Umetnost

A PORTRAIT OF THE ARTIST AS AN OLD MAN

mikele9 RSS / 09.06.2020. u 11:19

Parafraziram Džojsa i to sa namerom jer pričam priču o sebi

Nisam pohađao školu kod Jezuita kao Stephen Dedalus, sledi mala digresija, naime odmalena sam osećao određenu simpatiju prema Jezuitima, pre svega zbog njihove učenosti. Uvek je bilo, ima ih i danas, značajnih naučnika istraživača među Jezuitima u svim domenima ljudske misli i interesovanja. Pomenuću mog omiljenog Jezuitu Ruđera Boškovića. Malo je poznato da su jezuitski naučnici prvi potvrdili Galilejeva otkrića Jupiterovih satelita i da su izvršili važan, možda i presudan uticaj na njega. Tek se poslednjih decenija otkriva njihov pionirski doprinos primeni matematike na fiziku kakvu danas poznajemo. Kao misionari, jezuitska braća obavljala su najrazličitija posmatranja i merenja prirodnih pojava, a Muzej Kolegijum romanum bio je evropska atrakcija u XVII veku. Tek odnedavno je postalo jasno da je misao jezuitskih filozofa jedan od izvora rane moderne filozofije. U zborniku Jezuitska nauka i zajednica učenih rane moderne Evrope, vodeći istoričari nauke, filozofije i kulturne istorije pišu o doprinosu pripadnika Društva Isusovog obrazovanju modernog evropskog duha i o tome kako su mirili naučni rad s pripadništvom jednom religioznom redu. 

No da se vratim sebi. Pohađao sam osmogodišnju školu, gimnaziju i Akademiju likovnih umetnosti. Za razliku od Stephena Dedalusa koji je, uostalom kao i mnogi njegovi drugovi, često bivao kažnjavan šibom po dlanovima a ne retko i po goloj guzici, ja sam samo jednom u drugom razredu tada osnovne škole, više puta morao da ispružim dlan desne ruke po kojem me je lenjirom udarala tadašnja moja učiteljica. Razlog je bio taj što sam ja bio levoruk isto kao moj đed i moj sin. Bilo je to vreme kada je učiteljica i ne samo ona, je smatrala da se mora pisati, crtati i sve ostalo raditi desnom rukom. S mukom sam uspeo da do kraja četvrtog razreda osposobim desnicu! Mnogo godina kasnije sam čitao koliki bururet u mozgu je stvaralo to nasilno prebacivanje iz jedne u drugu moždanu hemisferu.

Vremenom sam zapostavio levicu ali mi se i sada često desi da potpuno nesvesno jedući supu uzmem kašiku u levu ruku. Zanimljiva stvar mi se desila na Akademiji posle završene druge godine. Trebalo je da postavimo svoje radove po zidovima klase. Moj otac mi je kupio dve flaše Loze i odvezao me na Brdo. Da proslavite, rekao je. Iz ko zna kojeg razloga 13 juli je bio počeo da Lozu pakuje u pljosnate litarske flaše. Svi su se obradovali kada su me videli sa Lozom. Onda je iskrsao problem, nismo imali vadičep! Te flaše su umesto metalnog/limenog zatvarača koji se odšrafljuje, imale čep od plute. Probaj ovako, probaj onako, ne ide. Onda ja odlučim da prstom uguram čep u flašu. I šta biva, flaša mi eksplodira u ruci i pocepa sve prste do kosti na desnoj ruci. Završim u bolnici gde su mi prišili prste i celu šaku mi obmotali zavojima. Vratim se u klasu posle jedno tri sata, drugari se snašli, Vesa otišao do kuće i doneo vadičep, za mene ostalo oko dva dva deci Loze. Posle nekoliko dana počelo se sa polaganjem ispita. Sve je bilo OK dok nije došla na red Anatomija. Model na podijumu, mi oko njega, crtamo ga iz svih mogućih uglova. Onda dolazi na red ucrtavanje kostiju a na drugom crtežu ucrtavanje mišića. Pošto mi je desnica bila imobilisana, crtao sam levom rukom i mogu vam reći da je rezultat bio odličan, dobio sam desetku.

Setih se jedne vrlo značajne i neobične stvari. Naime, veliki Ticijan je poslednjim potezima omekšavao ili modulirao najjača osvetljenja u polutonove i to prstima. U poslednjoj fazi slike, posebno u starosti, slikao je isključivo prstima.

Poznato je da je Van Gog neprestajući da slika i noću, na glavi nosio slamnati šešir sa čvrstim obodom na kojem su bile upaljene sveće.

Dugo sam se u životu kolebao između Rembrantove Noćne straže i El Grekove Sahrane Grofa od Orgaza. Sada, ovog trenutka a i pre nekoliko godina, shvatio sam i shvatam da mi je draža El Grekova slika.

Imao sam zakazanu samostalnu izložbu za 21. maj 2020. Dve godine sam je spremao i imam radova čak i više nego što može da stane u galeriju. Ali, međutim, strefi nas tz pandemija i izložba mi bi otkazana za neke bolje dane. Skro su me zvali iz Galerije i saopštili mi novi datum: 23. jul do 8. avgusta. Odlično! Imam dovoljno vremena da opremim radove kako sam zamislio.

Ja sam umetnik u starosti. Od toga ne mogu pobeći niti izbrisati godine. No, siguran sam da me godine ne ometaju nego mi čak pomažu u umetničkom izražavanju. I dalje sam radoznao i istraživački raspoložen. Opet digresija: 2003 godine na Simpozijumu umetnika koji je organizovalo grčko udruženje umetnika, na Samotraki, svako od umetnika je radio ranije zamišljene ili ternutno nadahnute radove. Ja sam uradio veliki mural Nike na celom čeonom zidu tadašnjeg Kulturnog centra. Pre dve godine mi je u posetu došao Stelios Valmas gradonačelnik Hore glavnog grada Samotrake. Pitao sam ga za mural, on se nasmejao: To niko nikad neće smeti da pipne, samo što je Kulturni centar postao gradska svečana sala. No drugo sam imao na umu. Jedna grčka umetnica je od savijenih grančica i krep papira napravila veliku loptu/kuglu i rekla nam da je njena ideja da je ona dobra vila koja će nam ispuniti samo jednu želju. Svako od nas je trebao da na svom jeziku napiše želju a ona ih je okačila na loptu. Ja sam napisao da želim do kraja života ostanem radoznao! I jesam, tvrdim to!



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 12:09 09.06.2020

у Меркура царству

želim do kraja života da ostanem

Унука нам рођена........... шувака
а намера ......- битћу цртачица,
по њој све нам по кући је контра
вазда своја ..........права иначица
mikele9 mikele9 00:02 10.06.2020

Re: у Меркура царству

Унука нам рођена........... шувака
а намера ......- битћу цртачица,
по њој све нам по кући је контра
вазда своја ..........права иначица

Neka je zdrava i vesela, svu sreću ovog sveta joj želim, svojoj budućoj koleginici
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:03 11.06.2020

Re: у Меркура царству

Черевићан
želim do kraja života da ostanem

Унука нам рођена........... шувака
а намера ......- битћу цртачица,
по њој све нам по кући је контра
вазда своја ..........права иначица


Čestitam!
angie01 angie01 12:57 09.06.2020

Mikele,

je l imas neku fotku tog murala?
mikele9 mikele9 19:42 09.06.2020

Re: Mikele,


Jedva pronađoh ovu fotku, malo je mutna ali ćeš imati nekakvu predstavu.
angie01 angie01 20:13 09.06.2020

Re: Mikele,

Super, hvala.
mikele9 mikele9 19:20 09.06.2020

Hvala

ti druže, ispravio sam.
nsarski nsarski 22:25 13.06.2020

Re: Hvala

mikele9
ti druže, ispravio sam.


Nego, hteo sam da preporučim, ako nisi čitao:

nask nask 21:11 09.06.2020

Pravda za levoruke

E tako su i mog starijeg burazera gnjavili, šta u školi a bogami i kući, za korišćenje leve ruke. Samo on ostade ambidekstričan (ovo sam sada izguglao) tj. podjednako dobro koristi obe strane tela. Verovatno i jedan od razloga da je svojevremeno bio vrhunski sportista.

Moj je sin levoruk, na strica, ali džudoiše i svira gitaru kao dešnjak. Meni krivo.

Nego, je li ti ostade da slikaš levom rukom ili je prevaspitavanje bilo "uspešno".

