Obozavam da citam stare blogove. Toliko lepih stvari tamo moze da se pronadje. Zelim da znate i da zapamtite da se na ovom mestu moglo dosta naučiti i sresti dosta pametnih i finih ljudi. Sa nekima sam imao čast da se upoznam i ostanem u kontaktu. Neke na zalost nisam stigao da upoznam jer su prerano otisli. Od nekih sam naucio dobre fore koje i dan danas koristim kad zatreba. Nekako, uzevsi u obzir sve ovo moram da iskazem svoju zahvalnost svima koji su doprineli da ovo mesto postane ovo sto je danas. Neki su otisli govoreci da je nivo kvaliteta pisanja opao. Teska neistina. Ovde dolazim uvek kada imam sta da kazem i nista me ne sprecava u tome. U poslednje vreme redje jer osecam nekakvu intelektualnu stagnaciju ali kada dodjem osecam obavezu da iskazem svoje duboko postovanje za ovaj virtualni kutak i zato zelim da mu posvetim najboljeg i najiskrenijeg sebe.
blog 92 je poslednji bastion nečega sto je na svim ostalim mestima davno nestalo.
Volite ga i cenite. Zasluzio je.