Ljubav| Moj grad

Sada lezis na dnu vode

angie01 RSS / 16.02.2020. u 14:33

 
 sonja-savic.jpg
 
 Za moju generaciju ime Sonja je oznacavalo zastitni kod jednog urbanog, naprednog, humanog, promisljajuceg, kreativnog sveta, koji je istrazivao mogucnosti stvaralastva sa ciljem otkrivanja, razumevanja i sirenja svega onoga sto je moglo doprineti sveopstem osvescenju.

Ulogu predvodnice je Sonja slucajno preuzela, bez nadobudne zelje i ambicije, vise jer joj je bila nametnuta njenom izuzetnoscu, dobrotom, harizmom, hrabroscu, neverovatnim umetnickim darom i snagom njenog razgibanog uma i britke ubitacne reci.

Oduvek svoja, nepokolebljiva, nesklona pristajanju i daleko ispred svog vremena, pre svega po sirini vizure kojojm je posmatrala svet, u cije bezgranicne okvire nije mogao da se uglavi skuceni palanacki mentalitet, lako je nosena nekom prirodnom silom, usla u kostim vanvremenske heroine buntovnistva, nepokolebljivog borca za pravdu i istinu, koje ce do kraja braniti svojim zivotom.

U svom energetskom bogatstvu, bila je i Dzesika Rebit i Bambi i Rambo i Tibetanski mudrac, i Don Kihot i Jezerska vila cuvarica Ekskalibura i Ofelija i Lorens od Arabije.

Guliver medju Liliputancima, kako ju je nazvao Cane.

Iako velika i sjajna, nije robovala pocastima niti je zelela pijedastal, volela je ljude i jednostavno im se priblizavala kada su je prepoznavalai na ulici, “Znamo se iz bioskopa” umela je sa smeskom da kaze, pokusavajuci da sakrije oreol slave.

 "(...)Izbaciti sve te grčeve iz tela znači osvestiti sve to što te je bolelo. Ne stidim se suza. One često naviru zato što je to taj, verovatno, prelazni period, kada se polako pretvaraš u tu stenu (…). Znaš onog klinca što je došao u manastir I vikao – Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude! A ja sam zaista toliko volela ljude. Bože, koliko sam ih volela..."

Osamdesetih, kada je izronila nova gradska estetika i umetnicka snaga izuzetnih pojedinaca, kao sto su bili VD, Milan Mladenovic, Magi, Bojan Pecar, Cavke,…koji su rusili  zakorelu ucmalost i budili uspavani tok, Sonja je bila vezivno tkivo, matica koja je cuvala ovaj otkrivani novi svet, dajuci mu infuziju svojim sarmom, lepotom, pamecu i duhom i iskrenom, berezrvnom ljubavlju.

Jednako kao sto je svojim neuobicajenim talentom, originalnom glumom, specifinom gestikulacijom, misterioznim seksipilom, autenticnim ponasnjem i stilom oblacenja i osobenim intrigantnim stavovima utisnula pecat ne samo  jugoslovenskom filmu, nego  kulturi u njenom celokupnom znacenju.

„Mi nismo voleli ugovorena mesta, ugovoreno vreme, mi smo verovali u slučaj. Slučaj koji je uvek zlatni vez vremena u večnosti.“

A onda devedesetih, neke druge sakrivene mracne sile ruse potpuno stvarnost koja je zalicila na pomak napred i kretivnost i stvaralstvo zamenjuju kosti i krv koja je curila na sve strane kroz pukotine razrusene i spaljene zemlje u kojoj najedamput vladaju druge vrednosti daleko od normale, morala i humanosti, koje u svom razarajucem piru rezultiraju opstom destrukcijom.

„Dvesta kilometara odavde ljudi se lišavaju duše, i jedni, i drugi, i treći. Oni gube mogućnost iskustva planete zbog čega su i došli, a to je stvar koja se ne može poravnati. To je stvar prva, u Starom Zavetu,  ne u Novom – Ne ubij! – jer kad dođe do ubistva dolazi do rasčovečenja.“

 Verovati u ideju 1991. jeste verovati da je jos moguce prevoziti se nevidljivim prevozonim sredstvima, a ne tenkom

Bilo je nateze proci rat, a nikoga ne ubiti. Ne ubiti, a proci rat znaci pronaci paradoksalni izlaz

“Posveceno onima koji su sa bombom pod trbuhom umirali kod Vukovara”

 „Ljudi su se pretvorili u sobne azilante. Ali nije narod izdao, izdali su intelektualci.“

 „Tražiti đavola izvan sebe, pa to je vulgarno.“

Osetljiva kakva je bila, tesko se mirila sa novonastalim ludilom, patnjom, nestankom sveta koji je poznavala, narocito ljudi, medju kojima su bili i mnogi iz njenog bazicnog okruzenja, onog istog koje je stvorilo novi autenticni milje modernog izraza, sto se samo nadovezalo na gubitak  najvece ljubavi njenog zivota, dzez muzicara Vlajka Lalica, posle cije smrti je samu sebe dozivljavala kao trajno osakacenu.

 "Dok sam bila mlada, često sam zamišljala kako ću imati brak I porodicu sa čovekom koga beskrajno volim I kome ću se potpuno posvetiti. Imala sam veliku ljubav. Od kako je on otišao iz mog života, kada sam imala 20 godina, sebe smatram udovicom".

Nategnuta struna po njenoj senzibilnoj nutrini, sve vise je treperila na negativne talase koji su se sirili i konacno su je savladali, iako se ona odupirala, kopracala, pokusavala da prizove pameti drustvo koju je potpuno napustilo i ostavilo je samu na braniku zdravog razuma i normalnih vrednosti, potpuno se oglusujuci na primalni krik iz njene duse, sastavljenog od sve boli koje su se tako lako proizvodile u tom vremenu.

Njen veliki zagrljaj u kome je ona zelela da zastiti svakog i sve, ostao je prazan i njene ruke su  od te nepodnosljive hladnoce, padajuci nazad niz telo, razbilie nju i pretvorile je u prah.

Prah, koji se poput vilnske prasine rasuo svuda naokolo i svetluca skriven, da bi cuvao i dalje one koji umeju da ga vide.

"Ja sam bila srećna kad sam pronašla ljude koji su jednako nesrećni kao ja".

 Ofelija

Sada ležiš na dnu vode 
iznad tebe šaš i trava. 
Kao leptir koji ode, 
kao dijete koje spava.

Nikad nije tvoje lice 
u snu bilo tako bijelo. 
Kao krilo mrtve ptice 
rijekom plovi tvoje tijelo.

Dok te ljulja val za valom 
sanjaš da si opet živa. 
Slatki bol u srcu malom 
tvoje nježne nade skriva.

Na svom ležaju od mulja 
tvoje mrtvo srce sanja. 
Dok te ruka vode ljulja 
tiho ploviš ispod granja.

Kao ljiljan ti si pala 
u taj hladni ponor vode. 
Cvijeće koje si ubrala 
s tobom plovi, s tobom ode.

Dok iz tamnog groba svoga 
Gledaš srne što te prate, 
dok iz šume pjesma roga 
poput kiše pada na te,

Ispod vode, iz svog mraka, 
prije sna i prije zime, 
ti ćeš čuti glas dječaka 
koji zove tvoje ime.

Sada ležiš na dnu vode, 
iznad tebe šaš i trava. 
Kao leptir koji ode, 
kao dijete koje spava. 
Arsen Dedić

 

 

 

 

Tagovi



Komentari (306)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjan.pajic srdjan.pajic 23:54 20.02.2020

Re: Hvala narandžastom čoveku

Zašto vređaš žene pod hidžabom?
Ili ne razlikuješ bradatost od zabrađenosti?


Dobro, de, izvinjavam se bradatim ženama i čoveku sa dve glave (koji liči na saradnika okupatora antifašistu, odlično bi prošao kao eksponat na Koni Ajlendu) kucao sam na brzinu... Naravno da sam mislio na one neočetkane bradurine u kojima su se množile voluharice.

srdjan.pajic srdjan.pajic 23:56 20.02.2020

Re: Hvala narandžastom čoveku

E ajd da te zamolim, al iskreno
Hajd nekad, ne mora sad, nekad, kad ti bude odgovaralo, da ozbiljno popričamo o toj kolaboraciji, da shvatiš da nje nije bilo.


Ma, dovoljno sam ovde na blogu pratio tvoje (iz)laganje na tu temu, ne verujem da bi još nešto dodatno iznedrio.
srdjan.pajic srdjan.pajic 23:58 20.02.2020

Re: Hvala narandžastom čoveku

freehand
nemojte pričati o nijansama.

Pedeset nijansi crne.



Samo još onu pesmicu da zapevaju, dok odlaze na rad.
freehand freehand 00:05 21.02.2020

Re: Hvala narandžastom čoveku

srdjan.pajic
freehand
nemojte pričati o nijansama.

Pedeset nijansi crne.



Samo još onu pesmicu da zapevaju, dok odlaze na rad.

Onu o Juri i Bobanu? Ili o Horstu Veselu? Znaju sve, ne sumnjaj.
vcucko vcucko 00:25 21.02.2020

Re: Hvala narandžastom čoveku

freehand
srdjan.pajic
freehand
nemojte pričati o nijansama.

Pedeset nijansi crne.



Samo još onu pesmicu da zapevaju, dok odlaze na rad.

Onu o Juri i Bobanu? Ili o Horstu Veselu? Znaju sve, ne sumnjaj.

Giovinezza, giovinezza,
Prima vera di bellezza!

To je onako u osnovi benevolentno, a i dalje na liniji.
Samo nisam siguran da znaju
angie01 angie01 01:38 22.02.2020

prijateljica Bebi Dol,

pozajmila je Sonji glas otpevavsi sve pesme u filmu Zivot je lep,

...a za ovu priliku, za Sonju,

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana