne" tek u petak.
Nažalost, onih „300 DEM", u petak više nije vredelo 150 DEM, nego 90 DEM.
Nažalost, samo teoretski ‒ na blagajni SDK nije bilo gotovine, a petkom slabo primaju virmane.
Na sreću, službenici SDK sinula ideja ‒ telefonski prebaciti novac na nečiji tekući račun, pa onda uzeti čekove i s njima u robi (kojoj robi?) izvući više.
Nažalost, na tekući račun ne primaju telefonski, a čekove ne daju na osnovu "petog primerka".
Nažalost, morao sam da sačekam subotu.
Nažalost, u subotu onih „300 DEM" više nije vredelo 90 DEM, nego 60 DEM.
Nažalost, samo teoretski. Novac je, istina, stig'o, al' još nije leg'o.
Nažalost, nije bilo druge nego da sačekam ponedeljak.
Na sreću, u ponedeljak novac leg'o.
Nažalost, u ponedeljak onih „300 DEM" više nije vredelo 60 DEM, nego 18 do 36 DEM.
Nažalost, samo teoretski. Jer, u praksi (tj. banci), moglo je 50 milijardi u kešu (nešto manje od jedne marke po uličnom), a ostatak u 35 čekova (nula DEM po uličnom).
Nažalost, nije moglo baš toliko čekova, bilo je tu nekih minusa...
Moglo je tri čeka (2 piva, po kafanskom).

S poštovanjem, Stjepan Mimica,
direktor projekta „Ko je ko u Srbiji"

P.S.
Mojoj sekretarici i meni, ona dva piva baš legla, hvala.
Da li ću ikada saznati ko mi popi ostatak, mislim onih 298 piva koja ste Vi pošteno platil?"
(St.Jepan, Neki mesec, neki dan, 1993)
shmoo shmoo 09:16 12.03.2021

Re: ...

crossover
gvozden1
За Даворјанку и Рекса

Luks bre, Luks :)


Јбг, нисам био на часу кад се радио Лукс па сам побркао.
Какав сад коњ? Сад ће још да испадне да је тамо било гробље кућних љубимаца.










shmoo shmoo 09:25 12.03.2021

Re: ...

crossover
gvozden1
crossover
gvozden1
За Даворјанку и Рекса

Luks bre, Luks :)


Јбг, нисам био на часу кад се радио Лукс па сам побркао.
Какав сад коњ? Сад ће још да испадне да је тамо било гробље кућних љубимаца.

Pa nisam baš siguran, ali mi negde u sećanju stoji da je tamo zakopao nekog svog konja.


Брате мили, па није ваљда и Петра Стамболића сахранио у авлији. То Дедиње је увек било мало на своју руку, чак и кад сам ја ишао у школу тамо.



Је л' се сећаш Петопарца?

Сад си ме подсетио на неки концерт Лаких пингвина када им је изашла она прва песма која их је "прославила", оно "Можда, можда"... Свирали тада у Петопарцу.

И гитариста "солира" (у ствари тремолира), а публика му скандира:"Чаславееее, Чаславеееее!!!"

Поред мене стоји Гиле из Оргазма, ставио наочаре, гледа и слуша концерт Лаких пингвина пажљиво око 2 и по минута, скине наочаре, врати их у футролу и у џеп и каже:"Е, одо' ја!" И оде човек.

Ја ост'о до краја те лајв свирке Ђолета и Лаких пингвина којом су се они представили Дедињу.







st.jepan st.jepan 10:49 12.03.2021

Re: ...

bene_geserit
Ma nemam pojma, nisam se time bavio, ne zanima me.

A zbog čega onda uopšte diskutuješ o temi manirom kako mali Perica zamišlja, na nivou deteta al baš malog ?


- Čiko, čiko, zašto ti je vrat tako crven?
- Zato što sam redneck!

Čitaj, brate, sve ti gore lepo piše!
Naročito sam se potrudio da napišem tako da i ti mož' da razumeš, al vidim, džaba.

Znam da je po disklajmeru zabranjeno otkrivati identitet, a naročito lik blogera pod nickom, ali ti si me, svojom ponositom neodustajnošću, ugnječio do te mere da ću reskirati trajni ban, so evo:

bene_geserit:



nikvet pn nikvet pn 13:47 12.03.2021

Re: ...

Neues aus der Nachbarschaft

Ovo me podseti na tvoje Pismo direktoru


Хвала Ноје на подсету бисера блоговске антологије. Мој наклон г.Стј, и не дај се наједити од нашег доброг Бенета, лаки неспоразум очигледно.

Кад смо већ код реминисценција...

Мој чича-Бранко ми ето испричао и о здравственој заштити пре окупације. После Првог рата у чаршији је радио један стари лекар који потегне па умре. Начелника притисну да набави новог и он се распише по држави. Нуди стан. Откуд општини стан? Од задужбинара, људи без наследника радо су тако остављали. Општини добро дошло за доктора, учитеља... Од кирије других задужбина ето и платице. Добро се руковало, баш на ползу отечеству.

И дође први др Ракић за физикуса. Општински лекар. Плаћају неку сићу да три дана у недељи ради фрај сиротињу, ресто за паре. Али нема тарифа, то је блам, него ко колико да. Циција трговац Оскијанијан мора да се испружи много више од рецимо Боже касапина, таки му рејтинг. А и сиротиња не иде празних руку код доктора, јабуку бар имаш.

Кад је дошао други доктор радна недеља била је попуњена и то се звало диспанзер. (Ми Џигерани ето имамо диспанзер а ви Ћурани (Јагодинци) ни физикуса, лече вас бабе врачаре утата)

Када је дошао и трећи то је већ замирисало на болницу, али треба четири доктора и зграда. Министар здравља другачије неће да потпише. За зграду је било лако али за четвртог мука.

Најзад дошао је и четврти, па још донео и рентген! Ето болнице, јуху! Али тај др Благојевић био је мало, хм, мангуп. Ренгеле је оставио у својој ординацији. Сликао је за болницу по уговору све ок али објавио да може да види пол детета. И навалили домаћини са трудним снајкама. Доктор трудницу постави, пусти оно жуто светло са крстом, кликне и готово. Мушко, машала! Ајде да то упишемо и наплатимо. Кад их испрати он у задњу рубрику упише - женско. Домаћин који добије унука дође да части али који добије унуку дође да се буни. Отвори доктор дебелу књигу, дај да видимо, аха ево, шта овде пише, женско, јеси писмен? Снајка мора да је пречула али немој ти сад на њу да ровеш. Да укине млеко, то оћеш?! Пусти то, живо је и здраво, биће мушко догодине.

st.jepan st.jepan 14:20 12.03.2021

Re: ...

nikvet pn
Neues aus der Nachbarschaft

Ovo me podseti na tvoje Pismo direktoru


... не дај се наједити од нашег доброг Бенета,


Ma kakvo jeđenje, tronut sam.

Takva redneck jednoslojnost i rezolutnost, u meni može da izazove jedino nežnost.

Кад смо већ код реминисценција...


