Dosta sam toga, kao i velika većina ljudi mojih godina, prošao u životu, ali nažalost nisam bio u zatvoru. Kažem nažalost, jer bi mi to iskustvo, u narednim danima, sedmicama i ne dao Bog mesecima, prinudne samoizolacije itekako koristilo. Dobro, malo nas ima takva iskustva, ali ga zato imaju mnogi u Kini i Italiji. Ne mislim na iskustva iz zatvora, već iz karantina.
Kristina Komenčini, italijanska spisateljica i režiserka, ovih dana, a pred izlazak njene nove knjige u Francuskoj, svoje iskustvo o karantinu, prenosi francuskim rođacima i kaže:
"Dragi francuski rođaci, ako uspemo da preživimo, problem u Italiji će biti da li će parovi sa ili bez dece, samohrane majke ili samci, uspeti da se suoče sa karantinom, da li će parovi ostati zajedno i uživati u uzajamnom prisustvu ili će se odlučiti na samoću posle prinudne izolacije". U početku deluje lako biti izolovan, nastavlja Kristina, ali ubrzo dolazi čas istine. Postaje teško za parove koji kažu da se vole ali se u stvari ne podnose, ali i za one koji su odlučili da žive sami…Karantin predstavlja izazov istine i vreme preispitivanja.
Eto, od danas to čeka i nas u Srbiji.
Nema nam druge već da započnemo, pa da vidimo da li i koliko još vredimo.
Dakle, srećan nam karantin.