Muzika| Obrazovanje| Roditeljstvo| Sport| Životni stil

Dobro je da nisam bila te srece

natasa_tasic_10 RSS / 15.11.2019. u 21:35

74483878_2589650801113549_5720819004306620416_n.jpg?_nc_cat=104&_nc_oc=AQn4U1YxtlNO4CmxSWRoX53b4Zfgf47oq9cKVF1o6QZXBBRyQvmBG2vyBvwmjcIdKos&_nc_ht=scontent.fbeg6-1.fna&oh=165a5e20da3fd61ae8e224b44aafed13&oe=5E5968CB

 

Ja sam bio srecno dete...

Muzika, deca, roditeljska ambicija, lepota, vezbanje, ucenje i izgradnja  licnosti je izuzetno bitna kada se odrasta.

Urednica pomenute čitanke za decu uporno brani svoj stav kako ova pesma, koja je uvrštena u udzbenik za drugi razred osnovne škole podstiče decu na pozitivno razmišljanje i roditeljima sugeriše da njihova ambicija ne može da doprinese detetu ništa dobro.

Hm, ovako.  Nas tri smo bile u osnovnoj školi kada je moja majka odlučila da nas upiše na engleski jezik na Institut za strane jezike. Prvih dve godine je bila cika, pobuna i sve tri u glas plačemo, da nećemo da idemo, a ona nas samo obuče na silu, pa do autobuske stanice. Pola sata pešice, pa autobusom sat vremena, i tek tada stižemo na čas. Kiša, sneg, vetar, sunce, ma kakvi neumoljiva žena. Posle dve godine kuknjave, shvatile smo da iako možemo glasovima da razbijamo prozore, sa njom se nije šaliti.

Završile smo sve moguće nivoe engleskog jezika na Institutu u Jovanovoj i mogu slobodno reći da smo samo zahvaljujući ambicioznoj majci uspele da završimo školovanje.

Drugi deo pišem kao neko ko je u prosveti proveo 14 godina, od kojih je 10 godina radio kao  profesor solo pevanja u muzičkoj školi na Ubu.

 

Nijedno dete nije došlo u muzičku školu zato što su ga roditelji naterali.

Sad tu postoji drugi problem, ponekad se deca i profesori jednostavno ne slože, ali i taj problem se rešava kada se zamene klase i onda se na obostranu sreću problemi rešavaju.

Ponekad se desi da  roditelji, iako dete nije talenovano insistiraju na časovima određenog predmeta, ne zato što pretenduju da njihovo mezimče postane novi Nemanja Radulović, već zato što se nadaju da će dodatno obrazovanje samo poboljšati standarde deteta i približiti mu jedan drugi svet, svet lepote.

Imamo i treći tip roditelja, a to su tate, koji svoje sinove uglavnom upisuju na gitaru, ne bi li oni kasnije imali bolju "prođu", kod devojaka.

Niko od nas koji smo predavali u muzičkim školama nije maltretirao dete da uči predmet za koji se opredelio ili opredelila, ukoliko nije izuzetno talentovano, već smo bili tu za njih, da im pomognemo da se usavršavaju na nivou  koji je po mnogo čemu magičan.

 

Sad, kao i u svakoj branši, uvek postoje i pozitivni i negativni primeri u pedagogiji, ali uprkos tome napisati ovakvu pesmu i obajviti je mislim da je u najmanju ruku neukusno.

Danas imamo trend tenisera, jer svi žele da im dete bude Novak ili Jelena, Ili Monika, pa jadna deca htela ne htela treniraju taj tenis, ali uprkos svemu, taj trening ih uči disciplini, požrtvovanosti,  baš kao i sviranje i vežbanje baleta, violine, klavira ili bilo kog drugog predmeta ili sporta.

 Svako dete koje završi muzičku školu, kasnije ide na koncerte klasične muzike, jazz muzike, predstave, balet i operu. Kultura je izuzetno bitna, bez nje se ne može, ona je život, a život bez radosti ne postoji.

Malu decu uspavljujemo puštajući im ove pesme, pa kako im onda posle ovakve pesmice objasniti da je svet iz neke druge perspektive lepši i bolji. Usudite se da sanjate i ne dozvolite da vam govore kako ste previše ambiciozni roditelji, jer od nas samih zavisi kakva će nam deca biti jednog dana.

 

 

 



Komentari (307)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

predatortz predatortz 22:30 15.11.2019

A šta misliš...

Danas imamo
trend tenisera, jer svi žele da im dete bude Novak ili Jelena, Ili Monika, pa jadna deca htela ne htela treniraju taj tenis, ali uprkos svemu, taj trening ih uči disciplini, požrtvovanosti,


...šta čini bolid od roditelja, a takve dugo gledam, kada svoje dete visoko metar i želju za rastom, uporno tera da trenira košarku sa decom koja su po trideset cm viša od njega? Dete vidi da tu ne pripada, da je smešna pojava na terenu. Da li ga moron od oca uči disciplini, ili mu nabija komplekse?
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 22:39 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Pa ne znam. Mozda dete voli kosarku, mozda ne voli. Ne znam. Marija nam je isla tri godine na balet i zaista joj je pomogao sto se tice rasta i razvoja. Posle toga vise nije zelela da ide, ali redovnno idemo na Krcka Orascica.
Ne znam ni sama. Bitno je osluskivati dete i zainteresovati ga za neku vannastavnu aktivnost.
Sto se tice kosarke mislim da je Djordjevic bio najnizi kosarkas, ali je u kljucnim trenucima cinio cuda na terenu.
zilikaka zilikaka 22:44 15.11.2019

Re: A šta misliš...

..šta čini bolid od roditelja, a takve dugo gledam, kada svoje dete visoko metar i želju za rastom, uporno tera da trenira košarku sa decom koja su po trideset cm viša od njega?

Nas roditelja ima raznih i često nam je jedino zajedničko da smo ubeđeni da radimo u najboljem interesu deteta. Ja bih u tom primrru pre pitala šta radi tu trener, jer bi on trebao da objasni roditelju da dete treba ds menja sport.
predatortz predatortz 22:47 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Ja bih u tom primrru pre pitala šta radi tu trener


Sluša upravu. Otac tog deteta uredno plaća članarinu, upravi je to sasvim dovoljno.
predatortz predatortz 22:49 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Mozda dete voli kosarku


Ne voli. Mom sinu rekao da dolazi jer ga ćale tera da trenira.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 22:52 15.11.2019

Re: A šta misliš...

I tu se iskreno slazem sa tobom. Samo je malo potrebno da se stvari nameste i da sve bude dobro,ali molim te, napisati ovakvu pesmu i objaviti je zaista je strasno. To bi bilo kao kada bi detetu koje ima jedinicu iz matematike posvetili pesmu kako mora da vezba matematiku, jadan on, a druga deca se igraju.
Mozda nije talentovano za matematiku, pa ce mu npr.dvojka biti kao kuca, ali ako poseduje, a sigurna sma da poseduje druge talente, onda ga treba podsticati i ciniti sve sto je u njegovoj moci da dosegne svoj maksimum.
zilikaka zilikaka 22:52 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Sluša upravu.

Onda je problem mnogo veći, al ne samo za to dete.
Pitanje je koliko sa takvim stavom možeš dobro raditi svoj posao i čemu ćeš decu naučiti.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 22:53 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Jadno dete. U muzickoj skoli i nije bas tako. Lepo se objasni roditeljima i gotovo.
zilikaka zilikaka 22:54 15.11.2019

Re: A šta misliš...

ali molim te, napisati ovakvu pesmu i objaviti je zaista je strasno.

Pesma samo odražava opšti trend. I ne od juče.
predatortz predatortz 22:59 15.11.2019

Re: A šta misliš...

zilikaka
Sluša upravu.

Onda je problem mnogo veći, al ne samo za to dete.
Pitanje je koliko sa takvim stavom možeš dobro raditi svoj posao i čemu ćeš decu naučiti.


To je biznis. On prodaje svoju uslugu klubu, klub ima poslovnu politiku.
Naš posao je da svoju decu realno sagledavamo i ne treba svoje neispunjene ambicije da lečimo na njima. A mnogi to rade, veruj mi.
Znam za mnogo slučajeva gde deca na sport i u muzičku školu idu pod prisilom roditelja.
Počeo si nešto i ima sad da ideš je stav koji često čujem. I to "učim ga disciplini".

Assholes!
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 23:00 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Znas sta, ja moju malu na balet ne bih terala nikada vise da ide, jer nije za to. Sama je pozelela da upise odbojku, i mi smo je upisali.Posle godinu dana trener nam je rekao da ona i nje za to i da je to mucenjO, i naravno da smo je ispisali, ali poenta je da je ona sama htela da je upise, pa kada je videla da ne ide, pozelela je da je napusti. Sada ide na utakmice i dere se iz petnih zila i navija.
Bitno je da im se ljubav prema sportu ili muzici ne unisti, ali to je do roditelja zaista i do trenera, profesora, ucitelja. Na takvim relacijama moze da se izgradi dete, ali samo ako je ta relacija dobra.
zilikaka zilikaka 23:09 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Znam za mnogo slučajeva gde deca na sport i u muzičku školu idu pod prisilom roditelja.
Počeo si nešto i ima sad da ideš je stav koji često čujem. I to "učim ga disciplini".

Muzička ima individualne časove i tempo se prilagođava detetu. U granicama predviđenog za taj nivo. Ako nne zadovolji minimum, ne prelazi razred. Zato ne može navući kompleks ako je mnogo lošiji od drugih.
A ovo učenje disciplini, tu postoje dve škole mišljenja i teško je zauzeti generalni stav. Nekoj deci baš to treba a nekog to slama. Zato je dobar pedagog zlata vredan.
mirelarado mirelarado 23:11 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Sama je pozelela da upise odbojku


Isto i moja ćera, išla je dve godine i onda nam rekla da više ne bi. Tako je i bilo. Danas, kao odrasla i svež kadar u svojoj profesiji, kaže da nam je zahvalna što smo je vodili na treninge, jer je stekla reflekse i manuelne veštine, koje su joj značajne u poslu.

Nema nepotrebnog znanja, s jedne strane, a s druge strane ne treba decu silom terati i forsirati.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 23:15 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Od odbojke su joj ostale jutarnje vezbe. Da sam joj ja bila uzor, ne bi uradila trbusnjak nikada, ali eto ima dobrih strana sve. Bitno je smao da se deca ne maltretiraju, ali i da se ne omalovazava profesija.
zilikaka zilikaka 23:20 15.11.2019

Re: A šta misliš...

Bitno je smao da se deca ne maltretiraju, ali i da se ne omalovazava profesija.

Po meni, postoji samo jedna opasna stvar, a to su deca uspešni sportisti kpji se forsiraju do krajnjih granica, a onda dolaze povrede koje ne mogu da prevaziđu.
Znam nekoliko tskvih. Opredelili se za sport, bili perspektivni, zanematrili sve drugo, preforsirali ih i odbacili.
Takva deca črsto završe na margini društva, ne svojom krivicom
cydonia cydonia 07:46 16.11.2019

Re: A šta misliš...

Dete vidi da tu ne pripada, da je smešna pojava na terenu


Cekaj, a sta je sa bavljenjem sportom zbog zdravlja, fizickog razvoja, socijalizacije... Je l to u Srbiji uopste postoji? Koliko razumem pricamo o deci a ne o profesionalnom sportskom klubu? Ili sam nesto pogresno shvatila?
Jukie Jukie 08:24 16.11.2019

Re: A šta misliš...

cydonia
Dete vidi da tu ne pripada, da je smešna pojava na terenu

Cekaj, a sta je sa bavljenjem sportom zbog zdravlja, fizickog razvoja, socijalizacije... Je l to u Srbiji uopste postoji? Koliko razumem pricamo o deci a ne o profesionalnom sportskom klubu? Ili sam nesto pogresno shvatila?

Danas se deca sportom bave u sportskim klubovima, nema onog trčkaranja za krpenjačom po poljančetu kao u vreme Branislava Nušića

Moja drugarica je sina upisala i u muzičku školu i na fudbal. Na fudbal radi zdravlja i da ne nakupi baby fat pred pubertet. Prvih godina su se mala deca igrala i socijalizovala a kasnije je počeo da greje klupu jer nije dovoljno agresivan, kada su oni najtalentovaniji za fudbal krenuli da igraju ozbiljan fudbal i trener u igru ubacuje one koji mogu da doprinesu pobedi.
Tako da od možda dvanaeste godine više ne ide na fudbal a i dalje svira jer mu dobro ide. (a i plašili su se da povrede pri fudbalu mogu da ga spreče da svira, što želi)
gedza.73 gedza.73 08:50 16.11.2019

Re: A šta misliš...

mirelarado
Nema nepotrebnog znanja, s jedne strane, a s druge strane ne treba decu silom terati i forsirati.

i treba ih pustiti da pogreše.
Još u osnovnoj sin se žali (dečija 'klasika')
- a šta će mi likovnooooo? što moramo da crtamoooo?

prošle godine kad pre par dana mi pokazuje nešto u vezi posla na skici koju je nacrtao

- I? Šta će mi likovno?

'nema nepotrebnog znanja'
Bili Piton Bili Piton 08:57 16.11.2019

Re: A šta misliš...

Jukie
(a i plašili su se da povrede pri fudbalu mogu da ga spreče da svira, što želi)


E zato ja nisam smeo na basket, samo na fuzbal. Zabranila nastavnica klavira da ne povredim slučajno prste. Keva (košarkašica u mladosti) bila očajna i pomalo ljuta, tim pre što me je kao sasvim malog učila da tapkam i vodim loptu.

A kad bolje pogledam - bilo je vremena za sve, i za klavir i za bicikl i za pikanje lopte. Čak i za obilno čitanje. Sve više mi se čini da je ova pesmica ne samo totalno bez veze nego pride šalje i potpuno pogrešnu poruku.

milisav68 milisav68 09:03 16.11.2019

Re: A šta misliš...

Cekaj, a sta je sa bavljenjem sportom zbog zdravlja, fizickog razvoja, socijalizacije... Je l to u Srbiji uopste postoji?

Ne.
Koliko razumem pricamo o deci a ne o profesionalnom sportskom klubu?

Sad su svi klubovi profesionalni, pa i dečji (čast izuzecima).

Jednostavno, to je piramida od vrha na dole, gde menadžeri traže talente od malih nogu, preko malih lokalnih klubova.

Kao roditelj si primoran da pristaneš, trpiš trenera i sve to plaćaš ili da skloniš dete iz toga.

I to nije samo u sportu, muva se na školskim takmičenjima, gde nastavnici "zaduženi za to", svojim učenicima daju pitanja i odgovore za takmičenja, a ide dotle da se deca iz drugih odelenja čak ni ne obaveštavaju da postoje takmičenja.

Ne postoji segment društva gde nema zloupotreba.
nikvet pn nikvet pn 11:33 16.11.2019

Re: A šta misliš...

Bili Piton

E zato ja nisam smeo na basket, samo na fuzbal. Zabranila nastavnica klavira da ne povredim slučajno prste


Као гимназијалца на 7.години ШОМО пргави наставник хармонике притисне ме да спремим Мађарску рапсодију за такмичење. И спремим стварно савршено али... Пролеће, све време играм фудбалицу на пољанчету, баскет под тополом и тренирам карате. Наврага, на карате тренингу поломим леву подлактицу. Појавим се у Музичкој са гипсом до лакта, наставник аиии; брже шећер и воду. Нисам ни полагао завршни за 7г него тек догодине, дакле понављач у музичкој, утата, ваљда једини у држави.
st.jepan st.jepan 12:25 16.11.2019

Re: A šta misliš...

zilikaka
ali molim te, napisati ovakvu pesmu i objaviti je zaista je strasno.

Pesma samo odražava opšti trend. I ne od juče.

Svakako ne od juče.
Tu pesmicu, kao da sam, u svojoj osmoj-devetoj, napisao ja.

I ja tada pomalo gudio.
Morao.

Mrzi me da sad kuckam, stoga insert jednog mog komentara od pre desetak godina:

Savatali me, provalili na prijemnom moje dečje nevešto foliranje ne-muzikalnosti, pa sam, eto, neizostavno morao. Baš kao sto je iz svake od brojnih generacija poneko morao.

Polovinka, kroz čije se ef otvore mogla razabrati neka sablažnjivo daleka godina, samo njeno postojanje (verovao sam), bilo je razlog tog moranja.
I tog mučenja.

Krio sam, dabome, da je sviram, u muzičku je nosio u velikom kariranom koferu, nikad u onoj karakterističnoj kutiji, samo da niko ne sazna, samo da ne pukne bruka i ne krene "cigu-ligu" izrugivanje.
Na časovima solfedja, paničio sam da ce me, kroz prozor učionice u prizemlju "Stankovića", neko od drugara videti kako rukom po vazduhu crtam tročetvrtinski takt...

A onda, kad su pod obavezno uveli ritmičku gimnastiku, sa sve baletankama i špilhoznama, samo su vezanog mogli da me odvuku onamo.

natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 15:40 16.11.2019

Re: A šta misliš...

Upravo tako. Mi smo se i igrale i isle u skolu i citale i na neke silne literalne i dramske sekcine isle i nista nam nije bilo.
Ova pesmica je bas bezveze
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:10 16.11.2019

Re: A šta misliš...

ali molim te, napisati ovakvu pesmu i objaviti je zaista je strasno.


Da se to zabrani.
Atomski mrav Atomski mrav 00:53 17.11.2019

Re: A šta misliš...

ali molim te, napisati ovakvu pesmu i objaviti je zaista je strasno.


Da se to zabrani.


Tako je! Dok su komunisti vladali državom, ovakvih pesmica nije bilo u čitanci!
nsarski nsarski 01:01 17.11.2019

Re: A šta misliš...

Atomski mrav
ali molim te, napisati ovakvu pesmu i objaviti je zaista je strasno.


Da se to zabrani.


Tako je! Dok su komunisti vladali državom, ovakvih pesmica nije bilo u čitanci!


Ma, sećam se jedne pesme, u zbirci za decu koju je pisao izvesni Babić (ne sećam se imena, ali znam da je bio neki progresivni drug) koja počinje ovako:

Danas sam svoga brata
bacio sa sedmog sprata
jer mi je jednom rekao tata
da pazim na mlađeg brata...

Čak sam i posedovao tu knjigu ali sam je bacio. Ako se neko seća, bio bih zahvalan da završi tekst.
Atomski mrav Atomski mrav 01:46 17.11.2019

Re: A šta misliš...

Ma, sećam se jedne pesme, u zbirci za decu koju je pisao izvesni Babić (ne sećam se imena, ali znam da je bio neki progresivni drug)


Ma, profesore, to je više bila interna šala...
nsarski nsarski 03:18 17.11.2019

Re: A šta misliš...

Ma, profesore, to je više bila interna šala...


Verujem, ali pesma koju sam naveo uopšte nije bila šala.
karabasbarabas karabasbarabas 14:46 18.11.2019

Re: A šta misliš...

zilikaka
Sluša upravu.

Onda je problem mnogo veći, al ne samo za to dete.
Pitanje je koliko sa takvim stavom možeš dobro raditi svoj posao i čemu ćeš decu naučiti.


Trener vrticke grupe: " Zeno, pakuj decu, zivecemo u kontejneru. Ne mogu da obavljam svoj posao i da ucim sitnu dzecicu moralu kad je u nasem timu NEKO ko tu ne pripada."

Koliko ima vas trenutno sto zivite u Diznilendu?
nsarski nsarski 15:31 18.11.2019

Re: A šta misliš...

Ma, sećam se jedne pesme, u zbirci za decu koju je pisao izvesni Babić (ne sećam se imena, ali znam da je bio neki progresivni drug) koja počinje ovako:

Danas sam svoga brata
bacio sa sedmog sprata
jer mi je jednom rekao tata
da pazim na mlađeg brata...


Citirao sam sebe da bih napravio dodatak. Prekopao sam malo po internetu pa sam pronašao da je dotični pesnik Goran Babić. On je jedan od najtvrdokornojih šezdesetosmaša, štićenik Stipe Šuvara, omiljen S. Miloševiću je je u njegovo vreme bio jedini Hrvat koji je bio na strani Srba. Još uvek živi u Beogradu, u Hrvatsku odbija živ da ode, i zagovara tvrdokorni marksizam ili nešto slično. Priča se da mu je Milošević ustupio neke stanove na luksuznim lokacijama, ali to su samo glasine.

Zanimljiva okolnost je da mu je preuzeo ženu, pa s njom i decu, Slobodan Praljak - onaj što se samootrovao u Hagu. Ukratko, bajno društvo.
docsumann docsumann 16:48 18.11.2019

Re: A šta misliš...

Zanimljiva okolnost je da mu je preuzeo ženu, pa s njom i decu, Slobodan Praljak - onaj što se samootrovao u Hagu. Ukratko, bajno društvo.


ah, to vječito prokletstvo poeta...
kamilo_emericki kamilo_emericki 18:34 18.11.2019

Re: A šta misliš...

nsarski
Ma, sećam se jedne pesme, u zbirci za decu koju je pisao izvesni Babić (ne sećam se imena, ali znam da je bio neki progresivni drug) koja počinje ovako:

Danas sam svoga brata
bacio sa sedmog sprata
jer mi je jednom rekao tata
da pazim na mlađeg brata...


Citirao sam sebe da bih napravio dodatak. Prekopao sam malo po internetu pa sam pronašao da je dotični pesnik Goran Babić. On je jedan od najtvrdokornojih šezdesetosmaša, štićenik Stipe Šuvara, omiljen S. Miloševiću je je u njegovo vreme bio jedini Hrvat koji je bio na strani Srba. Još uvek živi u Beogradu, u Hrvatsku odbija živ da ode, i zagovara tvrdokorni marksizam ili nešto slično. Priča se da mu je Milošević ustupio neke stanove na luksuznim lokacijama, ali to su samo glasine.

Zanimljiva okolnost je da mu je preuzeo ženu, pa s njom i decu, Slobodan Praljak - onaj što se samootrovao u Hagu. Ukratko, bajno društvo.


Listajuci ljetos Mandicevu knjigu polemika "Njezno srce" sjetim se "klanja" izmedju njega i Gorana Babica pa krenem u internetska bespuca. Nadjem ovaj tekst Jergovica pa ga stavim na listu za zimsko citanje. Ja ga jos nisam procitao a ako neko hoce, evo adrese:https://www.jergovic.com/ajfelov-most/mitsko-cudoviste-goran-babic/


Gospodja Klara Gospodja Klara 22:06 18.11.2019

Re: A šta misliš...

ah, to vječito prokletstvo poeta...


:)))))))))
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 00:51 19.11.2019

Re: A šta misliš...

Evo, nije me mzelo da pročitam, ima par rečenica iz kojih se vidi da je profesor svoje saznanje o stambenoj situaciji Babića dobio iz pogrešnog izvora. Jergović kaže:
"U Beogradu Babić je priskrbio kućerak u sirotinjskom kvartu u središtu grada, uz koji je prislonio rashodovani kiosk, u koji je smjestio dio svoje biblioteke i dokumentacije, i improvizirao radnu sobu. U bizarnoj stambenoj povijesti hrvatske književnosti, u kojoj se nađe svega, od zagrebačkog podstanarstva Nikole Šopa do ubožnica i ludnica svih onih polić-kamova, čerina i vidrića koji do dana današnjeg udaraju u lirsku žicu masterdžija i doktoranata sa zagrebačkih, gospićkih i babogredskih filozofskih fakulteta, nastamba Gorana Babića možda je i najbizarnija. I to ne zato što ne bi bila dostojna pjesnika i književnog proletera, nego stoga što Goran Babić unutar hrvatskoga poetskog, književnopovijesnog i žurnalističkog kanona ustvari živi u nekome luksuznom kadrovskom stanu na Dedinju ili na Senjaku što mu ga je dodijelio sam Slobodan Milošević na račun toga što je izdao Hrvatsku. Ovu mnogo puta ponovljenu i službeno ovjerenu laž, koja je odavno postala istinom na hrvatski način, posljednji je ponovio Željko Krušelj u inače prilično korektnoj knjizi o historijatu zagrebačkog omladinskog lista Polet. I uzalud je onda Babiću što u Beogradu nije dobio stan, niti je dobio išta drugo, nego živi na svoj račun i o vlastitome trošku, kad oni kažu drukčije."
nsarski nsarski 12:40 19.11.2019

Re: A šta misliš...

Evo, nije me mzelo da pročitam, ima par rečenica iz kojih se vidi da je profesor svoje saznanje o stambenoj situaciji Babića dobio iz pogrešnog izvora.


Hvala na dopuni, ali ja sam odmah rekao da je priča o dodeli luksuznih stanova čaršijska priča. U svakom slučaju, detalji koje si dodao su korisni i zabavni.

Konkretno, rekao sam
Priča se da mu je Milošević ustupio neke stanove na luksuznim lokacijama, ali to su samo glasine.
zilikaka zilikaka 22:31 15.11.2019

Bravo za tekst

Nikad baš muzičke škole nisu bile posebno popularne jer su, kao u ovoj pesmici, asocirale na sputanost i uštogljenost.
S druge strane, profesionalno bavljenje muzikom, klasičnom, ne podrazumeva ni veliku popularnost ni gomilu para, čak ni za vrlo uspešne.

Upravo zato sam ubeđena si u pravu, da priča o ambicioznim roditeljima koji silom teraju dete u muzičku ne može da stoji.

Zapravo, dete u uzrastu kad de to počinje baš i ne zna šta hoće. Uz uspešnog pedagoga vrlo ga je lako "prevariti", odnosno zainteresovati da uzme neki instrument. I od toga može da bude samo koristi. Čak i kada ni blizu ne liči da je tako.

Evo, ja sam kod sina otkrila apsolutni sluh jako rano, sa 4-5 godina. Mrljali smo malo po muzičkim zabavištima, krene pa mu dosadi, pa se dogodine vrati...dok ga nije uzela pod svoje prvo jedna profesorka, da počne da svira, al mnogo više jedna druga, da vežba solfeđo.
Bilo je tu prilično rada u početku, al su one uspevale da ga kupe da sve odradi vrlo savesno, ma kolko vremena i truda to od njega zahtevalo.

To je tako trajalo osam godina, sa priličnim uspehom, ali kad je paralelno školovanje postalo vrlo naporno, odustao je od muzike. Rešio da leba potraži na drugoj strani.

Nismo se ni jednog momenta usprotivili toj odluci, mada, i da jesmo, na isto bi garant izašlo - muzika silom ne ide.

Ono što sad na prvi pogled poražava je što se od tog momenta okrenuo na kontra stranu, pa ne samo što ne pipa instrument nego što mu je repertoar onog što pušta po kući ko da nikad veze s muzikom nije imao, nit je čuo išta bolje.

Opet, negde povremeno provali i nešto po čemu prepoznaš da to vreme provedeno sa muzikom nije izgubljeno, a nadam se da će, kad dođe u stabilnije godine, isplivati još više toga.

Kako god, sve to što se nauči ne nosi se na leđima, ne žulja, ne bode, a ko zna kad može da zatreba.

natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 22:55 15.11.2019

Re: Bravo za tekst

Bice to sve dobro. Sta smo mi sve slusale kao klinke, pa i sada, kad se setim zaboli me glava. Dobro majci nismo sve usi probile.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 23:01 15.11.2019

Re: Bravo za tekst


muzika, koliko moze biti lepa.
mariopan mariopan 23:20 15.11.2019

Re: Bravo za tekst

Evo, ja sam kod sina otkrila apsolutni sluh jako rano, sa 4-5 godina


Mi smo slično prošli sa sinom. Dobio je dečiju harmonku kao baš mali i naučio da svira neke lake dečije pesmice sam, pre zabavišta. U zabavištu je svirao dok su deca pevala kao hor i imam jednu sliku takvu, na kojoj svira a svi drugi pevaju. To mi je sva uspomena na njega u pokušaju muzičkog obrazovanja.

A nije da nismo hteli da mu pružimo i više. Kupili smo mu ozbiljnu harmoniku jer je to zeleo.

Lako je upisao muzičku školu u gradu ali je očekivao da nauči da svira pesme a ne da vežba, pa je počeo da "beži iz škole" iako je imao samo sedam godina.

Onda se okrenuo elektronici pa ga je privukao sintisajzer, i to kupimo. Neko vreme je i u tome uživao a onda batalio. I tu ukapiram da je moj sin zapravo lenj da vezba.

Kako se istovremeno mnogo interesovao za tehniku i elektroniku ostavio je muziku i bacio se na to. Drži ga dan danas. To je prava ljubav, sve pre toga bilo je lutanje u magli.

Od tada je muziku samo slusao, i to kakvu.

Jedno vreme sam se plašila da je skroz skrenuo jer nam je metalika tresla kuću, bukvalno, zvučnici su probijali zidove. Držim ruku na vratima sobe a ona vibriraju u ritmu "muzike".

Vremenom je kao ozbiljan čovek postao kolekcionar vinil ploca i starih gramofona. Niko osim njega ne sme da briše prašinu ni da pušta ploče da ih ne ošteti, ljubomorno ih čuva i traga po internetu za retkim primercima.

Nisam ga terala ni na šta, svejedno bi bilo po njegovom jer je pratio svoj put, a ja sam tako štedela energiju i zivce za ozbiljnije zivotne probleme. Kako je uvek bio dobro dete znala sam da će imati "leba u rukama" od nečeg drugog sto voli i da ne mora da svira iako voli muziku. Tako je i bilo.
maksa83 maksa83 00:24 16.11.2019

Re: Bravo za tekst

Jedno vreme sam se plašila da je skroz skrenuo jer nam je metalika tresla kuću, bukvalno, zvučnici su probijali zidove.


Nauka dokazala: Oni koji su u mladosti slušali metal muziku postali su dobri ljud.i
mariopan mariopan 09:55 16.11.2019

Re: Bravo za tekst

maksa83
Jedno vreme sam se plašila da je skroz skrenuo jer nam je metalika tresla kuću, bukvalno, zvučnici su probijali zidove.


Nauka dokazala: Oni koji su u mladosti slušali metal muziku postali su dobri ljud.i

Pročitala sam, znači ipak je bilo neke koristi od toga.

Stvarno je jako dobar covek, nekad toliko da to nije dobro za njega ali se i sa tim dobro nosi u zivotu.
docsumann docsumann 13:27 16.11.2019

Re: Bravo za tekst

maksa83
Jedno vreme sam se plašila da je skroz skrenuo jer nam je metalika tresla kuću, bukvalno, zvučnici su probijali zidove.


Nauka dokazala: Oni koji su u mladosti slušali metal muziku postali su dobri ljud.i


današnji klinci imaju svoj metal, koji komunicira sa mnogo širom publikom, nego što je to ranije bio slučaj...



dobrica0514 dobrica0514 22:42 15.11.2019

Da!

Sve što je deci od roditelja potrebno i dovoljno je - ljubav!
Sve ostalo, ma koliko toga bilo, bez ljubavi je - bezvredno.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 22:55 15.11.2019

Re: Da!

Apsolutno ljubav.
G.Cross G.Cross 23:39 15.11.2019

Eboni i ajvori

Može li neko da mi objasni zašto u pesmi iz uvodnog teksta svaki red počinje velikim slovom iako nije nova rečenica?

E sad o tekstu. Ja smatram da nisam promašio život ali mi je zao sto me roditelji nisu tvrdje terali da sviram klavir. Počeo sam ali ostavio i onda sam bio srećan zbog toga ali mi je sad zao.
I znam nije njihova greska a ni moja. Samo mi zao.

Edit: sad kad bolje pogledah ima mnogo zapeta ali samo pokoja tačka i nisam uspeo da shvatim po kojoj logici je pisac odlučio da deli tačke.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 23:53 15.11.2019

Re: Eboni i ajvori

Vezbanje je pomalo dosadno. I js kada radim teh.vezbe pomislim aman dokle vise. Pa onda ajde ponovo. Ne znam. Mariju ne teramo da svira klavir. Ona ga sama svira, ali zato sedimo za stolom kada se radi domaci iz skole. Ona bi pre da je napolju nego da vezba matematiku.
G.Cross G.Cross 00:00 16.11.2019

Re: Eboni i ajvori

natasa_tasic_10
Vezbanje je pomalo dosadno. I js kada radim teh.vezbe pomislim aman dokle vise. Pa onda ajde ponovo. Ne znam. Mariju ne teramo da svira klavir. Ona ga sama svira, ali zato sedimo za stolom kada se radi domaci iz skole. Ona bi pre da je napolju nego da vezba matematiku.


Moj 14 godina star sin ide utorkom i četvrtkom na košarku i sredom na gitaru i subotom utakmica u juniorskoj ligi.
I kako on kaže neće se baviti ni kosarkom ni muzikom kad odraste.
Meni je važno da se bavi sportom jer je visok da ima koordinaciju i gitaru da ga vole devojke .
mirelarado mirelarado 00:04 16.11.2019

Re: Eboni i ajvori

Može li neko da mi objasni zašto u pesmi iz uvodnog teksta svaki red počinje velikim slovom iako nije nova rečenica?


Zato što je to pesma, a u poeziji (osim ako pesnik ne odluči drugačije, ima tu slobodu) svaki stih počinje velikim slovom. Kao ovde, na primer.
G.Cross G.Cross 00:06 16.11.2019

Re: Eboni i ajvori

mirelarado
Može li neko da mi objasni zašto u pesmi iz uvodnog teksta svaki red počinje velikim slovom iako nije nova rečenica?


Zato što je to pesma, a u poeziji (osim ako pesnik ne odluči drugačije, ima tu slobodu) svaki stih počinje velikim slovom. Kao ovde, na primer.


Hvala
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 00:07 16.11.2019

Re: Eboni i ajvori

Hahahahha tatin sin. Moj najbolji drug svira gitaru. Inace je zavrsio PMF. Kod nas kuci napravimo brdo palacinki i skupi se drustvo, on uzme gitaru i svira.
Najlepse provedeno vreme. Moj muz mi je svirao Don’t let me down u Resavi i eto sta da kazem. Gitara je cudo
alselone alselone 07:56 16.11.2019

Re: Eboni i ajvori

Ja smatram da nisam promašio život ali mi je zao sto me roditelji nisu tvrdje terali da sviram klavir.


Muzika je zabava, dok ide - ide.


A pesma je težak luzeraj današnje Srbije.
angie01 angie01 23:39 15.11.2019

u ovoj pesmi

ne vidim nista neobicno- jer je istinita u nekim slucajevima i meni ostavlja utisak, da na saljiv nacin izrazava protest dece koja se nisu primla na vezbanje instrumenta i ozbiljnu muziku i imaju neke druge afinitete.

svirala sam deset godina klavir i put od dosadnih skala i sonatina do sviranja uzivajuci, da l u nekom drustvu ili na nekim predstavama, je trebalo proci, sa sve onim jezivim solfedjom- sa koga sam nekada bezala- a dok u dvoristu ekipa vec igra kosarku- koju sam isto trenirala i s kojom je islo u kombinaciji i druzenje, za raliku od usamljenog ponavljanja skala do u nedogled, dok ne dodju komsije da protestuju:)),...isla sam i na balet dve godine, ali sam posle vec imala suvise obaveza da bih nastavila.

brat je takodje svirao, klavir, violinu i gitaru- posle i profi u nekom sastavu- ali isto tako je bilo perioda kada mu nije bas bilo da gudi, umesto da je negde s drgarima.

znam i za mnoge slucajeve, potpuno netalentovane dece, bez sluha, a ni volje da se time bave- jer sviranje podrazumeva ozbiljno vezbanje- koja su bila forsirana na casove, koji su bila muka i njima i onima koji su sa njima radili, pa je vezbanje kod kuce, za koje moras da imas motiv i upornost, bilo prava patnja, ona koja je s dozom humora, leprsavo opisana u ovoj pesmi.

apsolutno smatram da je muzicko obrazovanje deo opste kulture, da oplemenjuje i vazno za razvoj, ( moja majka je svirala violinu a tetke klavir i celo, tako da smo od malena imali trio u kuci, koji nije imao nikakve druge ambicije - jer su sve tri zavrsile neke druge fakultete i imale druge profesije - sem zadovoljstva).

skolski programi nisu losi, ali se lose sprovode, nema slusanja poznatih arija i drugih dela iz opusa ozbiljne muzike, ne uci se o njihovim stvaraocima i epohama- nego se gradivo otalja, prepisuju lekcije iz knjige u svesku i slicne gluposti- vise se ne ide sa skolom na balet ili u operu, nema vise skolskih horova i orkestara, pa takmicenja Muzicka omladina,...ili ono Zlatna nota, lira, sirena?, kako bese, gde se pevalo, Gde je onaj cvetak zuti, pa je deci od ranog uzrasta postajala bliska neka plemenitija muzika.



natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 23:47 15.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Aengie slazem se ja sa tobom donekle. Zaista ima nazalost netalentovane dece. Ja sam imala ucenika koji nije ton mogao da izvede. Doveli ga roditelji u muz.skolu na pevanje da se spremi za Grand. Vidim ja teska muka. Decko je fantastican matematicar, ali kuci nista nije mogao da vezba. Elem. Dve godine je dolazio na casove pevanja, jedva je spremio dve peamice, ali se u muz.skoli spremao za PMF. Eno ga sada treba da diplomira.
Ide u operu, na predstave na koncerte i srecan je sto je zavrsio muz.skolu.
Sve zavisi od profesora.
angie01 angie01 00:07 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Sve zavisi od profesora.


slazem se,...al neka deca nisu za instrument, gnjavi ih, nemaju talenta ni volje ni za 'rekreativno' sviranje i onda je primoravanje davezbaju-mucenje.

ako prevedemo celu stvar na recimo fizicko vezbanje, koje je isto vazno i za rast i razvoj, a i posle:))),..nekome je to zadovoljstvo i zanimljivo, narocito ako su radi o nekim igrama, fudbalu, kosarci,...neko voli da trci, neko sprave,...ali imas decu kojima to sve jednostavno ne ide i muka im je ziva samo kada vide kozlic, a ne jos da ga preskacu,..ja sam imala drugaricu, koja je u obaveznom programu na fizikcom, morala kao i svi otsali, da na razboju uradi neku vezbu sa kolutom, sto je za nju bio horor, i visi ona tako na gornjoj sipki i place,...ona je jedina osoba koju znam da ne zna da vozi bicikl, niti je zanima,... tu dobra nastavnica ne moze nista, a ni losa:)....to ti pricam.
Bili Piton Bili Piton 00:13 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Meni je ova pesmica prilično luzerska, teško da bih je uvrstio bilo gde.

Inače ako se ne varam u američkim školama sva deca imaju nekakav muzički kurikulum, uvek postoji školski orkestar, pa postoji mogućnost da dete koje baš ništa drugo ne ume uzme u ruke triangl - i to je valjda zabavno na svoj način.

Ima ona genijalna scena u filmu "The Ice Storm", gde roditelji Kristine Riči kažu "hajde malo nam pokaži šta to svirate u orkestru". Ona onako mrzovoljno dohvati trombon i krene da trubi neku žnj harmonsku podršku koju drugi trombon u takvim prilikama obično ima, a koja je sama za sebe totalno nemuzikalna i dobija smisao tek u punom sastavu orkestra. Kratka scena za upišavanje, dok roditelji gledaju u čudu. Uopšte sjajan film...

natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 00:13 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Znas sta nasa cerka je htela da napusti odhojku vec posle dva meseca. Nismo joj dali jer traje godinu dana. Poenta je da kada se nesto zapocne onda mora i da se zavrsi. Sad u muzicku skolu ne moze tek tako neko da ide jer ima prijemni ispit, mora da postoji predispozicija.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 00:14 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Upravo tako.
angie01 angie01 00:21 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Poenta je da kada se nesto zapocne onda mora i da se zavrsi.


vrlo verujem u ovo pravilo-ja sam skolski primer nekog ko ne odustaje-...ali sam takodje svesna da nekada pogresis u izboru ili su prosto okolnosti takve da ne vredi i onda je istrajavanje gubljenje vremena, energije, zivaca,....i samo je mucna gnjavaza.
Bili Piton Bili Piton 00:27 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

angie01
Poenta je da kada se nesto zapocne onda mora i da se zavrsi.


vrlo verujem u ovo pravilo-ja sam skolski primer nekog ko ne odustaje-...ali sam takodje svesna da nekada pogresis u izboru ili su prosto okolnosti takve da ne vredi i onda je nastavak gubljenje vremena, energije, zivaca,....i samo je mucna gnjavaza.


I to je tačno. Moj mladji burazer ima još mnogo bolji sluh nego ja - potpuno fascinantno, zapravo - ali prosto mu se nije dalo da vežba, krenuo je s klavirom i batalio u trećoj niže. Danas je arhitekta, ali beskrajno muzikalan arhitekta, a te tri godine niže muzičke škole su mu odlično sele mnogo kasnije kad je sa društvom na arhitektonskom osnovao nekakav short-lived synthy band, pa je tu bilo čak i nekih demo snimaka i sve to...siguran sam da ne misli da su te tri godine bile baš totalno gubljenje vremena, a to lako mogu i da proverim, pitaću ga.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 00:27 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Ja sam bila uporna sa Saobracajnim, a na kraju sam zavrsila akademiju. Previse energije i vremena sam utrosila tamo, ali me niko nije terao.
Deci je potreban pozitivan podsticaj
Jukie Jukie 08:34 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

natasa_tasic_10
Poenta je da kada se nesto zapocne onda mora i da se zavrsi.

To mi se uopšte ne dopada jer me podseća na one neuspešne brakove
dobrica0514 dobrica0514 08:42 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Jukie
natasa_tasic_10
Poenta je da kada se nesto zapocne onda mora i da se zavrsi.

To mi se uopšte ne dopada jer me podseća na one neuspešne brakove

Meni se dopada.
Jer - je to jedan od najboljih indikatora nečijeg karaktera. I ne samo to.
Naravno - 'završi započeto' se ne odnosi na malu decu koja bi 'trebalo' da kompenzuju sve neuspehe svojih roditelja i njihove frustracije zbog vlastitih neuspeha.
Koliko neki roditelj treba da bude budalčina da upiše dete na francuski, nemački i španski, potom na klavir, violinu i balet, a zatim na ritmičku gimnastiku, odbojku i karling ... i da ne nabrajam dalje.

natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 08:59 16.11.2019

Re: u ovoj pesmi

To nema veze sa brakom, vec sa karakterom. Ako se karakter izgradi kod deteta, socijalizacira i radne navike onda je tonuspesan covek/zena jednog dana, bez obzira na zanimanje.
Atomski mrav Atomski mrav 00:49 17.11.2019

Re: u ovoj pesmi

Upravo tako.


Nataša, šta je "upravo tako"? Da si kliknula na "Citiraj" umesto na "Odgovori", znali bismo. Manir ti je da odgovaraš na komentare bez citiranja pa se često samo telepatskim moćima može utvrditi kome odgovaraš i šta komentarišeš.
maksa83 maksa83 00:18 16.11.2019

svako, niko, uvek, nikad

Svako dete koje završi muzičku školu, kasnije ide na koncerte klasične muzike, jazz muzike, predstave, balet i operu.

Ovo prosto nije tačno. Kad pogledam ljude sa završenom muzičkom školom koje znam (petoro mi odmah pada na pamet) nijedan od njih se ne uklapa u taj kalup, ali ni po jednom jedinom parametru. Niko. Ako i idu na neke koncerte idu na koncerte 'savremene' muzike, štagod im bio ukus.

Čak imam i vrlo drastičan primer drugarice koja potiče iz vrrrrlo muzičke porodice i po širini i po dubini, generacijama unazad su muzičari koji se žene i udaju za muzičare, tata je čuveni džez muzičar (neću reći ime i prezime, samo nadimak Mališa, pa ko zna, zna) i njen put je od kad se rodila bio "trasiran". Znalo se da će da završi osnovnu muzičku, srednju muzičku, i akademiju klavir. I bi tako. I kad je završila akademiju rekla je - "odo' ja sad da radim šta ja hoću, a što nema nikakve veze sa muzikom". Čak nije formirala ni neki muzički ukus koji smo (skoro) svi formirali, prosto je nikakva muzika ne zanima.

Ona je praktično arhetip iz ove pesme koja ti smeta.
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 00:25 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Ponekad je tako, ali ponekad i nije. Nas su svi maltretirali da cerku upisemo na instrument. Dok sama nije pozelela mi nismo hteli.
Meni je Megi iz EKV bilo zao. Ona je bas bila forsirana, a volela je da svira.
maksa83 maksa83 00:28 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Ponekad je tako, ali ponekad i nije.

To ti kažem. Ja sam reagovao na napisano "svako dete koje završi...".

Ništa nije uvek i sve je ponekad. :)
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 00:31 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Ali, moras priznati da su i savremenjaci dobra klasika za one koji vole taj pravac.
angie01 angie01 00:49 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Meni je Megi iz EKV bilo zao. Ona je bas bila forsirana, a volela je da svira.


ovo mi nije bas najjasnije.
dobrica0514 dobrica0514 07:24 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

maksa83
Ponekad je tako, ali ponekad i nije.

To ti kažem. Ja sam reagovao na napisano "svako dete koje završi...".

Ništa nije uvek i sve je ponekad. :)

Mudro rečeno!
dobrica0514 dobrica0514 08:54 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

maksa83
Svako dete koje završi muzičku školu, kasnije ide na koncerte klasične muzike, jazz muzike, predstave, balet i operu.

Ovo prosto nije tačno. Kad pogledam ljude sa završenom muzičkom školom koje znam (petoro mi odmah pada na pamet) nijedan od njih se ne uklapa u taj kalup, ali ni po jednom jedinom parametru. Niko. Ako i idu na neke koncerte idu na koncerte 'savremene' muzike, štagod im bio ukus.
...

Ne znam kako vi, ali mene korišćenje reči prosto nervira.
Naravno, ne toliko da ne mogu da spavam, nego onako - kao kamenčić u cipeli.
Slično onome 'rafalno da' ... pitaš nekoga nešto, a taj ti odgovori sa triple-da - da, da,da.
gedza.73 gedza.73 09:27 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Čak imam i vrlo drastičan primer drugarice koja potiče iz vrrrrlo muzičke porodice i po širini i po dubini, generacijama unazad su muzičari koji se žene i udaju za muzičare, tata je čuveni džez muzičar (neću reći ime i prezime, samo nadimak Mališa, pa ko zna, zna) i njen put je od kad se rodila bio "trasiran"

moja majka kaže da je vrlo bitno za muziku imati sluha. tehnika se uči, vežbanjem se usavršava ali bez sluha od muzike ne ostaje ništa.

ne mora nešto da bude savršeno, bez greške, perfektno odsvirano da bi bilo prelepo i da pomera neke damare unutar bića.
ne znam kako se to 'muzički' zove (al' ima neki naziv) gde se uvodi glas po glas u pesmu. Možda se taj stil kod Rusa (i drugih istočnjaka... verovatno i Afrika... verovatno kdo svih naroda pre Buba i Jala) najviše zadržao. Pored vatre grupa ljudi peva. koliko to može da bude prelepo i koliko bezosećajno da zvuči orkestar tehnički potkovanih svršenih muzičara koji 'čitaju' note.



'oooo Rouzieii'
maksa83 maksa83 11:14 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

moja majka kaže da je vrlo bitno za muziku imati sluha. tehnika se uči, vežbanjem se usavršava ali bez sluha od muzike ne ostaje ništa.

Potencijal za "savršen sluh" (perfect/absolute pitch) se javlja otpr. na svakih 10000 ljudi, ali mora da se razvija, i nemoguće ga je razviti kod odraslih, šta god nekom bog dao. Znači mora da počne kao dete, i to što manje - to bolje, i ne cinculirati bebećim pesmama, nego komplikovanom muzikom sa velikom gustinom informacija. (*)

Ko ne zna, savršen sluh je (narodski rečeno) - neko ti lupi čvrgu a neko pored kaže "Dis", i bude u pravu.

(*) Neko mator kome je Bog dao će, iako nije prošao kroz trening razdvajanja i prepoznavanja fonetskih jedinica, recimo verovatno moći da otpeva komad neke pesme bez da promaši/pomeri tonalitet, ali neće umeti da kaže šta je šta, niti će moći tu veštinu da razvije.

Inače, apsolutan sluh nije uslov da se baviš muzikom profesionalno.
Bili Piton Bili Piton 11:26 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

maksa83
moja majka kaže da je vrlo bitno za muziku imati sluha. tehnika se uči, vežbanjem se usavršava ali bez sluha od muzike ne ostaje ništa.

Potencijal za "savršen sluh" (perfect/absolute pitch) se javlja otpr. na svakih 10000 ljudi, ali mora da se razvija, i nemoguće ga je razviti kod odraslih, šta god nekom bog dao. Znači mora da počne kao dete, i to što manje - to bolje, i ne cinculirati bebećim pesmama, nego komplikovanom muzikom sa velikom gustinom informacija. (*)

Ko ne zna, savršen sluh je (narodski rečeno) - neko ti lupi čvrgu a neko pored kaže "Dis", i bude u pravu.

(*) Neko mator kome je Bog dao će, iako nije prošao kroz trening razdvajanja i prepoznavanja fonetskih jedinica, recimo verovatno moći da otpeva komad neke pesme bez da promaši/pomeri tonalitet, ali neće umeti da kaže šta je šta, niti će moći tu veštinu da razvije.

Inače, apsolutan sluh nije uslov da se baviš muzikom profesionalno.


Apsolutan sluh može i da se izgubi vremenom, ako se ne neguje i ako se ne VEŽBA (opet ta reč) u kontinuitetu (moj slučaj, odjednom više ne prepoznajem tonalitete i najludje disonance u pola noći, što je nekad bio slučaj, a ne pogadjam više tako nepogrešivo ni tzv kamerton (440 Hz, a1). Lično mislim da sam apsolutni sluh izgubio jer sam ga pokvario kroz DJ-ing, koristeći pitch control (neophodan za miksovanje). Bilo bi interesantno proveriti da li dugotrajnom vežbom mogu da povratim tu sposobnost.
dragosevacsutra dragosevacsutra 12:49 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Čak imam i vrlo drastičan primer


Moja keva (bog da joj dusu prosti). Godinama me terala da sviram gitaru, i nasla nekog lika, valjda profesora da mi dolazi kuci. Covek je bio ok, crnogorac, jedno 2m visine i 130kg vage ali je cool svirao, i iz nekog razloga sve skolski, po notama. Dakle Joviciceva skola za gitaru maltene napamet. Jos neke rodoljubive i naravno sva klasika koja je na programu. A ja ne da nemam sluha, nego strasno... mislim, i on je lik hteo da uzme pare ali da odredi posao korektno. Posle smo se i zblizili, postali porodicni prijatelji; gitaru zavrsio vec na pocetku srednje i jedino sto mi je ostalo (tada!) stvarno poznavanje nota.

Elem, fast forward par godina kasnije odem ja k'o Kolinda da zavrsim poslednji razred u Americi (jes' da mi cale nije bio mesar, ali nije bitno za pricu).

Nadjem tu neku srpsku ekipu koji sem svojih ludih biznisa, bili (polu)profi muzicari i znacajno zaradjivali na svadbama. Dakle u kuci profi oprema, marsali, kurci, palci, korgovi T1 i slicno. I akusticna gitara.

Ostanem jednom ja sam tu u kuci, prikopcam mikrofon na marsale i krenem da cepam, sve po jovicicu. Tek u nekom trenutku ulazi Ekipa, ja ih ni ne vidim i nastavim da picim 'solencaru'

kaze Sale (jedan od likova); 'umalo slog da me strefi; ja u zivotu ne videh tipa koji ima manje sluha a tako dobro svira'...

ali otprilike to je bio i kraj moje gitarske karijere

zilikaka zilikaka 14:53 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

perfect/absolute pitch) se javlja otpr. na svakih 10000 ljudi

Na manje, garant, il smo mi u varoši izuzetak. Pazi kad ja poznajem četvoro, petoro, a nemoguće da je to pola postojećih. Od toga troje mladih. Ima toga.
INSERT:Sad se setila da iz muzičke kažu da bar u svakoj drugoj generaciji bude jedan takav. A nek okvirno pokrivaju 100 hiljada stanovnika.
Ja sam kod klinca pisumnjala kad sam shvatila da ja počnem pesmicu, on promeni intonaciju i nastavi, ja proveri., i vazda nešto bude bezveze, na pola tona. Onda proverimo klavir, koji nije bio vido štimera jaaako dugo, kad on pao pola tona(na ovo smo već imali priču)
Onda mi bilo jasno šta je po sredi.
Al ima takvih, nije baš retko, i jeste neka prednost al u horu ume da bude zajebano, kad svi padaju a on jedini čist a ne može ostale da prevuče.
gedza.73 gedza.73 15:23 16.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

recimo verovatno moći da otpeva komad neke pesme bez da promaši/pomeri tonalitet

Moja majka, kao devojčurak, ode u selo pešes kilometara u jednom pravcu, slušaju melodiju a onda trče kući i zvižduću kako bi mogle kod kuće da ponove celu melodiju na instrumentima koje im je kupio otac.

Posle se u Beogradu doškolovala. Ali se vrlo brzo nakon toga udala tako da ja imam danas priliku da vas gnjavim po blogu.
Atomski mrav Atomski mrav 00:57 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Potencijal za "savršen sluh" (perfect/absolute pitch) se javlja otpr. na svakih 10000 ljudi, ali mora da se razvija, i nemoguće ga je razviti kod odraslih, šta god nekom bog dao. Znači mora da počne kao dete, i to što manje - to bolje, i ne cinculirati bebećim pesmama, nego komplikovanom muzikom sa velikom gustinom informacija. (*)


Mnogo volim da gledam ovog lika na YT:



maksa83 maksa83 01:03 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Mnogo volim da gledam ovog lika na YT:

Ja obožavam njegov saćuvamobjasnimzaštojeovosuperpesma serijal.


Atomski mrav Atomski mrav 01:36 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Ja obožavam njegov saćuvamobjasnimzaštojeovosuperpesma serijal.


milisav68 milisav68 08:14 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

maksa83
Mnogo volim da gledam ovog lika na YT:

Ja obožavam njegov saćuvamobjasnimzaštojeovosuperpesma serijal.

Alal vam ćufte i baklave za ovog tipa.

maksa83 maksa83 08:56 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Alal vam ćufte i baklave za ovog tipa.

Mislim da sam odgledao manje više ceo taj njegov What Makes This Song Great serijal. Ima ona epizoda u kojoj rasklapa Chop Suey od System of a Down, gde malo malo kaže "a ovde sad imamo jedan čudan interval...". Ono što on kao američki Amerikanac (ok, italijanskog porekla, ali tip je Amer 110%) ne čuje u toj pesmi je koliko "orijentalnog" ima u njoj, a što mi koji smo tome mnogo bliži i izloženiji čujemo i prepoznajemo, a to orijentalno u njihovom zvuku i pevanju dolazi od toga što je ceo bend sastavljen od Jermena, doduše američkih Jermena rođenih u LA i okolini, ali ipak Jermena koji su verovatno porodično preko baba i deda i zajedničkih svetkovina bili izloženi tom zvuku.

Otpr. kao što je Misirlou Dika Dejla nastao tako što je ovaj slušao svog dedu Libanca koji je na nekoj šargiji svirao jednu od iks varijanti Vranjanke:


dobrica0514 dobrica0514 08:58 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

maksa83
Alal vam ćufte i baklave za ovog tipa.

Mislim da sam odgledao manje više ceo taj njegov What Makes This Song Great serijal. Ima ona epizoda u kojoj rasklapa Chop Suey od System of a Down, gde malo malo kaže "a ovde sad imamo jedan čudan interval". Ono što on kao američki Amerikanac (ok, italijanskog porekla, ali tip je Amer 110%) ne čuje u toj pesmi je koliko "orijentalnog" ima u njoj, a što mi koji smo tome mnogo bliži i izloženiji čujemo i prepoznajemo, a to orijentalno u njihovom zvuku i pevanju dolazi od toga što je ceo bend sastavljen od Jermena, doduše američkih Jermena rođenih u LA i okolini, ali ipak Jermena koji su verovatno porodično bili izloženi tom zvuku.

Pojasni tu odrednicu 'orijentalno'?
Da se tu nekada ne strpa i indijski uticaj?
docsumann docsumann 10:34 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

maksa83
Mnogo volim da gledam ovog lika na YT:

Ja obožavam njegov saćuvamobjasnimzaštojeovosuperpesma serijal.




odgledao sam njegov klip u kom objašnjava šta je to djent metal, i ništa nisam ukapirao

očigledno je to nešto isuviše instrumentalno-tehnički za moje crnogorsko uvo.

a lik mi se dopao jer vidim da zna dosta o metalu...

docsumann docsumann 10:46 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Pojasni tu odrednicu 'orijentalno'?


georeferencirano
milisav68 milisav68 11:10 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Mislim da sam odgledao manje više ceo taj njegov What Makes This Song Great serijal.

Evo ja sad pregledavam, morao sam prvo da zabodem Zepeline (to mi lakmus).

Vidi se da zna i da oseća muziku, a to što je "promašio" Jermene, jbga ne može čovek sve da zna.

Pomenuta Misirlou je stigla i do nas u liku Lele Vranjanke.

docsumann docsumann 11:24 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

ovaj lik kojeg mi je maksa otkrio je fenomenalno zabavan i edukativan u isto vrijeme.
mislim, koga interesuju finese u razlikama među metal podžanrovima...

gedza.73 gedza.73 11:27 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

milisav68
Alal vam ćufte i baklave za ovog tipa.

a krenulo od sluho-trola.
nešto me u njegovom snimku (mejlovi koje su mu slali) podsetilo na 'Društvo mrtvih pesnika' kad mere poeziju.
(deo sa brazilskim neurohirurgom koji je potrošio sate i sate).

Izgleda da je ipak do te zvezdane prašine pa je nešto Nešto a drugo ostane tek puka vežba, vežba i samo vežba. ne kažem da treba zabataliti jedno na uštrb drugog ali koliko ima slikara na svetu a samo nekolicina vrhunskih zbog slikarskog 'sluha'.
Dok ostali profesionalno 'slikaju'.
A kritičari ili neuspešni slikari krenu da mudruju zašto je četkicom krenuo ka gore umesto na dole.

izgleda da i u muzičkom svetu postoji podela na ČiP.
sa ili bez sluha? ima li ga ili nema posle muzičke škole?
milisav68 milisav68 12:14 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

sa ili bez sluha? ima li ga ili nema posle muzičke škole?

Mešaš apsolutni sluh sa muzikalnošću, ali oba povezuje neka vežba.

Ne može neko sa apsolutnim sluhom da dohvati neki instrument i da svira kao virtuoz bez vežbe, a neko bez apsolutnog sluha može da bude virtuoz uz puno vežbe.

Sa treće strane, oboje mogu ali ne moraju da budu stvaraoci, već samo izvođaći.

Takođe, sam uspeh zavisi od sreće, odnosno spleta okolnosti.

Nevezano sa muzikom, imaš primer Džona Vejna, koji je razvlačio kablove na nekom snimanju i slučajno upao u kadar, a režiser se oduševio pojavom na ekranu, dao mu neki probni tekst, ovaj to solidno odradio i ostalo je legenda...
gedza.73 gedza.73 15:38 17.11.2019

Re: svako, niko, uvek, nikad

Ne može neko sa apsolutnim sluhom da dohvati neki instrument i da svira kao virtuoz bez vežbe, a neko bez apsolutnog sluha može da bude virtuoz uz puno vežbe.

upleo sam se u temu u kojoj radim samo u dva moda. 'sviđa' / 'ne sviđa'.
što će reći ne znam apsolutno ništa.

Mešaš apsolutni sluh sa muzikalnošću

verovatno si u pravu. bilo mi negde u pozadini komentarisanja da crnac posle branja pamuka uzme gitaru sa tri žice i odsvira melodiju koju u studiju posle nekoliko decenija neko prekopira i čuješ kako samo zvekeće tehnika.

Ili frulaš pastir.

Nevezano sa muzikom, imaš primer Džona Vejna, koji je razvlačio kablove na nekom snimanju i slučajno upao u kadar

Samo FDU zato što mama misli da njen sinčić lepo glumi za tetke i strine a deda sasvim slučajno neko moodoa.
Черевићан Черевићан 02:59 16.11.2019

Деца, узданице наше

ne treba decu silom terati i forsirati

уочени таленат ..............код Деце
не подржати баш би била грешка,
ал' је даља стаза ....ка Посебном
пуна одрицања неизвесна ..тешка
korisnickoime-2 korisnickoime-2 05:24 16.11.2019

Буђење пацова

shone

Au Taske kako si na prvu namiriso smrada hromog na Fuksinom pozivu na linč



Па и није то баш нека велика мудрост како можда изгледа на први поглед.

Поготово што је одавно познато да су једна група ликова (са ко зна колико никова) на Блогу Б92 тешка говна од људи.


(Уосталом, написао сам Супермуду још пре годину и по дана да ми је одавно јасно на чему сам што се тиче Блога Б92.)


А са говнима се комуницира само зарад простопучке лингвостилистичке забаве.

Или се, када та играчка досади, не комуницира уопште јер се говна ни штапом не дотичу пошто онда још више засмрде. (Чак и они од којих можда и ниси очекивао да могу да засмрде.)

Пустиш их онда да пролазе у мимоходу поред тебе и не бринеш много јер ти прозори исувише добро дихтују да би ти њихов смрад засметао.

И само их кроз тај прозор гледаш... Само их гледаш док пролазе...

Знам, знам, сада би ми неки рекли да блогери уживо заправо уопште не изгледају тако као што се представљају на Блогу Б92 и да су уживо много пријатнији људи са којима је лепо комуницирати и дружити се.

Али ствар је у томе што мене уопште не занима нити ме је икада занимало како уживо изгледају и комуницирају блогери са Блога Б92. Мени је у свему томе био једино интересантан њихов појавни облик овде зато што је претежни начин на који се показују и исказују овде на овом месту писани језик који користе.

Занимљиво је било. И забавно.




cassiopeia cassiopeia 11:15 16.11.2019

Re: Буђење пацова

Na pogrešnu adresu pišeš
korisnickoime-2 korisnickoime-2 12:16 16.11.2019

Re: Буђење пацова

cassiopeia
Na pogrešnu adresu pišeš



Откуд ти знаш на коју адресу ја пишем?

Нисам ничије појединачно име или ник на Блогу Б92 споменуо у свом коментару.

Ако се неко сам препозна, то је његов лични проблем. Немам ја ништа с тим.
cassiopeia cassiopeia 13:52 16.11.2019

Re: Буђење пацова

korisnickoime-2
cassiopeia
Na pogrešnu adresu pišeš



Откуд ти знаш на коју адресу ја пишем?

Нисам ничије појединачно име или ник на Блогу Б92 споменуо у свом коментару.

Ако се неко сам препозна, то је његов лични проблем. Немам ја ништа с тим.


Adresa je Natašin blog, tvoj komentar citira nešto što nije sa ovog blog posta. Zato ti kažem pogrešna adresa. Taj kome se obraćaš i koga citiraš nije ovde. Valjda je sad jasno šta mislim kad kažem pogrešna adresa.
korisnickoime-2 korisnickoime-2 18:04 16.11.2019

Re: Буђење пацова

cassiopeia
korisnickoime-2
cassiopeia
Na pogrešnu adresu pišeš



Откуд ти знаш на коју адресу ја пишем?

Нисам ничије појединачно име или ник на Блогу Б92 споменуо у свом коментару.

Ако се неко сам препозна, то је његов лични проблем. Немам ја ништа с тим.


Adresa je Natašin blog, tvoj komentar citira nešto što nije sa ovog blog posta. Zato ti kažem pogrešna adresa. Taj kome se obraćaš i koga citiraš nije ovde. Valjda je sad jasno šta mislim kad kažem pogrešna adresa.



Јесте, јасно ми је на шта си ти мислила. (Ако си на то мислила јер нисам баш сигуран.)

Али теби није јасно на шта сам ја мислио.

Твоји разлози су твоји разлози и не желим да улазим у то јер ме твоји разлози не занимају (да те подсетим, ти си се јавила на мој коментар, а не ја на твој).

Исто тако не желим ни да ја теби објашњавам своје разлоге.

Па је зато најбоље да ову комуникацију овде и прекинемо.

Немамо ми више шта да кажемо једно/једни другоме. Све је одавно јасно.

Барем мени.
zemljanin zemljanin 20:04 16.11.2019

Re: Буђење пацова

cassiopeia


cao Cass
cassiopeia cassiopeia 07:15 17.11.2019

Re: Буђење пацова

zemljanin
cassiopeia


cao Cass


Drago mi je da te vidim.
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:36 16.11.2019

A šta misliš...

Urednica pomenute čitanke za decu uporno brani svoj stav kako ova pesma, koja je uvrštena u udzbenik za drugi razred osnovne škole podstiče decu na pozitivno razmišljanje i roditeljima sugeriše da njihova ambicija ne može da doprinese detetu ništa dobro.


I meni ova pesmica za citanke deluje potpuno promaseno, da ne kazem tendeciozno glupo..

Zato sto se drugacijim sadrzajem moze sugerisati roditeljima (i deci) da ne isteruju svoje ambicije preko ledja svoje dece, a drugo to da je vrlo popularno kod dzibera izabrala kao primer bas mrski muzicki instrument i to violinu, de ces gore od nje. (klavir se izvukao ovog puta)

Trece, zato sto razmere (pre)ambicioznih roditelja i mucene dece nemaju oblik epidemije da bi se na ovakav nacin i ovakva 'poezija' forsirala po citankama za osnovce.
maksa83 maksa83 11:42 16.11.2019

Re: A šta misliš...

Trece, zato sto razmere (pre)ambicioznih roditelja i mucene dece nemaju oblik epidemije

Kod nas još nemaju, ali je kod Azijata je npr. to baš na nivou epidemije, dotle da su u Koreji počeli da hvataju roditelje kao decu ubacuju kao ko-autore naučnih radova da bi im povećali šanse kasnije u životu:

More South Korean academics caught naming kids as co-authors

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana