Očekivala je tako nešto.
I bilo je blagog golicanja u nozdrvama.
Možda je već, a ja nisam. Ma nije. Kažu da si tad siguran.
Morala je da zaroni u tišinu ispod tišine koju je umela i pogleda oko sebe.
to je to
u koje ću da sednem.
Znam da će se i to promeniti, ali je o t k r i v e n a.
Ali je udobno.
Ali je:
I u danima bez dodira
I u osmesima ka drugima
I u ljutnjama bez razloga
I u dodirima bez daha
I u plačnim pokušajima
I u slutnjama
I u pogrešnim rimama
I u maramicama kraj kreveta
I u rimama
I u odlascima sa povratkom
I u vlažnim okvirima
I u odustajima
I u neznajima
I u laganjima
I u skrivanjima
I u čuđenjima
I u padanjima sa nečujnim
vrištanjima
I u zalogajima
I u prekomerama
I u snovima bez aktera
I u flekama na belinama
Svemu neudobnom, dragi mojije, desio se trenutak u koji će sesti, upisati prolaženju i rečima čekanim
minus za kašnjenje radosti
ali:
to je to da
to je
kojim smo zašto? ugnezdili na dohvat.
Kada kupujete krevet: onaj pokret otvorenim dlanom: Pakujte! I mene sa njim.
koliko ih je...........
1
___________________________________________________
Jesenji dan
Gospode, čas je. Natraja se leto.
Zasenči sunčanike, razobruči
vetar, da poljem jesenjim zahuči.
Poslednjem plodu zrenje zapovedi;
još dva-tri dana južnija mu daj,
usavršenju nagnaj ga, nacedi
poslednju slast u teškog vina sjaj.
Ko dom sad nema, taj ga steći neće.
Ko sâm je sada, dugo sâm će biti,
čitaće, pisma pisati i bditi,
i nemirno će gledati drveće
kada se lišće stane zrakom viti.
R.M.R.
______________________________
A nijenego?
– Ko je to bio?
– Poštar. Neko pismo.
– Otvori.
– Neću. Nije za nas.
– Šta, greška?
– Nije.
– Nego?
– Nego nije da ja otvaram. Za tebe je.
– Ko bi meni mogao da piše po ovom trenutku!
– Možda se neka prošlost pita.....
– Možda. Daj da vidim:
Nije. Nego je trenutak osetio da klizi. I odlučio da mi to javi.
____________________________________________________