Za entuzijaste: Noćna Straža od gotovo 45 giga piksela, nije naporna za komjuter i može da se zumira do besmisla.

mikele9 mikele9 00:00 10.06.2020

Re: Pravda za levoruke

Nego, je li ti ostade da slikaš levom rukom ili je prevaspitavanje bilo "uspešno".

I sada kad radim nekoliko sati bez prekida, kad mi se umori desnica, uzmem četku u levu ruku. Zapostavio sam pisanje levom rukom ali sam uveren da bih se uz malo vežbanja, ponovo vratio.
predatortz predatortz 08:21 10.06.2020

Leva, desna!

Bilo je to vreme kada je učiteljica i ne samo ona, je smatrala da se mora pisati, crtati i sve ostalo raditi desnom rukom. S mukom sam uspeo da do kraja četvrtog razreda osposobim desnicu! Mnogo godina kasnije sam čitao koliki bururet u mozgu je stvaralo to nasilno prebacivanje iz jedne u drugu moždanu hemisferu.


Moj otac je levoruk. Njegov učitelj, poput tvoje učiteljice, smatrao je da svako čeljade ima da piše desnom rukom i da oko toga rasprave nema. Međutim, on je išao i korak dalje. Pošto šiba nije davala željeni rezultat, vezao je ocu levu ruku za klupu kako bi ovaj u školi sve radio desnom.
Osim ove nesreće, moj otac je imao i jednu dodatnu. Naime, on i još jedan klinac su našli ručnu bombu zaostalu iz rata i aktivirali je. Taj klinac je poginuo, a otac je izgubio desno oko.

E, sad, zamisli tu situaciju za zbunjeno i kinjeno dete:
Em se idiot dere na tebe, em te veže, em ne vidiš kako bog zapoveda, em si sin ubijenog četnika pa i bez svega toga se svaka šuša na tebe istresa svoje frustracije i nad tobom pokazuje svoju pravovernost.
To je za posledicu imalo da otac izbaci poneko slovo iz reči, ili da prosto permutuje slova pri pisanju. Učitelj je to koristio da ga ismeva pred drugom decom.
Kada je krenuo u peti, naišao je na normalne ljude i pedagoge. Uočili su njegov talenat za matematiku i praštali mu nesklonost jezicima.
Kakve su mu bile polazne osnove, daleko je dogurao.
Zanimljivo je da je to učiteljsko nasilje ostavilo trajan trag i razvilo kod oca jednu retku sposobnost.
Naime, kada je stao pred tablu da predaje i da nešto zapiše, uzimao je kredu u levu ruku, pisao do sredine table pa je preuzeo u desnu i nastavio da piše skoro identičnim rukopisom.




sesili sesili 08:50 10.06.2020

Re: Leva, desna!

Moj muž je takodje bio levoruk. I njemu su u školi vezivali levu ruku za telo, da bi pisao desnom. I pisao je, morao... Ali, sve ostalo je radio levom. Uzimao alatke, radio njima i meni je sve to bilo naopako. Našo sinovi su desnoruki, ali su zato prvorodjeni unuk Marko i od drugog sina Jovan - levoruki. I žena starijeg sina je levoruka i redovno joj čestitam dan levorukih, jer fejs to objavljuje. A stvarno im je nanesena nepravda - sve je podredjeno dešnjacima.
predatortz predatortz 08:53 10.06.2020

Re: Leva, desna!

Našo sinovi su desnoruki, ali su zato prvorodjeni unuk Marko i od drugog sina Jovan - levoruki.


Ja sam desnoruk, a moj stariji sin je levoruk na dedu.
nask nask 23:15 10.06.2020

Re: Leva, desna!

Moj otac je levoruk. Moj muž je takodje bio levoruk


Jbt pa levoruki su bili ozbiljno maltretirani. Srećom da je, recimo, u srednjem veku većina stanovništva bila nepismena, ne bih me čudilo da bi levorukost u to vreme bila dovoljan razlog da se završi na lomaču.

Ako se dobro sećam i čitam tvoj komentar ćale ti je bio nastavnik, ako je to tako posle sveg onog prevaspitavanja onda svaka mu čast.

predatortz predatortz 07:06 11.06.2020

Re: Leva, desna!

Ako se dobro sećam i čitam tvoj komentar ćale ti je bio nastavnik, ako je to tako posle sveg onog prevaspitavanja onda svaka mu čast.


Da, ćale je predavao matematiku i mnogo voleo profesorski posao.
Doduše, profa je u to vreme bio uvažavan. Ne toliko plaćen, ali veoma cenjen u zajednici.

A za levoruke se stvari polako menjaju. Bar u sportu. Moj sin igra košarku i to što je levoruk mu je velika prednost kod trenera.
maksa83 maksa83 07:52 11.06.2020

Re: Leva, desna!

A za levoruke se stvari polako menjaju. Bar u sportu. Moj sin igra košarku i to što je levoruk mu je velika prednost kod trenera.

Niko ne voli da igra tenis protiv levorukog tenisera niti da boksuje protiv levorukog boksera.
rodni rodni 06:55 13.06.2020

Re: Leva, desna!

maksa83
A za levoruke se stvari polako menjaju. Bar u sportu. Moj sin igra košarku i to što je levoruk mu je velika prednost kod trenera.

Niko ne voli da igra tenis protiv levorukog tenisera niti da boksuje protiv levorukog boksera.

Ja, bogami, ne mogu levicom. Kada mi se desnica umori, moram da prestanem.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:02 11.06.2020

neko pametan...

... davno je rekao da zapravo umireno onda kad prestanemo da se čudimo (svetu oko sebe). A to znači, kad prestanemo da bivamo radoznali i da otkrivamo i tragamo... Mikele, ti si besmrtan
mikele9 mikele9 19:19 11.06.2020

Re: neko pametan...

... davno je rekao da zapravo umireno onda kad prestanemo da se čudimo (svetu oko sebe). A to znači, kad prestanemo da bivamo radoznali i da otkrivamo i tragamo... Mikele, ti si besmrtan

Hvala ti Snežo ali mislim da smo na istom nivou
adrenalin39 adrenalin39 05:03 11.06.2020

Izlozba?

U kojoj galeriji ce biti odrzana izlozba?
mikele9 mikele9 13:09 11.06.2020

Re: Izlozba?

U Prodajnoj galeriji na Kosančićevom Vencu i trajaće od 23.jula do 8. avgusta.
shmoo shmoo 08:25 13.06.2020

О бурурету у мозгу и сећањима

No da se vratim sebi. Pohađao sam osmogodišnju školu, gimnaziju i Akademiju likovnih umetnosti. Za razliku od Stephena Dedalusa koji je, uostalom kao i mnogi njegovi drugovi, često bivao kažnjavan šibom po dlanovima a ne retko i po goloj guzici, ja sam samo jednom u drugom razredu tada osnovne škole, više puta morao da ispružim dlan desne ruke po kojem me je lenjirom udarala tadašnja moja učiteljica. Razlog je bio taj što sam ja bio levoruk isto kao moj đed i moj sin. Bilo je to vreme kada je učiteljica i ne samo ona, je smatrala da se mora pisati, crtati i sve ostalo raditi desnom rukom. S mukom sam uspeo da do kraja četvrtog razreda osposobim desnicu! Mnogo godina kasnije sam čitao koliki bururet u mozgu je stvaralo to nasilno prebacivanje iz jedne u drugu moždanu hemisferu.



Моја сестра (старија од мене 14 година, 1950. годиште) такође је почела да пише левом руком и њен учитељ је то покушавао да исправи пошто-пото. Као последица, сестра је почела да муца и посећивала је редовно Брајовића да би се то исправило. (Успело је, исправљено је.)

А већ када сам ја пошао у први разред, '71/72, учитељице и учитељи то више нису радили, па се тако сећам да сам седео у клупи са девојчицом која је писала левом руком, ја десном, и онда смо се гурали, тукли, чупали за косу, цртали граничну линију на клупи и слично све док нас учитељица није питала:"А зашто вас двоје једноставно не замените места у клупи тако да теби лева рука буде споља, а теби десна рука да буде споља?" Послушали смо учитељицу и од тог тренутка смо нас двоје постали најбољи друг и другарица.







Мог брата од ујака, три године млађег од мене такође нико није терао да мења руку при поласку у школу. Остао је леворук.


Изгледа да је између сестре с једне стране и брата и мене с друге стране неко нешто схватио у тој развојној психологији и педагогији па су престали на силу да терају децу да пишу десном руком. (Сви троје, сестра, брат и ја смо ишли у исту основну школу.)



А ја сам некакав хибрид, изгледа... Пишем десном руком, у фудбалу шутирам десном ногом (мислим на онај почетни импулс, којом руком или ногом кренем), у баскету сам избацивао лопту левом руком, у војсци сам кундак пушке стављао на лево раме када се пуцало, кружницу на табли сам цртао не померајући се с места него бих само креду пребацио из једне руке у другу, леву руку сам ломио јер прво њу бацам испред или иза себе у паду кад се саплетем или када ме неко покупи и почисти с терена клизећим стартом с леђа...

Шта га знам, нисам никада размишљао о томе.


А видим да се сада праве и оловке за леворуке.







А и данас ми је жао те леворуке деце у школи јербо све оно што су написали у свесци избрљају прелазећи подлактицом руке којом пишу преко написанога у свесци. О мастиљавој подлактици и да не причамо. Ја бих њима, брате, дозволио да пишу с десна на лево, да се ја нешто питам.
vcucko vcucko 18:17 13.06.2020

Re: О бурурету у мозгу и сећањима

shmoo

Ја бих њима, брате, дозволио да пишу с десна на лево, да се ја нешто питам.

Ko Ješe i Arapi

Nego, dnevna doza Pantića, posle kupa:



shmoo shmoo 20:44 13.06.2020

Re: О бурурету у мозгу и сећањима

vcucko
shmoo

Ја бих њима, брате, дозволио да пишу с десна на лево, да се ја нешто питам.

Ko Ješe i Arapi

Nego, dnevna doza Pantića, posle kupa:







Откада је Звездани отишао Марин, на дербијима још једино Натхо зна да игра фудбал од свих оних 22 "фудбалера" на терену.

А Бибрас вам има 32 године, сунце му жарко! Тек га исковали у омладинској школи, а?

Веруј ми, први пут видим и чујем овог Пантића. Ко је лик и одакле се појавио?

(Видим да ни он није баш неки младунац као ни Натхо.)

Него, да сам на вашем месту, мене би бринуо Дрина... Нас је бринуо и били смо у праву што нас је бринуо. Сад нам није ништа, испали смо из Купа.

'Ај погоди за кога навијам у финалу Купа?



ko ne voli cukaricki *... · 10 јун, 2020 22:53

Navijacu za Vojvodinu u finalu, Blizancima mora da se stane na put jednom. Raduje i pristojan broj navijaca na utakmici... Ostaje zal za finalom, ali sta da se radi, bitno je da jedini klub u Srbiji koji nije na grbaci poreznika napreduje posle ovoga.

Одговори


Профа са Брда · 11 јун, 2020 08:24
Војводина је била боља (и заслужила победу) таман за толико што има Дринчића, а Чука нема. Дрина је био и наш капитен. Придружујем се навијању за Вошу у финалу Купа, ови вечити близанци су ми се одавно смучили.

Одговори



(коментари са Журнала)



Значи, Чучко, ти си сигуран глас за Вучића и СНС на следећим изборима?


"Ja nikome neću da plaćam da ne viče 'Vučiću pederu'. I neću da im plaćam. Neka viču".



PARTIZAN I ZVEZDA SLOŽNI: Ne skidamo petokraku s grba!



Zvezdi i Partizanu od države više od četiri milijarde dinara



И свима лепо, а?


Видимо се сутра увече преко пута Музеја 25. мај и Куће цвећа у овој нашој цвјећарници Србији на стадиону који сте цивилизовано и поштовањем слова закона као и у свакој правној држави отели Војсци Србије насилним путем права јачег и применом корумпираних судова уз помоћ "Вучићу педеру", као што то и иначе раде сви ови наши прави "комунисти", Титова деца, у овој "грађанској" држави Србији већ 70 година уназад.



ŠOK ZA ŠOKOM Partizan juče dobio stadion, a sad mu država daje 15 MILIONA EVRA!



(Да није до овога дошло зато што се председников син дружи са утицајним члановима управе Партизана и заједно гледају дербије по кафићима? )



Бела ћао, Вчучко!








________________


* - "...добиће по п...ки"
vcucko vcucko 21:48 13.06.2020

Re: О бурурету у мозгу и сећањима

shmoo


Откада је Звездани отишао Марин, на дербијима још једино Натхо зна да игра фудбал од свих оних 22 "фудбалера" на терену.

А Бибрас вам има 32 године, сунце му жарко! Тек га исковали у омладинској школи, а?

Brat Bibras je kapiten izraelske reprezentacije, inače pripadnik arapske nacionalne manjine u Izraelu.
To sam i ja nedavno saznao, pre sam bio ubeđen da je Sefard, čak sam ga zvao Sefardinjo. Eto, živ čovek greši.

Mislim da si (nadam se ne zlonamerno) zaboravio Sejdubu. Jeste on po vokaciji hakler sa malog fuzbala, ali kad je ušao i promešao ove balvane u crvenim mundirima, što kažu udario je socijalnu distancu

Vidi ovako: jedan Zdjelar, takav kakav je trkač i pitbul, vredi više od svih mundirskih vezista zajedno. Japanac je brži od Binića, a Sadiq - legenda kaže da pošteni australijski srboćetnik Degenek još uvek po Autokomandi traži burek sa bananom, po koji ga je poslao

shmoo

Веруј ми, први пут видим и чујем овог Пантића. Ко је лик и одакле се појавио?

(Видим да ни он није баш неки младунац као ни Натхо.)


Pantić je bio novinar na SOS-u, Dragišin kadar. Posle se osamostalio i vodio Vesnik i TV Partizan. Pa su ga oterali Ostojini kadrovi, mislim čak i njega i Bilju (mada se ona drži). Sad vodi Danas Conference Center, 2-3 puta nedeljno izbacuje na YT emisije u kojima analizira sva događanja, sistemski puca po mundirima i srcem pljuje po Ostoji i Tegeltiji, KK uopšte. Uglavnom kalamburi stepen više od onoga što je nekad radio Anđus i gledane su mu emisije.
Verujem da znaš za njegovu ličnu tragediju, borbu za život i odlazak malog Isaije.

shmoo

Него, да сам на вашем месту, мене би бринуо Дрина... Нас је бринуо и били смо у праву што нас је бринуо. Сад нам није ништа, испали смо из Купа.

'Ај погоди за кога навијам у финалу Купа?


E, znaš li koliko me zanima to finale i taj ćup? Lično bih voleo da se igra u NS i da sudi reaktivirani Majo
Mi smo našu bitku bili i pobedili. Seljački klubovi i ćupovi, što kaže kolega bloger, u mutnu Maricu

shmoo

Значи, Чучко, ти си сигуран глас за Вучића и СНС на следећим изборима?


ovo ne panjimaju

shmoo

PARTIZAN I ZVEZDA SLOŽNI: Ne skidamo petokraku s grba!

I ne treba. Ko hoće neka ponovo osniva BSK i šta već, neka mu država i dotira, ja s tim nemam ništa.
Shvati da bi se time odrekli i Barija i Hejsela i svega što nas je stvorilo i formiralo, kakvi jesmo i kakvi smo da smo.

shmoo

Видимо се сутра увече преко пута Музеја 25. мај и Куће цвећа у овој нашој цвјећарници Србији на стадиону који сте цивилизовано и поштовањем слова закона као и у свакој правној држави отели Војсци Србије насилним путем права јачег и применом корумпираних судова уз помоћ "Вучићу педеру", као што то и иначе раде сви ови наши прави "комунисти", Титова деца, у овој "грађанској" држави Србији већ 70 година уназад.


Ako ne bude nekog kijameta i ja razmišljam da nazočim.
Iako - nešto mi miriše na dvojku, što naravno nikad ne bih odigrao na kladži, ali mi je realno da dođe.
Vidi ono o finalu ćupa
shmoo shmoo 22:13 13.06.2020

Re: О бурурету у мозгу и сећањима

vcucko



Вратили Драгишу Бинића у Звезду на лево крило!

Зезам се, Чучко, уопште не знам о коме причаш јер не могу да набројим ни три Звездина играча тренутно.

Знам за Бибраса из Партизана.

Али се не сећам тог Пантића са СОС уопште.

Извини, али дефинитивно осим Натха нико не зна да игра фудбал од оних што су се појавили на терену на стадиону Војске у среду увече. Гледао сам текму као неутралац и меркао играче. И задремао неколико пута. Да се оно репортерско говедо ТВ Арене није драло сваки пут чим лопта пређе средину терена и уђе метар-два на половину једних или других, слатко бих преспавао тих 90 минута "дербија" у полуфиналу Купа.

А да трчим умем и ја и било ко. Али то није довољно да би се знао фудбал.

Како, бре, не поњимајеш?

Па где бисте били данас без помоћи "државних органа Републике Србије" иако волите да причате около како је једино Звезда дотирана од стране Вучићевог режима.

Бари и Хејсел су прошлост исто као што је прошлост и та држава коју неки други блогери данас такође бацају у мутну Марицу. И као што видиш, од тог Барија и Хејсела фудбал данас у Србији нема ама баш никакве користи исто као што ни од те бивше Југославије данас нема никакве конкретне користи у Србији и за Србе, него је потежу по потреби само политикантски пилићари и манипуланти емоцијама и људским душама. То су само лепе успомене неких матораца за које ови клинци данас уопште не капирају зашто толико времена посвећивати успоменама...

А при томе у фудбалском првенству Србије гледаш екипе у којима свако ко пребаци лоптом сеоску цркву, уђе у први тим и онда чека позив "великих" Звезде и Партизана јер ће тамо, ако из корнера добаци до прве стативе, одмах да му изађе слика у новинама.

Али тако то ваљда иде с годинама код свакога од нас... Мислим, те успомене које таман толико и вреде - само као успомене. За музеј.

Ма само нека смо ми претекли Хрвате, па макар цркла крава и нама као и њима! (ЛИНК)

Што не би могли да се угасе Звезда и Партизан, а могли су да се угасе Дукла, Парма, Вимблдон, Глазгов Ренџерс, Аустрија Салцбург, Варегем,...? И ти клубови су исто имали богату традицију, зар не? Ништа мање богату од Звезде и Партизана. А ето, нема их више. А Звезда и Партизан и даље постоје. И то правно гледано као "групе грађана" (). Што то не назову у закону правим именом - мале интересне групе (као оне некада самоуправне интересне заједнице, СИЗ-ови, у социјализму.)

Ето, нека за почетак Звезда и Партизан барем скину ту петокраку са грбова. А не да се тако јавно декларишу као те поменуте "групе грађана", односно СИЗ-ови, у којима сваки појединац ради у складу са својим способностима, али зато сваки од њих лову узима сходно својим жељама.

Двојка сутра увече? Не верујем... Чука нема више никакав мотив за игру у првенству, а ни Партизан. Вероватно неки иксић, никога да не боли.




vcucko vcucko 23:15 13.06.2020

Re: О бурурету у мозгу и сећањима

shmoo



Sve si u pravu i ništa to ne valja

Primer prvi, Hrvatska.
Njofra ukinuo Dinamo, spajao nespojivo (HAŠK-Građanski) pa osnovao državotvornu Kroaciju. To niko nije hteo da gleda. Kad je umro, odmah su vratili Dinamo.
Danas su skoncentrisali kvalitet, deset klubova četvorokružno. Džabe. Igraju seoski klubovi, gledalaca preko nekoliko, pre sezone se zna da Dinamo osvaja sa 20+ bodova.
Ako pogledaš njhove utakmice (ima ponekad na Areni) - ništa posebno bolje, naprotiv. Naš četvrti Čuka verovatno bije njihovog četvrtog (mislim Osijek).
Ali i takvi imaju silesiju igrača po najjačim klubovima, i drugi su na svetu

Primer drugi, Rumunija. U revolucionarnom zanosu ukinuli Steauu i Dinamo, bila nekakva Unirea Trikolor, qrac palac. I oni najzadrtiji što su vitlali ulicama i bušili zastave, i oni su se sprdali s tim.
Posle Điđi Bekali vrati Steauu, isto i Dinamo, sad imaju recimo respektabilnu ligu.

Nema ništa od toga, ne možeš gumicom izbrisati prošlost. Time brišeš i sebe.

Zvezda i Partizan su takvi kakvi su. Ali su sve što imamo. Ako ukinemo i njih, više nećemo imati ništa. Ič.
shmoo shmoo 06:36 14.06.2020

Re: О бурурету у мозгу и сећањима

vcucko

Ako pogledaš njhove utakmice... Hrvatska. Rumunija. Naš četvrti Čuka verovatno bije njihovog četvrtog



Знам, гледао сам силом пандемијских прилика и Белорусе. И сада си ти у праву.


Ali i takvi imaju silesiju igrača po najjačim klubovima, i drugi su na svetu



Ех, тренутак магије. И наши до 20 година били прваци света. Али чим је Вељко Пауновић одбио да их води даље кроз то одрастање у фудбалу (што би био природан ток ствари и тако се то ради у фудбалу када правиш селекцију за какве-такве успехе и градиш од малена играче за ту селекцију - сећаш се Француза са Зиданом? данас 20 година касније још увек хране талентима Премијер енглеску лигу, поставили су добре темеље за то пре три деценије) и чим га је заменио онај Сив(оњ)ић, знали смо да ће многобројни интереси (у којима Звезда и Партизан као "групе грађана" такође имају своју велику улогу), да тај тренутак магије и снове саздане на томе да развеју. Зар није било тако?

(Леп илустративни пример имате ви у Партизану и имамо ми заједно са вама са Живковићем, званично проглашеним најбољим на том светском првенству до 20 година, је л' тако?)


Nema ništa od toga, ne možeš gumicom izbrisati prošlost. Time brišeš i sebe.

Zvezda i Partizan su takvi kakvi su. Ali su sve što imamo. Ako ukinemo i njih, više nećemo imati ništa. Ič.



Онда нам само преостаје да са Звездом и Партизаном као СИЗ-овима, таквима какви јесу, који сада своје постојање свима који не припадају тим интересним групама једино и искључиво оправдавају том традицијом извлачећи при томе паре из џепова свих (СВИХ) грађана Србије кроз буџет, и даље тапкамо у месту и да нам се ништа не мења набоље у фудбалу ево већ три деценије уназад. Идемо само нагоре, нико да заустави кола на тој низбрдици.

Шта су нам алтернативе?

Погасити та легла организованог криминала и почети од нових и здравих темеља са разумевањем где нам је данас место у том глобалном фудбалу или да се и даље уљуљкујемо на славној прошлости и традицији вечитих близанаца српског фудбала надајући се да ће се нешто променити само од себе. Магичним штапићем. А рекох ти већ, ти тренуци магије су стварно само тренуци, а не нека озбиљна промена јер немају никакав озбиљан темељ за промену.

Једноставно, као и у политици у Србији, тако и у фудбалу у Србији одређеним интересним групама одговара овај статус кво српског фудбала и онда су нас још и убедили да то раде због традиције и светле прошлости.

А при томе друуштво, заједница, немају ама баш никакве користи док мали број тих из самоуправних интересних заједница Звезде и Партизана (НВО, јбт!) трпа лову у своје приватне џепове.

Прошлост је била и прошла.

А шта ћемо са садашњошћу и будућношћу, мој Чучко?

То мене мучи.



П.С. -


Зидан са косом.


mariopan mariopan 21:07 15.06.2020

...

Baš sam razmišljala o tvojoj izložbi i nagađala da mora biti da je odložena zbog pandemije? I vidim sad da jeste, što znači da možda i stignem da je vidim? Pod uslovom da se do tada vratim u domovinu.
Mislim na tebe zbog boja mora, nezamislivo plavo, pa tirkizno zeleno, kristalno čisto i providno da se ne može ni uslikati...i boja cveća koje svuda cveta...i mislim, Mikele bi ovo naslikao kao od šale.
Ja ću to pokušati čim se vratim.

.....

Radoznalost je najlepša osobina za umetnika.

Imam brata koji je levoruk ali su tada decu terali da pišu desnom pa je i on nekako morao da nauči. Sad sve radi sa obe ruke ali kada se potpisuje to mora levom.

Kada smo kod sina primetili da je levoruk bio je još jako mali, ali smo verovali da se deca menjaju pa će i to možda da "preraste". I nismo dozvolili dedi da ga grdi i tera da jede desnom rukom (sav se ispoliva), ali deda je bio uporan i mnogo ga je gnjavio. Sve do polaska u školu.

U školi na prvom roditeljskom sastanku učiteljica nam je ispriča anegdotu da su na njeno pitanje ko je levoruk skoro sva deca digla ruke.

Da bi utvrdila pravo stanje stvari rekla im je da uzmu olovke i napišu nešto. I samo se pokazalo. Tako je mogla da razmesti decu da ne smetaju jedni drugima i prave levoruke oslobodi muke da se guraju i brljaju. Baš se dobro setila.
:)

Vidimo se uskoro

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana