Kućni ljubimci| Život

STRAŠNE PRIČE ZA LAKU NOĆ

razmisljam RSS / 24.11.2019. u 20:14

               Noć se spustila naglo. Samo je nahrupila u sobu kroz širom raskriljen prozor koji se u tom trenutku sa treskom zalupio. Po svim pravilima tog letnjeg dana još uvek je trebalo da bude sunčeve svetlosti ali su je zakrilili gusti tmasti oblaci koji su se iznenada okupili nad varošicom kao po nekom nemuštom pozivu. Vetar se pojavio niotkuda, širok, drčan, sklon neprimerenom ponašanju, razuzdano razbacujući svojom sirkovom metlom sve što mu se našlo na putu. U daljini je počelo da seva prvo sporadično, a zatim sve češće i duže. Grmljavina se kotrljala prostorom prvo potmulo i nerazgovetno, a onda su gromovi postali učestali i zaglušujući. Mrak se zgusnuo oko kuće u gotovo opipljivu, bezobličnu masu, gutajući sve oblike na koje je naišao. Kiša se spustila nemilice. Kapi su se pretvarale u vodopade koji su za tili čas sve pukotine u zemlji i na asfaltu ispunile baricama. Oluci su propevali, drveće je cvilelo i povijalo se pod naletima vetra, s teškom mukom se pridržavajući za korenje. Sijalice u sobi su počele da žmirkaju, trepere, svetlost im se stanjila gotovo do nestajanja, a zatim su na trenutak potpuno zgasnule. U tom trenutku se začulo grebanje na ulaznim vratima...
               Svetlost je ponovo obasjala sobu. Hana je ustala i rekla: "Idem da pustim Mačka unutra."

                                                                              ***

               Svake večeri pre nego što se prepusti borbi sa nesanicama, Hana u krevetu čita. Mačak joj pravi društvo kada nema pametnija posla, sklupčan između nje i zida, dremljiv i tih. Ona je, zadubljena u knjigu, leđima okrenuta širom otvorenim sobnim vratima iza kojih se dokono rasprostrla tanka kućna pomrčina. Svikla na uobičajene šumove noći, gotovo da je prestala da ih primećuje.
               A onda se Mačak naglo uspravlja i počinje pomno da osluškuje. Sav je u tom osluškivanju - krajnje skoncentrisan, napetog tela i širom otvorenih očiju netremice uperenih u mrak iza Haninih leđa. Ona ga posmatra i sama pokušavajući da čuje šta ga je to uznemirilo. No, do nje dopiru samo uobičajeni zvuci: brundanje zamrzivača iz predsoblja i kloparanje đubretarskog kamiona sa ulice. Mačak i dalje zuri kroz vrata napet kao struna. Niz Hanina leđa polako počinju da gamižu hladni, neprijatni trnci. U šta li to on gleda? Volela bi da zna, ali nema hrabrosti da se okrene. Šta ako su se iz tmuše iznenada ovaplotili svi zlodusi za koje je ikada čula, svi akrepi, karakondžule, ale i aždaje, sanđame, čupakabre, vampiri i vukodlaci i ostali nesvet iz najstrašnijih noćnih mora?
               Za svaki slučaj navlači jorgan do brade dok joj srce tutnji u grudima kao pomahnitalo. Oseća kako potiljak počinje da joj se ježi i pretvara u ledenicu. Gotovo da i ne diše dok prestravljena čeka da se nešto , bilo šta, desi, samo da se reši ove strave koja ju je obuzela.
               Mačak tada zevne onim najogromnijim lavljim zevom iz uvodne špice Metro-Goldvin-Majerovih filmova, okrene se oko sebe i mirno legne. Za minut već spava dubokim snom, dok Hana razmišlja da li da ipak ne gasi lampu, čisto iz predostrožnosti.

                                                                           ***
                I opet Hana čita u svom krevetu u gluvo doba noći. Ovog puta je sama, jer je Mačak izvoleo odskitati u dvorišni mrak u potrazi za uzbuđenjima i zabavom ili samo poradi sebe , kako je izvesne potrebe opisivala njena baka.
                Iz zanesenosti knjigom naglo je trgne neobična buka iznad njene glave, sa ispusta na spratu koji natkriljuje njenu sobu i deo hodnika ispred nje. Potpuno je zbunjena jer ne može da dokuči šta se zbiva. Zna jedino da ti neočekivani i uznemirujući zvuci nikako na mogu da potiču ni od koga od ukućana, jer su se svi još poodavno zabunkerisali u svoje sobe i tamo blaženo spavaju ako ne okapaju za računarom. Uostalom, njeno izvežbano uvo bi uhvatilo zvuk otvaranja njihovih vrata, a to se ovom prilikom nije dogodilo.
                Rešena da ispita stvar okreće se ka vratima i u trenutku kad krene da ustaje kroz ogradu ispusta pada ogromna zmija koja se uvija, migolji, tumba i pomahnitalo njiše pred njenim očima. Ostaje sleđena, nesposobna da reaguje, potpuno svesna nadrealnosti trenutka, ali sklona da veruje svojim očima koje neopozivo vide gnusnog gmizavca. Gleda u to telo što se grčevito bacaka kroz vazduh kao opčinjena. Mozak pokušava da je navede na bilo kakvu akciju ali bez ikakvog uspeha.
               U međuvremenu, zmija ublažava pokrete, dok se konačno sasvim ne umiri. Tapeti-tap, tapeti-tap. To Mačak silazi niz stepenice, a Hana istog trenutka prepoznaje cev usisivača sa kojom se kućevna zver tako žustro borila i slavodobitno je savladala.
               Hu! Dakle, sve je u redu, osim što ona još dugo ne može da zaspi nakon pretrpljenog šoka.

 

7m064dq.jpg?1 

                                                                        ***

Prilog br.1

U jesenjoj polutmini
Čekao sam
Da veliki žuti autobus sklizne
Niz tobogan moje ulice
I upilji se u mene
Svojim zažagrenim očima
Sve što vidim zaista je žuto
Samo nema stidljivog drveta kruške
Koje si mi ti prvi put pokazala
I nešto klizi u perifernom vidu
To se mačka paučinasto sliva iz kontеjnera
Crna maca koja nikad nije donela nesreću
A žutog autobusa nema
               ( Moje Malo Dete )

Prilog br.2

Na zidu iznad mog pisaćeg stola visi poster koji sam dobio na poklon. Na njemu je kučence Snupi za pisaćom mašinom, a u oblačiću piše: "Bila je mračna i olujna noć..." Svaki put kada sednem za sto ja pročitam: "Bila je mračna i olujna noć..." i bezličnost tog incipita kao da otvara prolaz iz jednog sveta u drugi, iz vremena I prostora koji znače ovde i sad u vreme i prostor pisane stranice; osećam zanos jednog početka za kojim bi moglo da sledi neiscrpno mnoštvo događaja; sve sam više uveren da nema ničeg boljeg od konvencionalnog početka, onog od kog se može očekivati i sve i ništa; kao što mi je takođe jasno da taj pas izmišljač neće nikada uspeti da na tih prvih šest reči nadoveže ostalih dvanaest a da ne razbije čaroliju. Lakoća ulaska u neki drugi svet je varka: bacamo se na pisanje naslućujući sreću nekog budućeg čitanja, a ponor se otvara na još neispisanoj stranici.
               ( Italo Kalvino "Ako jedne zimske noći neki putnik" )

 



Komentari (325)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

razmisljam razmisljam 17:06 25.11.2019

Re: Prijava

milisav68
Prijavio sam Zili sto se ne plasi kad seta sama sa kucetom :)

Bikoz telefon:)


Хе, хе... Ти си бар поштена друкара, па си се самопријавио. А ево се и Зили малочас јавила са сличним образложењем, а поводом неког другог коментара.
Лепо од вас што сте такве поштењачине.

Само да знаш да нисте једини. Неко је пријавио мој коментар на Алсову хорор-брзиномер фотку у коме му желим да квар није велик и скуп, неко, опет, Чарлија зато што су му мачкови спавали поред ногу, а неко Максу што прича експлозивне вицеве.

Тај бикоз телефон је чудо једно.



Аутор: Горан Стаменковић

zilikaka zilikaka 17:15 25.11.2019

Re: Prijava

Само да знаш да нисте једини

I ne budeš li dirala ništa, moderacija će rutinski sve da počisti.
Mada, nisam sigurna da će vredeti i ako staviš do znanja da se ne slažeš sa prijavama.
razmisljam razmisljam 18:05 25.11.2019

Re: Prijava

zilikaka

I ne budeš li dirala ništa, moderacija će rutinski sve da počisti.
Mada, nisam sigurna da će vredeti i ako staviš do znanja da se ne slažeš sa prijavama.


Ја свој део одрадила - све пријаве обрисала и успут се слатко насмејала јер је савршено очигледно колико су биле неутемељене.
А што се пак модерације тиче, искрено се надам да ипак бар овлаш прочитају коментаре пре него што реше да употребе метлу.
У сваком случају, за сада ништа ниси обрисали.
( Уосталом, далеко је четвртак. )



Аутор: Горан Стаменковић
milisav68 milisav68 20:47 25.11.2019

Re: Prijava

Тај бикоз телефон је чудо једно.

Ma...ovo sam još stigao da prijavim dok sam imao signal.

Dešavalo mi se, skrolujem po komentarima, obavestim moderatora, i hoću da se samoprijavim - ono nema signala.U međuvremenu zaboravim....i ostane tako.Uveče vidim, radila metla.



Nego, gore negde (da sad ne tražim), pominje se šta sve strah može da napravi.

Elem, da li je urbana legenda ili se stvarno desilo - ne znam, meni je ispričano kao da se dogodilo kod nas u gradu, pričano mi je dok sam bio klinac, a desilo se kao nekoliko godina pre.

Neko društvo se zezalo sa strahom, i krene opklada - ko sme u ponoć da ode na groblje, da sedne na klupicu, i ispuši cigaru.

I nađu se kao trojica hrabrih, ali se dvojica dogovore da uplaše ovog trećeg.

Vreme, neko proleće, nose se mantili, i ova dvojica ponesu rajsnadle da njima "pričvrste" ovom trećem mantil za klupicu (iz štosa).

Došli, seli, popušili po cigaretu, kada su trebali da se vrate nazad, ova dvojica ustanu, ovaj treći krene, ali ga mantil "zadrži" za klupicu - i umre na mestu.

razmisljam razmisljam 21:20 25.11.2019

Re: Prijava

milisav68

Elem, da li je urbana legenda ili se stvarno desilo - ne znam


Личи ми да је урбана легенда, или су те рајснадле биле баш много квалитетне.

Моје искуство са њима је да се углавном криве чим наиђу на иоле јачи отпор, а и не делује ми баш да су могли да га прикаче за клупу а да то не примети.
Но, свакако је добра страшна прича за лаку ноћ.
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:38 25.11.2019

Re: Prijava


Личи ми да је урбана легенда

Nije urbana nego ruralna, jer je varijacija stare priče o ženama na prelu koje su krenule sa istom pričom.:)

Jedna kaže, ja smem, idem sama, a dokaz da sam bila tamo će biti preslica koju ću da zabodem na neki grob.

Zabola je, kaže priča, preslicu, ali nije bila svesna da je njome probila svoju široku suknju, pa kad je krenula, suknja zapela a ona od straha....to.

milisav68 milisav68 22:02 25.11.2019

Re: Prijava

Моје искуство са њима је да се углавном криве чим наиђу на иоле јачи отпор, а и не делује ми баш да су могли да га прикаче за клупу а да то не примети.

U strahu su velike oči.

Skretanje pažnje - nama su kao klincima "stariji" prodavali foru sa "puštanjem dima" od cigareta kroz uši.

Dok gledaš u uši, taj ko je povukao dim te pecne cigaretom (čak ni ne pecne, nego je samo približi, da osetiš "vruće", obično "trik" krene dok se sedi nekim drugim povodom).

Tako i ovo, za cigaretu treba bar pet minuta (u ovom slučaju - dugih pet minuta), jedan skreće pažnju, drugi "bode", a dovoljno je da se jedna malo bolje "zakači" (znači ne odozgo gde se seda, nego pozadi u "presek" klupice).

Meni je samo kraj (smrt) "sumnjiv", a takav je valjda zbog efekta priče.
nikvet pn nikvet pn 22:09 25.11.2019

Re: Prijava

У моравском селу осам другара век провело у зезању међусобно и наоколо. Стигле године и један умре. По обичају екипа заседне да га причува. Ноћ, жене спавају, они батале чаше па крену ракију из флаше укруг ко и целог века што су пили. Један устане у вц, екипа се згледа и оп, изваде мртваца и посаде на столицу до одсутног а други легне у сандук; оборе шешире на лице оба. Врати се другар из клоње и седне. Стиже му флаша, он натегне па лакта суседа да је прихвати, сусед ћути не мрда (а и како би). Он понови јаче, шешир спадне, забезек тотални а из сандука се пружа рука и загробни глас: Дааај мениии... Типу испадне флаша на под и пукне а он излети кроз затворен прозор.

Сутра на сахрани поп једва одржо опело од смеха.
milisav68 milisav68 22:19 25.11.2019

Re: Prijava

Nije urbana nego ruralna,

E, mi nismo ništa boli niti sedeli, ali smo kao klinci prolazili noću kroz groblje (da dokažemo hrabrost), doduše ne baš u ponoć, ali po mraku.

Groblje ima tri ulaza/izlaza, pa jedna ekipa "ispraća" a druga "dočekuje".
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:34 25.11.2019

Re: Prijava

E, mi nismo ništa boli niti sedeli, ali smo kao klinci prolazili noću kroz groblje

Ja nisam prolazio da dokažem hrabrost nego što sam morao. Doduše ne kroz nego pored, ali baš pored.
Groblje tako postavljeno da se često pored njega prolazi, baš pored "glavnog" puta.
Prolazio sam i kasno noću, verovatno i tačno u ponoć. A selo, kuća nema baš blizu, svetla pogašena i u onima koje bi se videle da nisu, mrak. Prolazio jesam, nikad ništa čudno nisam ni čuo ni video, ali da je baš svejedno nije. Naravno kad sam bio sam, ako sam sa nekim nema nikakve frke.

Uvek je malo prijatnije kad ga ostaviš iza sebe:)
Atomski mrav Atomski mrav 00:00 26.11.2019

Re: Prijava

Elem, da li je urbana legenda ili se stvarno desilo - ne znam, meni je ispričano kao da se dogodilo kod nas u gradu, pričano mi je dok sam bio klinac, a desilo se kao nekoliko godina pre.


Ni ja ne znam da li je ovo legenda i kakva, što kaže Balašević - ako su lagali mene i ja lažem vas... Pričao mi lik izbosne (ali ne mogu da se setim da li je iz Doboja ili Bugojna - što meni ne ide geografija od ruke, to je propast... i dan danas mešam Tuzlu i Zenicu, kao i Valjevo i Šabac, mislim na geografske lokacije tih gradova) kako je neka pijandura krenula noću na groblje ne bi li maznula neku flašu rakije ili vina sa nekog groba. Tumarajući tako grobljem, primeti da se tu još neko muva. Sakrije se iza nekog nadgrobnog spomenika i počne odatle sa izviđanjem. Ubrzo je ustanovio da je taj drugi posetilac došao na groblje sa istom namerom. Kada je došao do groba gde se krio ovaj prvi lik, posegnuo je rukom za flašom a ovaj iza spomenika progovri što je dubljim glasom mogao: "Ostavi moju rakiju!". Drugi posetilac vrisnu, ispusti flašu koju je do tada nosio u drugoj ruci i polete ka ogradi. Ogradu sa bodljikavom žicom nije preskakao, bukvalno je proleteo kroz nju, sve vrišteći. Navodno se tom prilikom zauvek pozdravio sa zdravim razumom...

Što bi rekao Lane Gutović - ne znam što sam vam ovo ispričao, ali ne škodi - a čim ne škodi, znači da koristi...
razmisljam razmisljam 00:20 26.11.2019

Re: Prijava

hoochie coochie man

Ja nisam prolazio da dokažem hrabrost nego što sam morao. Doduše ne kroz nego pored, ali baš pored.


У мојој родној вароши усред насеља остало старо гробље. С једне стране ушорен ред кућа, а преко пута гробљански зид. А и улица се пригодно звала Гробљанска.
Толико смо се навикли на то присуство да се уопште нисмо стресирали пролазећи. ( Можда и зато што се од зида нису видели надгробни споменици, па је било лако заборавити шта се иза налази. )
Знам да су многи парови тамо налазили мирна места за мало осаме и интимности.
floki floki 00:33 26.11.2019

Re: Prijava

ne znam da li znate kako su sahrane na selu izgledale - od kuće do groblja kroz selo ide kolona, prvo krst, barjaci, sanduk sa pokojnim, ožalošćeni, pa venci, pa ostali... tako nekako redosled...
uglavnom se staje na svakoj raskrsnici na putu do groblja i pop se malo oglasi...

tako, u mom selu, na jednoj sahrani neke babe, mangupi što nose barjake se malo zezaju i na poslednjoj raskrsnici pre groblja jedan od njih vikne: "na sledećoj majstore ima dole!"

:))))
razmisljam razmisljam 00:46 26.11.2019

Re: Prijava

floki
ne znam da li znate kako su sahrane na selu izgledale - od kuće do groblja kroz selo ide kolona


Тако и сад изгледају.


tako na jednoj sahrani neke babe, mangupi što nose barjake se malo zezaju i na poslednjoj raskrsnici pre groblja jedan od njih vikne: "na sledećoj majstore ima dole!"

