Ti se ne sviđa moja priča, napiši svoju. Iz serije Nadzirači, HBO.
Dobro!
Tog jutra, datum bi bio suvišan, nepotreban, ne doručkovavši, popivši samo kafu, građanin Franc K. se uputio do oko pet kilometara daleke postaje/stanice da bi se uverio u istinitost priče o strogo kontrolisanim vozovima. Koračao je prašnjavim putem koji je pratio prugu. Sa njegove desne strane padina nasipa pruge je bila obrasla obiljem korova raznih vrsta, s vremena na vreme iz te niske džungle uzdizala se poneka plamena glavica bulke ili kao različak plavi cvetovi vodopije. Misli su mu tumarale, skakale s jedne stvari na drugu, setio se, sinoć dok je sam sedeo u praznoj krčmi ušla je grupa njegovih poznanika i pitala ga da im se pridruži. Odbio ih je. Sinulo mu je: Svaki dan čudo! Nije mogao da se složi s tim, svoj život je smatrao dosadnim i jednoličnim. Bacio je pogled na levu stranu. Nisko žbunje, kupine, još zelene, drača, nisu mogle da zaklone pogled na uzorane njive, strništa, ledine. U daljini su se plavili niskom šumom obrasli brežuljci. Stigavši do postaje/stanice, video je pored otpravnika vozova sa crvenim barjačetom u desnoj ruci i neke vojnike sa čudnim šlemovima na glavama. Svi su bili naoružani puškama i puškomitraljezima. Zastao je, dobro ih pogledao, nisu obraćali pažnju na njega kao da ne postoji. Govorili su nemačkim jezikom ali nekako kao lajući i sikćući, razumeo ih je ali nije shvatao o čemu govore, jedino što je uspeo da razabere je bilo da vozovima transportuju Jevreje, gde nije znao.
Pa ja kao da sam u nekom drugom Svemiru, sinulo mu je u glavi! Onda je pored njega i stanice protutnjao ne smanjujuči brzinu nekakav čudan voz sa oklopljenom lokomotivom, na vagonima su bili poređani tenkovi i topovi. Sklonio se iza zgrade postaje i izvirujući s vremena na vreme pratio šta se događa na peronu. Onda je odlučio da se što pre udalji odatle. Krenuo je kroz polja ne osvrćući se. Koračao je najbrže što je mogao često se saplićući i gubeći ravnotežu. Okrenuo se kada je prevalio bar dva kilometra. Postaja/stanica je se videla u daljini, izgledala je kao kutija šibica. Video je kako i dalje prolaze vozovi sa zatvorenim stočnim vagonima. Okrenuo se i nastavio dalje. Posle nekog vremena zastao je da predahne. Ovo je nekakav čudan proces, pomislio je. Okrećući glavu video je u daljini na jednoj uzvisini zamak. Građanin Franc K. se zapitao u sebi: Da li se ja zaista zovem Franc? Neki unutrašnji glas, nepoznat ali iz dubine njegovog ja, odgovorio mu je: Ne, ti se zoveš Jozef.