Genijalno!
Genije!
mariopan mariopan 15:49 12.03.2021

Re: ...

После Првог рата у чаршији је радио један стари лекар који потегне па умре. Начелника притисну да набави новог и он се распише по држави.


crossover crossover 21:32 12.03.2021

Re: ...

shmoo
Је л' се сећаш Петопарца?


Не сећам се баш Петопарца али се сећам да је био у МЗ Дедиње. Био сам само једном, кад је свирао Мали Гвозден, који уопште није мали, има два метра, него је млађи буразер једног нашег ортака из краја.

Ми смо преко дана углавном висили у Нишави, то нам је била школска кафана, коју смо делили са дизајнерима, и што је још много важније - са дизајнеркама.
Atomski mrav Atomski mrav 16:25 10.03.2021

8 sati

На распусту преко лета уместо да води породични посао и раднике он им је држао ватрене говоре и после осам радних сати пуштао кућама


A koliko je inače trajalo radno vreme?
nikvet pn nikvet pn 18:49 10.03.2021

Re: 8 sati

Atomski mrav
A koliko je inače trajalo radno vreme?


Јеси ишао некад да радиш у надницу? Ниси, знао би

Ја јесам.

Трећи гимназије, распуст, хоћу бициклу али врага, ћале купио москвича, нема. Нема везе зарадићу је сам. Идем да надничим на Економији, 5 сома дневно. Бицикла Рог кошта 105. 21 дан арбајт. Ради се од 6-18 па и дуже терају. Тешко у пм, врелац, зној, жуљеви али издржим. Ајмо ћале да купимо бајс. Сав срећан одаберем љуту макину; они пишу неке папире, отац се смешка: Чувај кинту, узели смо на креду. Нисам веровао да ти то можеш, браво.

Е сад пар питања: на чијој земљи сам ја то рмбао? На задружној. Ко ме је плаћао? Задруга. Државна фирма где се ваљда ради 8 сати, реко Маркс? Одакле задрузи земља? Није им деда оставио него комуниста одузео. Тамо где су кулаци сиротињу цедили по 12 сати дневно сада ето свануло им, аха.

kamilo_emericki kamilo_emericki 11:46 11.03.2021

Re: 8 sati

nikvet pn
Atomski mrav
A koliko je inače trajalo radno vreme?


Јеси ишао некад да радиш у надницу? Ниси, знао би

Ја јесам.

Трећи гимназије, распуст, хоћу бициклу али врага, ћале купио москвича, нема. Нема везе зарадићу је сам. Идем да надничим на Економији, 5 сома дневно. Бицикла Рог кошта 105. 21 дан арбајт. Ради се од 6-18 па и дуже терају. Тешко у пм, врелац, зној, жуљеви али издржим. Ајмо ћале да купимо бајс. Сав срећан одаберем љуту макину; они пишу неке папире, отац се смешка: Чувај кинту, узели смо на креду. Нисам веровао да ти то можеш, браво.

Е сад пар питања: на чијој земљи сам ја то рмбао? На задружној. Ко ме је плаћао? Задруга. Државна фирма где се ваљда ради 8 сати, реко Маркс? Одакле задрузи земља? Није им деда оставио него комуниста одузео. Тамо где су кулаци сиротињу цедили по 12 сати дневно сада ето свануло им, аха.


Ne znam kako je gdje bilo regulisano ali prijedorskoj Agrouniji se u sezoni radilo čitav dan ali se plaćalo 8 sati. Ostali sati su se plaćali u zimskom peruodu kad nije bilo posla na otvorenom polju pa su ljudi bili kod kuća.
Sretao sam ja raznih zanesenjaka u životu ali nikad nisam čuo da je neko gasio traktor ili kombajn na pola njive jer je tri sata i kraj radnog vremena. Istina, u vršidbi su se ljudi smjenivali na mašinama zbog vrućina i iscrpljenosti.
Atomski mrav Atomski mrav 14:35 11.03.2021

Re: 8 sati

nikvet pn
Atomski mrav
A koliko je inače trajalo radno vreme?


Јеси ишао некад да радиш у надницу? Ниси, знао би

Ја јесам.

Трећи гимназије, распуст, хоћу бициклу али врага, ћале купио москвича, нема. Нема везе зарадићу је сам. Идем да надничим на Економији, 5 сома дневно. Бицикла Рог кошта 105. 21 дан арбајт. Ради се од 6-18 па и дуже терају. Тешко у пм, врелац, зној, жуљеви али издржим. Ајмо ћале да купимо бајс. Сав срећан одаберем љуту макину; они пишу неке папире, отац се смешка: Чувај кинту, узели смо на креду. Нисам веровао да ти то можеш, браво.

Е сад пар питања: на чијој земљи сам ја то рмбао? На задружној. Ко ме је плаћао? Задруга. Државна фирма где се ваљда ради 8 сати, реко Маркс? Одакле задрузи земља? Није им деда оставио него комуниста одузео. Тамо где су кулаци сиротињу цедили по 12 сати дневно сада ето свануло им, аха.



Ovolika tirada a da mi nisi odgovorio na pitanje.
I ti smatraš da je OK na taj način iskorišćavati ljude?
mariopan mariopan 10:18 13.03.2021

Re: 8 sati

Јеси ишао некад да радиш у надницу? Ниси, знао би


Ja sam išla, ne u nadnicu nego kod prijatelja Braneta koji je imao mnogo zemlje. Kako sam Beograđanka prvo su mi "objasnili" da je ovo kukuruz, to se ne seče motikom, a ono je sirak to i sve drugo se okopava, ručno iz nekog razloga.

Idemo nas četvoro, on i njegova žena, i mi.....a kog vraga su krenule i dve babe, njegova majka od 70 godina i komšinica, njena ispisnica? Šta one da rade na njivi nije mi jasno, neka štrikaju kod kuće mi ćemo mladi to začas odraditi.


Odemo kombijem na njivu, svako zauzme jednu brazdu i kreneno. Ja ne umem ni da držim motiku ali se ne dam, za svaku travku koju vidim se sagnem i oplevim, zaostajem. Kod mene u red upadaju da mi pomažu ali ja opet zaostajem.

One dve babe ćakulaju i odmiču, lake kao perce a mene sve boli, ne vidi se kraj njivi a ja krvave žuljeve na rukama, jedva dočekam da izađemo i sednemo pod neko drvo. Tu doručkujemo slanine, sira, hleba i crna luka pa okrenemo jedan red nazad. Utom se i smrklo ili se meni smrklo jer tolike brazde njiva nikad nisam videla. Moje vatreno krštenje je prošlo.

Ali mi je Brane priznao da će se to što sam ja oplevila i okopala poznavati do jeseni. Tako sam ga savesno odradila.
milisav68 milisav68 10:30 13.03.2021

Re: 8 sati

mariopan
Ali mi je Brane priznao da će se to što sam ja oplevila i okopala poznavati do jeseni. Tako sam ga savesno odradila.

E, upravo je to problem nerazmevanja.