:))))


Занимљиво да тужни догађаји пуни тескобе неретко изазивају управо такве реакције. Ваљда је то некакав начин да се суморна атмосфера мало раздрма и да се људи отргну од мрачних мисли које су у таквим приликама неминовне. Као некакав контрапункт.



Аутор: моје Средње Дете


razmisljam razmisljam 23:31 28.11.2019

Re: Prijava

zilikaka

I ne budeš li dirala ništa, moderacija će rutinski sve da počisti.
Mada, nisam sigurna da će vredeti i ako staviš do znanja da se ne slažeš sa prijavama.


Е, четвртак само што није прош'о, а сви пријављени коментари стојУ на својим местима и нико их не дира.
ephemeris ephemeris 10:38 25.11.2019

Spiritualistička seansa - sinkopa i ....

razmisljam razmisljam 17:27 25.11.2019

Re: Spiritualistička seansa - sinkopa i ....

ephemeris




Била сам тада клинка. Кренем у дечју собу, пружим руку у мрак да напипам прекидач за паљење светла и у том тренутку ме нешто шчепа за ногу. Почињем избезумљено да вриштим, а испод кревета се извлачи мој млађи брат збуњен мојој реакцијом.
Кад је тад претек'о...



Аутор: Горан Стаменковић
mlekac mlekac 22:16 25.11.2019

Dobro...

Lepa priča, osim što nemam strah od zmija, pa bi, verovatno, ustala da pobliže pogledam. Al' to sam ja, naopaka.
Moj problem je što mi strah stiže "sa zadrškom". Onih nekoliko puta, u studentskim danima, kad sam imala susrete sa varijetetima beogradskih manijaka uvek se isto završavalo. Prođem kroz sve bez problema, dođem kući i posle jedno sat-dva počnem da se tresem ko prut.
Mada, u jednom slučaju sam se tresla od smeha.
Bio je neki egzibicionista koji je "ordinirao" na Mostarskoj petlji.
I desi se da prolazim tuda (uvatila nešto s Brda, pa žurila gore, na 17/18) u neke malo kasnije sate (oko 22:00). Još vučem na ramenu torbetinu u kojoj su, pored knjiga za faks, kompletan kostim i cipele.
Daklem, penjem se i osetim da me neko uhvatio za članak.
Ne razmišljajući, raspalim onom preteškom torbetinom, pa se lagano okrećem da vidim koga sam podkačila.
A na stepenicama leži egzibicionista u mantilu. Mantil se, naravno, raskopčao, ima donji deo nogavica pričvršćen nekim lastišom, oveću čvorugu na glavi i plačnim glasom urla: "Ti stvarno nisi normalna!"
Nisam stigla da mu odgovorim, požurila sam da mi ne pobegne autobus.
razmisljam razmisljam 23:58 25.11.2019

Re: Dobro...

mlekac

Moj problem je što mi strah stiže "sa zadrškom".


Е, та сам. Ако је нешто драматично у питању, а нарочито када се ради о деци, реагујем брзо, рационално и сталожено. А кад фрка прође, ако се не онесвестим, онда се тресем сатима и не могу да се призовем.
А било је таквих ситуација онолико...

И фала на комплименту гледе моје приче, а башка што си нам испричала своју.



Аутор: Горан Стаменковић
mlekac mlekac 00:26 27.11.2019

Re: Dobro...

И фала на комплименту гледе моје приче, а башка што си нам испричала своју.


Evo i jedne friške, od sinoć - Biberče legao i pustio neku seriju o kraju sveta. Taman kad se udubio, roknuo zemljotres.
A on, mukica, nikad ga nije doživeo u budnom stanju (U Bw ih nije ni bilo, a ovde onih par prespavao). Tresao se naredna dva sata.
razmisljam razmisljam 16:25 27.11.2019

Re: Dobro...

mlekac

Evo i jedne friške, od sinoć - Biberče legao i pustio neku seriju o kraju sveta. Taman kad se udubio, roknuo zemljotres.
A on, mukica, nikad ga nije doživeo u budnom stanju (U Bw ih nije ni bilo, a ovde onih par prespavao). Tresao se naredna dva sata.


Уф! Могу да замислим.

Мени је, рецимо, најстрашније било неке '97/'8. не сећам се тачно, када је дрмнуло тако да се читава соба померала некако дијагонално, сасвим ван сваке логике, а све шкрипало и цвилело и пуцкетало и поскакивало иако смо били у приземљу.
mlekac mlekac 21:07 27.11.2019

Re: Dobro...

razmisljam
mlekac

Evo i jedne friške, od sinoć - Biberče legao i pustio neku seriju o kraju sveta. Taman kad se udubio, roknuo zemljotres.
A on, mukica, nikad ga nije doživeo u budnom stanju (U Bw ih nije ni bilo, a ovde onih par prespavao). Tresao se naredna dva sata.


Уф! Могу да замислим.

Мени је, рецимо, најстрашније било неке '97/'8. не сећам се тачно, када је дрмнуло тако да се читава соба померала некако дијагонално, сасвим ван сваке логике, а све шкрипало и цвилело и пуцкетало и поскакивало иако смо били у приземљу.

Biće da je to bio onaj "natovski" '99.
Taj mi je bio najsmešniji u životu. Anonimni taman uturio noge u lavor, kad poče da trese. On, mahinalno, ustane, pa krenu u onom lavoru da se voza po sobi sve psujući, a ja sam se toliko smejala da nisam mogla ni da ustanem!
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:51 27.11.2019

Re: Dobro...

Biće da je to bio onaj "natovski" '99.
Taj mi je bio najsmešniji u životu.


'98, Mionica.

Meni je taj pokazao da imunih na paniku nema.
Kad je zateslo, a moj kraj, dakle ljuljnulo dobro, sledećeg sekunda sam sa dve ćere pod miškama bio napolju sa četvrtog sprata.

Onda shvatio koju sam glupost napravio, al dockan:)
razmisljam razmisljam 22:48 27.11.2019

Re: Dobro...

mlekac

Biće da je to bio onaj "natovski" '99.


Није. Њега се нешто ни не сећам, икао знам да је био 30.априла, али ме не питај зашто то памтим.
Као што памтим да је претходне године један био 30.септембра.

Taj mi je bio najsmešniji u životu. Anonimni taman uturio noge u lavor, kad poče da trese. On, mahinalno, ustane, pa krenu u onom lavoru da se voza po sobi sve psujući, a ja sam se toliko smejala da nisam mogla ni da ustanem!




Н.З. Сад сам проверила: тај септембарски је био у Мионици и врло је вероватно да се управо њега тако добро сећам. Знам да је Мало Дете било баш мало и то ми је некакав репер.
razmisljam razmisljam 22:51 27.11.2019

Re: Dobro...

hoochie coochie man

'98, Mionica.


Изгледа да си у праву. Све коцкице које слажем о том сећању наводе управо на тај.

Meni je taj pokazao da imunih na paniku nema.
Kad je zateslo, a moj kraj, dakle ljuljnulo dobro, sledećeg sekunda sam sa dve ćere pod miškama bio napolju sa četvrtog sprata.

Onda shvatio koju sam glupost napravio, al dockan:)


Ја кад љуљне никад не паничим - само се заледим тамо где сам се затекла и тако док не прође... Изгледа да ми недостаје неки инстинкт за спасавање живе главе на раменима.
Gospodja Klara Gospodja Klara 01:13 26.11.2019

Strašne priče

To je ono kad u neko gluvo doba pustiš horor, a saaam si u stanu na poslednjem spratu neuseljene, neosvetljene i nedovršene zgrade kroz koju huji vetar (ovo sve čitati cratures-crawl-in search-of-blood-glasom naratora iz “Thriller” M. Džeksona) i onda, odjednom (dramatična pauza iza koje sledi jump scare)...

na pola filma zaspiš kao beba na sisi?

Ali, na stranu ovo (mada je bazirano na istinitom događaju), meni su omiljene usmene arhaične horor priče, one što su obično pripovedane deci pred spavanje, ne toliko da ih zabave, nego iz vrlo praktičnih razloga tipa: čik zakukaj da ti se piški pa da ideš iza kuće po pomrčini a ko zna šta tamo vreba... Mizanscen podrazumeva šuškave slamarice, pod od naboja i varljivo svetlo lojanice koje se ogleda u ustravljenim dečjim očima i čini da senke na zidovima počnu da poprimaju oblik nečega što se lagano ali neumitno rađa i postaje biće.
______

...I tako BakaStara, a ona je, znaš, i tada izgledala pot-pu-no isto kao i kad je imala devedeset dve, samo što je imala zube, poređa nas decu u krevet, sedne, skine maramu da otplete kosu i počne da priča. Mi ćutimo, ne dišemo, useremo se od straha bre i pre nego što otvori usta. I onda, na primer, ima ta priča koju je njoj čak njena baba pričala, o tom deda-Tomi, ono kad je ugazio u vile... Deda Toma je tako, umeo da se napije u njivi, i dođe onda kući po mrklom mraku, nekad ga nađu u jarku tek ujutru, deca ga nađu, pa ga golicaju po nosu prutićima, a on ne može da se digne, samo ih psuje:
“U, lebac vam jebem, kad vas uvAtim...”
I, jednom se desi, pre svitanja, baba Cana ustala da založi vatru, tako je bilo, one su ustajale još po mraku, mesile hleb, a onda u polje... ustala ona, kad - deda Toma ulazi u kuću, beo kao krpa, drhti... A baba Cana opasna bila, odmah da ga grdi:
“U, Tomo, pustilo ti dabogda, opet si nosio rakiju, u, bogteubio...”
I tako, nagrdi ona njega, a deda Toma ćuti, bled, ne progovara, samo drhće. Baba Cana stane, sad već brine da nije bolestan ili poludeo od pića, a on je pogleda i kaže:
“Cano, mene su vile u’vatile gore na Gumno.”
I baba Cana opet, e, sad i ona već onako malo bojažljivo, počne opet da ga grdi što čoveče preko Gumna, pa ima da prepreči preko (voćnjaka) Šišakovih, šta je tražio preko Gumna, ali sve tiše, da deca ne čuju, jer preko Gumna noću ne ideš ni da ti kuća gori. Pa ponovo, ma kakve vile, to je on pijan sanjao i... A deda Toma samo ćuti i drhti. Povuče ona njega u kujnu, da joj ispriča i da joj ispriča, i deda Toma, i dalje beo skroz, joj ispriča kako je ugazio u vilinsko kolo, i kako su ga vile vukle i tamo i ‘vamo, i kako su igrale oko njega, i svašta tako, a kad je bilo pred svanjivanje morale su da krenu, ali im se slomi točak na kolima.
Pa su se setile da uzmu Tominu desnu nogu da im bude umesto točka.

I nije prošlo ni mesec dana od te noći, a njemu noga počne da se suši, i osuši se do kolena.
Uzele mu vile za točak.
I više nikad nije pričao o tome.
A nije više ni liznuo.









razmisljam razmisljam 01:39 26.11.2019

Re: Strašne priče

Gospodja Klara
...

na pola filma zaspiš kao beba na sisi?




Ех, када бих икако могла да се докопам тог стадијума нирване...

Ali, na stranu ovo (mada je bazirano na istinitom događaju), meni su omiljene usmene arhaične horor priče, one što su obično pripovedane deci pred spavanje, ne toliko da ih zabave, nego iz vrlo praktičnih razloga tipa: čik zakukaj da ti se piški pa da ideš iza kuće po pomrčini a ko zna šta tamo vreba... Mizanscen podrazumeva šuškave slamarice, pod od naboja i varljivo svetlo lojanice koje se ogleda u ustravljenim dečjim očima i čini da senke na zidovima počnu da poprimaju oblik nečega što se lagano ali neumitno rađa i postaje biće.


Занимљиво је то да ми у ствари на неки чудан начин уживамо да се плашимо. Јесте да нас подилази језа, јесте да нам трнци плазе низ кичму, јесте да срце почиње да нам лупа к'о лудо, јесте да у стомаку почиње да нам се везује некакав чвор, али ипак не одустајемо од слушања/гледања/читања страшних прича и то, ако је икако могуће, у што драматичнијем окружењу.
Претпостављам да психологија има одговор на ту нашу потребу да будемо испрепадани...

...I tako BakaStara, a ona je, znaš, i tada izgledala pot-pu-no isto kao i kad je imala devedeset dve, samo što je imala zube, poređa nas decu u krevet, sedne, skine maramu da otplete kosu i počne da priča.


Хвала ти за ову причу, госпођо Кларо.
И добродошла у моје блогодвориште.



Аутор: ја
mariopan mariopan 10:40 26.11.2019

Re: Strašne priče

nije više ni liznuo.

Najbolji način da se ostavi piće.

Ti gđo Klaro da pišeš romane.
Gospodja Klara Gospodja Klara 14:34 27.11.2019

Re: Strašne priče

добродошла


Gospodja Klara Gospodja Klara 14:35 27.11.2019

Re: Strašne priče

Klaro da pišeš romane


Mariopan, bratesestro, ja ih živim.
razmisljam razmisljam 17:06 27.11.2019

Re: Strašne priče

Gospodja Klara
Klaro da pišeš romane


Mariopan, bratesestro, ja ih živim.


Ако није тајна, који су жанрови у питању?


mariopan mariopan 18:08 27.11.2019

Re: Strašne priče

Gospodja Klara
Klaro da pišeš romane


Mariopan, bratesestro, ja ih živim.

Još bolje!
Gospodja Klara Gospodja Klara 01:48 28.11.2019

Re: Strašne priče

Ако није тајна, који су жанрови у питању?


Paaa, neki dokumentarni nordik noar psiho triler drama sa elementima fantastike i komedije.
razmisljam razmisljam 23:06 28.11.2019

Re: Strašne priče

Gospodja Klara


Paaa, neki dokumentarni nordik noar psiho triler drama sa elementima fantastike i komedije.




Значи, к'о већина нас осуђених на овде и сада.

Хвала на одговору.
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:54 26.11.2019

podzemlje

E, čega sam se ja sve nagledao u pećinama i jamama, kad bih sad krenuo da pričam ne biste mogli da spavate.
razmisljam razmisljam 02:01 26.11.2019

Re: podzemlje

srdjan.pajic
E, čega sam se ja sve nagledao u pećinama i jamama, kad bih sad krenuo da pričam ne biste mogli da spavate.


Пази сад њега!
Па циљ читаве ове приче и јесте да се међусобно што више испоплашујемо и онемогућимо једни другима миран сан.
Дакле, само напред.
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:17 26.11.2019

Re: podzemlje

razmisljam
srdjan.pajic
E, čega sam se ja sve nagledao u pećinama i jamama, kad bih sad krenuo da pričam ne biste mogli da spavate.


Пази сад њега!
Па циљ читаве ове приче и јесте да се међусобно што више испоплашујемо и онемогућимо једни другима миран сан.
Дакле, само напред.


Hebo te, palo metar snega noćas, evo celo jutro lopatam ko nenormalan. I to neki onaj vlažan sneg pa se lepi za lopatu, crko sam. Komša isterao grtalicu, ali mu se brzo zapušio sulundar, pa je i on prešao na lopatu. Eeee, to su muke nas, mountainmenova.

Ma, pećine i jame su, po pitanju strave i užasa prilično uneventful sredine. Ono, ponekad u ulaznom delu možeš da naletiš na zvečarku, ili rakuna, što ume da bude neugodno dok puziš i guziš u nekom uskom sranju, pa nemaš gde da bežiš. Ili da probudiš medu, mada se ovo nikad nije desilo, koliko ja znam, izgleda da ni mede ne vole te pećine. Ili pak da ugaziš u kravu, dosta mrtvu, ili da vidiš mrtve mačiće razmazane po vertikali, koje je neki kreten u kesi zavrljačio u jamu.

U jamama i pećinama možeš tu i tamo eventualno da slomiš vrat, iil da se zaglaviš, ili izgubiš, i to su onda te priče koje se posle prepričavaju uz vatru. Zato najbolje pamtim kad sam se sa kolegama pre nekoliko godina zamalo izgubio u Wind Cave-u. Iskusni pećinari, ovaj matori koji nas je vodio (više nije živ) je tu pećinu radio skoro 30 godina. Ali 200+ km podzemnih kanala u 3D lavirintu nisu za zajebancuju. I onda smo skrenuli levo kod Albukerkija, jer je pokojni Džim mislio da tu ima neka prečica kojom je jednom prošao pre dvaes godina, a koja će nas brzo vratiti u jedan od glavnih kanala, da se ne lomatamo kroz guženje kroz koje smo prošli. I onda smo tako lutali, i lutali, van mape, a kako smo dole bili već 20 i kusur sati, umorni, niko se nije setio da za svaki slučaj tu i tamo ostavi marker da bar znamo odakle smo došli. Bogami je to potrajalo neko vreme, i nije mi bilo svejedno, ta pećina je ko grobnica, ako se izgubiš male su šanse da te neko nađe. Verovatno bismo morali na kraju jedan drugog da pojedemo...





srdjan.pajic srdjan.pajic 22:45 26.11.2019

Re: podzemlje



Sinoć gledam The Pet Sematary, svi spavaju, napolju veje, huči vetar, vatra iz ognjišta pucketa, a srce mi u petama. I usred jedne od napetih finalnih scena ova moja dva kretena, koja su do tada, ovako kao na slici, mirno dremala na ovoj fotelji, uzela da reše neku razmiricu koju su imali. Kad je tu krenulo frktanje i tuča, zamalo na luster nisam skočio. E, kad ih sinoć nisam izbacio na sneg, nikad neću.









razmisljam razmisljam 23:29 26.11.2019

Re: podzemlje

srdjan.pajic

Hebo te, palo metar snega noćas, evo celo jutro lopatam ko nenormalan. I to neki onaj vlažan sneg pa se lepi za lopatu, crko sam. Komša isterao grtalicu, ali mu se brzo zapušio sulundar, pa je i on prešao na lopatu. Eeee, to su muke nas, mountainmenova.


Па, честитам ти срећан први овогодишњи снег!

И код нас га најављују за почетак децембра. Прете да ће га бити и у нижим крајевима.

Ma, pećine i jame su, po pitanju strave i užasa prilično uneventful sredine. Ono, ponekad u ulaznom delu možeš da naletiš na zvečarku, ili rakuna, što ume da bude neugodno dok puziš i guziš u nekom uskom sranju, pa nemaš gde da bežiš...


Иди, бре, Срки! Ја очекивала бог зна какве страобалне догодовштине и ужасавајуће пикантерије, кад оно ништа... Све што си сад овде испричао већ си раније помињао у различитим пригодама, укључујући и ову пустоловину из Ветровите пећине.

А ја се понадала нечему баш баш страшном и језивом.
razmisljam razmisljam 23:32 26.11.2019

Re: podzemlje

srdjan.pajic

Sinoć gledam The Pet Sematary, svi spavaju, napolju veje, huči vetar, vatra iz ognjišta pucketa, a srce mi u petama. I usred jedne od napetih finalnih scena ova moja dva kretena, koja su do tada, ovako kao na slici, mirno dremala na ovoj fotelji, uzela da reše neku razmiricu koju su imali. Kad je tu krenulo frktanje i tuča, zamalo na luster nisam skočio. E, kad ih sinoć nisam izbacio na sneg, nikad neću.




А лепи ти ови твоји мачкови. Шарени ме подсећа на нашег рахметли Тику.
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:00 27.11.2019

Re: podzemlje

А ја се понадала нечему баш баш страшном и језивом.


Pa meni je taj događaj bio toliko strašan da sam morao bar nekoliko puta da ga ispričam.

A, šta ću, kad se stvarno ništa specijalno strašno ne dešava pod zemljom sem kad neko nedajbože pogine, što se isto tako dešava veoma retko (evo, ja nisam nikad to doživeo, da neko od mojih kolega nastrada, mada je jednom bio zemljotres dok smo bili pod zemljom, što je moglo da bude nezgodno, jer tad oće kamen sa plafona da se odvali, i onda doživiš ono što se među pećinarma kolokvijalno zove - toothpaste, ali ga mi nismo ni osetii, rekli nam drugari posle kad smo izašli).

Pećine su prilično sterilne sredine, to jest u njima ne rastu manjeviše nikakve karakondžule veće od kakve bube, ili pauka. I evenutalno poneke uboge slepe ribe. I pre će da te nešto pojede na putu do pećine, ili nazad, nego unutra.

izvinjavam se ako sam te razočarao, ono je bio samo teaser komentar!



srdjan.pajic srdjan.pajic 00:02 27.11.2019

Re: podzemlje

Па, честитам ти срећан први овогодишњи снег!


De prvi, ovo je već treći ili četvrti, mada je prvi za koji sam morao da se latim lopate. A ski centri rade već mesec dana mada je do juče bilo uglavnom sranje, pa nismo još išli.
srdjan.pajic srdjan.pajic 02:39 27.11.2019

Re: podzemlje

А лепи ти ови твоји мачкови. Шарени ме подсећа на нашег рахметли Тику.


Eee, pokojni Tika... Samo, ova gore je ženka, Megi, model Kontejnerka, inače bi ovo bio sasvim lep gej prizor.
mariopan mariopan 11:31 27.11.2019

Re: podzemlje

Pećine su prilično sterilne sredine, to jest u njima ne rastu manjeviše nikakve karakondžule veće od kakve bube, ili pauka. I evenutalno poneke uboge slepe ribe. I pre će da te nešto pojede na putu do pećine, ili nazad, nego unutra.

Fala, ali ipak se ja držim površine. Ne postoji mesto gde osetim veću jezu nego kad ne vidim nebo, kad uđem bilo gde pod zemlju.

Isto tako se užasavam velikih visina. Terase stanova na većim spratovima od petog me mikad neće videti. Neke snimke gde se neko dokazuje pa šeta ivicom visokih zgrada ne smem ni na ekranu da pogledam nego žmurim.

A onaj mačak što ima pogled, strava. Presladak je. Šta si mu uradio da tako gleda u objektiv kao da kaže "vratiću ti ovo sa kamatom"?
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:56 27.11.2019

Re: podzemlje

A onaj mačak što ima pogled, strava. Presladak je. Šta si mu uradio da tako gleda u objektiv kao da kaže "vratiću ti ovo sa kamatom"?


Pa vratio sam ga iz mrtvih!

Zezam se, očigledno nisi gledala taj film strave i užasa, ovaj mačak na slici je jedan od karaktera u filmu.
razmisljam razmisljam 16:18 27.11.2019

Re: podzemlje

srdjan.pajic

izvinjavam se ako sam te razočarao, ono je bio samo teaser komentar!


Ма, нисам ич разочараТа. И ја сам морала да те чачнем када сам видела кол'ко се "пуваш" са тим пећинарским стра'отама.

Него, 'ајде ти мени објасни шта се то дешава са фотком твојих мачкова. Тренутно је не видим у треду блога, али је уредно видљива у модераторском панелу, дочим је до малочас није било ни тамо ни 'вамо.
Је л' ако да покушаш то некако да поправиш на стално видљиво свуда?
razmisljam razmisljam 16:20 27.11.2019

Re: podzemlje

srdjan.pajic
Па, честитам ти срећан први овогодишњи снег!


De prvi, ovo je već treći ili četvrti, mada je prvi za koji sam morao da se latim lopate. A ski centri rade već mesec dana mada je do juče bilo uglavnom sranje, pa nismo još išli.


Ау!

Него, и ја сам оманула у честитањима, јер евидентно није први овогодишњи снег, већ један од првих у тек наступајућој сезони.
mariopan mariopan 18:10 27.11.2019

Re: podzemlje

srdjan.pajic
A onaj mačak što ima pogled, strava. Presladak je. Šta si mu uradio da tako gleda u objektiv kao da kaže "vratiću ti ovo sa kamatom"?


Pa vratio sam ga iz mrtvih!

Zezam se, očigledno nisi gledala taj film strave i užasa, ovaj mačak na slici je jedan od karatkera u filmu.

Nisam gledala taj film, presladak je macan.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:38 27.11.2019

Re: podzemlje

Него, 'ајде ти мени објасни шта се то дешава са фотком твојих мачкова. Тренутно је не видим у треду блога, али је уредно видљива у модераторском панелу, дочим је до малочас није било ни тамо ни 'вамо.
Је л' ако да покушаш то некако да поправиш на стално видљиво свуда?


Nemam pojma, nisam je ni pipnuo otkad je okačih. Sad sam promenio setting na albumu, pa je možda bolje. Ja je vidim sve vreme, ali to je, kako kapiram, zato što sam ulogovan na google pa me ovaj smatra za domaćeg.
razmisljam razmisljam 22:26 27.11.2019

Re: podzemlje

mariopan
srdjan.pajic

Zezam se, očigledno nisi gledala taj film strave i užasa, ovaj mačak na slici je jedan od karatkera u filmu.

Nisam gledala taj film, presladak je macan.


Морам да се умешам, јер све мислим да се вас двоје не разумете још од првог вагона.
Наиме, чини ми се да Мариопан говори о пругастом мачку са слике Пајкетовог двојца, а овај опет, о мачору из филма.

Ако грешим, пардонирајте обоје и заборавите да сам ишта рекла.
razmisljam razmisljam 22:40 27.11.2019

Re: podzemlje

srdjan.pajic

Nemam pojma, nisam je ni pipnuo otkad je okačih. Sad sam promenio setting na albumu, pa je možda bolje. Ja je vidim sve vreme, ali to je, kako kapiram, zato što sam ulogovan na google pa me ovaj smatra za domaćeg.


Е, сад је све у реду. Слика се види на све стране подједнако.
Фала на труду и доброј вољи да је поправиш.
mariopan mariopan 10:42 29.11.2019

Re: podzemlje

Наиме, чини ми се да Мариопан говори о пругастом мачку са слике Пајкетовог двојца, а овај опет, о мачору из филма.

Jeste, taj, gleda osvetničkim pogledom. I mnogo je sladak.
razmisljam razmisljam 19:35 29.11.2019

Re: podzemlje

mariopan

Jeste, taj, gleda osvetničkim pogledom. I mnogo je sladak.


Па видех ја да се вас двоје тако лепо не разумете.
docsumann docsumann 07:56 26.11.2019

lake priče za strašnu noć

docsumann docsumann 07:58 26.11.2019

Re: lake priče za strašnu noć


cmix909 cmix909 10:07 26.11.2019

Re: lake priče za strašnu noć

docsumann
"Now now, Billy...

Ne secam se dobro jedne davno procitane anegdote o Lamarku ili kojem drugom slavnom prirodnjaku. U svakom slucaju, studenti (?) su smislili da doticnog prestrave tako sto ce se jedan kostimirati u cudoviste (djavola) i upasti u njegovu spavacu sobu. No, kada je ugledao prikazu, profa je samo kratko prokomentarisao nesklad izmedju rogova jedne i papaka (kopita) druge zivotinje, okrenuo se i ponovo zaspao.

A s tim u vezi... jedan moj napola drug, cija mi je majka svojevremeno ispricala niz svojih dozivljaja iz domena onostranog, spavao je u manastiru i usred noci ugledao u sobi neko strasno prividjenje. Nije smeo da ustane i iskoristi jedinstvenu priliku da se s njime blize upozna. Ujutro je malo ispitivao sobu i pod krevetom nasao nezatvorene kantice s bojama/lakovima.
maksa83 maksa83 12:52 26.11.2019

Re: lake priče za strašnu noć


razmisljam razmisljam 16:53 26.11.2019

Re: lake priče za strašnu noć

docsumann


Докс, хвала за прилоге теми.
Одлични...



Аутор: ја
razmisljam razmisljam 16:57 26.11.2019

Re: lake priče za strašnu noć

cmix909

Ujutro je malo ispitivao sobu i pod krevetom nasao nezatvorene kantice s bojama/lakovima.


Те боје и лакови и њихова испарења умеју да буду баш незгодни. Мој тата је имао једину саобраћајку коју је скривио, срећом без већих последица по људске и лимене учеснике, након ноћи коју је преспавао у соби насталој прграђивањем веће просторије дрвеним зидом који је претходног дана био свеже прелакиран.
mirelarado mirelarado 17:04 26.11.2019

Horor prošle noći

Noćas u 3h probudio me je zemljotres, tj. neki nagli trzaj i luster koji se zaljuljao. Epicentar je bio u Albaniji. Onaj udar u 7h ujutro sam ipak prespavala.
razmisljam razmisljam 17:15 26.11.2019

Re: Horor prošle noći

mirelarado
Noćas u 3h probudio me je zemljotres, tj. neki nagli trzaj i luster koji se zaljuljao. Epicentar je bio u Albaniji. Onaj udar u 7h ujutro sam ipak prespavala.


Ми живимо у приземљу, тако да сам тај моменат слатко преспавала, као и све накнадне.

( Земљотреси тог интензитета су збиља страхотни. Увек ми буде веома жао свих тих несрећних људи који су се затекли у најразорнијем подручју. Поготово када је у питању доба године када не можеш тек тако да се сместиш под шаторе и чекаш да се ствари донекле доведу у ред. )

Једна тривија: није први пут да се, када моја венчана кума или ја причамо о змљотресима, исти убрзо и догоди. Ето, ја поменух колико јуче онај наш догађај из "Патриса".
cmix909 cmix909 10:21 27.11.2019

Re: Horor prošle noći

mirelarado
... probudio me je zemljotres, tj. neki nagli trzaj i luster koji se zaljuljao...

Nista narocito – zveckali venecijaneri, ljuljao se luster i promuckan je sirup od zove u frizideru. Od onih jacih pamtim rumunski i mionicki. Zao mi je sto ni prilikom potonjeg nisam bio kod kuce, da budem još jedan svedok njegovog burnog najavljivanja u trajanju od najmanje pola sata. Tek kada je pocelo ljuljanje nasa hiperaktivna Tibetanka je skocila u fotelju, primirila se i utisala.

Posle tog dogadjaja predlozio sam bliskim rodjacima koji su u stanu imali dva psa da se ukoliko primetimo ovakvo ponašanje latimo crvenog telefona, te da se u slucaju podudarnosti prognoza iz nase dve opstine obavezno izda naredba za evakuaciju. No, ovaj sistem za rano upozoravanje nije nikada bio aktiviran, niti hoce. Sve tri uzbunjivacice danas zive negde na suprotnoj obali reke Eridan.
Gospodja Klara Gospodja Klara 02:07 28.11.2019

Re: Horor prošle noći

mirelarado
Noćas u 3h probudio me je zemljotres, tj. neki nagli trzaj i luster koji se zaljuljao. Epicentar je bio u Albaniji. Onaj udar u 7h ujutro sam ipak prespavala.


To je bilo blizu 4h. Meni krevet poskočio i diglo me iz mrtvih (bukvalno, jer ništa ne može da me probudi, mlađa ćerka snimala jedan od jalovih pokušaja, uzalud protraćila pola litra vode <_< ), onda još jednom zaljuljalo i... ništa od apokalipse.
Kuče je prespavalo sve, beskorisni stvor.
denovo denovo 17:15 26.11.2019

Najstrašnija priča


Pogled na sekundaru koja neumoljivo beleži život koji prolazi.





razmisljam razmisljam 19:39 26.11.2019

Re: Najstrašnija priča

denovo

Pogled na sekundaru koja neumoljivo beleži život koji prolazi.


Не знам зашто, али ме тај поглед уопште не плаши. Ваљда спадам у фаталисте, па ми неминовност протока времена није нешто што би изазивало страх - тек помиреност са том неоспорном чињеницом коју ионако не могу да променим, нити на њу могу да утичем.

А сад, ако си онај који мислим да јеси, ништа од добродошлице у моје блогодвориште, јер је тај детаљ већ раније уредно одрађен.

Ако си, пак, сасвим нови члан екипе блогера деведесет двојке, онда - добродошао у моје блогодвориште.



Аутор: моје Мало Дете
denovo denovo 21:01 26.11.2019

Re: Najstrašnija priča

А сад, ако си онај који мислим да јеси, ништа од добродошлице у моје блогодвориште, јер је тај детаљ већ раније уредно одрађен.




49 41 49 41 18:01 26.11.2019

Krici iz tame

Jedva smo stigli niz stepenice u Hotel, koji smo rezervisali na dnu kanjona Tare.
Dok smo silazili, raznim vrstama "stepenica", imenjak je stalno govorio; iako znatno visi od mene kako mu je zlo kad vidi zmiju, a ne nesto vise od toga.
Dremkamo, na suncu na platou ispred hotela (pecine) gde cemo nociti.
Uvatila nas domaca, zalivena domacim prsutom, ili 10 satno meandriranje.

Imenjak skace, ko da ga je zmija ujela i urla.
-Hajde lencuge jedne, sta cemo veceras; na cemu cemo peci pastrmke, a ni drvce nismo pripremili.

Probi se kroz gusto grmlje sa sekirom.
Cujemo kako urla negde u sumi.
Zagledani pogledom se pitamo, sta mu se desilo.

Jeb' ga, svi mi divljaci pa kad se nadjemo u ovakvoj divljini; moramo se setiti nasih pra, pra predaka, komentarisem.

Kasnije uz lomljavu kroz zbunje istrcava imenjak.
Muca, prica nerazgovetno.

Jedva je nasao deblje drvo da nasece za vatru. Dok je mlatio sekirom dva poskoka su mu pala odozgo pravo na grudi.





razmisljam razmisljam 19:46 26.11.2019

Re: Krici iz tame

49 41

Jedva je nasao deblje drvo da nasece za vatru. Dok je mlatio sekirom dva poskoka su mu pala odozgo pravo na grudi.


Ја бих на његовом месту гарант прецркла од страха. Не знам зашто, али змија се ужасавам у тој мери да чак и када прелиставам књиге у којима су њихове фотографије врло пажљиво и тек са два прста преврћем странице, иако никада никаквог нарочитог, а поготово не непријатног, искуства са њима нисам имала.
Само једном сам ушла у тераријум Бео зоо врта и то након што су ме деца сколоматала на препад, радознала да виде рептиле. Једва сам чекала да изађем. Оно стакло између њих и мене деловало ми је тако неприкладно несигурно и крхко.
inspirativan09 inspirativan09 18:09 26.11.2019

Da, da!

Za Mariopan, Tasu, Maksu, stefana, doksumana - i ostalo veselo društvo!



razmisljam razmisljam 19:47 26.11.2019

Re: Da, da!

inspirativan09
Za Mariopan, Tasu, Maksu, stefana, doksumana - i ostalo veselo društvo!


Ди џеј Чарли, хвала за музичке прилоге.
mirelarado mirelarado 20:31 26.11.2019

Re: Da, da!

Evo i stvari koja u meni izaziva jezu, tako nežna, a zapravo manijačka, progoniteljska.

razmisljam razmisljam 20:43 26.11.2019

Re: Da, da!

mirelarado
Evo i stvari koja u meni izaziva jezu, tako nežna, a zapravo manijačka, progoniteljska.


Волела са Мајкла Олфилда све док нисам одгледала "Истеривача ђавола". Од тада у мени његова музика увек изазива притајену језу.


maksa83 maksa83 19:55 26.11.2019

molba

Atomski mrav Atomski mrav 22:59 26.11.2019

Re: molba



Doima se poput jednog od mnogobrojnih štosova iz ove epizode Alan Forda:

49 41 49 41 00:53 27.11.2019

Bez krika i polako "sine"

Ја бих на његовом месту гарант прецркла од страха.
Prevalio 2/3 puta autom, vrtim po glavi dal' je sve poneto.
Odjednom, nisam "poneo" frizider, u frizideru freezer; a u frizeru antivenon inekcije protiv zmijskog otrova.
Ona trojica po susretu uglas.
-Ne brini imamo mi.
Pre sunovrata u kanjon visinska razlika 1600 m, da priupitam reda radi.
-Auuuu i mi zaboravili vicu pospano; a cik zore ni na pomolu.

Posle cupavo, jedna sarka u procepu stene na samo 30 cm od glave.
Adrenalin proradio, mozak jos brze.

Svaki pokret, krik "pljunu me" u vrat. Od vratne aorte do srca vrlo blizu.
Glavurda, sarki ko moje dve pesnice.

Sutradan, isti k... smotana ko govance iza stencuge a krenuo bosom nogom pravo na nju.
Puno manja za utehu, al' adrenalin radi li radi.


razmisljam razmisljam 16:27 27.11.2019

Re: Bez krika i polako "sine"

49 41


Човече, добро си ти претек'о након свих тих твојих адреналинских планинарења!
49 41 49 41 15:00 28.11.2019

Re: Bez krika i polako "sine"

razmisljam
49 41


Човече, добро си ти претек'о након свих тих твојих адреналинских планинарења!


Nije to nista, 5-6 puta; posle oguglas.
Taman ti se smiri adrenalin, dovede se u normalu; na istom mestu posle 1-2 sata
medo iza ledja krenuo da pije vodu ili i on bi neku ribu da ulovi.
Treci put kad urlikne dize ti se sve dlakavo na telu; izbor... ne okreci se sine i polako se udalji odatle.

On je tu gazda i njegova T.O.
inspirativan09 inspirativan09 11:08 27.11.2019

Da!

Kada sam ja bio mali, horor filmove sam gledao sedeći iza mame ili tate - tako da sam, u slučaju strašne scene, mogao veoma brzo da se sakrijem iza njih.
mariopan mariopan 11:36 27.11.2019

Re: Da!

inspirativan09
Kada sam ja bio mali, horor filmove sam gledao sedeći iza mame ili tate - tako da sam, u slučaju strašne scene, mogao veoma brzo da se sakrijem iza njih.

Tako je moja ćerka gledala "Leptiricu", po meni najstrasniji horor sa ovih prostora u rangu sa Hičkokom.

Sakrivena iza fotelje i samo izviruje ponekad, ne sme ni ceo film da vidi. Ja joj kažem da ne mora da ga gleda a ona mi kaže "ali MORAM"!

Šta je to u ljudskom biću što te tera da moraš a toliko se plašiš?
hoochie coochie man hoochie coochie man 11:46 27.11.2019

Re: Da!


Tako je moja ćerka gledala "Leptiricu", po meni najstrasniji horor sa ovih prostora u rangu sa Hičkokom.

Odličan film.
Kompletan, sve ima smisla i radnje, i mimo horor scena (koje su.... horor:)), glumica em dobra em lepa.

Šta se kasnije dešavalo sa njenom karijerom?
myredneckself myredneckself 12:47 27.11.2019

Re: Da!

Buuuuu!

Ooovaajj... ne, ne, ne, šala. Dan je i svetlost, i divno sunce u NS.

Možda mi nećeš verovati, razmisljam, ali više se ne bojim onih starih horor filmova tipa Poltergajst, Ligejin grob, svih Drakula i ostalih vampirskih, zombijevskih, i sl. valjda sam se dovoljno naplašila dok sam bila mlada. Nekad sam baš volela da gledam takve filmove, volela sam da se bojim, i valjda onaj filing kad strah nestane čim se upale svetla u bioskopu, pa vidim da sam u sadašnjosti.
Dakle, ta ljubav je davna prošlost za mene.
Danas iz tog žanra volim da pogledam neki film koji je psihološki uzbu(đ)njivač, kad se tretira neka problematičnost u kojoj prošlost vija sadašnjost, pa neke filmove autora novije generacije koji te čas plaše, čas te nasmeju, pa na kraju šokiraju, i tako...volim sat i po-dva uzbuđenja.
Da ne bi ispalo da sam neustrašiva, moram reći da me danas plaši nešto mnogo opasnije i opipljivije, plaši me sadašnjost i stanje u kome je svet i mi s njim. Svet ja danas pun ortodoksnih ludaka.

Jesi li ti mislila da ja neću doći?!
Nisam imala vremena ovih dana, nisam čitala komentare, ali važno mi je da sam stigla.
Šaljem ti dve mačke koje sam jednom uslikala s prozora stana mog sina.
Skoro da im čovek pozavidi na tome kako lepo znaju da uživaju.




P.S. - Ova prva će imati bebe, šta ti misliš iskusnija si s mačkama? Ja više volim i znam pse.

floki floki 13:22 27.11.2019

Re: Da!

hoochie coochie man

Tako je moja ćerka gledala "Leptiricu", po meni najstrasniji horor sa ovih prostora u rangu sa Hičkokom.

Odličan film.


бем ти лептирицу, мени је то много страшно било кад сам био клинац...
сад нећу ни да гледам

исто тако оно "свето место", гогољева приповетка "виј", кад драган јовановић чита опело у цркви а ова устане... ужас
мислим да има још неких екранизација, ваљда има и нека италијанска...
razmisljam razmisljam 16:37 27.11.2019

Re: Da!

inspirativan09
Kada sam ja bio mali, horor filmove sam gledao sedeći iza mame ili tate - tako da sam, u slučaju strašne scene, mogao veoma brzo da se sakrijem iza njih.


Искусно!
razmisljam razmisljam 16:42 27.11.2019

Re: Da!

mariopan

Šta je to u ljudskom biću što te tera da moraš a toliko se plašiš?


Е, то и мене занима, јер сам евидентно једна од те сорте.

А "Лептирица"? Бррр... Незаборавно језива.

Недавно ми ђаво не даде мира, те сам поново прочитала Глишићеву причу "После деведесет година", по којој је филм снимљен. Кад су кренуле да ме салећу слике... Не питај. А филм сам гледала један једини пут, као клинка, и немам намеру да гвирнем у њега невер мор. Превише је то за моју временом ослабљену срчку.
razmisljam razmisljam 17:03 27.11.2019

Re: Da!

myredneckself
Buuuuu!

Ooovaajj... ne, ne, ne, šala. Dan je i svetlost, i divno sunce u NS.


А, бре, МРНС!
Прво тако ненадано викнеш бууууу!, па тек онда, и то са проредом, да не приметим одма', кажеш да се шалиш. А ја се већ у међувремену закачила за плафон и гвиркам одозгоре да ли је сигурно да се спустим.

Možda mi nećeš verovati, razmisljam, ali više se ne bojim onih starih horor filmova tipa Poltergajst, Ligejin grob, svih Drakula i ostalih vampirskih, zombijevskih, i sl. valjda sam se dovoljno naplašila dok sam bila mlada. Nekad sam baš volela da gledam takve filmove, volela sam da se bojim, i valjda onaj filing kad strah nestane čim se upale svetla u bioskopu, pa vidim da sam u sadašnjosti.
Dakle, ta ljubav je davna prošlost za mene.


Што ти не бих веровала? Људи се с временом мењају, неке страхове рационализују, неке превазиђу. Ниш спорно и необично.


Danas iz tog žanra volim da pogledam neki film koji je psihološki uzbu(đ)njivač, kad se tretira neka problematičnost u kojoj prošlost vija sadašnjost, pa neke filmove autora novije generacije koji te čas plaše, čas te nasmeju, pa na kraju šokiraju, i tako...volim sat i po-dva uzbuđenja.


Да. И ја преферирам те филмове у којима је, у суштини, атмосфера та која те натера да се поплашиш, али ти додели и моменте релаксације тренуцима хумора, макар он био и црни, којег, узгред, никако не волЕм.

Da ne bi ispalo da sam neustrašiva, moram reći da me danas plaši nešto mnogo opasnije i opipljivije, plaši me sadašnjost i stanje u kome je svet i mi s njim. Svet ja danas pun ortodoksnih ludaka.


Све у свему, чињеница је да је садашњост прилично застрашујућа, тако да потпуно разумем твој страх, јер је присутан и код мене.
Опет, из мени недокучивих разога, и даље ме више плаше надреалне, нестварне, оностране ствари и појаве.
Атавизам неки, ваљда, дубоко запретен негде унутар моје подсвести.

Jesi li ti mislila da ja neću doći?!
Nisam imala vremena ovih dana, nisam čitala komentare, ali važno mi je da sam stigla.


Наравно да сам приметила да те нема, али сам претпоставила да за одсуство имаш ваљане разлоге.
Драго ми је што си успела да стигнеш.


Šaljem ti dve mačke koje sam jednom uslikala s prozora stana mog sina.
Skoro da im čovek pozavidi na tome kako lepo znaju da uživaju.


P.S. - Ova prva će imati bebe, šta ti misliš iskusnija si s mačkama? Ja više volim i znam pse.


Мачке су познати хедонисти. И доследне у истеривању сопствених хирова, жеља и потреба.

Слушај, ако будућа мама није али кет, онда сигурно има неког ко ће да јој се нађе када донесе подмладак на свет.
Ако јесте, снаћи ће се већ некако. Није ни прва ни последња у тој ситуацији.
Опет, ако је таква ствар по среди, можда није на одмет да се њој, или барем потомству, некако нађу удомитељи. Увек има људи који ће радо прихватити мале мачеће пуфнице.




Аутор: моје Средње Дете
zilikaka zilikaka 17:03 27.11.2019

Re: Da!

ali više se ne bojim onih starih horor filmova...valjda sam se dovoljno naplašila dok sam bila mlada. ....
Dakle, ta ljubav je davna prošlost za mene.

Ja prestala sa prvim pokušajem. Sećam se, imala 7 godina i išla na matine redovno, vodila me malo starija komšinica. Uglavnom bili primereni dečiji, al jednom me povede na film koji se zvao "Žudnja za vampirom".
Ko danas se sećam i naslova i atmosfere.
Bilo mi toliko strašno da sam je molila da izađemo, a pošto nije htela, ja izašla prepadnuta i čekala ispred, jer bioskop nije bio baš blizu, pa da ne pravim probleme. Dugo posle su mi se vraćale scene a i navukla bila strah od svega.
I to me prelomilo da se doživotno udaljim od tog žanra. Posle me još jednom prevarili za Ajkulu, i to mi preselo, al više jjok.
Hičkok se ne računa. To je drugo. Trilere obožavam
razmisljam razmisljam 17:05 27.11.2019

Re: Da!

floki

исто тако оно "свето место", гогољева приповетка "виј", кад драган јовановић чита опело у цркви а ова устане... ужас
мислим да има још неких екранизација, ваљда има и нека италијанска...


Баш и ниси морао да ме подсећаш и на то. Таман сам и приповетку и филм лепо затурила негде одакле их не бих умела сама да извучем.
razmisljam razmisljam 17:11 27.11.2019

Re: Da!

zilikaka

I to me prelomilo da se doživotno udaljim od tog žanra. Posle me još jednom prevarili za Ajkulu, i to mi preselo, al više jjok.


Па кад ниси к'о сав нормалан свет, хоћу рећи мазохиста.
predatortz predatortz 17:19 27.11.2019

Re: Da!

Ja prestala sa prvim pokušajem.


Memi su, drugovi i drugarice, horori dosadni!
Naravno, kao klinac sam ih gledao jer su se svi ložili. Posle - smaranje teško!
razmisljam razmisljam 17:26 27.11.2019

Re: Da!

predatortz

Memi su, drugovi i drugarice, horori dosadni!
Naravno, kao klinac sam ih gledao jer su se svi ložili. Posle - smaranje teško!


Можда је то само до склопа личности, а могуће је да је тако и зато што си, нажалост, имао прилику да учествујеш у једном хорору уживо, који свакако превазилази све написано и снимљено на тему страве.
predatortz predatortz 17:33 27.11.2019

Re: Da!

razmisljam
predatortz

Memi su, drugovi i drugarice, horori dosadni!
Naravno, kao klinac sam ih gledao jer su se svi ložili. Posle - smaranje teško!


Можда је то само до склопа личности, а могуће је да је тако и зато што си, нажалост, имао прилику да учествујеш у једном хорору уживо, који свакако превазилази све написано и снимљено на тему страве.


Ma jok, to me smaralo još pred kraj osnovne.
A akcione filmove što ne volEm - tek to je ta priču.
Juri ga brigada, on nosi pištolj sa plafon petnaestak metaka i sve ih pobije. Njega, eventualno, okrznu po levom ramenu tako da može sam da se ušije.
Gledati nešto takvo je najprotraćenije vreme.
Skoro k'o Zvezdu sinoć!
razmisljam razmisljam 17:41 27.11.2019

Re: Da!

predatortz

Ma jok, to me smaralo još pred kraj osnovne.


Дакле, ипак је до склопа личности.

A akcione filmove što ne volEm - tek to je ta priču.
Juri ga brigada, on nosi pištolj sa plafon petnaestak metaka i sve ih pobije. Njega, eventualno, okrznu po levom ramenu tako da može sam da se ušije.


Е, ту ти се придружујем.
Мени башка смешно кад главног лика нападну десеторица, па стану у ред да се са сваким појединачно обрачуна, јер сценарио каже да дотични мора да из гужве изађе као победник.
Немам ја стрпљења за такве каламбуре.

Gledati nešto takvo je najprotraćenije vreme.
Skoro k'o Zvezdu sinoć!


Нисам гледала, јер сам од фуЗбала давно дигла руке, али ти верујем на реч.
zilikaka zilikaka 17:48 27.11.2019

Re: Da!

A akcione filmove što ne volEm - tek to je ta priču.

E, vala, baš!
To kad mora da slupaju bar 20 kola i pobiju koje tuce ljudi, uz prikazivanje detalja, to je samo za napaljene klince.
Pošteno, nekako mi najviše prijaju parodije, mada su retke one dobre. Jedino nezgodno što često nemam podršku u tome, al ne marim.
milisav68 milisav68 22:02 27.11.2019

Re: Da!

Мени башка смешно кад главног лика нападну десеторица, па стану у ред да се са сваким појединачно обрачуна, јер сценарио каже да дотични мора да из гужве изађе као победник.

A Brus Li?

Meni je bez veze deliti filmove na žanrove.

Jednostavno, postoje dobri i loši filmovi.

E sad, postoje i te greške sa brojem metaka ili već čega, ali se vidi gde je to usput, a gde je sama svrha gomila ispaljenih metaka (slupanih kola) jer je tanka priča.

Nešto slično se danas dešava sa gomilom specijalnih efekata, gde filmovi izgledaju kao reklama za specijalne efekte.

A šta nas tera da se plašimo - pa "jeftin" adrenalin.
razmisljam razmisljam 23:00 27.11.2019

Re: Da!

milisav68

A Brus Li?


Мислим да ни један његов филм нисам гледала дуже од десетак минута. Мене те борилачке вештине ни мало не привлаче нити су ми на било који начин занимљиве, тако да уредно заобилазим све што ми на тако штогод мирише.

Meni je bez veze deliti filmove na žanrove.

Jednostavno, postoje dobri i loši filmovi.


Ту си у праву.
А онда креће прича о томе који су критеријуми за добар филм, па игранки никад краја јер су укуси различити, о њима није расправљати и тако то...


E sad, postoje i te greške sa brojem metaka ili već čega, ali se vidi gde je to usput, a gde je sama svrha gomila ispaljenih metaka (slupanih kola) jer je tanka priča.


Ма, све се слажем, али ако ме се филм не дојми у року од десетак минута на овај или онај начин, одустајем. Немам живаца да настављам агонију недопадања у бескрај.

A šta nas tera da se plašimo - pa "jeftin" adrenalin.




Биће да је то у питању.




myredneckself myredneckself 00:27 28.11.2019

Re: Da!

razmisljam
И доследне у истеривању сопствених хирова, жеља и потреба.


Opasne šmizle, hedonisti, hirovite, rade šta hoće, ispunjavaju sebi želje, po cenu moralnog relativizma. To je život!
razmisljam razmisljam 23:08 28.11.2019

Re: Da!

myredneckself


Opasne šmizle, hedonisti, hirovite, rade šta hoće, ispunjavaju sebi želje, po cenu moralnog relativizma. To je život!


Да. Да ми је само на који дан да будем кућевна мачка код добрих људи...
alselone alselone 13:23 27.11.2019

Bad to the bone

alselone alselone 20:10 27.11.2019

Izišo The Irishman konačno na Netflixu

Curama se u startu neće svideti ideja a dećki će očekivati novi Kazino ili Dobre momke ali neće dobiti.

Ipak, drago mi je videti tu staru škvadru ponovo i taj žanr koji je uzumro.
predatortz predatortz 22:50 27.11.2019

Kad već pričamo strašne priče...

Okolina Skelana, proleće '93. Danima smo u "potrazi", noću zakonačimo u spaljenim selima. Organizujemo "kružnu odbranu", jer jasnih linija nema. Po dvojica smo na straži, udvojeni i raspoređeni oko ruševina gde smo organizovali konak. Malo se rasčisti pod nekom čitavijom pločom, pa u vreće za spavanje.
I tako već danima, umorni i nervozni k'o paščad. Kolaga i ja u smeni od 3 do 5. Sedimo naslonjeni uz neku ogradu i ćutimo. Kuću, dve od nas počinje da plače mačka. Kao dete, kao beba. Jeca za domom, za ljudima, na zgarištu. Jeza uz kičmu! Da je zapucalo tog momenta, obradovali bi se!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana