Milica
Jednom prilikom,moj otac je doneo u našu novu kuću,malo belo prasence staro tek nekoliko nedelja. Radoznalo, umiljato, nezaštićeno.Boje kože kao naša samo sa svilenkastim svetlim dlačicama. Bez straha je prilazilo ljudima i radoznalo ih njuškalo. Moja majka ga je odmah zavolela.Od negde je iskopala flašicu i cuclu.Zadovoljno je coktalo dok su mu se niz obraze slivali ostatci mleka.Prasence je lepo napredovalo. Ispostavilo se da je devojčica.
Dobila je ime.Milica.
Ja sam se tada bavio svojom umetnšću,svojim fakultetom svojim projektima. Prasence je raslo i izraslo u predivnu krmačicu koja je jedva čekala da je moja majka dodirne.Istog momenta bi legla na leđa i čekala da je keva pomazi po stomaku.Za to vreme je zadovoljno groktala .
Meni nije dozvoljavala da je pomazim ni po leđima a kamoli po stomaku. Kad bi joj donosio hranu čekala je da se udaljim na pristojnu razdaljinu pa tek onda počinjala da jede.Mada, moram priznati da ni mog oca nije naročito respektovala. Još gore je bilo kad su joj proradili hormoni. Puštala je samo majku da je hrani i mazi,otac i ja nismo smeli da uđemo u obor. Posle nekog vremena,kad su hormoni uradili svoje,bilo je jasno da joj valja naći đuvegiju.Otac je u selu lako našao "momka" za nju. Znali smo i datum kad će početi da se prasi. Sve je teže nosila sad već dobro napregnuti stomak. Kako se datum približavao majka joj je svakog dana donosila novu i čistu slamu i prostirala po podu staje.Međutim dan pre prašenja majka je dobila tahikardije i zaglavila bolnicu.Otac i ja smo napravili mali ratni savet u vezi očekivanog događaja. Ja sam zagrejao garažu,jer je napolju već bilo prohladno,spremio korpu pletenu od pruća i iznutra je obložio najpre slamom a zatim i čistim krpama za prihvat prasića.To je bio naš bebi inkubator koji je imao zadatak da zadrži toplotu i drži ih na okupu. Računali smo da će ih biti pet do šest komada.Onda mi je otac-očinskim glasom, objasnio da ću ja morati da idem u staju po prasiće i to kako se koje oprasi. Na vrata prostorije u kojoj je trebalo da se odigra porođaj,učvrstili smo oblice do visine oko 60 samtimetra koje ja mogu da preskočim ali ne i ona. Za to vreme bila je potpuno nezainteresovana za naše aktivnosti. Nismo dugo čekali a prvo prasence je došlo na ovaj svet. Preskočio sam oblice i pošao po prase. Bilo je obmotano nečim što je mene najviše potsećalo na najlon kesu ali malo sluzavu.Ćale mi je još ranije rekao da to treba što pre da skinem,uhvatim ga za zadnje noge i šljapnem po guzi,da dođe do vazduha.To je bilo bar u teoriji.U praksi je bilo malo drukčije.Kad je prasence došlo do vazduha automatski je počelo da skviči.140 kilograma žive vage skočilo je na noge i jurnulo na mene u želji da me rastrgne i oslobodi svoje prasence koje je bilo u mom naručju. Brzinom metka i veštinom zeca koga jure svi lovci ovog sveta preskočio sam tih 60santimetra a mogao sam i dvaput više i dokopao se tople garaže.Stavio sam ga u pletenu korpu,dobro ukrio i otišao po sledeće.I tako dvanaest puta. Korpa se napunila i prepunila prasićima. Kad se porođaj završio odneo sam joj poveću zdelu čiste i hladne vode. Ali moj otac je imao još iznenađenja za mene.Trebalo je da im isečem vrhove,kao iglice oštrih očnjaka,kojima bi mogli da rasparaju vime i tako prouzrokuju mastitis ili zapaljenje mlečne žlezde. Ne treba ni da pričam da su se dernjali kao ludi,mada ih to nije ništa bolelo.Na svaki vrisak ona je kidisala i očajnički pokušavala da probije barijeru na vratima.Ostalo je samo da male bele prasiće koji su već postajali živahni,odnesem na prvi podoj.Plašio sam se da ne legne na neko i ugnječi ga,ali nisam imao hrabrosti da ulazim unutra.Nežno sam spustio korpu na slamu pažljivo je nakrivio.Ona je legla a oni su kao stampedo navalili.Svako je našao svoju sisu,posle toga u prostoriji se čulo zadovoljno groktanje i coktanje.Posle par dana majka se vratila iz bolnice.Prvo je otišla da vidi njenu Milicu i prasiće.Kad bi uzela u ruke neko prase ono bi ispustilo samo tiho grok,više kao pozdrav,a krmača je bez straha gledala.Ocu i meni je bilo jasno da se šunke nećemo najesti.Odlučili su da je prodaju zajedno sa prasićima.Jednog dana došli su neki ljudi i sve ih stavili na prikolicu.Keva je tog dana na par sati zbrisala iz kuće.Pretpostavljam da nije mogla da izdrži pogled njene Milice,pogled iz koga bi mogla da pročita pitanje;zašto si pustila da me odvedu?
Najveći genocid nad životinjama ljudi su napravili nad svinjama.Čak je i ime "svinja", dobilo vrlo pogrdno značenje.Da li ljudi tako pokušavaju da minimalizuju svoj zločin prema ovim životinjama?Zašto one nemaju strah od ljudi?Znaju li kakva ih sudbina čeka?