Pre nego su nas sveznajući psiholozi i psihoterapeuti preko elektronskih i drugih medija posavetovali da odvojimo vreme, pozovemo prijatelje, porazgovaramo s njima, pitamo ih kako su i uputimo im po koju reč ohrabrenja, mnogi od nas su to već učinili. Ali kako pozvati i porazgovarati sa svim onim blogoprijateljima, sa kojima smo se družili, raspravljali, sukobljavali i provodili dane i noći u ovom virtuelnom svetu, kada se oni godinama ni postom, ni komentarom ne javljaju.
Dakle, otvorio sam jedan od svojih davnih blogova (Izveštaj br. 624), uparavo onaj u toku koga sam unapređen u čin VIP blogera, i izdvojio blogokoleginice i blogokolege kojih na blogu b92 već dugo nema.
Počeo bih od dr Ane, za koju verujem da je u UK u prvim redovima borbe protiv opakog virusa, a zatim i sve ostale:
Jarila ,
gordanec....
Kada bi svako od nas iz društva mrtvih pesnika pregledao stare blogove, spisak blogokolega koji se više ne javljaju bio bi ogroman, ali upravo je ovo prilika da ih pozdravimo i da im poručimo:
DUGO VAS NIJE BLO, JAVITE SE, MAKAR SAMO TOLIKO DA ZNAMO DA STE DOBRO.