Niti se svi radnici trude da urade posao kako treba, niti sve gazde cene trud svojih radnika.
mariopan mariopan 10:45 13.03.2021

Re: 8 sati

milisav68
mariopan
Ali mi je Brane priznao da će se to što sam ja oplevila i okopala poznavati do jeseni. Tako sam ga savesno odradila.

E, upravo je to problem nerazmevanja.

Niti se svi radnici trude da urade posao kako treba, niti sve gazde cene trud svojih radnika.

Pre bih crkla nego da predam oružje i priznam da nešto ne mogu. To je moj inat radio i kad me sve bolelo, ali inače sam volela da ono što radim uradim kako treba ili ga ne radim uopšte, pustim druge koji to bolje znaju.

A upoznala sam i one koji sve rade ofrlje i provlače se preko tuđe grbače, pogotovo na poslu. Prezirali smo takve ali im ništa nismo mogli, to su uvek bili nečiji štićenici. Toga je bilo i biće.
milisav68 milisav68 11:42 13.03.2021

Re: 8 sati

mariopan

A upoznala sam i one koji sve rade ofrlje i provlače se preko tuđe grbače, pogotovo na poslu. Prezirali smo takve ali im ništa nismo mogli, to su uvek bili nečiji štićenici. Toga je bilo i biće.

Ma naravno, nego ja pričam o stereotipu - sve gazde/privatnici (državni neprijatelji) su loši, a svi radnici su super.

A ima dobrih i loših na obe strane.

Država tu treba samo zaštiti i jedne i druge, a ne komanduje.

Da ne može loš gazda da gazduje, i ujedno da se loš radnik provlači.

Pa ko loše radi nek propadne, a da se trud dobrih isplati.
freehand freehand 15:52 13.03.2021

Re: 8 sati

nikvet pn
Atomski mrav
A koliko je inače trajalo radno vreme?


Јеси ишао некад да радиш у надницу? Ниси, знао би

Ја јесам.

Трећи гимназије, распуст, хоћу бициклу али врага, ћале купио москвича, нема. Нема везе зарадићу је сам. Идем да надничим на Економији, 5 сома дневно. Бицикла Рог кошта 105. 21 дан арбајт. Ради се од 6-18 па и дуже терају. Тешко у пм, врелац, зној, жуљеви али издржим. Ајмо ћале да купимо бајс. Сав срећан одаберем љуту макину; они пишу неке папире, отац се смешка: Чувај кинту, узели смо на креду. Нисам веровао да ти то можеш, браво.

Е сад пар питања: на чијој земљи сам ја то рмбао? На задружној. Ко ме је плаћао? Задруга. Државна фирма где се ваљда ради 8 сати, реко Маркс? Одакле задрузи земља? Није им деда оставио него комуниста одузео. Тамо где су кулаци сиротињу цедили по 12 сати дневно сада ето свануло им, аха.


Koliko ja domašujem i koliko znam "rad u nadnicu" je u smislu u kome sam ga ja pominjao podrazumevao rad od jutra do sutra, za hranu ili nekakvu minimalnu novčanu nagradu u pogana vremena kad se drugačije nije moglo zaraditi za život.
Ova paklena ekspolatacija studenata koji zato što im je otac kupio nov automobil (i to najbolji!) skup i u ono vreme fensi bicikl moraju da zarade na njivi gde su za rad pristojno plaćeni deluje kao loša zajebancija.
gvozden1 gvozden1 19:58 10.03.2021

.....

Ne stižem da kažem ono što sam prvo nameravao, Nik, odlična priča, a Zili održala reč.
Svaka čast.

Ps
Još samo da Filip objavi moj ilustrovani mužički blog o četnicima :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:30 10.03.2021

Re: .....

gvozden1
Ne stižem da kažem ono što sam prvo nameravao, Nik, odlična priča, a Zili održala reč.
Svaka čast.

Ps
Još samo da Filip objavi moj ilustrovani mužički blog o četnicima :)


E, huči, ako neće Fića da te primi, možeš i kod mene uvek da se raspištoljiš i razgibaničiš. Uvatila mi se paučina na autorskom nalogu.
gvozden1 gvozden1 20:44 10.03.2021

Re: .....


E, huči, ako neće Fića da te primi, možeš i kod mene uvek da se raspištoljiš i razgibaničiš. Uvatila mi se paučina na autorskom nalogu

Ma zezao se sa Filipom da mi objavi blog sa četničkim pesmama i slikama :)

A tebi hvala, možda i bude nešto.
omega68 omega68 23:41 10.03.2021

Re: .....


Gradžanski rat još uvek traje...
Domaćine odličan blog.
shmoo shmoo 02:10 11.03.2021

Културбунд

omega68

Gradžanski rat još uvek traje...




А где си ти још то и када видео игде на овом свету да се неко својевољно и милом одрекао својих привилегија у друштву које је стекао силом?

Не бива то, пријатељу. Никад и нигде.


Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.



П.С. - У време краљевине основана је организација Културбунд.

За време окупације постојале су посебне продавнице намењене искључиво немачким војницима у Србији које је народ такође називао културбунд.

Три деценије после завршетка Другог светског рата када бих питао моју кеву где се то спрема да иде, одговарала би ми понекад са:"Идем са Мицом у културбунд."

Мица је била њена другарица из детињства удата за официра Титове војске, а та реченица моје маторе је значила да је њена другарица води у посебну продавницу намењену официрима Титове војске у коју су њих две улазиле с Мицином пропусницом да бисмо и ми нашу кућу снабдели производима (углавном прехрамбеним) који су у осталим продавницама намењеним обичном грађанству били далеко скупљи.






shmoo shmoo 02:04 11.03.2021

"Бог да прости"

Од Хитлера претекосмо некако ал' од Тите нећемо никако. И нису.






nsarski nsarski 02:13 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

shmoo
Од Хитлера претекосмо некако ал' од Тите нећемо никако.








Evo samo za tebe, shmoo, a i druge zainteresovane, o tome kako se otimačina dešava (ovde se za primer uzima Ukrajina s početka dvadesetog veka, i kako je došlo do čuvene gladi). Kao da su prepisivali neke situacije kod nas iz prvih posleratnih godina.

nsarski nsarski 02:37 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

Da razradimo tezu - "jbg, napravio si nešto, ali došli drugi pa uzeli, bože moj, dešava se". Ovo nije o mojoj porodici ali jeste o porodici iz komšiluka, dve kuće dalje. Pričala mi majka o tome.

Dakle, bila porodica Balzareno, ovde u mom kraju, ljudi lekari, imali dvoje dece, s kojima se moja majka kao klinka igrala. Tokom rata radili po bolnicama, ambulantama, gdegod treba. Rat jeste, ali ljudi poboljevaju i u ratno doba. Takva im priroda. Nisu pristupali nikakvim vojskama, radili i preživljavali u ratnom Beogradu.
Imali su lepu, dvorišnu kuću, ništa luksuzno niti uporedivo sa dedinjskim vilama, ali baš lepa kuća i lep plac.
Došao kraj rata, Beograd tek oslobođen. Izvesni partizan, S. Opačić, okićen ordenjem (posle se ispostavilo da mu je ordenje administrativnom greškom dodeljeno - jeste bio komunista, ali nije bio neki izuzetni heroj) prođe kroz naš kraj, dopadne mu se kuća porodice Balzareno. Bilo vreme čišćenja od buržuja i narodnih izdajnika. Sve na izvolite. Sa par drugova uđe noću u kuću dok su ljudi spavali, izvede ih napolje, bez suđenja ubije kao kerove i zakopa negde u parku, Karađorđevom mislim. Narodni neprijatelji, jebiga.
Još im se krevet nije ohladio, a drug heroj se uselio u oslobođenu kuću. Okad ga pamtim bio je u penziji, uglavnom se šetao ulicom, i u ono vreme javljao Gde Treba ko slavu slavi, kome dolaze stranci, i, uopšte kakvu posetu prima. Imao je decu, ćerku i sina, i ja sam viđao njegovog sina kad je odrastao - bio je stariji od mene, ali poznanik iz ulice, i sve to. Pikali fudbal ponekad
Taj sin je kasnije bio sitan kriminalac, pa posle malo ozbiljniji, pa sa Radomanom Božovićem švercovao naftu, zato ga jurili da ga ubiju, i poslednje što o njemu znam je da se krije negde na Kipru, izbegavajući progonitelje. Na neki način je uspeo da proda tu kuću kad su matorci izumrli, kuću kupili Crnogorci i sada je na njenom mestu jedna kič predimenzionisanna kuća sa 6 stanova. 4 su uvek prazna, a ispred ostala 2 se stalno šunjaju crni džipovi sa pripadajućim ošišanim vlasnicima.
I tako je porodica Balzareno radila, kućila se, a onda došli pobednici, uzeli im sve što su stekli svojim radom. Tako to ide, i s tim se treba pomiriti i ne treba kukati. Dešava se, idemo dalje. Počinjemo ponovo s onim što je preostalo.
Ako nas ima. A ako nas nema, onda nas nema (ovo je iz Biblije).
shmoo shmoo 02:49 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

nsarski

Evo samo za tebe, shmoo, a i druge zainteresovane, o tome kako se otimačina dešava (ovde se za primer uzima Ukrajina s početka dvadesetog veka, i kako je došlo do čuvene gladi). Kao da su prepisivali neke situacije kod nas iz prvih posleratnih godina.




Тјах, можемо ми да стављамо на то етикете и у том тренутку а и у потоњим деценијама, да то називамо разним именима и образлажемо тобожњим вишим циљевима, али отимачина ипак остаје отимачина јер она то и јесте, зар не?

А ти одавно знаш да ја волим да ствари називам правим именима а не да се кријем иза неких демагошких еуфемизама.

zilikaka zilikaka 08:52 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

Tako to ide, i s tim se treba pomiriti i ne treba kukati. Dešava se, idemo dalje. Počinjemo ponovo s onim što je preostalo.
Ako nas ima. A ako nas nema, onda nas nema (ovo je iz Biblije).

Najtragičnije u primeru koji si naveo je što su lljudi izgubili živote. Sve drugo je nadoknadivo.
Da se razumemo, niko ne podržava otimanje tuđeg ali mislim da je ovde više reč o životnoj filozofiji pri okolnostima na koje ne možeš da utičeš. Ideš dalje.
A posebno unositi silne emocije u to danas, posle skoro 80 godina, je tek besmisleno. Može ovako u blogovskoj dangubi, al u realnom životu, ko god se mnogo osvrtao na to, ulazio je u samodestrukciju.

Ne znam, valjda su me tako naučili da je najveći kapital koji imaš onaj u glavi. Sve drugo može da dođe i prođe. Možda je to racionalizacija, a možda i modus za preživeti na području koje slabo pamti mir i blagostanje al je zato preturilo nevolja svih vrsta onoliko.

...a za sudbinu sina tog ubice me ne iznenađuje. On nije bio naučen da nešto pametno od života uradi, kao i ogromna većina potomaka takvih. I to su mi nekako u porodičnim pričama često ilustrovali na raznim primerima.
milisav68 milisav68 09:06 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

zilikaka
Da se razumemo, niko ne podržava otimanje tuđeg ali mislim da je ovde više reč o životnoj filozofiji pri okolnostima na koje ne možeš da utičeš. Ideš dalje.

Stvar je u tome što niko nije odgovarao ni za to ubistvo, ni za otimanje imovine.

Ako to prevedemo na današnje vreme, onda ne treba da se bunimo što sin Željka Mitrovića nije dobio zasluženu kaznu ili što nema snimka sa naplatne rampe.

Jbga - ideš dalje.
zilikaka zilikaka 09:13 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

Ako to prevedemo na današnje vreme, onda ne treba da se bunimo što sin Željka Mitrovića nije dobio zasluženu kaznu ili što nema snimka sa naplatne rampe.

Ne, upravo to treba da radimo sada, kada to ne može da te košta glave, a ne da trošimo energiju na vreme i događaje na koje nikakvog više uticaja nema.

milisav68 milisav68 09:28 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

zilikaka
Ne, upravo to treba da radimo sada, kada to ne može da te košta glave,

Ne može da košta glave?

Mislim da ne znaš u kakvoj zemlji živiš.
zilikaka zilikaka 09:33 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

milisav68
zilikaka
Ne, upravo to treba da radimo sada, kada to ne može da te košta glave,

Ne može da košta glave?

Mislim da ne znaš u kakvoj zemlji živiš.

U odnosu na vreme koje je predmet ove priče, skoro je pa bezopasno. Možeš da laješ kolko voliš.

nikvet pn nikvet pn 09:42 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

milisav68
Mislim da ne znaš u kakvoj zemlji živiš.


[/url][url=https://www.danas.rs/drustvo/prebio-me-kum-ministra-policije/]
milisav68 milisav68 09:54 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

zilikaka
U odnosu na vreme koje je predmet ove priče, skoro je pa bezopasno. Možeš da laješ kolko voliš.

Zato što su vile na Dedinju već njihove.

I zato što je gomila otete zemlje državna.

A i za to lajanje...

MUP Srbije: Namerno zapaljena kuća novinara

Pa Krušik....

Pa...mrzi me sad da tražim šta se sve dešavo u zadnjih par godina i ko je sve najebo.

Mnogo toga jednostavno prođe ispod radara zbog bacanja raznih koski.
nsarski nsarski 11:39 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

Da se razumemo, niko ne podržava otimanje tuđeg ali mislim da je ovde više reč o životnoj filozofiji pri okolnostima na koje ne možeš da utičeš. Ideš dalje.
A posebno unositi silne emocije u to danas, posle skoro 80 godina, je tek besmisleno. Može ovako u blogovskoj dangubi, al u realnom životu, ko god se mnogo osvrtao na to, ulazio je u samodestrukciju.


Naravno, slažem se. Dva momenta, međutim, su me inspirisala da napišem o toj porodici. Uzgred, ja nikoga iz te porodice ne poznajem, niti imam bilo kakve veze s njima lično. Prosto, postoji ta priča o njima, svakog dana prolazim pored te kuće i ponekad se setim stvari koje sam o njima čuo. Dva momenta, dakle.

Kada su Ameri uništavali Irak onomad, razgovaralo se o tome kako najefikasnije zastrašiti narod. Čega se običan čovek najviše plaši? E, pa, najviše se plaši slučajnog nasilja (random violence), mnogo više nego nekih dalekih bombi, pomorskih bitaka, invazija i sličnih stvari o kojima se piše po novinama ili snimaju filmovi. Ne, to su ne-lične, depersonalizovane stvari.
Najviše se plaši da mu bilo ko, kako mu se ćefne, može da uđe sa ulice i bez ikakvog razloga počne da bije njega i ukućane, maltretira, otima, uništava, itd. Ozbiljni ljudi veruju da je upravo takav strah izrodio sadašnju civilizaciju u kojoj se ceni i priželjkuje najpre stabilna država u kojoj postoje zakoni, gde je život bezbedan i imovina zaštićena.

Drugi momenat. Pamtiti s gorčinom nešto što se desilo pre 80 godina je pomalo opsesivno. Nadam se, međutim, da nisi bila iznenađena kada su se Srbi u Hrvatskoj pobunili kada je istaknuta šahovnica i na izborima pobedili ustaški nastrojeni likovi, jer im je to odmah probudilo sećanja na nešto što su decenijama ranije prošli. Među njima je tada još uvek bila živa neka mala Dara i sećanja iz prošlosti. Bilo bi cinično njima reči da preteruju, da je to prošlost, a prošlost je da se zaboravi i baci na đubrište kako reče Henri Ford.

Naravno, po ovom lepom danu ima i boljih i veselijih tema, ali naš domaćin ovde je postavio naslov "Okupacija". Ona se desila pre 80 godina, i možda je autor zaista mislio na današnju okupaciju, a ja nisam imao suFtilnosti da to ukapiram.



gedza.73 gedza.73 11:48 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

. Izvesni partizan, S. Opačić, okićen ordenjem (posle se ispostavilo da mu je ordenje administrativnom greškom dodeljeno - jeste bio komunista, ali nije bio neki izuzetni heroj) prođe kroz naš kraj, dopadne mu se kuća porodice Balzareno. Bilo vreme čišćenja od buržuja i narodnih izdajnika. Sve na izvolite. Sa par drugova uđe noću u kuću dok su ljudi spavali, izvede ih napolje, bez suđenja ubije kao kerove i zakopa negde u parku, Karađorđevom mislim.


I tako je porodica Balzareno radila, kućila se, a onda došli pobednici, uzeli im sve što su stekli svojim radom.

Isto su se ponašali Bugari, Austrugari, Švabe, komunisti... Svako je imao svoje 'antifašističko' opravdanje za ubijanje i pljačkanje.

ispred ostala 2 se stalno šunjaju crni džipovi sa pripadajućim ošišanim vlasnicima.

Meni su ti posleratni komunisti apsolutno u istoj ravni sa ovim kriminalcima.

Ujedno rasprava na blogu oslikava stanje i društvo u kome se nalazimo. Ubij, opljačkaj, otmi i opravdaj višim ciljevima, budi podoban.
mariopan mariopan 15:44 11.03.2021

Re: "Бог да прости"

zilikaka
milisav68
zilikaka
Ne, upravo to treba da radimo sada, kada to ne može da te košta glave,

Ne može da košta glave?

Mislim da ne znaš u kakvoj zemlji živiš.

U odnosu na vreme koje je predmet ove priče, skoro je pa bezopasno. Možeš da laješ kolko voliš.


Bolje nemoj
zilikaka zilikaka 09:39 11.03.2021

Nešto se mislim

I ovaj moj gost, kakav je, raspalio vatru, skupio društvo, i povukao se u neprimetjenost, a meni ostavio da trčim od stola do stola i ložim furunu.
Pa ti posle budi domaćin...
nikvet pn nikvet pn 09:58 11.03.2021

Re: Nešto se mislim

Виша сила доматјице драга, у нашему граду и околини управо гостује вирус афричке свињске куге па мало фрка. Али победићемо, као и увек.

Морам наше блогопосетиоце да похвалим, да констатујем како су фини, уљудни, учтиви и конструктивни. За разлику од тамо неких других на другим блоговима
niccolo niccolo 19:21 11.03.2021

Re: Nešto se mislim

Pa ti posle budi domaćin...

E da...

zilikaka zilikaka 19:36 11.03.2021

Re: Nešto se mislim

niccolo
Pa ti posle budi domaćin...

E da...



Ajde bre ti...i šta će jednom fiškalu VIP?
vlad_aleksh vlad_aleksh 10:06 11.03.2021

Рат је био бољи

Одличан текст.
Постоје 3 (словима: три) историје.
Прву историју су писали победници. И не само да су је писали, већ су је и брисали. То је званична историја која се учи у школама свих држава света. Та историја је склона промени, или ревизији (што би рекли интелектуалци), у зависности од актуелних идеолошких оквира. То је једна обична договорена рашомонијада, у којој је обећавана светла будућност извеснија и јаснија од тамне и несрећне прошлости. Без обзира да ли причамо о обећаном комунистичком рају бескласног друштва или о свету у коме ће сви бити вакцинисани вегани у скафандерима који возе електричне аутомобиле.
Другу историју су преживели обични људи. То је углавном усмена историја. Она је крхка попут паучине михољског лета. Највећи непријатељи су јој смрт обичног сведока, непоузданост сећања и недостатак ширег оквира. То је једна обична недоговорена рашомонијада.
Трећу историју само Бог зна. То је оно шта се заиста десило. То, ми, обични смртници, никада нећемо у потпуности сазнати.
Што се тиче Другог светског рата, ситуација је јако компликована. И у свету - глобално, и код нас - локално. Што се тиче глобалног прегледа, то је отприлике укратко изгледало овако. Након Шпанског грађанског рата, у који су се умешали нацисти и фашисти, са једне стране, као и комунисти са друге стране, долази Минхенски споразум између демократских капиталиста и нациста, што се може схватити као пријатељски договор. Потом нацисти и комунисти потписују пакт, који је очигледно уперен против демократских капиталиста. Затим нацисти нападају демократске капиталисте, а потом и своје савезнике комунисте. На крају се удружују комунисти и демократски капиталисти и уништавају нацисте. Фашисти су у читавој причи били само лева сметала. На пример, нацисти су фашистичке авионе звали летећим ковчезима, а бродове плутајућим. Где је ту Јапан, који није био ни фашистички нити нацистички? Или где је у целој овој причи неутрална Швајцарска чије су банке кредитирале све или барем већину зараћених страна? Наводно је Черчил рекао Божидару Пурићу, последњем Србину који је био председник југословенске краљевске владе, да је циљ тог великог рата био сламање два милитаризма у Европи: немачког и српског. Да ли је тај наводни циљ и остварен?
Што се тиче нас на локалу, то је већ истинско лудило без премца. То је био велики грађански рат свих против свих. Вероватно је на територији окупиране краљевине Југославије постојало више од 20 војних формација. А само једна је била легална и легитимна. Њеном команданту се ни дан дањи не зна где су му побацане кости. А иако је рехабилитован пре безмало 6 година, он у главном граду нема ни улицу, нити споменик. То заправо значи да рат још није окончан.
И на крају, али не и мање битно, у вези са уџбеником из историје за 8. разред. У питању је једна издавачка кућа у власништву странаца. Нећу да јој спомињем име, одмах бисте се сетили која је. За коалицију држава која се борила против Хитлера, у поменутом уџбенику, употребљава се назив "антифашистичка коалиција". То је погрешно, јер је у питању идеолошка синтагма. Да ли нашој деци уџбенике пишу комунисти који раде као пролетери у приватној капиталистичкој фирми нацистичких потомака? Ако то заиста јесте тако, то би значило - "рат је био бољи".
zemljanin zemljanin 11:08 11.03.2021

Re: Рат је био бољи

А иако је рехабилитован пре безмало 6 година, он у главном граду нема ни улицу, нити споменик

preciznije ponistene su ondasnje odluke suda zbog nepravilnosti i sl. ... ima razlike
predatortz predatortz 13:49 11.03.2021

Slično iskustvo

Slično porodično iskustvo i veoma slične priče sam slušao od mojih. Očeva strana, bogati seljaci koji su vremenom napredovali do trgovaca, za ono doba školovanih, a deda do žandarmerijskog poručnika - državnog činovnika sa platom i nekim ugledom u društvu.
Majčini, odreda, trgovci generacijama po babi, a po dedi bogati seljaci.

Posle aprilskog sloma, organizovali se protiv ustaša, deda aktivno učestvovao u organizaciji naroda za ustanak, da je bio partizan nosio bi spomenicu u najmanju ruku. Ustaše odbili, potom ih nagrdili (reči pokojne babe) do te mere da im više nije padalo na pamet da prismrde selu. One koji su hteli da se igraju revolucije takođe nagrdili februara '42. Ni oni se dugo posle toga tu nisu pomijali.
Nemci prošli dva puta kroz selo, oba puta uz najavu (takav sporazum sa četnicima imali). Ono što su za potrebe vojske uzeli, jer jednom su logorovali, uredno platili domaćinima. Ubili učitelja, bio predratni komunista i neko govno ga odrukalo.

E, sad, anegdota...
Kad sam babu pitao za to ubistvo učitelja, odnosno kako je učitelj komunista ostao živ u četničkom selu do dolaska Nemaca, otprilike je razgovor tekao ovako:

Ja: Učitelj bio komunista? Pa je li se to znalo?
Baba: Znalo se.
ja: Pa, kako ga naši nisu ubili? (jbga, tako učen da su četnici kolju sve koji im nisu bili po volji)
Baba: A što da ga ubiju?
Ja: Zato što je bio komunista!
Baba: Boga mi, dijete, nisi ti sav svoj! Što bi neko ubio učitelja, ko bi nam đecu učio?! Narod ga volio, bio pošten čovjek...

Ja ostadoh zbunjen.

Eto, to je ta ratna saga, sve do dolaska oslobodilaca.

A onda, ne pitaj...
Osamnaest mojih prezimenjaka, sve braća i bliži rođaci, sahranjeni u jednu liniju na kraj groblja. Umlaćeni noževima, kočevima, sečene glave... Među njima i moj deda koji im je bio komandant bataljona.

Kuća zapaljena, baba tučena, "otkup" ko scene iz filma o Jasenovcu. Hrabri pobednici terali sve starije od 15 godina u "poteru bande", u planinu, da idu ispred streljačkog stroja i "isteruju bandu". Naši nisu pucali, jbga to im žene, deca, rodbina, kumovi, komšije...
Grupe četnika koje su se povlačile iz Srbije su znale i da zapucaju dok su se probijale. Nekoliko je tako glavu izgubilo.

Selo kažnjeno, zadnji u redu za put, struju, telefon, ambulantu... Škola pre rata bila osmoletka, posle rata odlučili da je dovoljno četiri razreda tu da se uči. Ko želi više (moj otac i stric) piči 9 km do prvog sela gde ima peti razred.

Narod, mađi, čim se moglo, zapalio za Švajcarsku i Nemačku, selo ostalo puno srednjovečnih, posle staraca, a pred ovaj rat u selu sa oko 1200 kućnih brojeva nisi mogao 50 sposobnih za pušku da nađeš.
Planulo '92., baba Daru od devedeset leta, oni za kojima se ovde često nariče, zakucali na ulazna vrata trošne joj kuće, da onako sitna čini krst.

Eto...



mariopan mariopan 15:51 11.03.2021

Re: Slično iskustvo

Planulo '92., baba Daru od devedeset leta, oni za kojima se ovde često nariče, zakucali na ulazna vrata trošne joj kuće, da onako sitna čini krst.

Laka joj zemlja. Šta na to da se kaže?
predatortz predatortz 16:07 11.03.2021

Re: Slično iskustvo

mariopan
Planulo '92., baba Daru od devedeset leta, oni za kojima se ovde često nariče, zakucali na ulazna vrata trošne joj kuće, da onako sitna čini krst.

Laka joj zemlja. Šta na to da se kaže?


Zbog preciznosti, vidim da se može tumačiti da se radi o mojoj babi - baba Dara je žena iz sela, prezimenjakinja. Očeva strina, žena dedinog rođaka.
Moja baba je umrla '93., prirodnom smrću. Živela je sa nama u stanu.
gedza.73 gedza.73 17:59 11.03.2021

Re: Slično iskustvo

Eto...


Tada je pobedila gora strana i uvela mržnju i raskol među Srbe. Bitniji su nam interesi Bangladeša i svetska pravda na Alfa Kentauru nego naši interesi.


zilikaka zilikaka 18:34 11.03.2021

Re: Slično iskustvo

Nemci prošli dva puta kroz selo, oba puta uz najavu (takav sporazum sa četnicima imali). Ono što su za potrebe vojske uzeli, jer jednom su logorovali, uredno platili domaćinima. Ubili učitelja, bio predratni komunista i neko govno ga odrukalo.

Moj otac imao 11 godina kad su došli Nemci. Premalo za svedočenje al dovoljno za sećanje. Već prvih dana su postavili vešala bukvalno ispred njihove kuće. Tu su odmah likvidirali nekoliko desetina Jevreja i Srba, za koje su imali evidenciju da su bili komunisti. Jedan od njih je bio i njihov dalji rođak, zapravo zet.
Znači, gledali su to svojim očima.
Posle su pokupili sve Jevreje iz kraja.
Srbe nisu redom kupili, al se odmah znalo gde im je mesto.
Već sam to ovde pričala, moji su imali stav da je za opstanak Srba u Banatu tih godina najzaslužniji bio sam Špiler.
Čovek bio profesionalni pandur i ganjao komuniste ali nije dozvoljavao odmazde, ni svinjarije koje su uobičajene za takve okolnosti. Možda zvuči apsurdno ali ipak ima prilično logike.
Znalo se veeć 42. za sudbinu babinih preko Tise al ovde njih niko zbog toga nije dirao. Naravno, i oni su bili mirni kao bubice, da ne daju povoda.

...pred oslobođenje su počeli da se povlače i nemački vojnici i poprilično domaćih Švaba sa porodicama.
U tom povlačenju, da bi zaustavili Ruse, Nemci su srušili most na Tisi prema Žablju, a pričalo se da je bio prepun njihovog naroda koji je u konjskim zapregama sledio vojsku. Mnogi su istali i odsečeni sa ove strane.

Za grad se tuklo nekoliko dana, prštalo je svuda okolo i ljudi nisu izlazili iz kuća. Čim su borbe prestale, običan svet je nastavio redovne aktivnosti. Radile su i radnje i pijace i fabrike, mada još i nije bila zvanično uspostavljena vlast.

Nova vlast je prvo pokupila nekoliko industrijalaca i naterala ih da sa tablama oko vrata hodaju uspred gomile.
Fukara se brzo osvestila i prišla pobednicima, dokazujući svoju lojalnost maltretiranjem nepodobnih.

Baba je odmah napravila prvi gaf kad je lokalnu profuknjaču koja se javno vukla sa Švabama i nosila kukasti krst, uz silnu dreku isterala iz kuće. Dotična je u novoj uniformi došla da upiše babu u AFŽ, kao šatro uvažavajući porodičnu istoriju.

Ubrzo je krenula mobilizacija i deda se sam prijavio. Bio im je od velike koristi jer je rešavao probleme sa voznim parkom, i to je verovatno spaslo starijeg sina i sinovca, mobilisane gimnazijalce, da ne završe na Sremskom frontu kao topovsko meso. Rasporedili ih bili u sanitet.

Kad su se vratili iz rata dobili su rešenje da im se oduzima deo kuće, ostavili im bili dve sobe, te je deda potegao one kojima je bio od koristi da se to povuče. I povukli.

Rekoh da je bio i u zatvoru zbog onog stolnjaka, kao pristalica kralja, al i to se rešilo kada je uspeo da dođe do onih jačih koji su ga znali.
Tadašnje lokalne kabadahije shvatile da ima gde da se obrati i nisu ih više dirali. Stavili ih verovatno na listu "pusti budale".
mariopan mariopan 19:48 11.03.2021

Re: Slično iskustvo

predatortz
mariopan
Planulo '92., baba Daru od devedeset leta, oni za kojima se ovde često nariče, zakucali na ulazna vrata trošne joj kuće, da onako sitna čini krst.

Laka joj zemlja. Šta na to da se kaže?


Zbog preciznosti, vidim da se može tumačiti da se radi o mojoj babi - baba Dara je žena iz sela, prezimenjakinja. Očeva strina, žena dedinog rođaka.
Moja baba je umrla '93., prirodnom smrću. Živela je sa nama u stanu.

Lepo za tvoju baku što ste je pazili ali za ovu, čija god bila, strašno je završila. I lepo je što si je pomenuo da se ne zaboravi.
predatortz predatortz 19:59 11.03.2021

Re: Slično iskustvo

mariopan
predatortz
mariopan
Planulo '92., baba Daru od devedeset leta, oni za kojima se ovde često nariče, zakucali na ulazna vrata trošne joj kuće, da onako sitna čini krst.

Laka joj zemlja. Šta na to da se kaže?


Zbog preciznosti, vidim da se može tumačiti da se radi o mojoj babi - baba Dara je žena iz sela, prezimenjakinja. Očeva strina, žena dedinog rođaka.
Moja baba je umrla '93., prirodnom smrću. Živela je sa nama u stanu.

Lepo za tvoju baku što ste je pazili ali za ovu, čija god bila, strašno je završila. I lepo je što si je pomenuo da se ne zaboravi.


Živela je sama. Muž poginuo kao drvoseča, nedugo posle rata. Dece misu imali. Sećam se kako mi je govorila, kada sam bio babina prikolica i išao u posete sa njom:
Sad će tebi Dara da napravi uštipke!

Uštipak je u njenom Kosmosu bio najveća čast.

Eto, ona takva, paučak, već poluslepa, nekog monstruma je inspirisala da je razapne na vrata trošne kućice.


haklberi_tom haklberi_tom 20:09 11.03.2021

Re: Slično iskustvo

mariopan
predatortz
mariopan
Planulo '92., baba Daru od devedeset leta, oni za kojima se ovde često nariče, zakucali na ulazna vrata trošne joj kuće, da onako sitna čini krst.

Laka joj zemlja. Šta na to da se kaže?


Zbog preciznosti, vidim da se može tumačiti da se radi o mojoj babi - baba Dara je žena iz sela, prezimenjakinja. Očeva strina, žena dedinog rođaka.
Moja baba je umrla '93., prirodnom smrću. Živela je sa nama u stanu.

Lepo za tvoju baku što ste je pazili ali za ovu, čija god bila, strašno je završila. I lepo je što si je pomenuo da se ne zaboravi.

Slava joj!
alselone alselone 01:02 12.03.2021

Gložite se glupi Srbi

samo me raduje to sto ce skoro menjati generacija

alselone alselone 01:20 12.03.2021

Re: Gložite se glupi Srbi

Gložite se glupani i isterujte kurac.

mariopan mariopan 15:15 12.03.2021

Re: Gložite se glupi Srbi

alselone
Gložite se glupani i isterujte kurac.


Nekako imam utisak da sav ovaj narod ovde, iako svako isteruje svoje i ne odstupa, zapravo dobro misli ovoj zemlji i narodu, i da se svi na neki način doprinose da nam bude bolje? I da zatreba sutra da se sprovede u delo nešto za naš boljitak oni bi se začas složili?

Svaki je nečim, nekim komentarom, doprineo da otvorimo oči povodom nekih stvari?

Pogotovo najžešći kritičari čije komentare nekad na nož dočekamo i lepimo im etikete, što nije lepo ali to vidim kao da oni bolje vide naše mane i bez milosti nam ih nabijaju na nos? I to je ta korist, makar da nam to viđenje sopstvenog odraza ne prija, od njih, ustvari, imamo najviše koristi.

Moramo progledati kao oni mačići a lakše se progleda kada ti neko zabije prst u oko?

A mozda se i varam?
Atomski mrav Atomski mrav 17:11 12.03.2021

Re: Gložite se glupi Srbi

A mozda se i varam?

Nepopravljivi si optimista i koristiš ružičaste naočare velike dioptrije.
mariopan mariopan 18:11 12.03.2021

Re: Gložite se glupi Srbi

Atomski mrav
A mozda se i varam?

Nepopravljivi si optimista i koristiš ružičaste naočare velike dioptrije.




Može biti da samo više volim da verujem u ovu ružičastu verziju.
predatortz predatortz 18:12 12.03.2021

Re: Gložite se glupi Srbi

samo više volim da verujem u ovu ružičastu verziju.


Ua! Pinkovka!
mariopan mariopan 10:27 13.03.2021

Re: Gložite se glupi Srbi

predatortz
samo više volim da verujem u ovu ružičastu verziju.


Ua! Pinkovka!

freehand freehand 09:37 13.03.2021

Za pismene

vizionarski pristup: Jovan Dučić, o komunistima:

Мој добри роде, сви су лагали
Мој добри роде, сви су лагали,
И твој су видик сав помрачили;
За својом срећом само трагали,
И свуда крали и све тлачили.
И место млека, крв су сисали,
У страдањима твојим дугима.
Твоје су светло име брисали,
Да не знаш ко си међу другима.
С убицама су цркве стварали,
И с издајником горде тврђаве;
У заклетви те свакој варали,
На води дигли мосте рђаве!
На згаришту ти држе говоре,
На губилишту подло пирују,
На буњиштима саде ловоре...
И мртве уче сад да мирују.
Мој добри роде, сви су рђави,
Вапај твој не чују што тугује!
Издајник и сад још у тврђави,
С убицом жртва сада другује.
Ломан је, роде, мост на провали,
Свуд су у причест отров ставили...
С лупежом све су новце ковали,
Са кривоклетником завет правили.

Šalim se. O svojim savremenicima i onima iz prethodnih generacija i vekova.
shmoo shmoo 10:20 13.03.2021

Re: Za pismene

freehand

Šalim se.



Ма издржаћемо ми и то.



Балада о Стојковићимa

Бије батинаш, богме својски распалио
пуца нам кожа, лете мрвице меса;
бије сат, бије два, бије три,
откуд му толико штапова и беса?
Удара богато, удара од свег срца,
већ му се лице од напoра криви,
губи дах, застаје, предише, више не може,
и пада мртав уморан,
а ми живи.

Поређају нас везане уза зид,
пуцају у нас – прска нам лобања,
прска цеваница, подлактица, коска,
отежасмо од олова у телу.
Дође и вече. Уморили се стрелци.
Одвезују нас, псују нам Бога и мајку.
Са стрељања се враћамо кући
ко с посла,
и док се у кујни подгрева вечера
жене нам крпе рупе у оделу.

После вечере прегледам домазлук:
закрпим кров, подупрем ограду,
накупим кишницу у каце и араније.
Уто и спавању време. Пре но заспим
кажем жени: вешаће ме у пет,
гледај да ме пробудиш нешто раније.

Ујутру вешала, нова новцата, чврста,
ужад јака, џелати обучени,
- руку на срце, ничему замерке нема.
Вешају нас брзо, вешто и лако.
Висимо тако обешени до мрака,
време је вечери, скидају нас, - ми живи,
сви нас туку и псују; али ако.

Сутрадан зором довуку грања и дрва,
наслажу ломачу, за њу нас голе вежу,
принесу шибицу, потпале,
и гори тако, гори недељу дана,
цела варош од пепела посиви.
Кад све догори, ми изађемо из дима,
краљица пада у несвест, а краљ
трља очи и гледа нас запрепашћен:
Сунце вам ваше, па ви опет живи!

Растржу нас коњма на репове, распињу нас на точку,
секу нам главе, руке и ноге – страшно!
Стрељане нас вешају, поклане нас гуше,
не знамо зашто, а није ни важно.

Судијама је већ свега тога доста!
Смењују стрелце, отпуштају војнике,
џелате вешају – они им као криви.
Па опет на нас: те топузином, те топом,
те вешај, те сеци, те кољи!
А ми живи.

Није ту нешто у реду, шапће народ,
то неко штити судије од греха!

А и нас каткад хвата зебња пред сан:
нисмо бесмртни, неће то дуго овако,
доћи ће једном и нама крај,
нећемо издржати,
и умрећемо
од смеха.



Љубомир Симовић
(1935)

freehand freehand 10:23 13.03.2021

Re: Za pismene

Ма издржаћемо ми и то.

Dobro je. tui obično ne izdržiš nego završiš ubalavljen i krajnje uznemiren.
shmoo shmoo 10:45 13.03.2021

Re: Za pismene

freehand
Ма издржаћемо ми и то.

Dobro je. tui obično ne izdržiš nego završiš ubalavljen i krajnje uznemiren.



Па ко се то мени само овде начисто убалавио и узнемирио?

(Погледај свој коментар, ово што сам цитирао.)

И онда ја убалављен и узнемирен.

Ма неће бити.

freehand freehand 15:41 13.03.2021

Re: Za pismene

shmoo
freehand
Ма издржаћемо ми и то.

Dobro je. tui obično ne izdržiš nego završiš ubalavljen i krajnje uznemiren.



Па ко се то мени само овде начисто убалавио и узнемирио?

(Погледај свој коментар, ово што сам цитирао.)

И онда ја убалављен и узнемирен.

Ма неће бити.


Zovi moderqciju, traži banovanje (MODERAQCIJOOOOO).

Zajebavam se, odličan je Simović. Mada bih preferirao "Jzututunsku juhahahu", Zmajev osvrt na komunističke pizdarije, al nema veze.
shmoo shmoo 11:01 14.03.2021

Re: Za pismene

freehand

Zajebavam se



Знам. И ја исто.

Јбг, тако нам је лакше да подносимо ово око нас.

freehand freehand 20:42 13.03.2021

BBC javlja

Ne znam šta će sad reći domaćini al evo jednog Britanca sa ovdašnjim prezimenom koji tvrdi da nisu ni komunisti ni Britanci oborili potpis sa osovinom.
Nego - ko su zlikovci koji su zemlju uvukli u rat sa Hitlerom koji je obećao da neće napasti a bio čuven po svom držanju reči?!


Puč su, kaže, organizovali oficiri Jugoslovenske vojske, koje su predvodili vazduhoplovni generali Bora Mirković i Dušan Simović.

„Oni su bili su protiv spoljne politike vlade Cvetković-Maček i kneza-namesnika Pavla, ali to nije bio jedini razlog njihovog nezadovoljstva.

„Pretežno srpski oficiri nisu bili oduševljeni stvaranjem banovine Hrvatske u avgustu 1939. godine, koja je uživala visok stepen autonomije, dok je ostatak države bio pod centralističkim uređenjem u kom nisu bile jasno određene granice 'srpskih zemalja'", navodi profesor Đokić.

U martu 1941, i Srpska pravoslavna crkva je otvoreno podržala demonstracije protiv savezništva sa Trojnim paktom, a zatim, i puč 27. marta.

„Britanci, naravno, jesu imali interesa da se smeni vlada koja je 25. marta potpisala pristupanje Trojnom paktu u bečkom dvorcu 'Belvedere' - istim onim iz kog je Franjo Ferdinand krenuo u Sarajevo krajem juna 1914", pred atentat koji je uveo Evropu i svet u Prvi svetski rat.


KLIK
49 41 49 41 14:20 15.03.2021

Ra, ra, Raaa; Bla, Bla blaaa

Odlican sveobuhvatni pregled; svaka cast blogerki.
Medjutim, radio ne radio svira ti radio.

https://youtu.be/RapQXV97PlU

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana