Društvo| Gost autor| Planeta

Fejsbuk i ljudske zajednice

amika RSS / 20.07.2019. u 18:27

Autor:  Juval Noa Harari

 FEJSBUK I  LJUDSKE ZAJEDNICE

 Kalifornija je navikla na potrese, ali politički tremor američkih

izbora 2016. godine ipak je za Silicijsku dolinu bio neugodan šok.

Shvativši da su dio problema možda i oni, računalni čarobnjaci

reagirali su na problem radeči ono što inženjeri rade najbolje: traženjem

tehnološkog rješenja. Najsnažnija reakcija bila je u Facebookovu sjedištu

u Menlo Parku. Naravno. Facebook se bavi društvenim mrežama, pa

je najviše usklađen s društvenim nemirima.

Nakon tri mjeseca preispitivanja, 16. veljače 2017. godine Mark

Zuckerberg objavio je hrabar manifest o potrebi stvaranja globalne

zajednice i Facebookovoj ulozi u tom projektu. U govoru koji je nakon

toga uslijedio na prvi put održanom Facebookovu samitu zajednica 22.

lipnja 2017., Zuckerberg je objasnio da su sociopolitički nemiri našeg

doba - od raširene zloporabe droga do ubojitih totalitarnih režima -

velikim dijelom uzrokovani raspadanjem ljudskih zajednica. Zažalio je

što „desetljećima broj članstva u raznim vrstama takvih zajednica

opada za čak četvrtinu'. „To je mnogo ljudi koji sada smisao i podršku

trebaju pronaći negdje drugdje." Obećao je da će Facebook biti

predvodnik borbe za obnovu tih zajednica i da će njegovi inženjeri

preuzeti teret koji su odbacili župnici. „Počet ćemo razvijati neke alate",

rekao je, „kako bismo olakšali izgradnju zajednica.“

 670206-mark-zuckerberg-file1.jpg

 Dalje je objasnio da su počeli raditi na projektu kako bi vidjeli mogu

li postati još bolji u predlaganju skupina koje bi ljudima bile važne.

„Počeli smo graditi umjetnu inteligenciju koja bi to radila. I

funkcionira. U prvih šest mjeseci pomogli smo dodatnih 50 posto

ljudi da se pridruže značajnim zajednicama.“

Njegov je krajnji cilj „pomoći milijardi ljudi da se pridruže

takvim, značajnim zajednicama'... „Ako u tome uspijemo, dogodit će se

preokret u opadanju broja članstava u zajednicama, koji promatramo

već desetljećima, i doći će do jačanja naše društvene strukture i

zbližavanja cijelog svijeta." To je toliko važan cilj da je Zuckerberg

obećao „promijeniti cijelu misiju Fa- cebooka" kako bi se time bavio.

Zuckerberg je sigurno u pravu kad žali zbog raspada ljudskih

zajednica. Ipak, nekoliko mjeseci nakon što je dao to obećanje

skandal s tvrtkom Cambridge Analytica

otkrio je da su treće osobe prikupljale podatke povjerene Facebooku i

koristile ih kako bi upravljale izborima diljem svijeta. Time su Zuckerbergova

velebna obećanja postala predmet sprdnje, dok je povjerenje

javnosti u Facebook izigrano. Možemo se samo nadati da će se

Facebook, prije nego što počne pothvat izgradnje novih ljudskih

zajednica, posvetiti zaštiti privatnosti i sigurnosti onih zajednica koje

već postoje.

 

Svejedno, valja pobliže razmotriti Facebookovu viziju o zajednicama

i ispitati mogu li on/me-društvene mreže, nakon što se

pojača razina sigurnosti, i dalje pomoći u izgradnji globalne ljudske

zajednice. Iako bi u 21. stoljeću ljudi mogli napredovati do razine

bogova, u 2018. godini smo i dalje životinje iz kamenog doba. I dalje

moramo osnivati intimne zajednice da bismo mogli napredovati.

Milijunima su godina ljudi bili prilagođeni životu u malim skupinama

od njih nekoliko desetaka. Čak je i danas većini nas nemoguće zaista

poznavati više od 150 ljudi, bez obzira na to s koliko se prijatelja na

Facebooku hvalimo.’ Bez tih se skupina ljudi osjećaju usamljeno i

izolirano.

 

Na žalost, u posljednja dva stoljeća intimne su se zajednice zaista

počele raspadati. Pokušaj da se male skupine ljudi koji se stvarno

poznaju zamjene zamišljenim zajednicama nacije i političkih stranaka nikad ne bi mogao uspjeti. Milijuni vaše

braće u nacionalnoj obitelji i milijuni vaših drugova u komunističkoj partiji ne mogu vam pružiti toplu bliskost

koju pružaju stvarni brat, sestra ili prijatelj. Stoga na sve povezanijem planetu ljudi žive sve usamljenije.

Mnogi društveni i politički raskoli našeg doba mogu se svesti na taj

problem. Zuckerbergova vizija ponovnog međusobnog povezivanja ljudi

stoga je došla u pravi čas. No, djela govore više od riječi. Da bi ostvario

tu viziju, Facebook će morati sasvim promijeniti način poslovanja.

 

Teško da ćete izgraditi globalnu zajednicu ako zarađujete

privlačenjem pažnje i njezinom prodajom oglašivačima. Unatoč tome,

Zuckerbergova volja da formulira takvu viziju zaslužuje pohvalu.

Stav većine korporacija je da se trebaju usredotočiti na zaradu, da bi

vlade trebale činiti što je moguće manje, a da bi čovječanstvo donošenje važnih odluka trebalo povjeriti

tržišnim silama. Stoga, ako se Facebook zaista namjerava

ideološki posvetiti izgradnji ljudskih zajednica, oni koji se boje

njegove moći ne bi ga trebali gurati natrag u korporativnu

čahuru uz povike: „Big Brother!" Umjesto toga, trebali bismo pozvati i

ostale korporacije, institucije i vlade da vlastitim ideološkim

angažmanom izazovu Facebook.

Naravno, ne manjka organizacija koje žale za slomom ljudskih

zajednica i koje ih nastoje obnoviti. Od feminističkih aktivista do

islamskih fundamentalista, svi se bave izgradnjom zajednica. Ono što

Facebookov potez čini jedinstvenim su njegov globalni doseg, njegova

korporativna pozadina i duboka vjera u tehnologiju. Zuckerberg zvuči

kao da je uvjeren kako nova Facebookova umjetna inteligencija može

prepoznati „značajne zajednice', ali isto tako i „ojačati našu društvenu

strukturu i zbližiti svijet". Mnogo ambicioznije od korištenja umjetne

inteligencije za vožnju ili dijagnosticiranje raka.

 

Facebookova vizija za zajednice možda je prvi eksplicitni pokušaj

upotrebe umjetne inteligencije za centralno planirani društveni

inženjering na globalnoj razini. Stoga ga možemo promatrati kao

ključni test. Ako uspije, vjerovatno ćemo vidjeti

još mnogo takvih pokušaja, a algoritmi će biti priznati kao novi

gospodari društvenih mreža. Ako, pak, ne uspije, otkrit će nam

ograničenja novih tehnologija - da su algoritmi možda korisni za

navigaciju vozila i liječenje bolesti, ali kad dođe do rješavanja

društvenih problema, da je još uvijek najbolje osloniti se na političare

i svećenike.

 

Online protiv offlinea

Posljednjih godina Facebook bilježi nevjerojatan uspon. Trenutno

ima više od dvije milijarde aktivnih korisnika. Ipak, da bi ostvario

svoju novu viziju, morat će premostiti jaz između života online i

života offline. Zajednica će možda i nastati Online, ali da bi zaista

procvala, trebat će uhvatiti korijenje i u stvarnom svijetu. Ako jednoga

dana neki diktator u svojoj državi zabrani Facebook ili ugasi internet,

hoće li zajednice nestati ili će se pregrupirati i pružiti otpor? Hoće li

moći organizirati prosvjed bez online-zajednice? Zuckerberg je u svom

manifestu iz veljače 2017. godine objasnio da on/mc-zajednice potiču

razvoj offline-zajednica. To je ponekad točno. No, u mnogim

slučajevima online dolazi na štetu offlinea, a postoji i značajna razlika

između to dvoje.

 

Fizičke zajednice imaju dubinu s kojom se virtualne

zajednice ne mogu mjeriti, barem ne u bliskoj budućnosti. Ako ležim

bolestan kod kuće u Izraelu, moji on/me-prijatelji iz Kalifornije mogu

sa mnom razgovarati, ali mi ne mogu donijeti toplu juhu ili šalicu čaja.

 

Ljudi imaju tijela. Tijekom posljednjeg stoljeća tehnologija nas je

počela udaljavati od naših tijela. Počeli smo gubiti sposobnost

obraćanja pažnje na ono što možemo pomirisati i okusiti. Umjesto

toga, zadubljeni smo u pametne telefone i računala. Više nas zanima

što se događa u virtualnoj stvarnosti nego u našoj ulici. Lakše mije

razgovarati s rođakom u Švicarskoj nego kod kuće z a doručkom s

vlastitim suprugom, jer on neprestano gleda u svoj pametni telefon, a

ne u mene.

 

U prošlosti si ljudi nisu mogli priuštiti takvu bezbrižnost. Drevni lovci

i sakupljači uvijek su bili na oprezu. Lutajući po šumi u potrazi za gljivama, promatrali bi tlo i tražili bilo kakve tragove.

Osluškivali su i najmanji pokret u travi da se možda u njoj

ne krije neka zmija. Kad bi pronašli jestivu gljivu, jeli bi je krajnje

pažljivo, daje mogu razlikovati od njezine otrovne rođakinje. Članovi

današnjih društava izobilja ne trebaju takvu snažnu osviještenost.

Danas u supermarketu možemo bezbrižno, tipkajući usput poruke

na mobitelu, kupiti bilo koje od tisuću jela, jer su zdravstveno

provjerena i ispravna. Ali što god odabrali, najvjerojatnije ćemo na

kraju pojesti u žurbi pred nekim ekranom, provjeravajući e-mailove

ili gledajući televiziju, jedva obraćajući  pažnju na okus.

 

Zuckerberg je rekao kako Facebook predano radi na „daljnjem

poboljšanju alata" koji bi korisnicima ojačali moć dijeljenja

iskustava s drugima. A ljudima bi zapravo trebali alati koji bi im

omogućili da se povežu s vlastitim iskustvima. U ime „dijeljenja

iskustava', ljude se potiče da shvate što im se događa iz perspektive

drugih. Ako se dogodi nešto uzbudljivo, prvi instinkt korisnika

Facebooka je da izvuče pametni telefon, snimi fotografiju, objavi je i

čeka lajkove. U tom procesu jedva da primijeti što osjeća on sam.

Dapače, ono što osjeća sve više određuju online-reakcije

drugih.

 

Ljudi otuđeni od svojih tijela, osjetila i fizičke okoline vje- rojatno

se osjećaju strano i dezorijentirano. Stručnjaci za takve

osjećaje otuđenosti često krive nestanak religioznih i nacionalnih

veza, ali gubitak veze s vlastitim tijelom vjerojatno je još važniji.

Ljudi su milijunima godina živjeli bez religioznih i nacionalnih veza,

pa vjerojatno mogu sretno živjeti bez njih i u 21.

stoljeću. Ne mogu, međutim, živjeti sretno ako su odvojeni od

vlastita tijela. Ako se u svom tijelu ne osjećate kao kod kuće, nikad se

nigdje nećete tako osjećati.

 

Dosad je Facebookov model poslovanja poticao ljude da provode

sve više vremena Online, čak i ako je to značilo da će imati manje

vremena i energije za aktivnosti offline. Može li Facebook osvojiti novi

model koji bi poticao ljude da budu online samo kad je to uistinu

potrebno i da više pažnje posvećuju svojem fizičkom okruženju,

svom tijelu i osjetilima? Što bi dioničari mislili o ovom modelu?

(Nacrt ovakvog alternativnog modela nedavno je

predložio Tristan Harris, bivši googleovac i tehnološki filozof koji je

smislio novu mjernu jedinicu „kvalitetno provedenog vremena?)

Ograničenost online-veza također narušava Zuckerbergovo rješenje

problema društvene polarizacije. On s pravom ističe da samo

povezivanje ljudi i njihovo izlaganje različitim mišljenjima neće

premostiti društvene podjele, jer „kad pokažete ljudima članak iz

suprotne perspektive, time što formulirate druge perspektive kao

strane, zapravo pojačavate polarizaciju*. Umjesto toga, Zuckerberg

predlaže da bi „najbolja rješenja za poboljšanje diskusija mogla nastati

iz međusobnog upoznavanja ljudi kao cjeline, a ne samo njihovih

mišljenja - za što bi Facebook bio iznimno pogodan. Ako se povežemo s

ljudima oko nečega što nam je zajedničko - sportske momčadi,

televizijske emisije, interesa - lakše je razgovarati o tome nego o

nečemu oko čega se ne slažemo.“

 

Ipak, vrlo je teško međusobno se poznavati kao „cjelovita* ljudska

bića. Potrebno je mnogo vremena i izravne fizičke interakcije. Kao što je

već spomenuto, prosječni Homo sapiens vjerojatno nije u stanju intimno

poznavati više od 150 ljudi. U idealnom slučaju, izgradnja zajednica ne

bi trebala krenuti od nulte točke. Ljudi mogu istodobno biti odani

različitim skupinama. Na žalost, kod intimnih je veza vjerojatno riječ o

kretanju od nule. Nakon određene točke, vrijeme i energija koju

potrošite na upoznavanje svojih Online prijatelja iz Irana ili Nigerije

stajat će vas upoznavanja vaših prvih susjeda.

 

Ključni test za Facebook doći će u trenutku kad neki inženjer izumi

novi alat koji ljude potiče da manje vremena troše kupujući stvari

Online, a više na smislene o/f/me-aktivnosti s prijateljima. Hoće li

Facebook usvojiti takav alat? Hoće li se Facebook kockati i dati

prednost društvenim problemima, a ne financijskim interesima? Ako to

učini - i uspije izbjeći bankrot - bit će to značajna transformacija.

Posvećivanje više pažnje offline-svijetu umjesto kvartalnim

izvještajima ostavilo je traga i na Facebookovoj poreznoj politici.

 

Poput Amazona, Googlea, Appiea i nekoliko drugih

tehnoloških divova, Facebook je više puta optužen za utaju

poreza. Poteškoće vezane uz oporezivanje online-aktivnost

olakšavaju tim globalnim korporacijama upuštanje u razne vrste

kreativnog računovodstva. Ako mislite da ljudi uglavnom žive

online i da im vi pružate sve nužne alate za njihovu on/me egzistenciju,

možete se smatrati socijalnom ustanovom, čak i onda

kad izbjegavate plaćanje poreza offline-vlađama. Ali kad se sjetite

da ljudi imaju tijela, pa zato i dalje trebaju ceste, bolnice i

kanalizacijske sustave, puno je teže opravdati utaju poreza. Kako

možete veličati vrline zajednice, a istodobno odbijati financijski

poduprijeti većinu važnih službi te zajednice?

 

Možemo se samo nadati da Facebook može promijeniti svoj

model poslovanja, usvojiti poreznu politiku naklonjeniju offline zajednicama,

pomoći zbližavanju svijeta - i svejedno ostati

profitabilan. Ipak, ne bi trebalo previše očekivati od Facebooko- ve

sposobnosti da ostvari svoju globalnu viziju o zajednicama.

Povijesno gledano, korporacije nisu bile idealno sredstvo za

vođenje društvenih i političkih revolucija. Stvarna revolucija prije ili

kasnije zahtijeva žrtve koje korporacije, njezini zaposlenici i

dioničari ne žele podnijeti. Zbog toga revolucionari osnivaju crkve,

političke stranke i vojske. Takozvane Facebook- i Twitter- revolucije

u arapskom su svijetu započinjale obećavajuće, u onlmezajednicama,

ali čim bi se pojavile u kaotičnom offline- svijetu,

zapovijedali bi im vjerski fanatici i vojne hunte. Da Facebook sada

namjerava pokrenuti globalnu revoluciju, morao bi se puno više

potruditi oko premošćivanja jaza između online- i offline stvarnosti.

 

Facebook i ostali online-divovi skloni su ljude smatrati

audiovizualnim životinjama - par očiju i par ušiju spojen s deset

prstiju, ekranom i kreditnom karticom. Ključan korak u

ujedinjavanju čovječanstva je uvažiti činjenicu da ljudi imaju tijela.

Naravno, i to uvažavanje ima nedostatak. Spoznaja o ograničenosti

on/me-algoritama mogla bi samo potaknuti tehnološke

divove da povećaju domet svog djelovanja. Uređaji poput Google

Glassa i igre poput Pokemon Goa dizajnirani su da izbrišu

razliku između online- i offline-svijeta, spajajući ih u jedinstvenu

proširenu stvarnost. Na još višoj razini, biometrijski senzori i izravna

sučelja između mozga i računala žele uništiti granicu između

elektroničkih uređaja i organskih tijela te nam se doslovce uvući pod

kožu. Kad se tehnološki divovi jednoga dana pomire s ljudskim

tijelom, mogli bi početi manipulirati njime u potpunosti, jednako kao

što trenutno manipuliraju našim očima, prstima i kreditnim karticama.

Možda će nam tada nedostajati dobri stari dani kada je online-svijet

bio odvojen od onog offline.

НАКНАДНО ДОДАТО: 

Савремана глобална машинерија почива на идеалу привида и површине... Успех је претворен у плаћени перформанс и слика о вашем успеху је важнија од стварног успеха. Појединац се претвара у РОБУ коју треба што више рекламирати и продати - за лајкове, виртуелни углед, новац. Успех мора бити инстант, медијски славан и награђен... - Марија Ч. Ђурђевић и Политици - суботњи додатак  10. 8 2019.

 



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bene_geserit bene_geserit 21:06 20.07.2019

centralno planirani društveni inženjering

Blago nama sa: "centralno planirani društveni inženjering na globalnoj razini".

Nego zabavno je kako tip "suze roni" nad "Na žalost, u posljednja dva stoljeća intimne su se zajednice zaista počele raspadati".
Samo što to raspadanje nije slučajno, već dizajnirano.
A rešenje naravno nije snaženje uloge porodice već nekakve globalističke totalističke vizije.
Zašto me nije iznenadilo šta je i ko je autor.
amika amika 21:48 20.07.2019

Re: centralno planirani društveni inženjering

bene_geserit

"Na žalost, u posljednja dva stoljeća intimne su se zajednice zaista počele raspadati".
Samo što to raspadanje nije slučajno, već dizajnirano.
A rešenje naravno nije snaženje uloge porodice već nekakve globalističke totalističke vizije.


Породицу нико не спомиње, као да не постоји. Уместо ње су неке "значајне заједнице". Које, какве, ФБ клубови или шта?

Међутим, аутор поставља и нека врло озбиљна питања о будућим претњама:

Dalje je objasnio da su počeli raditi na projektu kako bi vidjeli mogu
li postati još bolji u predlaganju skupina koje bi ljudima bile važne.
„Počeli smo graditi umjetnu inteligenciju koja bi to radila. I
funkcionira. U prvih šest mjeseci pomogli smo dodatnih 50 posto
ljudi da se pridruže značajnim zajednicama.“
Njegov je krajnji cilj „pomoći milijardi ljudi da se pridruže
takvim, značajnim zajednicama'...

dizajnirani su da izbrišu razliku između online- i offline-svijeta, spajajući ih u jedinstvenu proširenu stvarnost. Na još višoj razini, biometrijski senzori i izravna
sučelja između mozga i računala žele uništiti granicu između
elektroničkih uređaja i organskih tijela te nam se doslovce uvući pod
kožu. Kad se tehnološki divovi jednoga dana pomire s ljudskim
tijelom, mogli bi početi manipulirati njime u potpunosti, jednako kao
što trenutno manipuliraju našim očima, prstima i kreditnim karticama.


Па оно о успеху пројекта "алата за омасовљење значајних заједница" који би се онда проширио у недоглед.
Черевићан Черевићан 22:19 20.07.2019

dobri stari dani ...ćao

izravnim sučeljima između mozga i računala

глобални су програми створени
(моћни за то могућност имају) ,
да се мрежом по Планети шире
и смишљено нас све ..креирају

п.с.
око ОВОГ мишљења се гложе
но на жалост ......само
помирит' се СОТИМ ...може
amika amika 09:29 21.07.2019

Re: dobri stari dani ...ćao

Черевићан

(моћни за то могућност имају) ,
да се мрежом по Планети шире
и смишљено нас све ..креирају


Да, моћ и богатство претвориће у безбедност од сваке промене и еко-катастрофе
alselone alselone 03:32 21.07.2019

Mrzelo te da sredjujes entere posle copy?

Ma da, smara to.
amika amika 09:33 21.07.2019

Re: Mrzelo te da sredjujes entere posle copy?

alselone
Ma da, smara to.


Помало сам средио текст, да буде читљив - требало би га посрбити, пребацити у ћирилицу, али рачунам да је и латиница наше помоћно писмо, а хрватску варијанту сви разумемо.
tasadebeli tasadebeli 06:32 21.07.2019

Масовна хипноза

путем масмедија и замењивање демократије осећајем тобожње солидарности са некаквом имагинарном виртуелном заједницом чиме се укида сваки облик истинске заједнице која би имала било какву политичку моћ, најмонструознији је облик успостављања тоалитарне контроле над масама за чиме владајуће структуре жуде откако је света и века.

(http://seadalic.com/index.php/sead-alic-cemu-filozofija-ako-nije-filozofija-medija)

(Зорица Томић:"Вајарска метафора" )

(Биљана ђоровић: "Кибернетски еугенизам култура у бермудском троуглу и нестанак човека" )
amika amika 09:45 21.07.2019

Re: Масовна хипноза

tasadebeli

путем масмедија и замењивање демократије осећајем тобожње солидарности са некаквом имагинарном виртуелном заједницом чиме се укида сваки облик истинске заједнице која би имала било какву политичку моћ, најмонструознији је облик успостављања тоалитарне контроле над масама за чиме владајуће структуре жуде откако је света и века.

(http://seadalic.com/index.php/sead-alic-cemu-filozofija-ako-nije-filozofija-medija)

(Зорица Томић:"Вајарска метафора" )

(Биљана ђоровић: "Кибернетски еугенизам култура у бермудском троуглу и нестанак човека" )


Избор робе (шопиннг), кола, филма на мрежи, хране, спорта, клуба... прекрива и замењује праве изборе који се тичу суштине живота и будућности. Дај сада, а деца и унуци нек се сналазе... Уосталом, породица у тим програмима не постоји.

Хвала за линкове, вреди их прегледати, као например ово:

Taj novi subjekt zapravo je li~nost oblikovana putem
medija; ona je neka vrsta elektronske individue par
excellence koja sopstvene obrise zadobija isklju~ivo
putem medijskih predstava. Kao potro{a~, dana{nji
pojedinac u dru{tvu medijskih spektaklâ gradi prevashodno tr`i{ni identitet, a potom i ~itavu lepezu
“hiperfibriranih raspolo`enja”, postaju}i zapravo “traumatizovano serijsko bi}e” (Kroker, A./Cook, D. 1984)
nepopustljiv nepopustljiv 17:02 21.07.2019

Re: Масовна хипноза

tasadebeli
путем масмедија и замењивање демократије осећајем тобожње солидарности са некаквом имагинарном виртуелном заједницом чиме се укида сваки облик истинске заједнице која би имала било какву политичку моћ, најмонструознији је облик успостављања тоалитарне контроле над масама за чиме владајуће структуре жуде откако је света и века.

(http://seadalic.com/index.php/sead-alic-cemu-filozofija-ako-nije-filozofija-medija)

(Зорица Томић:"Вајарска метафора" )

(Биљана ђоровић: "Кибернетски еугенизам култура у бермудском троуглу и нестанак човека" )

Ooooo !
Samo da te pozdravim Taso!
romi.daba romi.daba 21:43 21.07.2019

Re: Масовна хипноза

Pozdrav reformisanom Tasi!
amika amika 01:57 22.07.2019

Re: Масовна хипноза

Очигледно сам почаствован Тасиним учешћем - велики поздрав за повратника!

Али ја бих наставио са темом по речима Харарија

Harari elaborates that "Humans certainly have a will – but it isn’t free. You cannot decide what desires you have... Every choice depends on a lot of biological, social and personal conditions that you cannot determine for yourself. I can choose what to eat, whom to marry and whom to vote for, but these choices are determined in part by my genes, my biochemistry, my gender, my family background, my national culture, etc – and I didn’t choose which genes or family to have."

А ево и Гугл превода

Харари објашњава да "људи сигурно имају вољу - али то није бесплатно. Не можете одлучити које жеље имате ... Сваки избор зависи од много биолошких, друштвених и личних услова које не можете сами одредити. Ја могу да изаберем. шта јести, кога удати и за кога гласати, али ти избори су дијелом одређени мојим генима, мојом биокемијом, мојим полом, мојом породичном позадином, мојом националном културом, итд. - и нисам изабрао који ген или породицу имати."


Е, тим условљеним мимо сваке наше воље све више ће одлучивати и управљати алгоритми који ће давати наш потпуни опис за послодавца, осигурање, саобраћај, здравство, полицију.... Спрега података биотехнике и електронике помагаће и управљати као неко ко зна нас боље од нас самих и обавештавати институције и властодржце по чему се не уклапамо у општу, пожељну слику.
tasadebeli tasadebeli 06:34 22.07.2019

Re: Масовна хипноза

amika
Очигледно сам почаствован Тасиним учешћем - велики поздрав за повратника!

Али ја бих наставио са темом по речима Харарија

Harari elaborates that "Humans certainly have a will – but it isn’t free. You cannot decide what desires you have... Every choice depends on a lot of biological, social and personal conditions that you cannot determine for yourself. I can choose what to eat, whom to marry and whom to vote for, but these choices are determined in part by my genes, my biochemistry, my gender, my family background, my national culture, etc – and I didn’t choose which genes or family to have."

А ево и Гугл превода

Харари објашњава да "људи сигурно имају вољу - али то није бесплатно. Не можете одлучити које жеље имате ... Сваки избор зависи од много биолошких, друштвених и личних услова које не можете сами одредити. Ја могу да изаберем. шта јести, кога удати и за кога гласати, али ти избори су дијелом одређени мојим генима, мојом биокемијом, мојим полом, мојом породичном позадином, мојом националном културом, итд. - и нисам изабрао који ген или породицу имати."


Е, тим условљеним мимо сваке наше воље све више ће одлучивати и управљати алгоритми који ће давати наш потпуни опис за послодавца, осигурање, саобраћај, здравство, полицију.... Спрега података биотехнике и електронике помагаће и управљати као неко ко зна нас боље од нас самих и обавештавати институције и властодржце по чему се не уклапамо у општу, пожељну слику.




Један од аутора које помиње Сеад Алић у оном линкованом раду (мислим да је у питању Лев Манович ако сам добро запамтио) помиње и филозофију софтвера као један од могућих облика те нове филозофије, филозофије медија која би требало да замени ону превазиђену и на принципима античке оралне културе засноване филозофије која почива на граматици, њеној логици и размишљању у релацијама Субјекат и Објекат са линеарношћу реченице као обликом у којем се схватање света око себе исказује.

Наиме, да бисмо проникнули у срж данашњег света медија, требало би да своја схватања заснивамо на разумевању бинарног кода и алгоритама, а не да покушавамо да том свету приђемо кроз линеарну синтаксу људског говора као што смо то до сада чинили.

Занимљиво, Амика, управо је то (однос линеарни код-бинарни код) било и препознато као основни проблем још пре 35 година на једном скупу код ђура Коруге у његовој лабораторији за молекуларне машине (мислим да јој је то био назив) на Машинском факултету на којем су се окупили машинци, етфовци, психолози, лингвисти, неки ликови са ВТИ и слично. а чија је тема била"Машине и препознавање гивора".

Углавном, Сеад Алић онај свој рад који сам линковао на тему филозофије медија завршава оном марксистичком да човек (опет!) само постаје још једном у својој историји пуки привезак својих сопствених изума.

Или, што рече Маклуан, прво смо направили себи алатке, а онда су оне почеле да обликују нас.

amika amika 07:01 22.07.2019

Re: Масовна хипноза

tasadebeli

Углавном, Сеад Алић онај свој рад који сам линковао на тему филозофије медија завршава оном марксистичком да човек (опет!) само постаје још једном у својој историји пуки привезак својих сопствених изума.

Или, што рече Маклуан, прво смо направили себи алатке, а онда су оне почеле да обликују нас.



Одлично, Тасо, то је оно право.
И овде - прво су направили блог - алатку, а сада ми сами обликујемо свет, космос, сами себе и једни друге.

А оне линкове ћи тек да читам...
docsumann docsumann 19:39 22.07.2019

Re: Масовна хипноза

šta je to linearni kod?
tasadebeli tasadebeli 19:58 22.07.2019

Re: Масовна хипноза

docsumann
šta je to linearni kod?


У овом конкретном случају, природни људски Језик/језици као медијум јер је о томе реч.

Препоручујем ти од истог аутора (Сеада Алића) и "Медиј језика" јер се ту могу наћи занимљиве идеје о поетској (уметничкој) употреби језика којом би се могла та блокада савремених филозофских промишљања укопаних у античка филозофска схватања језика превазићи у утакмици коју губи са употребом језика у контексту савремених масмедија, нарочито интернета и друштвених мрежа на интернету.
docsumann docsumann 20:10 22.07.2019

Re: Масовна хипноза

У овом конкретном случају, природни људски Језик/језици као медијум јер је о томе реч.


uh, ja bih za jezik vezao kojekakve epitete, al "linearan" mi tu baš nikako ne paše
tasadebeli tasadebeli 04:20 23.07.2019

Re: Масовна хипноза

docsumann
У овом конкретном случају, природни људски Језик/језици као медијум јер је о томе реч.


uh, ja bih za jezik vezao kojekakve epitete, al "linearan" mi tu baš nikako ne paše


Да, разумем. Зато ти и поменух поетску употребу језика (осим комуникационе - трачарске у савременим масмедијима и оне архиваторске на пољу Науке која врти увек исто као нека бесконачна трака) као једну од могућности заснивања неких нових схватања себе и света око себе која неће бити заробљена у логици граматике у којој се ређају Субјекат, Објекат, предикати, атрибути,...

А нисам ја творац тог епитета, линеаран, за природни људски Језик/језике. Ја сам само медиј преко којег је, ето, тај епитет доспео до тебе и који се у лингвистици одавно користи као опозит бинарном коду као основи на којој се одвија комуникација у дигиталном добу.

И ово овде што се ми дописујемо јесте тамо негде у својој основи само бесконачан број комбинација 0 и 1, зар не?

nepopustljiv nepopustljiv 18:38 23.07.2019

Re: Масовна хипноза

amika
tasadebeli

Углавном, Сеад Алић онај свој рад који сам линковао на тему филозофије медија завршава оном марксистичком да човек (опет!) само постаје још једном у својој историји пуки привезак својих сопствених изума.

Или, што рече Маклуан, прво смо направили себи алатке, а онда су оне почеле да обликују нас.



Одлично, Тасо, то је оно право.
И овде - прво су направили блог - алатку, а сада ми сами обликујемо свет, космос, сами себе и једни друге.

А оне линкове ћи тек да читам...

Ja neću - odoh da spavam.
amika amika 12:34 23.07.2019

СЛОБОДНА ВОЉА И ЛИБЕРАЛНА ПРИЧА

Још мало Харарија: СЛОБОДНА ВОЉА И ЛИБЕРАЛНА ПРИЧА

Liberalna vjera u osjećaje i slobodan izbor pojedinca nije nam
prirođena, a nije ni osobito stara. Tisućama godina ljudi su vjerovali
da moć proizlazi iz božanskih zakona, a ne iz ljudskog srca te da
bismo stoga trebali svetkovati riječ Božju umjesto ljudske slobode.
Tek se unatrag nekoliko desetljeća izvor moći s nebeskih božanstava
preselio na ljude od krvi i mesa.
Uskoro bi se autoritet mogao ponovo premjestiti - s ljudi na
algoritme. Baš kao što su božanski autoritet ozakonile religijske
mitologije, i ljudski autoritet opravdala je liberalna priča, tako
da će nadolazeća tehnološka revolucija možda uspostaviti autoritet
Big Data-algoritama, potkopavajući time samu ideju individualne slobode.

Znanstvene spoznaje o načinu na koji funkcioniraju mozak i tijelo ukazuju
na to da naši osjećaji nisu neka jedinstvena ljudska duhovna karakteristika
I ne odražavaju nikakvu „slobodnu volju' Osjećaji su, zapravo, biokemijski
mehanizmi koje svi sisavci i sve ptice koriste da bi brzo izračunali
mogućnosti preživljavanja i reprodukcije. Osjećaji se ne temelje na intuiciji,
inspiraciji ili slobodi - temelje se na izračunu. Kad majmun, miš ili čovjek
ugledaju zmiju, osjete strah jer milijuni
neurona u mozgu brzo izračunaju relevantne podatke i zaključe da je
mogućnost smrti velika. Osjećaji seksualne privlačnosti nastaju kada
drugi biokemijski algoritmi izračunaju da pojedinac u blizini nudi
visoku mogućnost uspješnog parenja, društvenog povezivanja ili
nekog drugog željenog cilja. Moralni osjećaji poput zgroženosti,
krivnje ili oproštaja proizlaze iz neuronskih mehanizama koji su nastali
da bi omogućili suradnju unutar skupine. Svi ti biokemijski
algoritmi oblikovani su u milijunima godina evolucije.

Obično ne shvaćamo da su osjećaji zapravo kalkulacije, jer se brzi
proces izračuna događa daleko izvan granica naše svijesti. Ne
osjećamo milijune neurona u mozgu kako računaju vjerojatnost
preživljavanja i reprodukcije, pa pogrešno vjerujemo da su naš strah
od zmija, odabir seksualnih partnera ili mišljenje o Europskoj uniji
rezultat neke tajanstvene „slobodne volje“.
Međutim, iako liberalizam pogrešno vjeruje da naši osjećaji
odražavaju slobodnu volju, sve do danas je oslanjanje na osjećaje bilo
smisleno i praktično. Premda u njima nije bilo ničeg čarobnog ni
slobodnog, naši su osjećaji bili najbolja metoda u svemiru za
odlučivanje o tome što trebamo studirati, za koga se trebamo udati ili
oženiti i za koju stranku glasati. I nijedan vanjski sustav ne bi mogao
ni približno dobro razumjeti moje osjećaje kao ja.

Liberalizam je, dakle, bio u pravu kad je ljudima savjetovao da
slijede svoje srce umjesto kakvog svećenika ili političara. Uskoro bi
nas, međutim, računalni algoritmi mogli savjetovati bolje od ljudskih
osjećaja. „Slobodna volja" će vjerojatno biti razotkrivena
kao mit, a liberalizam bi mogao izgubiti svoje praktične prednosti.

Zasad se nalazimo između dvije goleme revolucije. S jedne se
strane biolozi bave dešifriranjem misterija ljudskog tijela, poglavito
mozga i ljudskih osjećaja. Istodobno nam računalni stručnjaci daju
dosad neviđenu snagu obrade podataka. Kad se biotehnološka
revolucija spoji s revolucijom informacijskih tehnologija, proizvest
će Big Data-algoritme koji mogu upravljati mojim osjećajima i
razumjeti ih bolje nego ja, a onda će se autoritet vjerojatno prebaciti s
ljudi na računala. Moja iluzija slobodne volje vjerojatno će se
rasplinuti u svakodnevnim susretima s institucijama, korporacijama i
vladinim agencijama koje razumiju i manipuliraju onime što je
donedavno bio moj nedostupni unutarnji svijet.
Sve se to već događa u medicini. Najvažnije medicinske odluke u
našem životu ne oslanjanju se na naš osjećaj zdravlja ili bolesti, čak ni
na točna predviđanja našeg liječnika, nego na računalne kalkulacije
koje razumiju naša tijela mnogo više nego mi. U roku od nekoliko
desetljeća Big Data-algoritmi mogli bi, dobivajući informacije iz
nepresušnog izvora biometrijskih podataka, nadzirati naše zdravlje 24
sata na dan.

Ono što se već sada počelo događati u medicini vjerojatno će se
dogoditi i u sve većem broju područja. Ključni izum je biometrijski
senzor, koji ljudi mogu nositi na tijelu ili u njemu i koji
biološke procese pretvara u elektroničke informacije koje računala
mogu pohranjivati i analizirati. Pod pretpostavkom da dobiju
dovoljno biometrijskih podataka i dovoljno računalne snage,
eksterni sustavi za obradu podataka mogu hakirati sve vaše želje,
odluke i mišljenja. Mogu točno znati tko ste.
Dok surfate internetom,
gledate YouTube ili čitate novosti na društvenim mrežama,
algoritam će vas potajice pratiti, analizirati i reći Coca-Coli da, ako
vam želi prodati neko gazirano piće, treba koristiti reklamu s
muškarcem golog torza umjesto sa ženom u toplesu. Nećete to ni
primijetiti. Ali oni hoće, a takva informacija vrijedit će milijarde.

Algoritam može ići i mnogo dalje. Inženjeri trenutno rade na
razvoju softvera koji može otkriti ljudske emocije na temelju kretnji
očiju i mišića lica. Dodate li televizoru dobru kameru, takav će
softver znati koje su nas scene nasmijale, koje rastužile, a koje su
nam bile dosadne. Nadalje, spojite li algoritam s bio- metrijskim
senzorima, znat će kako nam je koji kadar utjecao na brzinu
otkucaja srca, na krvni tlak i moždanu aktivnost. Dok gledamo,
recimo, Tarantinov Pakleni šund, algoritam bi mogao
primijetiti da je scena silovanja uzrokovala gotovo neprimjetnu
primjesu seksualnog uzbuđenja, da nas scena u kojoj Vincent slučajno
upuca Marvina u lice navodi na smijeh s određenom dozom osjećaja
krivnje te da nismo shvatili vic o velikom Ka- huna-burgeru - ali da
smo se svejedno smijali kako ne bismo ispali glupi. Kad se natjerate na
smijeh, koristite druge dijelove mozga i mišiće od onih koje koristite
kad se smijete jer vam je nešto zbilja smiješno. Ljudi obično ne mogu
primijetiti razliku. Ali biometrijski senzor bi mogao.9

Hakiranje procesa ljudskog donošenja odluka neće samo
učiniti Big Data-algoritme pouzdanijima, nego će istodobno ljudske
osjećaje učiniti manje pouzdanima. Što će vlade i korporacije
uspješnije hakirati ljudski operativni sustav, to ćemo više biti zasuti
precizno usmjerenom manipulacijom, oglašavanjem i
propagandom. Moglo bi postati toliko jednostavno manipulirati
našim mišljenjima i emocijama da ćemo biti prisiljeni pouzdati se u
algoritme na isti način na koji pilot usred napada vrtoglavice mora
zanemariti ono što mu kažu osjetila i uzdati se u stroj.
Informacije više ne tražimo sami. Umjesto toga ih ,,guglamo“.
I što se više oslanjamo na Google, naša sposobnost da samostalno
istražujemo nestaje. Već se danas „istina1 definira putem prvih
rezultata Googleove pretrage.

S prelaskom autoriteta s ljudi na algoritme mogli bismo izgubiti
viziju svijeta kao igrališta autonomnih individua koje se bore ne bi
li donijele ispravne odluke. Umjesto toga, cijeli bismo svemir mogli
shvatiti kao protok podataka, spoznati organizme kao nešto malo
više od biokemijskih algoritama i vjerovati da je ljudski poziv
stvoriti sveobuhvatni sustav za obradu podataka i onda se s njim
stopi. Već danas postajemo sitni čipovi. unutar golemog sustava za
obradu podataka koji nitko zapravo ne razumije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana