Zdravlje| Život

Moj dvosturki heroj...

mlekac RSS / 10.08.2020. u 18:13

Ima tako nekih ljudi koji ti se nekad pojave u životu, sasvim slučajno, pa se onda, opet, izgube iz njega, sasvim slučajno, pa se opet pojave, štonobi babe rekle "iznebuha" al' u pravom trenutku.

E, upravo mi se to dogodilo ovih dana. 

Oni koji me prate na FB i Tw znaju da sam, ničim izazvana, zaglavila na operaciji na VMA i da sam danas, hvala na pitanju, došla kući. Ali, ono što nisam pisala, a i sad ću ostaviti ime osobe "tajno", jeste da mi je jedan bivši kolega dva puta spasao galvu - baš vezano za tu operaciju.

Daklem, znam čoveka još iz vremena kad smo zajedno počinjali u Radiju. Radili par godina zajedno, onda se rasuli na različite programe, sretali se povremeno na hodinuku, pozdravljali, ponekad popili kafu u klubu i toliko...

Nit smo se posebno družili nit' smo se trudili da se družimo. Jednostavno, svako je išao svojom stazom. "Ćao, ćao, šta ima novo, kako deca...?" i kako to već ide.

Onda sam otišla u Bocvanu, sa gomilom kolega pogubila kontakt (kako to već biva). Vratila se, otvorila FB, počeli da mi se javljaju neki dragi ljudi s kojima sam nekad radila i tako... 

Povremeno proćaskamo na messingeru (rasuli smo se po celom svetu), ponekad uspem da uskladim vreme pa se sa nekim čak i vidim, malo pričamo o onima s kojima je jedno od nas u kontaktu a drugo nije, il' o nekom za koga dugo nismo čuli...

Realno, s kim sam se družila na poslu onda, uglavnom se družim i sada. I tako...

I tako, zimus, prokomentarišem nešto kod jednog kolege, kad, niotkuda, na moj komentar se javi gorepomenuti. Reč po reč, pređemo na messinger. Kažem u jednom trenutku da me sad ne bi prepoznao - previše sam se ugojila. On počne da me začikava da sve i da hoću, ne mogu da smršam jer nemam volje za to. JA NEMAM VOLJE? Zainatim se (a vala to i jeste jedini način da uradim nešto na sebi) i za dva meseca skinem "čak" 7 kila. 

Onda, prošlog ponedeljka, ustanem, sve normalno, doručkujem, malo po kući, kao što to već ide, kad me preseče bol u donjem trbuhu. Bol jačine trudova. Ali, bez pauze. Jedva se dovučem do telefona, zovem hitnu (onaj telefon za savete) a doktorka mi kaže da moram hitno da se javim ili na VMA ili u Urgentni. 

Zovem mog rođenog burazera da dođe po mene u Surduk, da me hitno vozi za Beograd. On dolazi, ali nema vremena da ostaje sa mnom. Ma dobro, velika sam ja cura, mogu ja to...

Odemo prvo na VMA gde mi kažu da, pošto mi je beogradska adresa na N. Bdg, moram na Urgentni. Buraz me odveze i ode.

Posle "samo" 3 i po sata u čekaonici konačno me pogledaju, pošalju na UZ i u laboratoriju (još sat i po) i konačno mi, negde oko  pola 5 saopštavaju da je slepo crevo, da će najverovatnije morati da se operiše, ALI...

Kod njih mesta nema, nema ni saniteta da me preveze ("Možda za 5-6 sati, al' ovo izgleda hitno, snađite se!")

Buraz ne može, moja deca nemaju kola, ne mogu da se setim nikog ko ima kola a za taxi, naravno, nemam love jer nisam išla do bankomata niti znam gde da ga nađem. Zbunjena i u bolovima pišem poruku kolegi. 

- Gde si?

- Na Urgentnom.

- Gde treba da ideš?

- Na VMA.

- Sedi, dolazim po tebe!

I dođe čovek, ubaci me u auto i odveze na VMA gde sam, u međuvremenu, javila Biberčetu da me čeka (shvatila sam da IPAK ne mogu sama). Čak se ponudio i da ostane sa mnom ako Biberče ne stigne (nije bilo potrebe). Pozdravi me i ode...

Usledile nove analize, zaključak da ODMAH moraju da me operišu, u međuvremenu stigli i Prestolonaslednik i Mudrica, i odvezoše me u salu...

Budim se posle nekog vremena, znate već kako to ide, maska sa kiseonikom, gomila nekih cevčica i nekih stvarčica koje rade "biiip" i uglavnom, do zore sam prilično zbunjena, al' to je, valjda, normalno.

Sutradan ujutro me prebacuju u "normalnu" sobu. Od "cimerke" pozajmljujem telefon da javim deci da mi donesu stvari i moj telefon. Da se vratim među ljude, makar virtuelno. Prva poruka je "Kako si? Je l' sve dobro prošlo?" Lakonski šaljem "tumb up" i nastavljam da dremam.

E, tek kad je došla vizita, pa doca, kog prepoznajem od sinoć i koji me je operisao, zaostaje da mi objasni šta se dogodilo i tek tu shvatam koliko sam blizu "ivice" bila.

Jesu, izvadili su mi slepo crevo, jeste, bilo je blago upaljeno, al' izvadili su mi i jajnik i jajovod i usput isisali gnoj iz stomaka... "Stigli ste u poslednji čas. I ne samo to. Morate da smršate, hitno. Dva puta smo vas gubili zbog težine i jedva vas povratili!" 

"Ali, doktore, ja sam skinula 6-7 kila u poslednje vreme!"

"I to vam je spasilo glavu. Da ste imali tu težinu, teško da bi smo vas izvukli!"

I tako, moj dragi kolega, koga, eto, ne videh preko 20 godina, spasao mi je glavu - dva puta! Prvo, kad me je isprovocirao da počnem da mršavim, a drugo, kad  je ostavio sve i potegao s drugog kraja grada da me preveze sa Urgentnog na VMA. 

A stvarno se u mladosti nismo ništa posebno družili. Al' eto....

I ne, ne dozvoljava mi da mu se zahvaljujem, al' pošto znam da ovde ne zalazi  - morala sam ovako. Zaslužio je.  



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

milisav68 milisav68 19:30 10.08.2020

Svaka mu čast

To obično tako biva, i meni su najviše pomagali "slučajni poznanici".

Jednostavno su bili "u pravo vreme, na pravom mestu".

Sad ti ostalo da još smršaš.

mlekac mlekac 19:34 10.08.2020

Re: Svaka mu čast

Da, tako biva. A što se mršavljenja tiče - definitivno nastavljam da radim na tome. Ima da skinem još najmanje 20. Tako naredio čika doktor.
predatortz predatortz 19:33 10.08.2020

Zaslužio je!

Obično to tako biva.
Najveću uslugu mi je učinio čovek sa kojim sam ceo život bio na "zdravo!". Nisam mu ni tražio, iskreno ne bi mi ni pao na pamet. Čuo od zajedničkog drugara za šta se raspitujem, pozvao me i rekao da odem do togitog.

Kad sam mu zahvalio, samo je lakonski rekao:

Ne zajebavaj, mi smo svoji!
mlekac mlekac 19:35 10.08.2020

Re: Zaslužio je!

predatortz
Obično to tako biva.
Najveću uslugu mi je učinio čovek sa kojim sam ceo život bio na "zdravo!". Nisam mu ni tražio, iskreno ne bi mi ni pao na pamet. Čuo od zajedničkog drugara za šta se raspitujem, pozvao me i rekao da odem do togitog.

Kad sam mu zahvalio, samo je lakonski rekao:

Ne zajebavaj, mi smo svoji!

Otprilike je tako i ovaj rekao: "Ma daj, znamo se 100 godina!" I više neće ni reč o tome da čuje.
predatortz predatortz 19:38 10.08.2020

Re: Zaslužio je!

Otprilike je tako i ovaj rekao: "Ma daj, znamo se 100 godina!" I više neće ni reč o tome da čuje.


Zaboravih...
Želim ti brz i uspešan oporavak.
mlekac mlekac 19:39 10.08.2020

Re: Zaslužio je!

predatortz
Otprilike je tako i ovaj rekao: "Ma daj, znamo se 100 godina!" I više neće ni reč o tome da čuje.


Zaboravih...
Želim ti brz i uspešan oporavak.

Hvala! Trudim se.
docsumann docsumann 09:02 11.08.2020

priča o dobrim ljudima

je uvijek lijepa priča.

brz oporavak želim.

mlekac mlekac 10:04 11.08.2020

Re: priča o dobrim ljudima

docsumann
je uvijek lijepa priča.

brz oporavak želim.



Hvala, Docs!

Черевићан Черевићан 20:08 10.08.2020

Ima tako nekih

tek kad

ко ће нам помоћи
вазда је упитно,
пријатељства гајимо
ТО је врло битно

п.с.
прогрес здравља Вам у процесу оздрављења желим, гђо mlekac
mlekac mlekac 20:10 10.08.2020

Re: Ima tako nekih

Tačno, gos'n Čer. Jako je bitno ko su nam prijatelji.
Hvala na lepim željama. Sad sam se dočepala sopstvenih nogu, sad idemo dalje!
zilikaka zilikaka 20:38 10.08.2020

Da

Neretko bude baš tako. I meni je u životu nekako najviše pomogao čovek koga bih pre svrstala u poznanike nego u prijatelje.
Od sebi bliskih očekujemo ali umeju da neprijatno iznenade, al nekako se desi da se iz trećeg reda pojavi neko i reši problem.
Zato ljyde treba paziti i negovati. Nikad ne znaš ko ima potencijal kao taj tvoj heroj.
Tebi svako dobro.
mlekac mlekac 21:04 10.08.2020

Re: Da

zilikaka

Zato ljyde treba paziti i negovati. Nikad ne znaš ko ima potencijal kao taj tvoj heroj.
Tebi svako dobro.

Sve znaš! Hvala na lepim željama.
freehand freehand 00:30 11.08.2020

A sade

... da se napravimo na ribu.
I nema foliranja.
mlekac mlekac 00:45 11.08.2020

Re: A sade

freehand
... da se napravimo na ribu.
I nema foliranja.

Pa do sad sam bila dvostruka, sad se vraćam jednostrukoj.
jinks jinks 10:11 11.08.2020

...

Podsetila me priča na nešto što je davno rekao profesor iz srednje škole: "Nekad će vam pomoć doći od ljudi od kojih to najmanje očekujete, a opet teško da vas iko u životu može zavrnuti onoliko koliko može neko ko vam je najbliži."

Sad, da li je u pravu, ko će ga znati. To vam je ono čuveno usmereno obrazovanje :)
mlekac mlekac 10:34 11.08.2020

Re: ...

Po mom iskustvu (a valjda se ovo preko pola veka u nešto računja), često se dogodi da pomonge onaj od koga to najmanje očekuješ. Al' to je prava pomoć - od srca. Zato toliko prija.
g.radicevic g.radicevic 11:47 11.08.2020

heroji su..

heroji
zato što nešto urade,
el tako treba
a ne da bi bili heroji



brz oporavak želim



mlekac mlekac 11:54 11.08.2020

Re: heroji su..

g.radicevic
heroji
zato što nešto urade,
el tako treba
a ne da bi bili heroji



brz oporavak želim




Tačno!

Zato sam i napisala ovaj tekst - počeli smo da zaboravljamo da još uvek ima takvih ljudi. Stalno se žalimo na nedostatak empatije, na to kako niko nikom neće da pomogne ako nema ličnu korist... Ipak nije tako zato i treba uvek pričati o takvim ljudima.
mirelarado mirelarado 12:05 11.08.2020

Re: heroji su..

Zato sam i napisala ovaj tekst - počeli smo da zaboravljamo da još uvek ima takvih ljudi.


Ima, ima, pojave se kad se najmanje nadaš.

Oporavi se što pre, Mlekac!
mlekac mlekac 12:10 11.08.2020

Re: heroji su..

Hvala, trudim se!
principessa_etrusca principessa_etrusca 14:46 11.08.2020

Брзо се опорави!

Разумем да осећаш захвалност јер ти је помоћ дошла у прави час.

На страну та динамика где тебе мотивише инат, па те је колегин изазов покренуо да мршаш, ја бих рекла да је његов поступак када је дошао по тебе у болницу нешто што је нормално, а не изузетно.

Да ли постоји ико овде на блогу ко би одбио да превезе болесног познаника на операцију од једне болнице у другу (а и непознатог уколико је потребно)?
mlekac mlekac 17:36 11.08.2020

Re: Брзо се опорави!

principessa_etrusca
Разумем да осећаш захвалност јер ти је помоћ дошла у прави час.

На страну та динамика где тебе мотивише инат, па те је колегин изазов покренуо да мршаш, ја бих рекла да је његов поступак када је дошао по тебе у болницу нешто што је нормално, а не изузетно.


Pazi, u današnje vreme jurcanja, gde ljudi ne stižu ni svoj život da žive, ono što je svakom dobrom, lepo vaspitanom čoveku normalno, postalo je izuzetno. A ne bi trebalo tako da bude.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana