Život

Odavno sanjam i maštam

mikele9 RSS / 06.03.2020. u 22:14

Da imam malu kuću od kamena, znate onu primorsku, unutra velika prostorija, u jednom uglu ognjište, na sredini drveni sto sa četiri isto tako drvene stolice, krevet ispod prozora, mala kuhinja, voda iz bistijerne, osnovno posuđe... oko kuće visoki čempresi, masline, smokve, ruzmarin, kupine kao ograda, iza kuće veliki bor, ispred ulaza u kuću grožđe na krov, rozaklija koju volim od djetinjstva. Na deset metara od kuće mala luka od kamena u obliku ćiriličnog slova g, tu je privezan čamac na vesla. Desno od lučice, pet, šest metara pjeskovitog žala, iznad se nadvila prastara murva. Na desno i lijevo kilometrima nema ni kuće ni žive duše.

Ustanem zorom, skočim u more, umijem se i razbudim. Izađem, pojedem smokvu, dvije, sažvaćem nekoliko vršaka ruzmarina, parče hljeba pospem maslinovim uljem i preko toga stavim usitnjen bijeli luk. Gdje ćeš bolji doručak! Ponesem strunu namotanu na plutu, iz kante izvadim šaku manjoča, držim ih u kanti sa vlažnom morskom travom i pravo u čamac. Odveslam oko trista metara od obale, tu je dubina pedeset, šezdeset metara. Ukotvim se, uvijem i zapalim cigaretu, odmotam kraj strune sa dvije udice i na svaku nataknem manjoču. Bez žurbe, natenane, uživam u svakom pokretu. Oko mene more ka ogledalo, ni talasića. Na kraju strune teško kupasto olovo, počnem da odvijam strunu i spuštam je do samog dna. Ostatak strune sa plutom položim u dno čamca, struna nije zategnuta. Skinem majcu, već je zagrijalo, savijem još jednu cigaretu. Nebo svijetlo plavo, ni oblačka. More tamno modro, ponekad zastrašujuće. Pogled mi bludi ka horizontu, misli se kotrljaju nepovezane, s vremena na vrijeme bacim pogled na strunu, već je devet sati, ja to po suncu. Taman da povučem dim, struna stane da klizi na dolje. Sačekam malo, pet sekundi a onda je povučem i trgnem što jače mogu. Uhvatio se! Izvlačim strunu polako, treba izvući šezdeset metara, ne žurim, tu je, osjećam kako se praćaka. Na kraju ga vadim, Arbun ima bar osamsto grama. Eto meni lijepog ručka. Ne ide mi se još, prevalim se preko čamca i rashladim se u moru. Uspnem se i ponovo nataknem manjoče na one dvije udice i spuštim na dno. Mokar, osušim šake i latim se savijanja duvana. Sunce upeklo ali mi prija, volim brate sunčevu toplotu, volim vrućinu. Zbog godina sam počeo da nosim slamnati šešir, natakarim ga na mokru kosu, zavalim se i uživam. Za čudo nema ni galebova, ponekad iz vode iskoči ribica, praćakne se i buć u vodu. Skoro sam zaspao kad osjetim a stavio sam je preko butine, kako se struna zateže. Povučem a ono teško. Na jedvite jade izvučem dva Arbuna, oba veća od onog prvog. Stavim i njih u kantu i zaveslam ka kući. Privežem čamac, ponesem kantu sa Arbunima i kanticu sa manjočama. Pozadi kuće, ispod bora sam napravio gradele, okvir od poređanog kamenja i žićana mreža koju sam davno pokupio sa nekog gradilišta. Ušuškam manjoče u morsku travu, dospem morske vode i vratim se s nožem i arbunom, najvećim, ona dva ostala stavim u kavez od letava koji držim privezan za kamen na kraju pristaništa/mola i spustim u vodu. Kavez odozgo ima vratanca koja vezujem žicom. Valjaće mi za kasnije. Sjednem na obalu, noge u vodi i očistim Arbuna. Vratim se i u kužini napravim smjesu od bijelog luka, peršuna i dobro zalijem maslinovim uljem. Uzberem grančicu ruzmarina, zapalim vatru, koristim samo orezotine od vinive loze, kad se stvori pravi žar, stavim žičanu mrežu pretodno je istrljavši krpom natopljenom maslinovim uljem i na nju Arbuna. Kako ko voli ali ja sačekam da donja polovina dobije pravu boju, mažući je često grančicom ruzmarina koju umačem u ulje sa lukom i peršunom. Onda prevrnem Arbuna i nastavim da ga mažem. Miris svježe pečene ribe sa gradele je neopisiv. Odem u kuću po pjat, iznesem ga i stavim na mali drveni sto blizu bora. Usput ponesem i komad hljeba koji sam sam ispekao u crepulji pod sačom. Vratim se po čašu i sok od šipka, sjednem i polako bez žurbe uživam u obroku, udišući mirise blagoslovenog bilja, uz zvuke zrikavaca sa maslina.

Jednom mjesečno odveslam pet kilometara do mjestanceta koje ima dobro snabdjevenu radnju. Ispozdravljam se sa gazdom, gazdaricom i njihovom djecom. Tu nakupujem, prvo demižon njihovog hladno cijeđenog maslinovog ulja, koje mi daju po bagatelnoj cijeni jer im ja donosim svoje masline, brašno, germu, grudu sira, kačicu skorupa, dva kila njihove domaće pršute, jaja, dugotrajno mlijeko, bijeli i crveni luk, krtolu, i još štošta što mi je potrebito. Sjednemo ispred radnje pod lozu, gazdarica skuva kafu, uvijemo, zapalimo i izrazgovaramo se. Nije li ti teško tamo sam... pita me gazda, niđe nikoga oko tebe a što ako ti nedajbože pozli. Nasmijem se, ni brige te, nikad nijesam bio srećniji u životu. U to me gazdarica daruje vijencem suvih smokava i činijom badema. Poljubim je, pozdravim se sa gazdom i veslaj nazad.

Kad počnu jesenje kiše, između spremanja doručka, ručka i večere, uzmem knjigu, legnem u krevet i čitam. Prva stvar koju sam napravio kada sam ušao u kuću je bila drvena polica od poda do plafona i natrpao je knjigama. Pored starih više puta pročitanih, kupio sam i mnogo novih knjiga, poznatih mi i nepoznatih autora. Vatra sa ognjišta širi prijatnu toplotu iako još nije tako hladno. Često se vraćam Eku, Džojsu, Prustu, Hrabalu, Osteru, Selindžeru i uvijek otkrivam nešto novo. Imam sve objavljene knjige Mišel Uelbeka, Dovlatova, Sedmu funkciju jezika Loran Binea, Boje naših sjećanja Mišel Pasturoa, Daleko od Manausa Franciska Žoze Vijegasa... Dobro je dok ne zapuva sjever ili bura, onda ložim po cio dan, održavam vatru i noću. Ali i to prođe za nekoliko dana pa čak sine i sunce.

Zime nijesu hladne kao na kopnu, ipak dješava se da se ujutro probudim a ono mraz stegao, nos da ne promoliš iz kuće. No ni to ne traje dugo. Najteže je, pošto je more izuzetno valovito pa ne mogu čamcem do prodavnice, otići pješke. Kad je miran dan i tako ali kad duva bura ili sjever, sačekam dan, dva, tri da se smire a ako ne prestaju, dobro se obučem i pođem vukući kolica koja sam sam napravio. Treba mi po vjetru skoro dva sata da stignem. Puta nema samo uska staza oivičena suvim kupinama, šipkovima i dračom. No kad se mora, mora se. Kad stignem i ispozdravljam se, prikučim se uz veliku kaljavu peć da se ugrijem. Gazdarica mi donese  vrelu supu ili čorbu, poslije skuva kafu pa sjednemo da pričamo. Bogomi ti mu dođeš kao neki eremita koga bog iskušava, smijući se veli gazda. Al je đavo ali su mađije, odgovaram takođe se smijući, izgleda da ja sam sebe iskušavam i mogu ti reći da mi prija. Gdje su vam đeca, pitam. Otišli su za raspust kod đeda i babe a i što će ovdje. Kako vam ide posao, ima li mušterija? Ide ne može bit bolje, sam znaš da smo jedina prodavnica kilometrima unaokolo. Molio bih te kad vam dođe dostavljač robe, da mu daš ovaj spisak, u pitanju su knjige, evo ti pare. Nemoj sad daćeš kad ih donese, odgovara gazda. Gazdarica mi je u kolica stavila uobičajeno i opet suve smokve i bademe. Sušiš li Rozakliju, pita me? Objesio sam grozdove bliže vratima da im ne bude pretoplo kod ognjišta, slatki su onako polusuvi, jedem ih za doručak.

I tako, nema dana da baš ovako zamišljam svoju kućicu i moj život u njoj i oko nje. No, nikad se ne zna!



Komentari (65)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

G.Cross G.Cross 22:32 06.03.2020

Bol na Draču

Mikele, lep ti je san.

Dozvoli mi da budem brutalno iskren.
Srbija, naime, nema more.

I da bi ispunio svoj san morao bi da živiš negde drugo, recimo Hrvatskoj.

Osim, ako Vučić ne potpiše da dobijemo pristup u Drač, a kažu Albanska obala je jako lepa.

Jos jednom, oprosti brate.
predatortz predatortz 22:38 06.03.2020

Re: Bol na Draču

Dozvoli mi da budem brutalno iskren.
Srbija, naime, nema more.


Nema.
Ali, naš domaćin nije ni rekao da je Srbija u pitanju.
A san je prelep.
Imam i ja svoj.
Brvnara na proplanku, okolo šuma, ispod neko jezerce. Nikoga na puškomet. Šuma, tišina, živuljke i ja.
Bar dve nedelje godišnje.
nsarski nsarski 00:16 07.03.2020

Re: Bar...

Bar dve nedelje godišnje.


Mislim da smo svi mi kontaminirani gradskim životom (da ne kažem zatrovani) pa verujem da mnogima ne bi prijalo da stalno živi životom koji je Mikele ovde nacrtao.
Međutim, neki kraći deo godine bi bio sasvim prihvatljiva opcija.
Ja imam mogućnost da živim u kući veoma sličnoj onoj kakvu je Mikele opisao - kamena kuća, voda iz cisterne, mala ali korisna kuhinja, pristojno kupatilo, velika terasa sa betonskim stolom, valov za čišćenje ribe u kraj terase, okolo u dvorištu nar, grožđe, ruzmarin, smokve, čempresi, palme, nebo puno zvezda, izolovano u svakom pogledu. Istina, nemam čamac, ali imam auto da me odveze na plažu gde hoću da ronim. Tu, pri obali, nađem mušule, ostrige, prilepke, puževe, pa čak i one retke mušule zvane fan mussels (palasture).


Za ribu odem na riblju pijacu u Bar

Tamo ima svega - kako i priliči. I ima dobrog maslinovog ulja iz privatnih uljara.

Kad počne sumrak, sprema se večera - od školjki, od ribe, od hobotnica, šta se nađe. Ja volim palamidu na plamenu.



Ovo gore je filet palamide, malo "pecnut" plamenom. To je dovoljna termička obrada kada je riba sveža.

Ta vrsta izolacije i mira je, verujem, svima potrebna. Ja imam priliku da to radim dva puta godišnje - u rano leto i kasno leto po desetak dana, a nameravam da to povećam na dve nedelje. Ukupno oko mesec dana.

To je dovoljno da bi imao ostatak godine za čime da žudiš.

Tako da, Mikele, tvoj san je i moj san. (Da li si znao da je riba arbun hermafrodit?)
Naravno, zemljanin nas je sve pretekao, ali ja nisam siguran da bih mogao stalno tako da živim, mada bih voleo da mogu. I, naravno, najneverovatnije od svega je što naš blogokolega ne voli ribu! Go figure.
mirelarado mirelarado 00:43 07.03.2020

Re: Bar...

I, naravno, najneverovatnije od svega je što naš blogokolega ne voli ribu! Go figure.


Kao neko ko oduvek sanja o kakvom zabačenom ostrvu na kraju sveta, bar tri meseca godišnje, daleko od razuzdane gomile, smatram da ne voleti ribu je gotovo greh. I, priznajem, pomalo zavidim blogokolegi Zemljaninu. :)
zemljanin zemljanin 01:19 07.03.2020

Re: Bar...

mirelarado
I, naravno, najneverovatnije od svega je što naš blogokolega ne voli ribu! Go figure.


Kao neko ko oduvek sanja o kakvom zabačenom ostrvu na kraju sveta, bar tri meseca godišnje, daleko od razuzdane gomile, ne voleti ribu je gotovo greh. I, priznajem, pomalo zavidim blogokolegi Zemljaninu. :)

to da je valjalo to bi trcalo i to na cetiri noge ...

ma gde god da odes, posle nekog vremena, predje u rutinu ... ono sto nikada ne bi menjao je to nocno, jutarnje okeansko kupanje ... to mi uvek donese radost ... i naravno, kad nema mnogo komaraca, spavanje uz sum okeana ...

ono sto dosadi je stalno ista klima ... prvih godina je to kul, posle se naviknes a onda je to (klima) pomalo i monotono ...

meni nikad nije dosadno, svaki dan mi je novi ali zenu umeju da uhvate pundravci, pa se 'iselimo' na neka putovanja da razbijemo monotoniju ...
neumoran neumoran 07:29 07.03.2020

Re: Bar...

mirelarado
I, naravno, najneverovatnije od svega je što naš blogokolega ne voli ribu! Go figure.


Kao neko ko oduvek sanja o kakvom zabačenom ostrvu na kraju sveta, bar tri meseca godišnje, daleko od razuzdane gomile, smatram da ne voleti ribu je gotovo greh. I, priznajem, pomalo zavidim blogokolegi Zemljaninu. :)

Ja gotovo nikada ne sanjam.
cassiopeia cassiopeia 10:47 07.03.2020

Re: Bar...

pa čak i one retke mušule zvane fan mussels (palasture).


U Hrvatskoj naplaćuju velike kazne za izlov, a čini mi se i da su Grci počeli.


Što se snova o begu iz gradske vreve tiče, čini mi se da je mali broj onih koji to nikad nisu poželeli.

Sve češće sanjam o jednostavnom životu kraj mora.
mirelarado mirelarado 11:33 07.03.2020

Re: Bar...

neumoran
mirelarado
I, naravno, najneverovatnije od svega je što naš blogokolega ne voli ribu! Go figure.


Kao neko ko oduvek sanja o kakvom zabačenom ostrvu na kraju sveta, bar tri meseca godišnje, daleko od razuzdane gomile, smatram da ne voleti ribu je gotovo greh. I, priznajem, pomalo zavidim blogokolegi Zemljaninu. :)

Ja gotovo nikada ne sanjam.


Ovde je reč o sanjanju otvorenih očiju...
nsarski nsarski 11:52 07.03.2020

Re: Bar...

U Hrvatskoj naplaćuju velike kazne za izlov, a čini mi se i da su Grci počeli.


Pre par godina su mi Italijani rekli da su kod njih kazne drastične. Mislim da su te školjke stavljene na listu ugroženih vrsta. Zato sam i prestao da ih lovim (ona slika je stara 3 godine, napravljana je u C.G.)
predatortz predatortz 12:04 07.03.2020

Re: Bar...

Ja imam mogućnost da živim u kući veoma sličnoj onoj kakvu je Mikele opisao -


Ja plac iz svog sna posedujem. Deda je imao vikendicu, srušena u ratu, na baš onakvom mestu kako sam ga ja opisao - proplanak, oko njega šuma, ispod jezero.
Treba samo brvnaru da napravim, nije ni to nedostižna cifra. No, kad imaš decu uzrasta kao što su moja, uvek ima nešto preče.

To, i ono ključnije - bojim se da još nije sve razminirano, a na takvom terenu nikad ne možeš biti u potpunosti siguran.
cassiopeia cassiopeia 12:31 07.03.2020

Re: Bar...

nsarski
U Hrvatskoj naplaćuju velike kazne za izlov, a čini mi se i da su Grci počeli.


Pre par godina su mi Italijani rekli da su kod njih kazne drastične. Mislim da su te školjke stavljene na listu ugroženih vrsta. Zato sam i prestao da ih lovim (ona slika je stara 3 godine, napravljana je u C.G.)


A, ok. Vlada virus u celom Mediteranu. Rekli mi neki ribari da je preko 90% nastradalih palaštura. Vrsta pred izumiranjem.
nask nask 13:26 07.03.2020

Re: Bar...

No, kad imaš decu uzrasta kao što su moja, uvek ima nešto preče.


Mogu da zamislim da je za modernu decu ali pre svega njihove roditelje to mišn imposibl ali seti se kako je to bilo ranije, mali su sve to zajedno radili sa velikima. Naravno po mogućnostima. O bašti sve znam i umem, sem zidanja (zidova) i električne instalacije nema drugog elementa gradnje kuće u kome nisam manje ili više učestvovao. Za bojenje, molerisanje, dletovanje, krovnu izolaciju i parket sam stručnjak. Bez zezanja.
neumoran neumoran 13:33 07.03.2020

Re: Bar...

nask
No, kad imaš decu uzrasta kao što su moja, uvek ima nešto preče.


Mogu da zamislim da je za modernu decu ali pre svega njihove roditelje to mišn imposibl ali seti se kako je to bilo ranije, mali su sve to zajedno radili sa velikima. Naravno po mogućnostima. O bašti sve znam i umem, sem zidanja (zidova) i električne instalacije nema drugog elementa gradnje kuće u kome nisam manje ili više učestvovao. Za bojenje, molerisanje, dletovanje, krovnu izolaciju i parket sam stručnjak. Bez zezanja.

Ja mogu da te podučim za to što si naveo da ne znaš, a takođe i za krovo-pokrivačke radove.
O betonažama i hidro-izolacijama da ne pričam.
No, pre ovoga što već znaš (bojenje, molovanje i gletovanje), mogao bih da te podučim i u malterisanju.
O vodovodno-kanalizacionim radovima da ne pričam.
Itd...
mikele9 mikele9 20:11 08.03.2020

Re: Bol na Draču

Mikele, lep ti je san.

Hvala ti druže!
Dozvoli mi da budem brutalno iskren.
Srbija, naime, nema more.

Brutalan ili ne, nisam niti sanjam o Srbiji.
I da bi ispunio svoj san morao bi da živiš negde drugo, recimo Hrvatskoj.

Moglo bi da bude ali ima još mesta na moru koja su na drugim lokacijama i državama.
Jos jednom, oprosti brate.

Opraštam
mikele9 mikele9 20:13 08.03.2020

Re: Bol na Draču

Brvnara na proplanku, okolo šuma, ispod neko jezerce. Nikoga na puškomet. Šuma, tišina, živuljke i ja.

Odgovara mi i to, posebno što postoji jezerce
mikele9 mikele9 20:17 08.03.2020

Re: Bar...

(Da li si znao da je riba arbun hermafrodit?)


Mrijesti se u prolijeće, sva mlađ su mužjaci koji nakon treće godine života pri veličini od otprilike 17 cm mijenjaju spol u ženku.
mikele9 mikele9 20:17 08.03.2020

Re: Bar...

(Da li si znao da je riba arbun hermafrodit?)


Mrijesti se u prolijeće, sva mlađ su mužjaci koji nakon treće godine života pri veličini od otprilike 17 cm mijenjaju spol u ženku.
mikele9 mikele9 20:19 08.03.2020

Re: Bar...

Ovde je reč o sanjanju otvorenih očiju...

I srca i duše!
mirelarado mirelarado 01:06 09.03.2020

Re: Bar...

zemljanin
ono sto dosadi je stalno ista klima ... prvih godina je to kul, posle se naviknes a onda je to (klima) pomalo i monotono ...


C-c-c, ala te klima razmazila...
zemljanin zemljanin 01:28 09.03.2020

Re: Bar...

mirelarado
zemljanin
ono sto dosadi je stalno ista klima ... prvih godina je to kul, posle se naviknes a onda je to (klima) pomalo i monotono ...


C-c-c, ala te klima razmazila...

ma ja to kukam zbog vas, da vam bude lakse

za tebe uvek
vcucko vcucko 09:48 09.03.2020

Re: Bar...

nask
No, kad imaš decu uzrasta kao što su moja, uvek ima nešto preče.


Mogu da zamislim da je za modernu decu ali pre svega njihove roditelje to mišn imposibl ali seti se kako je to bilo ranije, mali su sve to zajedno radili sa velikima. Naravno po mogućnostima. O bašti sve znam i umem, sem zidanja (zidova) i električne instalacije nema drugog elementa gradnje kuće u kome nisam manje ili više učestvovao. Za bojenje, molerisanje, dletovanje, krovnu izolaciju i parket sam stručnjak. Bez zezanja.

Bivši komšija iz RI (ustvari njhov sin, koji je tad bio još švrća) živi u Holandiji i radi u građevini, ekipa specijalizovana za izradu kuća.
Reče jednom, da oni kad prave kuću bukvalno počnu od prozora. Onih velikih, idu skoro od tla do visine etaže. Znači prvo postave prozore pa onda idu dalje, popunjavaju između njih
mikele9 mikele9 15:04 09.03.2020

Re: Bar...

Ja gotovo nikada ne sanjam.

Svi sanjaju ali retko ko zapamti san.
mikele9 mikele9 15:06 09.03.2020

Re: Bar...

Sve češće sanjam o jednostavnom životu kraj mora.

nask nask 21:37 09.03.2020

Re: Bar...

Znači prvo postave prozore pa onda idu dalje

Znaš kako, zakoni fizike važe i u Nizozemskoj, tako da ipak počnu od temelja pa nekakvih zidova itd. Jeste tačno da (u odnosu na nas) relativno brzo stave prozore, jbg. na ovu klimu (mislim pre svega na vetar tj. promaju) treba raditi te unutrašnje radove, a da se pritom ne zarade neke gore stvari od korona virusa.

Al da ne trolujemo previše ovaj Mikeleov san, u njemu je kuća već sazidana.
zemljanin zemljanin 23:36 09.03.2020

Re: Bar...

ne znam bas da li zadovoljava sve zahteve, ali to je to - 17ha, reka, okean, plaza, kuca, povrtnjak, pomocna kuca, 'brvnara' i suma ...







angie01 angie01 23:40 09.03.2020

Re: Bar...

je l ovo kod tebe?
zemljanin zemljanin 23:42 09.03.2020

Re: Bar...

angie01
je l ovo kod tebe?

nazalost nije, na drugom ostrvu ... to je ogromno

PS. ali isli smo kod njega pre godinu ili dve, noge da te zabole dok prodjes 'plac'
angie01 angie01 23:47 09.03.2020

Re: Bar...

divno izgleda.

verovatno je kod tebe slicno- komsiluk:)
zemljanin zemljanin 23:58 09.03.2020

Re: Bar...

moj plac je ko njegova plaza ... neverovatno je, to nije ni suma, maltene prasuma, ali ima staze, reka mu je malttene cela u placu ... ali je bas Robinzon stil zivota, malo mnogo asocijalno za nas ... cak ima ostrva, manjih, koji su bolje povezana sa centrima nego ovo ... njemu je soping ceo dan, dok ode i dok se vrati ... voda domaca, struja domaca
angie01 angie01 00:06 10.03.2020

Re: Bar...

moj plac je ko njegova plaza


dovoljno!
g.radicevic g.radicevic 14:14 10.03.2020

Re: Bar...

Mislim da smo svi mi kontaminirani gradskim životom (da ne kažem zatrovani) pa verujem da mnogima ne bi prijalo da stalno živi životom koji je Mikele ovde nacrtao.


kad sam pre sedam godina odselio iz centra na ljutu periferiju, tj od gradskog postao prigratski čovek, bio sam jako ponosan na sebe i porodicu, što smo se oslobodili ''gradskih'' navika.
onda sam pre godinu, dve, na TV-u, gledao emisiju o ljudima koji su život u gradu zamenili životom na obronku Rtnja, ali potpuno u skladu sa prirodom. sami proizvode hranu i sve što im je potrebna, čak i nešto struje za osnovnre potrebe, vodom se snabdevaju sa obližnjih izvora, nemaju internet, kablovsku(TV generalno), pametne telefone...ništa što savremeni život podrazumeva.
pokušao sebe da zamislim u takvom okruženju, i shvatio da je moja potreba za ''oslobađanjem od gradskih navika'', zapravo čist komformizam. Oslobodio sam se stvari koje su me iritirale (buka, relativno mali prostor,problemi sa parkiranjem...), za dvorište sa sve belim vučjakom u njemu(obožavam ga), veliku terasu sa hladom od vinove loze, svoje parking mesto, gradsku vodu, kanalizaciju, gas, brzi net, kablovsku....
kontaminacija gradskim životom, barem u mom slučaju, je toliko velika, da iskreno život bez ''sitnica koje život znače'', mogu da zamislim samo u kratkim vremenskim periodima.
veoma kratkim
na žalost


Черевићан Черевићан 02:55 07.03.2020

ах ти...снови пусти

I tako.....nije da nema dana za

умишљај да лепше тамо је где нисмо
почесто привидом у снове нам дође ,
утеха таква ............накратко потраје
па тако реалан наш живот ....и прође
mikele9 mikele9 20:23 08.03.2020

Re: ах ти...снови пусти

умишљај да лепше тамо је где нисмо
почесто привидом у снове нам дође ,
утеха таква ............накратко потраје
па тако реалан наш живот ....и прође

Moj omiljeni pisac Bohumil Hrabal je pisao/govorio: Kada sam kod kuće sanjam da sam u pivnici gde ispijam kriglu, kada sam u pivnici sanjam da sam kod kuće u fotelji i čitam, uvek bih bio tamo gde me nema.
hvala G. Čer
angie01 angie01 10:30 07.03.2020

,



mikele9 mikele9 20:24 08.03.2020

Re: ,

TO ANgie
angie01 angie01 20:27 08.03.2020

Re: ,

TO ANgie


...ne vide se stepenice na drugoj slici, koje vode do uvalice i plaze odmah ispod:),....
nikvet pn nikvet pn 12:18 07.03.2020

...


Драги Микеле, све то што си написао имао је мој стриц, Барба. Поморски официр у пензији, удовац. У бивше војне магацине на Миришту пустили војне пензосе да их наводно чувају. Свако своју кућицу мало уредио и ужива. Нема струје, нема ни воде али то није ни важно. Чиста нирвана. Ујутру скупљамо мрежу, поприлично пуну; а Барба баца назад у воду, тек понеку стави у кофу. Што? Данас њих ручкамо, сутра оне друге, прекосутра треће. Фрижидера нема, а и чему, нека их ту па сутра да их похватамо за следећи мени. Кад понестане воде и цигара ајде барком у Нови па наново. Рај.

Нема раја без анђела, то је била једна Мађарица; а ни без ђавола, то су били Руси с парама. И ено га сад наврх Војводине, сетан.

mikele9 mikele9 15:08 09.03.2020

Re: ...

Драги Микеле, све то што си написао имао је мој стриц, Барба. Поморски официр у пензији, удовац. У бивше војне магацине на Миришту пустили војне пензосе да их наводно чувају. Свако своју кућицу мало уредио и ужива. Нема струје, нема ни воде али то није ни важно. Чиста нирвана. Ујутру скупљамо мрежу, поприлично пуну; а Барба баца назад у воду, тек понеку стави у кофу. Што? Данас њих ручкамо, сутра оне друге, прекосутра треће. Фрижидера нема, а и чему, нека их ту па сутра да их похватамо за следећи мени. Кад понестане воде и цигара ајде барком у Нови па наново. Рај.

To je to dragi prijatelju!
cmix909 cmix909 15:57 09.03.2020

Re: ...

nikvet pn
... Рај...


U ovim snovima ima lepih riba (na tanjiru), ali nema ptica, a pamtim da je sam autor bloga ranije pisao o gugutkama i vrapcima. Zbog toga sam se malo raspitao kod dokazanih poznavalaca rajskih prilika, pa evo jednog fragmenta iz putopisa svetoga Andreja jurodivog:

Птица је у тим вртовима било безбројно мноштво: неке од њих имале су златна крила, друге – бијела као снијег, а неке – разнобојно ишарана; оне су седјеле на гранама рајског дрвећа и пјевале умилно; од њиховог слатког поја ја заборавих на себе – толико је срце моје уживало, и чинило ми се да је глас њиховог пјевања достизао чак до висине небеске.

Dopada mi se ovo zaboravljanje na sebe, pogotovo ako je ujedno i udaljavanje od antropocentricnosti. Stoga bih u svoje kontrolisane snove osim pomenutih vrsta primio (na hranu) i senice i sve pernate pevaljkice, a ni gavrane ne bih odbio ako mi zakucaju na vrata tiho, tise. Obavezno i razne lutalice, mozda cak i par primeraka ugrozene dece, preko leta samo.
zilikaka zilikaka 17:03 07.03.2020

Moj san

Je isto to, al malo drukčije.
Obožavam more, nego ne umem tamo da opstajem. Sve to što si nabroja, svi ti ukusi su meni egzotika, za ponekad.
Tako morsku ribu pojedem, al sve vreme znam da je morska, dok ovu našu domaću...
I zato bih se ja preselila u kolEbu na Tisi i bila tamo skroz do zime.
Već smo konstatovali da za nirvanu treba voda a ima tih mesta onoliko gde se možeš zavući da nikog ne sretneš danima.
Ovo moje je čak i finansijski realno, može se naći za sitnu paru nešto zemlje iza dolme (nasipa), nego mislim da to ostavim za penzionerske dane. Ako me ne prođe.
P.S. Biće jedna i za Kas.
neumoran neumoran 17:09 07.03.2020

Re: Moj san

zilikaka
Je isto to, al malo drukčije.
Obožavam more, nego ne umem tamo da opstajem. Sve to što si nabroja, svi ti ukusi su meni egzotika, za ponekad.
Tako morsku ribu pojedem, al sve vreme znam da je morska, dok ovu našu domaću...
I zato bih se ja preselila u kolEbu na Tisi i bila tamo skroz do zime.
Već smo konstatovali da za nirvanu treba voda a ima tih mesta onoliko gde se možeš zavući da nikog ne sretneš danima.
Ovo moje je čak i finansijski realno, može se naći za sitnu paru nešto zemlje iza dolme (nasipa), nego mislim da to ostavim za penzionerske dane. Ako me ne prođe.
P.S. Biće jedna i za Kas.

Bolje budi tamo preko zime - a kada komarci deluju, budi negde dalje.
mariopan mariopan 18:43 07.03.2020

Re: Moj san

To je bio i moj san, kućica negde u prirodi, brvnara pored potoka i okolo šuma, milina.
Ili pored mora, reke, samo da je pored vode.

cassiopeia cassiopeia 20:56 07.03.2020

Re: Moj san

P.S. Biće jedna i za Kas.


Pour moi?

Može.

mikele9 mikele9 15:10 09.03.2020

Re: Moj san

Već smo konstatovali da za nirvanu treba voda a ima tih mesta onoliko gde se možeš zavući da nikog ne sretneš danima.

Tačno tako! A kada se zaželiš nekoga, nije teško posetiti ga.
mikele9 mikele9 15:12 09.03.2020

Re: Moj san

To je bio i moj san, kućica negde u prirodi, brvnara pored potoka i okolo šuma, milina.
Ili pored mora, reke, samo da je pored vode.

Voda, voda, voda... uvek pored vode, mora, jezera, reke, potoka...
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:14 10.03.2020

Re: Moj san

Tako morsku ribu pojedem, al sve vreme znam da je morska, dok ovu našu domaću...
I zato bih se ja preselila u kolEbu na Tisi i bila tamo skroz do zime.
Već smo konstatovali da za nirvanu treba voda a ima tih mesta onoliko gde se možeš zavući da nikog ne sretneš danima.

A komarci?
dunavko dunavko 18:39 07.03.2020

raj

kosava duvala dva dana,nije se moglo na vodu.treci dan tisina,samo galebovi i u daljini neki gurac sa barzama.izbacim vodu iz camca pa na vesla odoh da izvadim mrezicu-hraniteljku.puna ribe.nesto vratim nesto zadrzim.dolaze mi dva drugara na rucak.znamo se iz srednje skole,ima 40 godina kako smo zavrsili.ocistim ribu,odvojim za corbu i za przenje-smudjarke,bandare,sraceve,dve krupne deverike za na rostilj ko oce da se petlja sa tim.meni je toga pun kufer.stavim luka i sargarepu da se dinstaju na tihoj vatri i pretocim vino iz velikog balona u manji od 5l.belo,smederevka sa b.tamjanikom,tek onako da se oseti.smederevka ja moje omiljeno vino,lagano,osvezavajuce.sam pravim vino.kupim 300 kg grozdja,muljaj,presuj i eto vino.rakije isto tako pecem sam.imam kazan od prohroma od 30 lit.sam sam ga napravio.od bureta za pivo.interesantan je sto se lako skupi sirovina -dve kofe od polikolora i za 15 dana peci.nemam mnogo klasicnih knjiga,uglavnom u e-formatu ili preko interneta.sta mi se svidi.posle rucka cemo da predjemo dunav na vesla pa peske u ivanovo na ladno pivo.O ravnico banatska gde jos ima seva,, po podne posle jare jave se curlikanjem.za onog arbuna nije mi jasno kako je mikele mazao stranu koja je bila okrenuta ka zaru.valjda zato sto je to san.ja ne mogu.kod mene je to java
mikele9 mikele9 15:55 09.03.2020

Re: raj

za onog arbuna nije mi jasno kako je mikele mazao stranu koja je bila okrenuta ka zaru.valjda zato sto je to san.ja ne mogu.kod mene je to java

Prvo ga namažeš sa obe strane a onda gornju stranu dok se donja peče pa kad ga prevrneš, mažeš onu pečenu stranu i to nije san.
cassiopeia cassiopeia 21:17 07.03.2020

...


Kad neko kaže sanjam, meni često ova pesma svira u glavi :)

Sanjam
neumoran neumoran 21:20 07.03.2020

Re: ...

cassiopeia

Kad neko kaže sanjam, meni često ova pesma svira u glavi :)

Sanjam

Da, da!
myredneckself myredneckself 00:23 08.03.2020

I ja odavno sanjam i maštam...

da se vratim moru.
U obzir dolaze samo mediteranske zemlje, jer moram biti blizu moje ravnice i tamo negde usred mirisnog bagrenja i lipa, gde ti je i srce i duša, pa da budem malo ovde, a malo tamo na nekom moru gde je lepo čak i kad se kiše slivaju u cvjetove agava. Tako da ja sanjam i maštam neprestano, i o vraćanju i ostajanju.
Ovim lepim postom si mi baš dotakao morski filing, Mik. Kad odrastaš među maslinama, nešpulama, lavandom, sa okusom soli i okusom mora, teško da to sve može izaći iz tebe i nestati u zaboravu.

Evo ti na poklon jedna pesma o vraćanju.


mikele9 mikele9 15:56 09.03.2020

Re: I ja odavno sanjam i maštam...

Hvala ti draga Dušo
49 41 49 41 13:46 08.03.2020

Nek Ona sanja

https://youtu.be/AygHN4TMsI8

https://youtu.be/_BcDPD0MwDQ

https://youtu.be/HR2W6hkpxfU

https://youtu.be/EEGSYk1vnAs

gde, sam je sve vodio...
Planina, dolina, sinjega mora, mnogih gora.

Sator, vrece za spavanje, pribor za pecanje, bicikli na autu ...
Da, joj saljem copy-paste; nek' ona pizdi; posle 3 decenije p... jedna ?!?


kick68 kick68 16:46 08.03.2020

I have

a dream...


st.jepan st.jepan 20:34 08.03.2020

Lepo.

Što kažu Rusi, "kak na filjmu!"
angie01 angie01 20:50 08.03.2020

Re: Lepo.

ja bih volela ovakvu, al na moru,



PRIKAZ UNUTRASNJOSTI KUCE
mikele9 mikele9 15:59 09.03.2020

Re: Lepo.

Što kažu Rusi, "kak na filjmu!"

Tak točno!
kamilo_emericki kamilo_emericki 22:06 08.03.2020

Ostrvo

mikele9 mikele9 15:59 09.03.2020

Re: Ostrvo

Moj ljubimac!!!
sesili sesili 11:05 09.03.2020

Generacijo

Ovo što si napisao, po meni je opis raja! Kao da si prepisivao moje snove. Čekala sam kada ćeš da pomeneš knjigu, jer bih ja, umesto štapa za pecanje, uzela knjigu. No, nikad se ne zna, možda bih naučila i da pecam.
Zaista, ta kućica pored mora sanjam i ja, od mladosti. Samo, ne znam gde je tu tvoja lepša tri četvrtina (ako sam to dobro napisala). Misli, ipak, da bi mi duga usamljenost malo dosadila. Doduše, ja sam žensko, u tome smo različiti.
neumoran neumoran 11:15 09.03.2020

Re: Generacijo

sesili
Ovo što si napisao, po meni je opis raja! Kao da si prepisivao moje snove. Čekala sam kada ćeš da pomeneš knjigu, jer bih ja, umesto štapa za pecanje, uzela knjigu. No, nikad se ne zna, možda bih naučila i da pecam.
Zaista, ta kućica pored mora sanjam i ja, od mladosti. Samo, ne znam gde je tu tvoja lepša tri četvrtina (ako sam to dobro napisala). Misli, ipak, da bi mi duga usamljenost malo dosadila. Doduše, ja sam žensko, u tome smo različiti.

Mene more ni najmanje ne zanima.
Što se mene tiče - sva mora i okeani bi mogli da se isuše.
Ja volim da budem sam - ali okružen mnoštvom ljudi.
mikele9 mikele9 16:01 09.03.2020

Re: Generacijo

Samo, ne znam gde je tu tvoja lepša tri četvrtina (ako sam to dobro napisala).

Ona bi dolazila više puta godišnje kad me se zaželi
mikele9 mikele9 16:02 09.03.2020

Re: Generacijo

Mene more ni najmanje ne zanima.
Što se mene tiče - sva mora i okeani bi mogli da se isuše.
Ja volim da budem sam - ali okružen mnoštvom ljudi.

Baš si neumoran
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 22:39 11.03.2020

snovi

Na Jadranu prodaju turistima tvoje snove kao suvenir. Prave ga u Kini.


Nece da ubaci sliku. Evo link
https://imgur.com/a/7V6DNJL
49 41 49 41 04:20 12.03.2020

Pusti snovi

Najozbiljnije.

Sto mastati, kad su sela opustela; kuca na pretek radilo se o Dalmaciji, Srbiji, ... svuda.
Ne treba kupovati, jednostavno naci vlasnike; priupitati ih - ako se mogu naci.
Boraveci, davno na Lastovu s njom onako gologuzi ceo dan. Svega se nagledah i sanjah usput.
Vidi kamenih kuca, napustenih-nigde ikoga sem nas dvoje.

Sad bi mi mozda i ona bila suvisna.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana