Majka, radnica, učiteljica, spremačica, kuvarica, aman šta li sam ?
Od kako je krenula ova koronizacija na globalno svetskom nivou, istumbaše nam se svi mogući časovi, dani i nedelje.
Svaki dan je postao isti, sem ponekad doručka kada moj suprug napravi, a to su vruće mekice i mogu vam reći da je za vreme ove korone postao stručnjak za njih, cela kuća se zamiriše od njih, a one lepe rumene, pa još kada se onako vruće premažu sa dzemom, eto i mojih kilograma koji se uvećavaju do dvocifrenih i trocifrenih razmera.
Sve se nešto mislim, zašto ih pre nije tako lepo spremao...
U svakom slučaju, prvi napadi panike o čišćenju su postignuti tako što smo sve ispremeštali, pomerili, prebrisali, očistili, sto puta se drndali jedni na druge u kući vezano za ulaženje i izlaženje napolje ne bili smo sve higijensko praktične savete ispoštovali.
Mislim da će mi dete dobiti traume od pranja ruku i pas od silniog brisanja.
On line nastava i učiteljica da budem...nazovimo prvi, drugi i treći deo dana. Moja prijateljica Goca mi je rekla kada mi je Maki krenula u školu, da treba da joj budem pre svega majka, a ne učiteljica u kući, doduše uvek sam i radila domaće sa njom, jer nisam želela da ide nespremna u školu, ali sada, pa ovo je noćna mora, ali apsolutna noćna mora, ne za mene, već za nju.
.
Jutro, buđenje, doručak, spremanje sedenenje sa njom i slušanje online nastave, dok se ručak kuva, pranje sudova za vreme fiskulture, sedenje, slušanje, učenje, postavljanje stola u pauzi gde neki dečko objašnjava neke zanimljivosti u svetu nauke, ručak posle nastave, pranje sudova, povuci potegni sa njom oko domaćih zadataka, ali ne onih on line, već drugih koje učiteljica zadaje, jer se on line nastava ne poklapa sa programom koji naši uče, nama je sve to već urađeno, pa mi imamo drugi domaći. Onda ide muzička škola, hvala Bogu pa smo tu malo mirniji jer nam je smanjen obim gradiva, a ni to nije isto, jer tata vežba sa njom, a ne njena nastavnica, pa je svaki put, povuci potegni, moja nastavnica ovako, ti ne znaš, jao sve smo živce pogubili, ali ni to nije poenta.
E poenta su deca, to šta smo sve mi od spremačica do radnika u kući i van kuće je ništa u odnosu na ono šta je sa decom ustvari.
DECA NAJVIŠE ISPAŠTAJU U OVOM SLUČAJU.
Em su u kućama, em se ne druže sa svojim drugarima, em su nažalost svaki dan bombardovani sa svim sto se dešava oko njih i zaista su opterećena, više nego što mi možemo i da shvatimo i da vidimo.
To što oni imaju i smart telefone, internet online nastavu, mamu i tatu im ne može nikada zemaniti sunce, trčanje po travi i odlazak sa drugarima u školu, bicikl, rolere...
I ta deca pate, pate manje, ako su u porodicama koje su funkcionalne, pate više ako su u porodicama koje su nefunkcionalne, ali najviše pate, što ne mogu da budu slobodni u doba korone.
Elem, za nas je raspust počeo, ne želimo ni jedan domaći zadatak da uradimo sve dok ne prođe Vaskrs, jer ako već ostajemo svi kod kuće za vreme praznika, onda umesto deljenja trocifrenih brojeva hoću da biram recepte za kolače koje ćemo da spremamo zajedno, umesto prirode i društva biram da sa njom šetam psa po prirodi dok nam ne stave zabranu izlaska, jer tada samo jedan šeta psa, umesto da sedi i da gleda u telefon, neka šara jaja, život je jedan i treba ga živeti ispunjen ljubavlju i verom. Kako kaže moja Maki, pa bre mama, najlepši dani su mi ovi i ko zna zašto je ova korona dobra, možda, samo možda da bismo shvatili koliko je ovaj život zaista lep.
Što se tiče srpskog jezika, od knjiga za decu toplo preporučujem, „Baka gangster“, D.Vilijamsa, E.Kastner „Emil i detektivi“ i jednu od najlepših „Mama volim te“, V. Sarojan.
Za nas starije je nabolje da zadrzimo zdrav razum i prisebnost, a najstarijima, zaista od srca želim da što pre izađu na sunce i da osete vetar u kosi u tople zagrljaje svoje dece i unučica.
Srećni predstojeći praznici i da ih svi u zdravlju ljubavlju i miru provedete sa najbližima u hramu koji čine vaši najbliži.
Vaskrs u doba korone, ne mora biti loš, samo ako izaberemo pravi program, a daljinski je u ovom slučaju kod nas.
Uživajte sa decom, njima smo mi pre svega roditelji i zauvek im to trebamo biti, njihovo utočište i njihov izvor snage.