Gost autor| Istorija| Moj grad| Na današnji dan| Život

6. април 1941.

tasadebeli RSS / 06.04.2019. u 19:36

„Некада је ту била кућа.

Сада је ту рупа."


(Славко Павићевић: „Ратне песме" )

 

Приче из прве руке... Отуд и гост аутор у категоријама.

Мој матори је тада имао петнаест година. Син јединац, живео је са својим оцем и мајком, трговцем у књижари Геца Кона и кројачицом у једном модном салону, у кући на половини тадашње Хартвигове улице, пре тога Београдске, после тога Бориса Кидрича, па затим опет данас Београдске улице.

Ћале је у том тренутку био ђак Треће мушке реалне гимназије. После је то била Осма гимназија, па Трећа, па Осма, па је данас опет ваљда Трећа гимназија. Не знам...

Причали су ми је да је 6. април 1941. био леп сунчан дан. Недеља.

У данима који су уследили после тог 6. априла, док су се ћале, баба, деда и Флоки, мала коврџава пудлица беле боје и очију као два црна дугменцета која је преживела рат и угинула после рата од упале плућа, вукли раскаљаним сеоским друмовима у околини Београда из којег су отишли у, како су они говорили, бежанију (не у место, него у стање), падала је непрестано киша, било је хладно и чак је падала и суснежица. Као за инат.

Углавном, 6. април је била недеља. Божји дан. Рано јутро. Тада петнаестогодишњи дечак, мој матори, излежавао се још увек у топлом кревету када су забрујали први немачки авиони изнад Београда и почеле да завијају сирене. Баба је утрчала у собу и викнула:"Устај, Боги, бомбардовање!!!"

Мој матори, иначе као гимназијалац учесник демонстрација од 27. марта 1941. на којима је са свима осталима извикивао Боље рат него пакт и Боље гроб него роб, онако лежеран и опуштен какав је био читавог живота, само је одговорио:"Ма какво бомбардовање. То су наши, вежбају." И окренуо се на другу страну ушушкавши се да настави то лењо, дремљиво јутро у кревету.

Поверовао је да је ипак бомбардовање у питању када је зачуо прве експлозије, а нарочито када је зачуо страховити тресак. Немачке бомбе су погодиле зграду Коњичког штаба војске Краљевине Југославије, легитимни војни циљ, која се налазила на углу те њихове Хартвигове (односно Бориса Кидрича, односно Београдске) и потоњег Булевара револуције, односно Булевара краља Александра, тачно преко пута Правног факултета.

Уплашивши се од тог треска и ломљаве, матори је ђипио из кревета и онако у гаћама и мајици и бос искочио кроз прозор у двориште и побегао.

Када су се касније, пошто су напади престали, баба, деда и матори вратили у ту своју кућицу, имали су шта и да виде. Једна откинута бетонска табла од зграде тог Коњичког штаба је пролетела кроз кров њихове кућице и пала право на тзв. француски лежај мог маторог који је вероватно био још увек топао од ленчарења у лепо недељно јутро и пресавила је тај кревет као када се склопи некаква лепеза.

После априла '41. су у тој њиховој полусрушеној кућици коју су некако поправили до краја рата живели са мојима и дедина сестра са мужем и својих четворо деце која је била удата и до рата живела у Земуну, али су они избегли из Земуна када је по капитулацији Краљевине Југославије Земун припао усташкој Независној Држави Хрватској. После рата се та моја фамилија вратила у Земун и ја и данас тамо имам фамилију.

У данима после тог 6. априла мој деда, тада човек од својих 37 година, прво је отишао у тадашњи војни одсек да се као војни обвезник који је одслужио војску још 1926. пријави сам да брани своју земљу. Оданде су га отерали речима:"Марш, стоко, одавде!!! Јес, само смо тебе чекали па да ратујемо!!!"

Схвативши да се све распада и плашећи се нових налета немачких авиона, сви троје, баба, деда и мој ћале, кренули су у оно што су они после у својим причама називали „бежанија". Још једном понављам, не место Бежанија, него стање у којем су се нашли. Само са најнеопходнијим стварима у рукама и пудлицом Флокијем завијеним у један креветски чаршаф, лутали су од села до села у околини Београда по киши, суснежици, хладноћи и блату.

Једно вече закуцали су на врата неке сеоске куће у нади да ће их примити макар под кров онако мокре и промрзле, да се мало огреју. У кући се затекла само једна млада жена која их је и примила. Муж јој је био мобилисан још пре почетка рата, а она је остала сама у кући са својим свекром који је тренутно био одсутан. Примила их је и рекла да, када се свекар врати на вечеру, морају Флокија да сакрију јер је њен „таја" опасан и мргодан човек који ће их све избацити из куће ако види да су унутра увели пса којег су ионако сматрали „господским" хиром. Док напољу људи гину...

У неко доба „таја" се вратио, снајка је објаснила свом свекру ко су ти људи у њиховој кући, он је ћутао, гледао моје мргодно, али је ипак рекао да сви заједно седну за вечеру. Док су у тишини јели, испод оне гомилице од креветског чаршафа испод којег је био Флоки зачуло се тихо цвиљење.

„Шта је то," викну „таја" мргодно.

„Тајо," одговори му снајка, „овај дечак је повео и куче са собом. Било му је жао да га остави..."

„Таја" их је гледао све љутито (моји кажу да су у тим тренуцима хтели најрадије да побегну напоље, па макар и киснули и мрзли се), а онда само кратко рече:

„Дедер, сна'о, подај и њему нешто да једе. Живи је створ."

И наставили су сви вечеру.

Моји су се после тог и таквог почетка априла 1941. вратили у своју полусрушену кућицу у којој су и дочекали ослобођење и мобилизацију маторог који је као и многи Београђани и Шумадинци тог октобра 1944. био ангажован на Сремском фронту. Тек су се годину-две касније, на захтев мог маторог који је дошао на одсуство и онако у униформи, са својим чиновима које је добио у међувремену, отишао у тзв. „реон" и затражио да се његовим родитељима додели неки стан под кирију, достојан живљења, па су тако баба и деда од 1946-47. све до своје смрти у првој половини деведесетих живели у кући на углу Гундулићевог венца и Павла Папа (не знам како се данас зове), испод Бајлонијеве пијаце. Ту сам и ја растао јер су баба и деда у мом детињству били онај сервис који је замењивао обданиште или дневни боравак у школи.

Дуго после Другог светског рата на средини улице Бориса Кидрича (Хартвиговој, Београдској) стајао је празан плац на месту на којем су живели моји баба, деда и отац. И сваки пут када бисмо пролазили туда, трамвајем или пешке, они би ми показивали ту „рупу" између зграда са десне стране када се пењемо узбрдо од Славије према Правном факултету и поменули би ми да су некада ту живели.

Када сам деценијама после тога мом матором први пут пуштао филм „Ко то тамо пева", ћале се слатко смејао током читавог филма. А онда, на крају филма, када два музичара као једини преживели изађу из оног преврнутог аутобуса и кроз дим и прашину рушевина запевају како Шваба јаше црног коња и како недеље нема више, ја погледам у мог маторог и видим човека од, тада, својих шездесет и кусур година, како тихо, али зато горко плаче.

Ваљда је то та катарза коју сви помињу... Не знам.

Углавном, ја ову причу никада нигде нисам записао. Ово је први пут.

И то сам урадио из захвалности за брзо размишљање и још брже рефлексе мог маторог које је показао искочивши тог 6. априла 1941. кроз прозор таман толико на време да ви данас можете да читате ову причу. Иначе, јасно вам је, да је матори био само мало спорији, ви ово данас не бисте читали.



Komentari (150)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 20:06 06.04.2019

Iznenađenje

Meni su otac i majka (tada se nisu ni poznavali, ali su živeli u istom kraju Beograda) ispričali neke slične priče i iskustva o početku bombardovanja. I drugi ljudi su mi nešto nalik tome ispričali.
Zbunjuje me to što sve te priče imaju istu poentu: iznenadjenje! Bombardovanje je sve njih iznenadilo.
Majku mu, ako su galamili po ulicama 27.marta, ako su imali makar površan uvid u to kako su Nemci doživeli taj njihov prkos, kako to da ih je reakcija Nemaca toliko iznenadila? Meni je to došlo na um kao očigledno pitanje, ali niko nije uspeo da mi objasni o čemu se radi. Zar je moguće da vojska i političari ništa nisu slutili i makar upozorili narod iz predostrožnosti? Svi su se spremali da bezbrižno proslave Uskrs, kupili jagnjetinu, ofarbali jaja, zabava može da počne.
tasadebeli tasadebeli 20:15 06.04.2019

Re: Iznenađenje

nsarski
Meni su otac i majka (tada se nisu ni poznavali, ali su živeli u istom kraju Beograda) ispričali neke slične priče i iskustva o početku bombardovanja. I drugi ljudi su mi nešto nalik tome ispričali.
Zbunjuje me to što sve te priče imaju istu poentu: iznenadjenje! Bombardovanje je sve njih iznenadilo.
Majku mu, ako su galamili po ulicama 27.marta, ako su imali makar površan uvid u to kako su Nemci doživeli taj njihov prkos, kako to da ih je reakcija Nemaca toliko iznenadila? Meni je to došlo na um kao očigledno pitanje, ali niko nije uspeo da mi objasni o čemu se radi. Zar je moguće da vojska i političari ništa nisu slutili i makar upozorili narod iz predostrožnosti? Svi su se spremali da bezbržno proslave Uskrs, kupili jagnjetinu, ofarbali jaja, zabava može da počne.



То је добро питање.

Не знам. Не верујем баш да нико није очекивао. Поготово то не верујем за војску и политичаре.

Можда нису очекивали тако брзо... Не знам.

Можда је и тај посао "успављивања" становништва по том питању пета колона обавила исто тако добро као и све остало због чега се Краљевина и распала за 12 дана.

(EDIT: Сасвим лепа илустрација свеопште слуђености пред почетак рата је и онај поручник (Слободан Алигрудић) у "Ко то тамо пева" којег заједно са јединицом шетају по правцима типа Грабовац-Блатиште-Рисовске Баре очигледно их све слуђујући наређењима... Нешто слично као и када је пала Крајина у Хрватској 1995.)

Не знам.

Можда су људи очекивали да ће их Енглези заштитити када су их већ потурили тако олако да би заштитили сопствену гузу животињи под нос.

А Енглези се, по свом старом добром обичају правили енглези.

Зато што, је л' те, и јесу Енглези.

Не знам.

Све опције су на столу.

EDIT: У сваком случају, тог априла 1941. тзв. пета колона је била много јача и ефикаснија од свих државних и војних институција.

Знам да је генерал Симовић одмах одлетео са целом својтом, чак и свастиком, у Лондон, па се тамо "мотао по енглеским бањама" док је овде Шваба "народ газио гусеницама".


А каква је била судбина генерала Мирковића?

Обојица су били хероји Првог светског рата. Као и Милан Недић уосталом...

У сваком случају, радије се сећам људи као што су то били ови... (ЛИНК)

Или ови... (ЛИНК)

Часни људи.

За разлику од генерала Симовића, Мирковића и њима сличних...
nsarski nsarski 21:02 06.04.2019

Re: Iznenađenje

Можда је и тај посао "успављивања" становништва по том питању пета колона обавила исто тако добро као и све остало због чега се Краљевина и распала за 12 дана.


Bemmumiša, pričali su mi da je na vrhu Karađorđevog parka bilo sklonište, ljudi se tu sakrili, ali je bomba pogodila dirketno u sklonište i pobila preko 190 ljudi. Danas je tamo spomen ploča.
milisav68 milisav68 21:02 06.04.2019

Re: Iznenađenje

То је добро питање.

Pa bilo je malo atipično, obično je kretala kopnena vojska, odnosno, napad je kretao od samih granica.

A ovo je bilo direktno "u glavu", bombardovanjem glavnog grada aviacijom.

To je pokazatelj koliko smo mali i nebitni (bili) u tim svetskim razračunavanjima, kao i ostavljanje trećepozivaca da kontrolišu osvojenu teritoriju.
tasadebeli tasadebeli 21:19 06.04.2019

Re: Iznenađenje

nsarski
Можда је и тај посао "успављивања" становништва по том питању пета колона обавила исто тако добро као и све остало због чега се Краљевина и распала за 12 дана.


Bemmumiša, pričali su mi da je na vrhu Karađorđevog parka bilo sklonište, ljudi se tu sakrili, ali je bomba pogodila dirketno u sklonište i pobila preko 190 ljudi. Danas je tamo spomen ploča.


Да, знам...

А причао ми матори да је за ту врсту бомбардовања каква је примењивана у Другом светском рату, тзв. тепих бомбардовање, заправо најбоља заштита била да се ископа рупа у земљи (мој матори је то радио рецимо у Ташмајданском парку), да се у ту рупу човек склупча и да одозго на рупу навуче метални поклопац исечен од старог металног бурета. Многи су то тада радили.

И рекао ми још матори, онда је једино могло да убије човека само ако бомба падне баш директно на ту рупу. Све ово остало около, комади бетона, шрапнели итд. није могло да науди.

Радили су људи то нарочито када је било оно "савезничко" бомбардовање 1944. јербо су "савезници" истоваривали терет бомби без неког конкретног циља па је тада много цивила изгинуло и много кућа било срушено. Рецимо, овде код мене на старој Чукарици "савезници" су срушили читаву парну страну Зрмањске улице (протеже се од православне цркве Свети Ђорђе до Шумарског факултета. Све сиротињски раднички кућерци.

Тајсон ме је својевремено убеђивао да су то у ствари "савезници" гађали 1944. данашњи Југопетрол... Поред Хиподрома, код овог новог моста. Али то је барем 500 метара, а можда и више, удаљено од Зрмањске улице.

Мислим, ако су и гађали Југопетрол (или како су се већ за време Другог светског рата називали ти резервоари ту), онда се "савезници" и не могу баш похвалити да су им пилоти и посаде бомбардера били нешто нарочито добро обучени и вешти.


EDIT: Читав овај мој крај старе Чукарице је тада бежао у железнички тунел који почиње код Хиподрома (одмах преко пута главне капије тркалишта) и завршава се, мислим, у Жаркову. Код Белих вода.

Ту им је најсигурније било јер је тунел прокопан у камену. Боље и сигурније склониште вероватно тада није ни постојало у Београду.
zilikaka zilikaka 22:05 06.04.2019

Re: Iznenađenje

најбоља заштита била да се ископа рупа у земљи (мој матори је то радио рецимо у Ташмајданском парку), да се у ту рупу човек склупча и да одозго на рупу навуче метални поклопац исечен од старог металног бурета. Многи су то тада радили.

Kad uzmeš u obzir da je poklopac od bureta mlimetarski lim, to i nije zaštita.
Opet, mala je površina pa verovatnoća da će tu nešto udariti daje osećaj sigurnosti. Ništa drugo.

Upravo zato ja recimo nisam pohodila skloništa '99. nego sedela na 12. spratu u Blokovima.
Da su krenuli da tuku tamo, svakako bibio masakr, pa onda računaš da je bolje da odeš odmah nego da te zatrpaju možda živog.
U svakpm slučaju gadna stvar da o tome treba da odlučuješ. Ne zaboravlja se.
nsarski nsarski 22:14 06.04.2019

Re: Iznenađenje

А причао ми матори да је за ту врсту бомбардовања каква је примењивана у Другом светском рату, тзв. тепих бомбардовање,


To je bilo, tzv., gravitaciono bombardovanje. Bombe je navodila gravitacija - "pametnih" bombi tada nije bilo. Dočim 51 godinu kasnije stvari su se promenila, drastično.

Ja sam tada u USA na TV gledao izveštaje sa lica mesta i tako ušao u drugačiji kosmos. Ovako:

Zamisli da se dogodi nesreća u kojoj vozač automobilom pokosi i pobije neke ljude. Jedna strana će da opisuje kako se to desilo, ko su stradalnici, kako su porodice i prijatelji ubijenih doživeli tu tragediju, itd...

S druge strane, te koju sam ja svakodnevno gledao, se opisuje kako je automobil marke X, s takvim i takvim sjajnim performansama, najnoviji model naše fabrike na koju smo svi ponosni, pod komandom hrabrog vozača-heroja, izveo svoju hirurški preciznu misiju i postigao stoprocentni rezultat. Drugi kosmos, rekoh.

Uostalom, seti se onog PR lika sa ekstremnim Firer-naglaskom engleskog (još će neko da me ubedi da je to slučajno!) koji je svakodnevno izveštavao o obavljenim uspešnim misijama.
tasadebeli tasadebeli 22:17 06.04.2019

Re: Iznenađenje

zilikaka

Kad uzmeš u obzir da je poklopac od bureta mlimetarski lim, to i nije zaštita.



Да, тако је. Него вероватно зато што је то у равни са тлом, само директни погходак може да буде фаталан. Не бомбе, него и погодак оних крупних комада бетона и осталога што лети около. И притиска ваздуха од експлозије.

Знаш како је погинуо један што сам га познавао овде из мог краја код зграде Генралштаба '99? (Био је у резервном саставу полиције и ту ноћ су њих двојица дежурали код руске амнбасаде, па су после првог удара потрчали да помогну.)

Погинуо је у другом удару. Притисак ваздуха од експлозије га је бацио на зид зграде. Ништа га није погодило. Ниједну рану на себи није имао. Али зато унутра, у њему, нишзта није остало читаво од ударца.

Ne zaboravlja se.


Не заборавља се. Никада.
pape92 pape92 23:37 06.04.2019

Re: Iznenađenje

Тада петнаестогодишњи дечак, мој матори, излежавао се још увек у топлом кревету када су забрујали први немачки авиони


iznenadjenje!


Mi smo svedočenja iz prve ruke o bombardovanju 6. aprila uglavnom čuli od osoba koji su tada bili klinci, pa delimično i zato utisak iznenađenja kod njih. Ako danas slušate već takoreći matorane, a tada decu, kako pričaju o NATO bombradovanju, isto tako ćete čuti sličnu fascinaciju, "iznenađenje".

Ono što znam, što od dede, što sa drugih strana, malo ko se još nadao da Hitler neće napasti i da se rat može izbeći. U Beogradu je stoga euforiju od 27. marta zamenila zebnja, strah, depresija, isčekivanje rata. Većina onih koji su videli šta je to rat su još bili živi (stoga i relativno mali broj 40+ na demonstracijama od 27. marta). Nije izgledalo dobro početkom tog aprila. Iznenađenje nije bilo ratom, nego načinom, nedeljom ujutru, brutalnošću.
tasadebeli tasadebeli 06:59 07.04.2019

Re: Iznenađenje

pape92

Mi smo svedočenja iz prve ruke o bombardovanju 6. aprila uglavnom čuli od osoba koji su tada bili klinci, pa delimično i zato utisak iznenađenja kod njih.

stoga i relativno mali broj 40+ na demonstracijama od 27. marta



Да, тачно.

Ето макар једне предности коју доносе нагомилане године живота и искуства.

Стари господин са цвикерима и качкетом на 1:31.





Iznenađenje nije bilo ratom, nego načinom, nedeljom ujutru, brutalnošću.



А "савезници" '44. на Ускрс. И 1999. такође.

Ти Западњаци су стварно талентовани да нас сваки пут изненађују.


Бруталношћу.

Као да смо ми нека нижа раса.

Што би рекао овај Мичиганац, изгледа да ми у очима тих Западњака стварно вредимо колико и винске мушице, а не људи.
tasadebeli tasadebeli 08:02 07.04.2019

Re: Iznenađenje

nsarski

To je bilo, tzv., gravitaciono bombardovanje. Bombe je navodila gravitacija - "pametnih" bombi tada nije bilo. Dočim 51 godinu kasnije stvari su se promenila, drastično.



Што ми то ниси рекао пре него је почело 1999?

Него ја, поучен ћалетовим причама, натерао жену и кера (Мазу) да заједно са мном залегну испод трпезаријског стола када су звекнули у ВТИ у Жаркову.

Папагаја Ћиру, нимфа, заборавили смо у кавезу на полици у тој пометњи, па је он једини из наше куће грудима својим храбро сачекао те прве налете НАТО хорди.

И данас ме је срамота због тога... Ћира се после кувчио како је храбрији од мене.

Ja sam tada u USA na TV gledao izveštaje sa lica mesta i tako ušao u drugačiji kosmos.



Ти ТВ извештаји су стварно доводили до лудила све наше у иностранству. Много њих гледало то бомбардовање 1999. на телевизији у својим новим домовинама и онда ме избезумљено звали, плачу, ридају...

Испало на крају да ја бомбардован овде и из одавде смирујем и тешим њих тамо плашећи се за њихово здравље.

Uostalom, seti se onog PR lika sa ekstremnim Firer-naglaskom engleskog (još će neko da me ubedi da je to slučajno!) koji je svakodnevno izveštavao o obavljenim uspešnim misijama.



Ма где случајно...

Џејми Шеј беше? (Deputy Assistant Secretary General for Emerging Security Challenges, NATO Moderator, ЈБТ!!!)




apacherosepeacock apacherosepeacock 09:22 07.04.2019

Re: Iznenađenje

Можда су људи очекивали да ће их Енглези заштитити када су их већ потурили тако олако да би заштитили сопствену гузу животињи под нос.

А Енглези се, по свом старом добром обичају правили енглези.

Зато што, је л' те, и јесу Енглези.

Не знам.


Verovatno zato sto su i sami bombardovani mesecima pre toga a i za vreme naseg bombardovanja..

The Blitz was a German bombing campaign against Britain in 1940 and 1941, during the Second World War. The term was first used by the British press and is the German word for 'lightning'. 7 September 1940 – 11 May 1941
(8 months, 5 days)

The Germans conducted mass air attacks against industrial targets, towns, and cities, beginning with raids on London towards the end of the Battle of Britain in 1940. From 7 September 1940, London was systematically bombed by the Luftwaffe for 56 out of the following 57 days and nights. Most notable was a large daylight attack against London on 15 September.

More than 40,000 civilians were killed,46,000 injured,
figures for wounded possibly as high as 139,000 by Luftwaffe bombing during the war, almost half of them in the capital, where more than a million houses were destroyed or damaged. (a da Nemci krocili nogom nisu u GB)

Moj tata je bio dete u vreme bombardovanja Beograda 6 aprila 1941. Francuska ulica, njihova kuca nije pogodjena a nije da i nije ko tvrdjava gradjena.


nsarski nsarski 09:23 07.04.2019

Re: Iznenađenje


Ма где случајно...

Џејми Шеј беше? (Deputy Assistant Secretary General for Emerging Security Challenges, NATO Moderator, ЈБТ!!!)


Nije Šej. Neki drugi lik, uniformisan, koji je imao baš onaj Nemački naglasak kao iz filmova o nacistima. Operativac koji je sumirao rezultate i uspehe iz prethodnog dana.
tasadebeli tasadebeli 09:47 07.04.2019

Re: Iznenađenje

Кад већ поменусмо тог Џејмија, "једног од пет најсекси мушкараца свога доба", како рекоше у неком од ових клипова, тј. тог другог ПР са екстремно фирер нагласком енглеског језика... У униформи.

(Каже Вилхелм Рајх да је за популарност и обнављање на свако мало фашизма у људској заједници највећи кривац тзв. еротско дејство униформе на народне масе.)





(клик на слик)








Је ли истина да су Британци тражили да се у српским биоскопима забрани филм "Балканска међа"? Кажу да се Британци, тобоже, жале да је то огољена руска пропаганда.

"Балканска међа" (ЛИНК)

Ако је то истина, баш ме занима којим су то каналима Британци тражили. Званичним дипломатским свакако нису...

А као друго, онда ти не да си у праву него си 1000% у праву.

Више и не крију своје циљеве, своје поступке, ништа више не увијају у обланде... (За мене је то само доказ да им се много жури да што пре постигну то што су намерили.)

Нема више јавне и тајне дипломатије, нема обраћања у рукавицама, суверенитети држава у свету заиста више не постоје, Британци се опет понашају као некаква гувернерска колонијална сила. Иако је колонијализам наводно умро са освитом Њу Ејџа који нам они промовишу.

Постали су од гордог Албиона примитивни, вулгарни, шабански, џиберски Албион. Као и њихова млађа сестра, Сједињене Америчке Државе.



Miloš Biković: Britanci nisu uočili poruku mira koju šalje "Balkanska međa" (ЛИНК)




tasadebeli tasadebeli 09:54 07.04.2019

Re: Iznenađenje

nsarski

Ма где случајно...

Џејми Шеј беше? (Deputy Assistant Secretary General for Emerging Security Challenges, NATO Moderator, ЈБТ!!!)


Nije Šej. Neki drugi lik, uniformisan, koji je imao baš onaj Nemački naglasak kao iz filmova o nacistima. Operativac koji je sumirao rezultate i uspehe iz prethodnog dana.





tasadebeli tasadebeli 10:07 07.04.2019

Re: Iznenađenje

apacherosepeacock
Можда су људи очекивали да ће их Енглези заштитити када су их већ потурили тако олако да би заштитили сопствену гузу животињи под нос.

А Енглези се, по свом старом добром обичају правили енглези.

Зато што, је л' те, и јесу Енглези.

Не знам.


Verovatno zato sto su i sami bombardovani mesecima pre toga a i za vreme naseg bombardovanja..

The Blitz was a German bombing campaign against Britain in 1940 and 1941, during the Second World War. The term was first used by the British press and is the German word for 'lightning'. 7 September 1940 – 11 May 1941
(8 months, 5 days)

The Germans conducted mass air attacks against industrial targets, towns, and cities, beginning with raids on London towards the end of the Battle of Britain in 1940. From 7 September 1940, London was systematically bombed by the Luftwaffe for 56 out of the following 57 days and nights. Most notable was a large daylight attack against London on 15 September.

More than 40,000 civilians were killed,46,000 injured,
figures for wounded possibly as high as 139,000 by Luftwaffe bombing during the war, almost half of them in the capital, where more than a million houses were destroyed or damaged. (a da Nemci krocili nogom nisu u GB)




Што им све није ни најмање сметало да пробуде своје људе у Краљевини Југославији попут Симовића и Мирковића и да инструирају државни удар, војни пуч попут оних у Јужним Америкама и Африкама, који је био директан повод за бомбардовање 6. априла 1941? (ЛИНК)
apacherosepeacock apacherosepeacock 10:39 07.04.2019

Re: Iznenađenje

tasadebeli
Што им све није ни најмање сметало да пробуде своје људе у Краљевини Југославији попут Симовића и Мирковића и да инструирају државни удар који је био директан повод за бомбардовање 6. априла 1941? (ЛИНК)


'Govoreći o trećem poglavlju knjige i sudbini kneza Pavla, Marković je istakao i da je Živojinović postavio pitanje šta bi se desilo da prevrata 27. marta nije bilo, i da je izneo stav da bi Hitler posle poraza u SSSR-u sigurno okupirao Jugoslaviju, ali da bi posledice okupacije bile daleko blaže. Marković je dodao i da je Živojinović svojim istraživanjem nastojao da da konačan odgovor o prirodi odnosa Velike Britanije i Srbije, i na kraju istakao de će njegovi zaključci biti temelj daljih istraživanja'.

U tekstu vidim samo ovo u vezi 27. marta.. bold - on zna sigurno da bi posledice..?

I Francuzi su nam bili saveznici, i oni su imali interese na Balkanu, oni nisu popili bombardovanje kao GB, da bi drzavni udar negde uspeo potrebna je saradnja i druge strane, da... itd.

Sto se tice citata iz te knjige sa linka, eno rasprave o tome na blogu kod Sabica, generalno su Sloveni bili vidjeni sto za sapun sto za roblje.

Gde da uturimo tu cinjenicu u odnosu sa Nemackom okupacijom sa (27. martom) i bez bombardovanja, 1941 niko nije znao kakav ce biti ishod rata - ko ce pobediti. (sa naknadnom pamecu je lakse, tada su se donosile odluke sa trenutnom/tekucom situacijom)




jadragoljub jadragoljub 11:38 07.04.2019

Re: Iznenađenje

apacherosepeacock



ccc apači sag će ti zalepu etiketu da se autuješ.
u celom svetskom rat nemcovi i saveznici nisu nikog bonbardovali,, nisu bonbardovali ni uništili neki tamo italijanski manastir sa početka drugog milenijume, možda i starijeg, nisu uoće bonbardovali, saveznici, marsej istapkali ga ko tepsiju. a ako su i bonbardovali pazili su da to nikako ne bude na verske praznike, poznato je su u doba verskih praznika sklapali primirja tamo na zapadu, imamo primer one proslave božića između škotskih engleza i nemcova kao primeer, doduše jedini u novijoj istoriji i doduše komandant te škotske jedinice je kažnjen, dal ražalovan al svakako povučen sa fronta.
samo prema namasu bili brutalni, prema ostalima nisu, nigde nismo čitali o tome a to što nismo ćitali jer se nije ni desilo a ne zato što se nismo ni potrudili da pročitamo.
to što je za vreme hitlera u nemciji 60 000 ljudi giljotinirano jer su se suprotstavljali režimu iko zna, ja neznam tačan broj, nekoliko hiljada-desetina raznoraznih demokratski nastrojenih neprijatelja fašizma, to nije postojalo, svi nemci su bili fašisti i niko nije bio protiv, kolektivna krivica koju rado dodeljujemo svoim neprijateljima al se žestoko vređamo kad nama uvaljuju isto.
eto , zbog tebe sam se i ja sag autovao.
pozdrav taso, debeli
edit

nemci su redno poslali račune troškova giljotiniranih žrtava, da li je to prejaka reč i antagonizam nemcovi žrtve?, njihovim roditeljima i familiji koji su morali da plate to ' i da se izvine đuri što ih je tuko/ubio'
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:56 07.04.2019

Re: Iznenađenje

jadragoljub
apacherosepeacock



ccc apači sag će ti zalepu etiketu da se autuješ.
u celom svetskom rat nemcovi i saveznici nisu nikog bonbardovali,, nisu bonbardovali ni uništili neki tamo italijanski manastir sa početka drugog milenijume, možda i starijeg, nisu uoće bonbardovali, saveznici, marsej istapkali ga ko tepsiju. a ako su i bonbardovali pazili su da to nikako ne bude na verske praznike, poznato je su u doba verskih praznika sklapali primirja tamo na zapadu, imamo primer one proslave božića između škotskih engleza i nemcova kao primeer, doduše jedini u novijoj istoriji i doduše komandant te škotske jedinice je kažnjen, dal ražalovan al svakako povučen sa fronta.
samo prema namasu bili brutalni, prema ostalima nisu, nigde nismo čitali o tome a to što nismo ćitali jer se nije ni desilo a ne zato što se nismo ni potrudili da pročitamo.
to što je za vreme hitlera u nemciji 60 000 ljudi giljotinirano jer su se suprotstavljali režimu iko zna, ja neznam tačan broj, nekoliko hiljada-desetina raznoraznih demokratski nastrojenih neprijatelja fašizma, to nije postojalo, svi nemci su bili fašisti i niko nije bio protiv, kolektivna krivica koju rado dodeljujemo svoim neprijateljima al se žestoko vređamo kad nama uvaljuju isto.
eto , zbog tebe sam se i ja sag autovao.
pozdrav taso, debeli


E izvinjavam se sto se mene tice nisam bila opsirna samo sam reagovala na odredjeni komentar - vecnu napljuvku na Engleze i gde treba i gde ne treba.

Definitivno, da, naravno da je bilo otpora i u Nemackoj, pokusaj (ne jedan atentat) da se Hitler smakne - steta sto nije ona bomba eksplodirala na vreme, laki Adolf.. (dobro, privremeno laki)

Jeste, saveznici su razvalili pola Francuske gadjajuci nemacke pozicije, puno Francuza civila je stradalo, eto kod nas kuknjava da su to saveznici nas namerno a Francuze (i druge) su valjda slucajno..


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:32 07.04.2019

Re: Iznenađenje

E izvinjavam se sto se mene tice nisam bila opsirna samo sam reagovala na odredjeni komentar - vecnu napljuvku na Engleze i gde treba i gde ne treba.

moj đedo - oficir pokreta otpora u okupiranoj srbiji (i komunista), smatrao je da su englezi i sovjeti namerno potpalili 27. mart da bi odaljili nemačku od svojih granica i razvukli front.
apacherosepeacock apacherosepeacock 13:26 07.04.2019

Re: Iznenađenje

Srđan Fuchs
E izvinjavam se sto se mene tice nisam bila opsirna samo sam reagovala na odredjeni komentar - vecnu napljuvku na Engleze i gde treba i gde ne treba.

moj đedo - oficir pokreta otpora u okupiranoj srbiji (i komunista), smatrao je da su englezi i sovjeti namerno potpalili 27. mart da bi odaljili nemačku od svojih granica i razvukli front.


Pa dobro zasto bi male drzave ocekivale u sv. ratu da budu bez ikakve obaveze i da ne participiraju, da ne kazem podnesu zrtve, za otpor okupaciji?

Ili uvek neka sumnja da smo totalno bez mozga i da kod nas nije bilo struje koja je bila za to da se ne paktira sa naci Nemackom pa je eto bas spolja i samo odatle odluceno o nasoj sudbini.

Jbg. u 1 sv. ratu te dileme nije bilo, kada smo bili napadnuti, da li da pruzimo crven tepih ili se odupremo uz veliku cenu.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:25 07.04.2019

Re: Iznenađenje

apacherosepeacock


Pa dobro zasto bi male drzave ocekivale u sv. ratu da budu bez ikakve obaveze i da ne participiraju, da ne kazem podnesu zrtve, za otpor okupaciji?

Ili uvek neka sumnja da smo totalno bez mozga i da kod nas nije bilo struje koja je bila za to da se ne paktira sa naci Nemackom pa je eto bas spolja i samo odatle odluceno o nasoj sudbini.

Jbg. u 1 sv. ratu te dileme nije bilo, kada smo bili napadnuti, da li da pruzimo crven tepih ili se odupremo uz veliku cenu.


Ja bih, objektivno, razmišljao o najboljem interesu kao što manjem gubitku ljudstva (tu sveukupno govoreći, a ne, nedićevski, da đoram mir i well being za ratosiljanje od jevrejskih, romskih i komunističkih Srba). Engleze je, objektivno, kao i Sovjete, bolelo uvo za faktor stradanja tamo nekog malog perifernog značaja naroda. Znači, naša vojska je tu ostala prepuštena sama sebi, posebno nakon defektovanja gen. Simovića i mlađahnoga kralja u VB, u sred Okupacije.
michiganac michiganac 14:46 07.04.2019

Re: Iznenađenje

Pa dobro zasto bi male drzave ocekivale u sv. ratu da budu bez ikakve obaveze i da ne participiraju, da ne kazem podnesu zrtve, za otpor okupaciji?

Ili uvek neka sumnja da smo totalno bez mozga i da kod nas nije bilo struje koja je bila za to da se ne paktira sa naci Nemackom pa je eto bas spolja i samo odatle odluceno o nasoj sudbini.


Piece of trivia: - po zvanicnim procjenama Bugarska u WW2 je imala oko 25 hiljada zrtava (od toga tek 3000 umorenih civila). 9.9.1944 se odmece od rajha i priklanja saveznicima.
tasadebeli tasadebeli 15:06 07.04.2019

Re: Iznenađenje

Srđan Fuchs
E izvinjavam se sto se mene tice nisam bila opsirna samo sam reagovala na odredjeni komentar - vecnu napljuvku na Engleze i gde treba i gde ne treba.

moj đedo - oficir pokreta otpora u okupiranoj srbiji (i komunista), smatrao je da su englezi i sovjeti namerno potpalili 27. mart da bi odaljili nemačku od svojih granica i razvukli front.






Мали прилог што се тиче Руса (Совјета)... Занимљива тумачења:

Savremeno tumačenje srpske istorije: Srbija i Rusija 1903-1918, 1. deo

Savremeno tumačenje srpske istorije: Kraljevina Jugoslavija i Sovjetski Savez 1918-1941, 2. deo



Вреди погледати. Није оно на шта смо до сада навикли.
tasadebeli tasadebeli 15:26 07.04.2019

Re: Iznenađenje

apacherosepeacock
Srđan Fuchs
E izvinjavam se sto se mene tice nisam bila opsirna samo sam reagovala na odredjeni komentar - vecnu napljuvku na Engleze i gde treba i gde ne treba.

moj đedo - oficir pokreta otpora u okupiranoj srbiji (i komunista), smatrao je da su englezi i sovjeti namerno potpalili 27. mart da bi odaljili nemačku od svojih granica i razvukli front.


Pa dobro zasto bi male drzave ocekivale u sv. ratu da budu bez ikakve obaveze i da ne participiraju, da ne kazem podnesu zrtve, za otpor okupaciji?

Ili uvek neka sumnja da smo totalno bez mozga i da kod nas nije bilo struje koja je bila za to da se ne paktira sa naci Nemackom pa je eto bas spolja i samo odatle odluceno o nasoj sudbini.

Jbg. u 1 sv. ratu te dileme nije bilo, kada smo bili napadnuti, da li da pruzimo crven tepih ili se odupremo uz veliku cenu.



Не може се поредити Краљевина Србија 1914. са Краљевином Југославијом 1941. Та два су потпуно различита.

У Краљевини Југославији 1941. имаш врло јаке сепаратистичке струје несрба, почев од Хрвата па надаље. Имаш официрски кадар у југословенској војсци, једним делом, наслеђен из К унд К монархије 1918. које је краљ Александар зарад мира у кући сасвим свесно и намерно фаворизовао на уштрб официра Срба ( "Чизмаши" Д. Михајловића), имаш изузетно јаку пету колону, почев од оних у Војводини који су после постали фолксдојчери 1941-1945, имаш порозне границе, имаш широко раширену корупцију и у државним и у војним структурама,...

Свега тога није било у тако великој мери у Краљевини Србији 1914. У Првом светском рату смо имали основа да се супротставимо империјама (пристојна војска, искусна из балканских ратова, подршка савезника,... Добро, не свих савезника увек. (Опет ти Енглези! )

То све нисмо имали 1941.


Све што си рекао стоји. Немцови, што каже Драгољуб, свакако би нас напали, пре или касније. И то не доводим у питање.

Питам се само да ли је тај пут преко 25-27. марта који је довео до 6. априла био заиста једини пут којим смо могли да идемо?

Можда бисмо у неком другом и другачијем стицају околности поднели мање жртава него овако како је било.

И питам се зашто су Британци од свих империја и великих сила (које нам то исто раде, само не тако често и са таквим последицама као Британци у другој половини 19. века и у 20. веку) увек безрезервно спремни да се жртвују до последње капи српске крви?

То је моје питање.
tasadebeli tasadebeli 15:58 07.04.2019

Re: Iznenađenje

apacherosepeacock


Jeste, saveznici su razvalili pola Francuske gadjajuci nemacke pozicije, puno Francuza civila je stradalo, eto kod nas kuknjava da su to saveznici nas namerno a Francuze (i druge) su valjda slucajno..



Ако ћемо баш да се бавимо математиком...

Јесте, у читавој Француској као последица савезничког бомбардовања је од јуна 1940. до маја 1945. страдало 70 000 цивила. Дакле, у просеку, 14 000 годишње. 1200 месечно. 40 дневно. У просеку.

На први и други дан Ускрса само у Београду страдало је 2000 људи. У Лесковцу је 6. септембра 1944. живот изгубило 6000 Лесковчана. У једном дану.

Не дај боже да су савезници бомбардовали, као и у Француској, све време од 1941. до 1945. и код нас "искључиво немачке војне циљеве" на тај начин како су то радили 1944. Истребили би нас све од Триглава до Ђевђелије.

Знаш, Апачи, када једном народу којем су Немци одмах на почетку рата стрељали у знак одмазде петнаестогодишње гимназијалце ти потом погађаш породилишта (у Крунској улици) и сиротишта (у Звечанској), не треба онда да те чуди што те тај народ сврстава онда у исти кош са својим већ декларисаним крвопијама Немцима.

Али знаш и сам да ствар уопште није само у цифрама. Ствар је у бруталности којом је то савезничко бомбардовање изведено и које се по третману према српским цивилним жртвама није ништа разликовало од немачког нацистичког оргијања по Србији 1941-1945.

Питање за квиз "Милионер":

Зашто у тим савезничким бомбардовањима градова Југославије никада није бомбардован и Загреб иако су ван Србије били бомбардовани, рецимо, један Марибор, Задар (и то гадно бомбардован као Лесковац), Славонски Брод, Пула,...

Загреб је био врло веран Хитлеров савезник, не?

tasadebeli tasadebeli 17:12 07.04.2019

Re: Iznenađenje

jadragoljub

pozdrav taso, debeli



Поздрав и од мене теби, мој скоро па замало земо на овом Блогу Б92.

Ал' ето, сплет узрочно-последичних веза у животима мог прадеде и деде из Ниш унутрашњи оквир приче) у сплету узрочно-последичних веза у историји свих Срба (спољашњи оквир приче) не дадоше да ти и ја данас будемо и буквално земљаци из Ниш на Блогу Б92.

П.С. - Баш тако, на овај начин, и клинцима у школи тумачим Сеобе Црњанског. Спољашњи оквир приче славонско-подунавски полк и Вук Исакович негде на ратишту у Европи (по први пут у својим животима нису ратовали са Турцима) и унутрашњи оквир приче, трагични љубавни троугао између Вука, његове Дафине и Вуковог брата Аранђела. У великој слици једна мала слика појединачних живота у великим историским догађањима.

Дефинитивно, Црњански је ту, користећи Мемоаре Симеона Пишћевића, говорио заправо о себи и свом учешћу у Првом светском рату.

За разлику од деда, који су у Бгд. стигли из Ниш и из Крагујевца (тај прадеда с КиМ, стигао у Крагујевац током херцеговачког устанка), моје бабе су из Титела и Кекенде. Заправо, деде су ми се жениле из Баната.

'Ајд, за те моје прадеде... Један је оставио кости у плавој униформи К унд К монархије негде на руском фронту, а други је оставио своје кости у неком америчком руднику... (срећом, своју ћерку, моју бабу и дедину жену није повео за собом да се шврља по тим америкама, па је онда деда могао да навата моју бабу на чему сам им свима неизмерно захвалан.





Gospodo, jednu pijanu čašu Banatu!

Puna žuči, otrovane krvi i smeha, rumen njena rumenija mi je od pričešća, a ruka mi drhti više nego da dižem putir. Ponoć je, pustite me da nazdravim, i ja.

Prospem li vino po belom vašem čaršavu, ostaće na njemu rumen vinograda. Prospem li vino, zamirisaće beo čaršav kao sneg po žitu nevidljivom, ali niklom, i ozelenelom. Gospodo, nazdravili ste svakom. Još jednu pijanu čašu mom Banatu. Pijem u slavu druga svog, Šustera Proke Naturalova, generalštabnog kaplara slavne armade Bečkog ćesara, koga su streljali 916, novembra prvog.

Zid je bio tek okrečen, beo kao ovaj čaršav, po kome su prsnule rumene mrlje njegovog mozga i krvi, rumene kao ove mrlje pijanog vina mog.

Gospodo, prvu čašu u slavu druga mog. Šustera Proke Naturalova, generalštabnog kaplara slavne armade Bečkog ćesara, koga su streljali 916, novembra prvog.

Gospodo, ovu čašu onom bosiljku što smo ga našli u svilenoj vrpci oko njegova vrata. Ovu čašu u slavu svetog Jovana, slave njegove, ikone stare, koju je poljubio pre smrti. Ovu čašu velikoj selendri Kekendi, o kojoj nam je pričao da je najlepša varoš na svetu.

Čašu u slavu banaćanskog rata, čašu generalštabnom kaplaru, koga su streljali u štabu banaćanske divizije, u jednoj veneričnoj bolnici slavne habzburške dinastije.

Ovu čašu banaćanskoj diviziji, koja će izići sva pogrbljena od najgadnijih bolesti, pred Obilića, sa veselim smehom i bezbrižnim urlikom, punim smeha. Čašu banaćanskoj diviziji.

Gospodo, u slavu druga mog, koga su streljali u jednoj veneričnoj bolnici.

Gospodo, ovu čašu, u slavu onog dana kad mu svezaše ruke. Beše jesenji dan, veseo dan. Pod nebom su kružile krilatice, a po ulicama su se lepršale novine, pobedonosno, nad lišćem žutim, poletelim, pa klonulim.

U slavu izmučenih šajkača zarobljenika što su ležali oko plotova nabijenih žicama, trnovitim i oštrim. U slavu plotova visokih, koji su krili sraman i stidan štab banaćanske divizije, od sveta i grada. U slavu plotova nabijenih žicama, pod kojima su stojale straže počasne, sa batinom, sve u slavu svetle banaćanske divizije. U slavu njenog generalštabnog kaplara, Proke Naturalova, plemenitog fon Kekenda, koji je bio prošao bolnicu za oči, za trahom, za bolesna usta, za bolesni stomak, za bolesna pluća, za bolesne noge, za gluve uši, i Ludnicu.

Pijem u slavu kotlova čađavih u kojima su vrile pomije koje su jeli kad zvona zazvone podne. Pijem u slavu jednog jesenjeg dana i jedne venerične bolnice. Stideo bih se da je moja zdravica prva, ponosim se da sam poslednji.

Pijem u slavu daščara punih stenica, nad glavama njinim; nažalost ne znam da vam ih opišem, gospodo. One nisu zidane u hladnom mermeru, kao crkve, nisu barok, ni rokoko, ni renesans, ni gotika, ni ampir. One su duge i pune postelja, lepo poređanih, kao grobovi vojnički, koje su naše dame okitile hrizantemama, gospodo.

Pijem u slavu njihovih malih prozorčića i u slavu lekara, belih, i ugojenih, koji su im dolazili, odeveni u belo, kao žene. Gospodo, u slavu njihovih postelja, sramnih, punih crvenih, krvavih, mrlja, koje ne mogu da opišem, jer nisu ličile na ruže avinjonske.

Gospodo, ovu čašu onima što su ležali na tim posteljama, što nisu bile čiste kao postelje naše, bračne. Ovu čašu onima što su se previjali na tim posteljama, od muka. Mladićima kršnim i lepim koji su mirisali na jodoform, na miris što liči na maskot, koji rado upotrebljavaju naše dame. Ovu čašu mladićima što su ležali na tim posteljama i pisali pisma u Banat i pitali: da li je žito niklo?

Pijem još jednom šupama dernim i smradnim i mračnim, opkoljenim visokim plotovima, nabijenim žicama trnovitim, u kojima su, noću, bludele strašne, pogurene senke. Pijem u slavu puka Banaćana, koji behu verne sluge Bečkog ćesara. U slavu kola Banaćana, što se tu igralo oko stolova na koje su ih bacali i sekli. Sekli nemilice, noževima strašnim, što su zadirali duboko, i besno, ali nisu mogli da iseku ni jedan jauk, iz tela njihovog, punog rana, okuženog, žutog, grobnog, jadnog. Pijem u slavu kola Banaćana.

Nek se u mom vinu, što ga evo prosipam pijan, na vaš beo čaršav, zatrese sila očajne radosti, i stida, zatrese kolo uz besne poskočice. Gospodo, jednu čašu poskočici druga mog. „Drž’ se, seko, za kajiš, evo tociljajka!“ Jednu čašu poskočicama pre smrti. Nek se u mom vinu zgrče bolna lica, strašne glave ludih mučenika, i zaori kolo Banaćana, što će pogureni, puni smeha, izići pred Miloša.

Pijem u slavu ritavih pešaka, najboljih pešaka dične habzburške dinastije, što nisu koračali po bojištu, nego igrali kolo u jednoj veneričnoj bolnici.

Pijem u slavu generalštabnog kaplara, koji je komandovao, slavno, vojsku bolesti, svakojakih, po Banatu. Jednu čašu u slavu rumenih ruža, što su počele da cvetaju na usnama slavnih pešaka slavne vojske Habzburga.

Pijem u slavu smeha Banaćana koji je lagan kao i kolo njino, ali oštriji od jatagana. Bataljona Banaćana, što su puni smeha, sa veselom pesmom, opkoljeni stražom, marširali u bolnice. U slavu smeha Banaćana, koji je lagan kao i kolo njino, ali oštriji od jatagana.

Dajte mi čašu da napijem praznicima.

Da napijem nedelji, kad se zvona oglase i kad Sunce grane. Da napijem ženama što stajahu nedeljom, pred kapijama. Belom kruhu i vrućoj pogači, zveketu dukata i svilenoj, devojačkoj marami. Devojci koja se nije plašila i nije se gadila rana, nego je zagrlila brata. Ovu čašu ženama koje nisu prezirale gnojne karanfile na usnama Banaćana, zanemelim od stida i besa. Čašu kapijama, u nedelju, kad zvona zvone i dolaze žene, seljanke. Mirisu rublja ženskog i belog kruha, iz kojeg ćarlija bogatstvo banatskog žita i smeha Banaćana, koji je tvrđi od kamena.

Ovu čašu onoj ženi što je dopratila muža i nasmešila se jednim osmehom koji ne mogu da vam opišem, gospodo, jer ne liči na osmeh Đokonde. Ovu čašu ženama što mirišu na žito.

Nek ovo vino, što evo prosipam, zarumeni lepše nego one rane na braći njihovoj, što su bili viši nego kose, tvrđi nego motika i veseliji nego ralo, kad uđoše. A pogureni i bledi, i suhi kao đeram kad iziđoše pred žene, sestre, i majke. Čašu u slavu one nedelje kad su pitali: da li žito niče?

Čašu ovu onoj majci što je, smežurana i seda, pogurena i hroma, došla i rekla sinu: „Čedo moje, kako bi te nana o Sv. Aranđelu ostavila bez kolača?“ Gospodo, ne mogu da je opišem, za nacionaliste, jer nije ličila na caricu Milicu. A ni internacionalistima, jer nije ličila na Rembrantovu mater.

Ja pijem u slavu njihovog kola večernjeg, nedeljom. Svetiljke su bile prašnjave i male. U malim prozorima ne beše svile nebesne, plave, ona je bila poderana. Čašu ovu u slavu rite!

Po krevetima, u mraku, ležale su senke. Muževi, ocevi, braća, deca u stidu i sramu. Ja pijem u slavu smeha Banaćana, koji je oštar kao kolac.

Pijem u slavu pesme Banaćana, široke kao ravnica, lagane kao ugojena stoka, što hrani kao žito. U slavu one pesme koja se orila cele jeseni, 1915, iz jedne habzburške venerične bolnice. Čašu za onu mračnu gomilu oko postelje najkužnijeg druga mog. On mi je bio pesmovođa, banaćanski, bećarski. Ja pijem u slavu smeha Banaćana, što je ponosniji od čelika. Pijem jednoj veneričnoj bolnici, iz koje se cele jeseni orila bećarska pesma.

Nek moje vino, koje prosipam evo besno po ovom belom, svečanom, čaršavu, zarumeni u slavu druga mog, kaplara Proke Naturalova, koga su streljali, 916, novembra prvog.

Pijem u slavu onoga dana kad je doveden. Pijem u slavu papira rumenog što su ga čitali vojsci, pobedonosnoj, nasred bolnice. Rečima kojima se pretilo smrću bataljonima Banaćana. Pijem u slavu smeha Banaćana koji nisu hteli da idu u smrt. Još jednu čašu diviziji Banaćana.

Nek zdravica moja zaboravi vašar careva i naroda, nek zdravica moja klikne Banaćanima. Još jednu čašu za druga mog, za dan kad su ga doveli. Beše veseo dan, jesenji dan.

Još jednu čašu svatovcu, onom koji se te večeri pevao u njegovu čast, slavnog generalštabnog komandanta banaćanskih bolnica. Svatovcu punom materinih suza, devojačke kose, ruzmarina i rose. Jednu čašu mladosti njegovoj.

Zid je bio beo kao ovaj čaršav, poprskan krvlju, kao ovaj vinom. Pijem u slavu onog austrijskog vojnika koji mu je prišao da mu zaveže oči. U slavu banaćanskog smeha kojim je to odbio. Njegovoj poslednjoj želji da mu dadu slavsku ikonicu da je celiva, poslednji put. U slavu onog dana kad su ga odveli.

Pijem za prostitutku kojoj je platio stotinarku da ga zarazi. Onog istog dana kad se, spreman u boj, zaklinjao da će: i po danu, i po noći, u svakoj borbi, na zemlji i na vodi, i u zraku, ostati veran zastavi Habzburga, što se, pobedonosno, vila nekada po Evropi, u rukama Banaćana. Pijem u slavu te banaćanske stotinarke koja je plaćena za najgadniju bolest, a sve u slavu Bečkog ćesara.

U zdravlje te prostitutke koja ga je izdala.

Nek moje vino polije ovaj čaršav beo, da ne vidim na njemu njeno bledo lice, kad se pokajala pred Sudom i pala pred njim na kolena.

A on joj se smejao besno, lagano, banaćanski.

Pijem u slavu Vojnog Suda i barjaka crno žutih, kojima se nasmejao kad ga osudiše na smrt. Pijem u slavu jeseni koja je gledala, kroz prozore, pogurenog druga mog, generalštabnog kaplara, šustera Proku Naturalova, koga su streljali, 916, novembra prvog, u jednoj veneričnoj bolnici, dične habzburške dinastije.

U slavu kola Banaćana koje je tako rado igrao.

U slavu poruke njegove!

Poručio nam je da se, na povratku sa streljanja, otpeva banaćanski bećarac i odigra kolo. U slavu pogurenih i kužnih koji su igrali, i stražara koji su ih tukli batinama. Ovu čašu poruci njegovoj. Bosiljku koji mu je nađen oko vrata. Plaču gorkom i jecanju koje se čulo cele noći, za njim.

Banaćanskom bećarcu kojim ga ispratiše do kapije, kad je odveden pred Sud. Čašu za svežanj siromašni, sa belim kruhom, koji mu ostade pod krevetom. U slavu visokih plotova, nabijenih žicom trnovitom. Nek moja zdravica prospe ovo vino što ne može da utoli žeđ. Nek moje vino zarumeni u slavu kola Banaćana, punog bećaraca, što se igralo besno, bez jauka, u jednoj veneričnoj bolnici dične habzburške dinastije.

Ovu čašu pijem pogurenom i sramnom drugu mom, generalštabnom kaplaru divizije Banaćana, koga su streljali, 916, novembra prvog.

Gospodo, jednu pijanu čašu Banatu!
nepopustljiv nepopustljiv 19:05 07.04.2019

Re: Iznenađenje

tasadebeli

...

У Краљевини Југославији 1941. имаш врло јаке сепаратистичке струје несрба, почев од Хрвата па надаље. Имаш официрски кадар у југословенској војсци, једним делом, наслеђен из К унд К монархије 1918. које је краљ Александар зарад мира у кући сасвим свесно и намерно фаворизовао на уштрб официра Срба ( "Чизмаши" Д. Михајловића), имаш изузетно јаку пету колону, почев од оних у Војводини који су после постали фолксдојчери 1941-1945, имаш порозне границе, имаш широко раширену корупцију и у државним и у војним структурама,...
...

Da.
Podseti me na 'Čizmaše' (jbt. lokalni srbomrzci ionako D. Mihajlovića etiketiraju šovinistom - niko ne sme da napiše ništa afirmativno o Srbima, jebote!?).
Komandant najboljeg artiljerijskog puka u vojsci, ćuprijskog, je pod hitno skenjan čim je njegov ratni drug, general Paligorić skenjan u Generalštabu - dvorska govna, kao i uvek, na kraju sjebu ratnike.
apacherosepeacock apacherosepeacock 09:54 08.04.2019

Re: Iznenađenje

tasadebeli
apacherosepeacock


Jeste, saveznici su razvalili pola Francuske gadjajuci nemacke pozicije, puno Francuza civila je stradalo, eto kod nas kuknjava da su to saveznici nas namerno a Francuze (i druge) su valjda slucajno..



Ако ћемо баш да се бавимо математиком...

Јесте, у читавој Француској као последица савезничког бомбардовања је од јуна 1940. до маја 1945. страдало 70 000 цивила. Дакле, у просеку, 14 000 годишње. 1200 месечно. 40 дневно. У просеку.

На први и други дан Ускрса само у Београду страдало је 2000 људи. У Лесковцу је 6. септембра 1944. живот изгубило 6000 Лесковчана. У једном дану.

Не дај боже да су савезници бомбардовали, као и у Француској, све време од 1941. до 1945. и код нас "искључиво немачке војне циљеве" на тај начин како су то радили 1944. Истребили би нас све од Триглава до Ђевђелије.

Знаш, Апачи, када једном народу којем су Немци одмах на почетку рата стрељали у знак одмазде петнаестогодишње гимназијалце ти потом погађаш породилишта (у Крунској улици) и сиротишта (у Звечанској), не треба онда да те чуди што те тај народ сврстава онда у исти кош са својим већ декларисаним крвопијама Немцима.

Али знаш и сам да ствар уопште није само у цифрама. Ствар је у бруталности којом је то савезничко бомбардовање изведено и које се по третману према српским цивилним жртвама није ништа разликовало од немачког нацистичког оргијања по Србији 1941-1945.

Питање за квиз "Милионер":

Зашто у тим савезничким бомбардовањима градова Југославије никада није бомбардован и Загреб иако су ван Србије били бомбардовани, рецимо, један Марибор, Задар (и то гадно бомбардован као Лесковац), Славонски Брод, Пула,...

Загреб је био врло веран Хитлеров савезник, не?



Nemoj da se bavis matematikom sa predznakom 'zamisli da su..' jer time zanemarujes (falsifikujes) cinjenice. A cinjenica je da je Francuska imala toliko zrtava od saveznickog bombardovanja a Srbija 10x manje. (sad bih ja trebalo da zakljucim da saveznici vole vise Srbe od Francuza, bilo bi besmisleno tako zakljucivati)

I nema smisla da tumacis vidjenje svih gradjana Srbije o tome da je u svesti naroda saveznicko bombardovanje bilo isto kao i nacisticko jer prosto to nije tacno. Svaki promasaj je brutalan za zrtve, shvati da je tadasnja vojna tehnologija bila takva, neprecizna i puna gresaka, ali staviti u istu ravan motiv i nameru nacista i saveznika u ww2 je meni neshvatljivo. Zasto bi saveznici namerno ubijali civile tamo gde je bilo nekakvog otpora nemackoj, da ih gurnu na drugu stranu, sta? Mislim da bi te prosecan Francuz belo pogledao da im protumacis kako su im zrtve saveznickog bombardovanja u istoj ravni sa nemackom okupacijom.

Usput, i u Francuskoj je takodje bilo nemackih odmazdi 100 za 1.

Pa nema razlike izmedju ww1 i ww2 u motivima davanja otpora okupaciji.
Kada je Srbija napadnuta drzave saveznice ulaze u rat jer ih na to obavezuju ugovori. Nije valjda da ni to ne valja? I oni su imali masovne zrtve u tom ratu, ww1, ali ajmo se popisati na to, ocekujemo da se nase zrtve cene a tudje mozemo da pljucnemo, ima li to nekog smisla?

ww2 kada je napadnuta Poljska Britanija je objavila rat Nemackoj, takodje zato sto je potpisnica sporazuma o saveznistvu, opet nesto ne valja. I zasto se ti trzas na britanske kolonije vise od samih nekada koloniziranih Indijaca, Pakistanaca (na djuture ili razdvojeno) itd. Pusti njih same da se brinu o svojim odnosima sa Britanijom i njihovom kolonijalnom periodu od pre 100 godina, sta li si ti zapeo da ispravljas tudje krive drine u tudje ime.

PS. Jeste gadjan i Zagreb i NDH, ili si hteo da kazes da su saveznici protezirali ustase i naciste u Hrvatskoj, neki novi momenat u istoriji ww2?




jadragoljub jadragoljub 10:04 08.04.2019

Re: Iznenađenje

Usput, i u Francuskoj je takodje bilo nemackih odmazdi 100 za 1.

e sad si najebala.
ja sam objavio ovde pre par godina da je to bilo u celoj porobljenoj evropi i najebo. čak me jedan na pepeju ubeđivao kak to nije tačno, pa je ispalo da su englezi namerno samo za dragojuba snimili tu epizodu i čekali da upalim tv i da mi je prikažu. ono što sam saznao da je to važilo i u norveškoj, na kritu akkad pogledaš to je baš linija sever jug.
druga jeres je ta, koju sam izreko, da su prvog nemačkog vojnika ubili česi, isti oni česi za koje mi imamo samo podsmeh da nisu pružili nikakav otpor nemcima.
apacherosepeacock apacherosepeacock 10:21 08.04.2019

Re: Iznenađenje

pa je ispalo da su englezi namerno samo za dragojuba snimili tu epizodu i čekali da upalim tv i da mi je prikažu


Ma ti Englezi ko da ih sam djavo po svojoj slici pravio a ne da su majmunski rodjaci ko svi mi ostali..

Najebala sam Dragoljube sto moram da kucam ovoliko a volim kratku formu.
(jebo Francuze, Engleze, Srbe, Nemce i Pakistance i.. i ko ih napravi)

PS. I Bugare, naravno
jadragoljub jadragoljub 11:02 08.04.2019

Re: Iznenađenje

PS. I Bugare, naravno

nomo blgari da mi zapostavljaš, nitkako
mariopan mariopan 11:33 08.04.2019

Re: Iznenađenje

jadragoljub
Usput, i u Francuskoj je takodje bilo nemackih odmazdi 100 za 1.

e sad si najebala.
ja sam objavio ovde pre par godina da je to bilo u celoj porobljenoj evropi i najebo. čak me jedan na pepeju ubeđivao kak to nije tačno, pa je ispalo da su englezi namerno samo za dragojuba snimili tu epizodu i čekali da upalim tv i da mi je prikažu. ono što sam saznao da je to važilo i u norveškoj, na kritu akkad pogledaš to je baš linija sever jug.
druga jeres je ta, koju sam izreko, da su prvog nemačkog vojnika ubili česi, isti oni česi za koje mi imamo samo podsmeh da nisu pružili nikakav otpor nemcima.


Da, neki češki vod što je išao u izvidnicu, pa se posle povukli.
nomo blgari da mi zapostavljaš, nitkako



tasadebeli tasadebeli 14:27 08.04.2019

Re: Iznenađenje

apacherosepeacock
tasadebeli
apacherosepeacock


Jeste, saveznici su razvalili pola Francuske gadjajuci nemacke pozicije, puno Francuza civila je stradalo, eto kod nas kuknjava da su to saveznici nas namerno a Francuze (i druge) su valjda slucajno..



Ако ћемо баш да се бавимо математиком...

Јесте, у читавој Француској као последица савезничког бомбардовања је од јуна 1940. до маја 1945. страдало 70 000 цивила. Дакле, у просеку, 14 000 годишње. 1200 месечно. 40 дневно. У просеку.

На први и други дан Ускрса само у Београду страдало је 2000 људи. У Лесковцу је 6. септембра 1944. живот изгубило 6000 Лесковчана. У једном дану.

Не дај боже да су савезници бомбардовали, као и у Француској, све време од 1941. до 1945. и код нас "искључиво немачке војне циљеве" на тај начин како су то радили 1944. Истребили би нас све од Триглава до Ђевђелије.

Знаш, Апачи, када једном народу којем су Немци одмах на почетку рата стрељали у знак одмазде петнаестогодишње гимназијалце ти потом погађаш породилишта (у Крунској улици) и сиротишта (у Звечанској), не треба онда да те чуди што те тај народ сврстава онда у исти кош са својим већ декларисаним крвопијама Немцима.

Али знаш и сам да ствар уопште није само у цифрама. Ствар је у бруталности којом је то савезничко бомбардовање изведено и које се по третману према српским цивилним жртвама није ништа разликовало од немачког нацистичког оргијања по Србији 1941-1945.

Питање за квиз "Милионер":

Зашто у тим савезничким бомбардовањима градова Југославије никада није бомбардован и Загреб иако су ван Србије били бомбардовани, рецимо, један Марибор, Задар (и то гадно бомбардован као Лесковац), Славонски Брод, Пула,...

Загреб је био врло веран Хитлеров савезник, не?



Nemoj da se bavis matematikom sa predznakom 'zamisli da su..' jer time zanemarujes (falsifikujes) cinjenice. A cinjenica je da je Francuska imala toliko zrtava od saveznickog bombardovanja a Srbija 10x manje. (sad bih ja trebalo da zakljucim da saveznici vole vise Srbe od Francuza, bilo bi besmisleno tako zakljucivati)

I nema smisla da tumacis vidjenje svih gradjana Srbije o tome da je u svesti naroda saveznicko bombardovanje bilo isto kao i nacisticko jer prosto to nije tacno. Svaki promasaj je brutalan za zrtve, shvati da je tadasnja vojna tehnologija bila takva, neprecizna i puna gresaka, ali staviti u istu ravan motiv i nameru nacista i saveznika u ww2 je meni neshvatljivo. Zasto bi saveznici namerno ubijali civile tamo gde je bilo nekakvog otpora nemackoj, da ih gurnu na drugu stranu, sta? Mislim da bi te prosecan Francuz belo pogledao da im protumacis kako su im zrtve saveznickog bombardovanja u istoj ravni sa nemackom okupacijom.

Usput, i u Francuskoj je takodje bilo nemackih odmazdi 100 za 1.

Pa nema razlike izmedju ww1 i ww2 u motivima davanja otpora okupaciji.
Kada je Srbija napadnuta drzave saveznice ulaze u rat jer ih na to obavezuju ugovori. Nije valjda da ni to ne valja? I oni su imali masovne zrtve u tom ratu, ww1, ali ajmo se popisati na to, ocekujemo da se nase zrtve cene a tudje mozemo da pljucnemo, ima li to nekog smisla?

ww2 kada je napadnuta Poljska Britanija je objavila rat Nemackoj, takodje zato sto je potpisnica sporazuma o saveznistvu, opet nesto ne valja. I zasto se ti trzas na britanske kolonije vise od samih nekada koloniziranih Indijaca, Pakistanaca (na djuture ili razdvojeno) itd. Pusti njih same da se brinu o svojim odnosima sa Britanijom i njihovom kolonijalnom periodu od pre 100 godina, sta li si ti zapeo da ispravljas tudje krive drine u tudje ime.

PS. Jeste gadjan i Zagreb i NDH, ili si hteo da kazes da su saveznici protezirali ustase i naciste u Hrvatskoj, neki novi momenat u istoriji ww2?



Прво: немој да изврћеш чињенице. Одакле ти уопште то да ја тумачим мишљење свих грађана Србије?

Не спадам у оне који говоре у туђе име. Откако знам за себе, говорим само у своје име.

А да ли Срби већином данас мрзе САД и велику Британију као што су некада већином мрзели Хитлерову нацистичку Немачку? Па распитај се мало око себе... Добићеш одговор.

Друго: Шта тебе брига што тврдим да је Велика Британија са својом посестримом САД највеће зло откада је света и века? Толико су ти прирасли за срце па не можеш да истрпиш да их неко мрзи из дна душе?

Да, не волим их јер су лицемерна говна која већ дуго дуго живе од тога што пију крв свима другима на овој планети. И та мржња је моја. Тебе нико не тера да ми се у томе придружиш, али ти исто тако и не дозвољавам да ми држиш придике по том питању.

Моје право је да не волим те две накарадне историјске грдобе од држава, Велику Британију и САД ( "империје" - сиц! ) са свим њиховим владама у сенци, лобијима, интересима, "мултинационалним" корпорацијама и осталим говнаријама на којима су утемељене као што је твоје право да их волиш.

ОК?

И треће, али и најважније: А зашто ти, Драгољуб, Макса и још неки одмах потегнете туђе жртве чим неко спомене страдање Срба?

Зашто је то правило на овом посраном Блогу Б92?

Је л' то неки "софтвер", што би рекао Папе, упрограмиран у вас другосрбијанштином и последичним испирањем мозга или сте се тако родили, са тим "шестим чулом" проистеклим из једне филозофије паланке?

Зашто на овом срању од Блога Б92 нико не сме да спомене страдање Срба, а да не скочи другосрбијанска кука и мотика да се куробеца и да почне да ме убеђује како претерујем помињући при томе страдања других, Сарајево 1992-1995, српску крвожедност и осветољубивост?

Стварно ми се згадило то више...
maksa83 maksa83 14:37 08.04.2019

Re: Iznenađenje

Зашто на овом срању од Блога Б92 нико не сме да спомене страдање Срба, а да не скочи другосрбијанска кука и мотика да се куробеца и да почне да ме убеђује како претерујем?

Takvo ti je ovo mesto.

Eto recimo ja kad sam onomad otišao na forum.srpskinacionalisti.com (nisam stavio link, pošto kad klikneš na njega preko referrer polja provali da dolaziš sa blog92.net i onda te odjebe, možda se to doduše promenilo sad kad je ovaj blog u rukama partiotske SNS opcije) uopšte se nisam osećao dobrodošlo, napravio sam puno virtuelnih neprijatelja ali i nekoliko virtuelnih prijatelja - zadržao sam se ipak neko vreme, dovoljno da vidim da su objavili spisak sa kućnim adresama predsednika LDP odbora koje će da posete tokom onog Molebana (sad ako kažem da je bio Za Patike neko će da se ljuti) ali nisam kukao kako je mesto sranje i zašto tamo svi ovako ili onako a ne baš onako kako se meni sviđa.

Ne moraš ti tako kao ja, samo kažem da postoje različiti pristupi tom problemu.

tasadebeli tasadebeli 15:45 08.04.2019

Re: Iznenađenje

maksa83

Ne moraš ti tako kao ja, samo kažem da postoje različiti pristupi tom problemu.


Ма јок, ово твоје искуство

ja kad sam onomad otišao na forum.srpskinacionalisti.com (nisam stavio link, pošto kad klikneš na njega preko referrer polja provali da dolaziš sa blog92.net i onda te odjebe,



ми се баш допало. Хвала ти што си ми пренео како то то раде они други морони што одјебавају исте такве, баш у длаку исте, мороне са Блога Б92, само са другачијим предзнаком, да кажемо етикетЛом.

Свакога дана човек научи нешто ново.

ali nisam kukao kako je mesto sranje i zašto tamo svi ovako ili onako a ne baš onako kako se meni sviđa.



Па ти си човек од интегритета. Широког духа и натуре. Интелигентан, образован, васпитан, без трунке сујете у својој испразности.

Све супротно од мене.

Зато ја и не умем тако као ти.

П.С. - А што си подвукао оно "србијански"?
nepopustljiv nepopustljiv 15:45 08.04.2019

Re: Iznenađenje

maksa83
Зашто на овом срању од Блога Б92 нико не сме да спомене страдање Срба, а да не скочи другосрбијанска кука и мотика да се куробеца и да почне да ме убеђује како претерујем?

Takvo ti je ovo mesto.

Eto recimo ja kad sam onomad otišao na forum.srpskinacionalisti.com (nisam stavio link, pošto kad klikneš na njega preko referrer polja provali da dolaziš sa blog92.net i onda te odjebe, možda se to doduše promenilo sad kad je ovaj blog u rukama partiotske SNS opcije) uopšte se nisam osećao dobrodošlo, napravio sam puno virtuelnih neprijatelja ali i nekoliko virtuelnih prijatelja - zadržao sam se ipak neko vreme, dovoljno da vidim da su objavili spisak sa kućnim adresama predsednika LDP odbora koje će da posete tokom onog Molebana (sad ako kažem da je bio Za Patike neko će da se ljuti) ali nisam kukao kako je mesto sranje i zašto tamo svi ovako ili onako a ne baš onako kako se meni sviđa.

Ne moraš ti tako kao ja, samo kažem da postoje različiti pristupi tom problemu.


Dobro da si ovo prijavio.
Sada moram da pripazim šta pišem.

Eeee, da - odoh da nahranim macu - i jednog Žućka koji je najuporniji - i izgleda da ne pristaje da bude oteran.
tasadebeli tasadebeli 15:48 08.04.2019

Re: Iznenađenje

nepopustljiv
maksa83
Зашто на овом срању од Блога Б92 нико не сме да спомене страдање Срба, а да не скочи другосрбијанска кука и мотика да се куробеца и да почне да ме убеђује како претерујем?

Takvo ti je ovo mesto.

Eto recimo ja kad sam onomad otišao na forum.srpskinacionalisti.com (nisam stavio link, pošto kad klikneš na njega preko referrer polja provali da dolaziš sa blog92.net i onda te odjebe, možda se to doduše promenilo sad kad je ovaj blog u rukama partiotske SNS opcije) uopšte se nisam osećao dobrodošlo, napravio sam puno virtuelnih neprijatelja ali i nekoliko virtuelnih prijatelja - zadržao sam se ipak neko vreme, dovoljno da vidim da su objavili spisak sa kućnim adresama predsednika LDP odbora koje će da posete tokom onog Molebana (sad ako kažem da je bio Za Patike neko će da se ljuti) ali nisam kukao kako je mesto sranje i zašto tamo svi ovako ili onako a ne baš onako kako se meni sviđa.

Ne moraš ti tako kao ja, samo kažem da postoje različiti pristupi tom problemu.


Dobro da si ovo prijavio.
Sada moram da pripazim šta pišem.

Eeee, da - odoh da nahranim macu - i jednog Žućka koji je najuporniji - i izgleda da ne pristaje da bude oteran.



Ма какви отеран. Са'ће и Жућко, само што није.

Знаш већ и сам како то иде и којим редоследом.
nepopustljiv nepopustljiv 15:56 08.04.2019

Re: Iznenađenje

tasadebeli
nepopustljiv
maksa83
Зашто на овом срању од Блога Б92 нико не сме да спомене страдање Срба, а да не скочи другосрбијанска кука и мотика да се куробеца и да почне да ме убеђује како претерујем?

Takvo ti je ovo mesto.

Eto recimo ja kad sam onomad otišao na forum.srpskinacionalisti.com (nisam stavio link, pošto kad klikneš na njega preko referrer polja provali da dolaziš sa blog92.net i onda te odjebe, možda se to doduše promenilo sad kad je ovaj blog u rukama partiotske SNS opcije) uopšte se nisam osećao dobrodošlo, napravio sam puno virtuelnih neprijatelja ali i nekoliko virtuelnih prijatelja - zadržao sam se ipak neko vreme, dovoljno da vidim da su objavili spisak sa kućnim adresama predsednika LDP odbora koje će da posete tokom onog Molebana (sad ako kažem da je bio Za Patike neko će da se ljuti) ali nisam kukao kako je mesto sranje i zašto tamo svi ovako ili onako a ne baš onako kako se meni sviđa.

Ne moraš ti tako kao ja, samo kažem da postoje različiti pristupi tom problemu.


Dobro da si ovo prijavio.
Sada moram da pripazim šta pišem.

Eeee, da - odoh da nahranim macu - i jednog Žućka koji je najuporniji - i izgleda da ne pristaje da bude oteran.



Ма какви отеран. Са'ће и Жућко, само што није.

Знаш већ и сам како то иде и којим редоследом.

Ja sam mislio na jednog mačora.
Pred zimu sam otvorio mala vratanca na suterenu za macu koja nam se privukla.
Gazdovala u 80 kvadrata nekoliko dana - dok nije malo pritisla zima.
Pa se privukao Sivi, pa Crni, pa Žućko.
A jedno vreme bilo i malo mače.
I malo pomalo, kako se vreme popravljalo, svi otišli - ostala maca i Žućko.
tasadebeli tasadebeli 16:03 08.04.2019

Re: Iznenađenje

nepopustljiv

Ja sam mislio na jednog mačora.



И ја исто такође.
maksa83 maksa83 16:49 08.04.2019

Re: Iznenađenje

ми се баш допало. Хвала ти што си ми пренео како то то раде они други морони што одјебавају исте такве, баш у длаку исте, мороне са Блога Б92, само са другачијим предзнаком, да кажемо етикетЛом.

Nene, pazi, ne odjebavaju samo morone, to bi se desilo i poštenim ništaneslutećim patriotama (valjda ima i toga ovde) koje bi ovde kliknule na link, dakle ne legitimišu, ne pitaju, samo - stativa.
Па ти си човек од интегритета. Широког духа и натуре. Интелигентан, образован, васпитан, без трунке сујете у својој испразности.

Све супротно од мене.

Зато ја и не умем тако као ти.

Nema problema, pošto vidim da postoji problem, objasniću ti kako stvari stoje i izložiću ti sve opcije.

Ovo je naime sajt otvorenog tipa, tu može da se registruje ko 'oće. To neminovno znači da će se tu zadesiti i neko čiji ti stavovi nisu po volji, odn. kako bi ti rekao:

Зашто на овом срању од Блога Б92 нико не сме да спомене страдање Срба, а да не скочи другосрбијанска кука и мотика да се куробеца и да почне да ме убеђује како претерујем?


Tvoje opciju su ograničene, i svode se na:

- Zamoliš ljude da ne iznose nešto što bi poremetilo tvoje viđenje sveta.
- Banuješ unapred one čiji bi ti svetonazori remetili performans.
- Zaključaš blog za komentare.
- Mašeš gnevno pesničicom ka nebu i vajkaš se kako je mesto sranje, ali kao što znaš to slabo popravlja tvoju situaciju, mada možda vredi pokušati, možda je to jedna od onih stvari koje prosto moraš da radiš i radiš i radiš dok ne upale.

Neki pristupi su delotvorniji od drugih.

П.С. - А што си подвукао оно "србијански"?

Da kad dođe patrola tj. Kapetan Miki odma' vidi ko je koristio zabranjene reči, da ne bude "on je prvi", "ne on je", "nisam časna reč", "mene su naterali", "meni su rekli da ne gasim motor i čekam u kolima"...

jadragoljub jadragoljub 16:50 08.04.2019

Re: Iznenađenje

И треће, али и најважније: А зашто ти, Драгољуб, Макса и још неки одмах потегнете туђе жртве чим неко спомене страдање Срба?

zato što ti ne plačeš nad žrtvama već naričeš, a kao nekakav profesor književnosti trebalo bi da znaš razliku između naricaljki i tugovatelja.
ti dobro znaš kakvu propagandu i sa kakvim cljem vršiš ovakvim spisima a znamo i mi i ikao i ti igramo igru ' da se čuje i druga strana'
a št se tiče 'druge srbije' to je postao toliko nedefinisan pojam da ga upotrebljavaju samo onda kad ne znaju šta i kako da nazovu svoje oponente, mislim vi, prvosrbijanci ako i vi znate više šta prvosrbijanci znači.
i nije tačno da ti i cela skupina kojoj pripadaš, u srbiji a i šire-hrvatskoj i bosniji, uporno gurate taj fazon da se nitko nije borio protivu hitlera sem nas, i nitko nije imao žrtve kao mi, i nikog nemci nisu jebali kao nas, iako si morao po zadatku književne kominterne da čitaš sartrovskog a on je nešto malo pisao o tom ratu i učešću pojedinaca u njemu, doduše u obliku romana ali kao profesionalni čitač moralo da ti rekne šta je pisao između redova.
jeste stradali smo, stradali smo ko tuđi u tom ratu i najviše smo stradali odsamiosebe, pošto su naši preci odlučili da se malo pobiju između sebe , neki doduše samo između sebe a neki između sebe i između nemaca pa su ovi drugi izvojevali dve pobede.
daklem kukaj al nemo da naričeš, možda je to u matorogrčkom periodu, kad su ga pronašli ako ga nisu i oni ukrali odneđe, i bilo ini društveno politički prihvatljivo ali danas je samo jedan društveno politički atavizam i moralno posrnuće. tim naricanjem ne dozvoljavaš mlađem naraštaju da počne da se oseća ravnopravnim evropejcem bez kompleksa niže vrednosti i osujećenosti i mnogo još negativnih stanja svesti.
šta ti pričam daje sve ovo ti znaš ...
maksa83 maksa83 17:06 08.04.2019

Re: Iznenađenje

Eeee, da - odoh da nahranim macu - i jednog Žućka koji je najuporniji - i izgleda da ne pristaje da bude oteran.

Mi već 6 meseci imamo jednu čisto belu ženkicu koja je izabrana baš tako da bi se zvala Grudvica, inače joj nešto nije kako treba sa zadnjom levom nogom i kad potrči ponekad driftuje i samo kljokne i slupa se, a i ne može da skoči, tako da gde god dospe dospe tako što se uhvati i uradi zgib. Ja je zbog toga zovem Kljaka, ali me svejdno od nultog dana usvojila kao majku i volim je skoro k'o da sam je rodio (nadam se da sad neće da se pojavi huči i odriče mi majčinska osećanja). Neću da kačim slike pošto je Internet već prepun slika mačaka.

vcucko vcucko 17:15 08.04.2019

Re: Iznenađenje

maksa83


Tvoje opciju su ograničene, i svode se na:

- Zamoliš ljude da ne iznose nešto što bi poremetilo tvoje viđenje sveta.
- Banuješ unapred one čiji bi ti svetonazori remetili performans.
- Zaključaš blog za komentare.
- Mašeš gnevno pesničicom ka nebu i vajkaš se kako je mesto sranje, ali kao što znaš to slabo popravlja tvoju situaciju, mada možda vredi pokušati, možda je to jedna od onih stvari koje prosto moraš da radiš i radiš i radiš dok ne upale.


A zašto bi to radio?

Kažeš svoje, pokušaš svojim argumentima da potučeš njihove i to je to. Dalje zavisi od reakcije. Ako oni tebe potuku jačim argumentima, OK, nikom ništa i niko nije uvek i u svemu u pravu. Ako zapenušaju i krenu sa floskulama ili ad hominem prozivkom i vređanjem, računaš da si dobio na poene. Isto kao i kad zaćute.

Zašto bi banovao, tarabio, mahao pesnicom nebesima?!
maksa83 maksa83 17:25 08.04.2019

Re: Iznenađenje

Zašto bi banovao, tarabio, mahao pesnicom nebesima?!

Ja sam ti pogrešna adresa za to pitanje, to moraš da pitaš Tasu, on je konstantno nezadovoljan ovim okruženjem. Ja kao kontraktor-konsultant samo manje više refleksno lociram problem i nudim rešenja.
nepopustljiv nepopustljiv 19:23 08.04.2019

Re: Iznenađenje

maksa83

...
Da kad dođe patrola tj. Kapetan Miki odma' vidi ko je koristio zabranjene reči, da ne bude "on je prvi", "ne on je", "nisam časna reč", "mene su naterali", "meni su rekli da ne gasim motor i čekam u kolima"...


Ko je Kapetan Miki?
nepopustljiv nepopustljiv 19:29 08.04.2019

Re: Iznenađenje

maksa83
Eeee, da - odoh da nahranim macu - i jednog Žućka koji je najuporniji - i izgleda da ne pristaje da bude oteran.

Mi već 6 meseci imamo jednu čisto belu ženkicu koja je izabrana baš tako da bi se zvala Grudvica, inače joj nešto nije kako treba sa zadnjom levom nogom i kad potrči ponekad driftuje i samo kljokne i slupa se, a i ne može da skoči, tako da gde god dospe dospe tako što se uhvati i uradi zgib. Ja je zbog toga zovem Kljaka, ali me svejdno od nultog dana usvojila kao majku i volim je skoro k'o da sam je rodio (nadam se da sad neće da se pojavi huči i odriče mi majčinska osećanja). Neću da kačim slike pošto je Internet već prepun slika mačaka.


Da.
Ono što još nismo uspeli kod ove mace je - da joj oteramo strah.
Evidentno je da je bila kod nekih budalčina koji su je maltretirali.
Kada hoćemo da je mazimo, čim ugleda da ruka ide ka njenoj glavi, odmah se povlači i spušta glavu skoro do poda.
No, makar se naučila da više ne beži.
Zamisli koliko neko treba da bude idiot da tuče mačke?!
apacherosepeacock apacherosepeacock 22:57 08.04.2019

Re: Iznenađenje

maksa83
Eeee, da - odoh da nahranim macu - i jednog Žućka koji je najuporniji - i izgleda da ne pristaje da bude oteran.

Mi već 6 meseci imamo jednu čisto belu ženkicu koja je izabrana baš tako da bi se zvala Grudvica, inače joj nešto nije kako treba sa zadnjom levom nogom i kad potrči ponekad driftuje i samo kljokne i slupa se, a i ne može da skoči, tako da gde god dospe dospe tako što se uhvati i uradi zgib. Ja je zbog toga zovem Kljaka, ali me svejdno od nultog dana usvojila kao majku i volim je skoro k'o da sam je rodio (nadam se da sad neće da se pojavi huči i odriče mi majčinska osećanja). Neću da kačim slike pošto je Internet već prepun slika mačaka.


Evo joj brata od muske strine u Holandiji..

tasadebeli tasadebeli 06:35 09.04.2019

Re: Iznenađenje

maksa83
ми се баш допало. Хвала ти што си ми пренео како то то раде они други морони што одјебавају исте такве, баш у длаку исте, мороне са Блога Б92, само са другачијим предзнаком, да кажемо етикетЛом.

Nene, pazi, ne odjebavaju samo morone, to bi se desilo i poštenim ništaneslutećim patriotama (valjda ima i toga ovde) koje bi ovde kliknule na link, dakle ne legitimišu, ne pitaju, samo - stativa.
Па ти си човек од интегритета. Широког духа и натуре. Интелигентан, образован, васпитан, без трунке сујете у својој испразности.

Све супротно од мене.

Зато ја и не умем тако као ти.

Nema problema, pošto vidim da postoji problem, objasniću ti kako stvari stoje i izložiću ti sve opcije.

Ovo je naime sajt otvorenog tipa, tu može da se registruje ko 'oće. To neminovno znači da će se tu zadesiti i neko čiji ti stavovi nisu po volji, odn. kako bi ti rekao:

Зашто на овом срању од Блога Б92 нико не сме да спомене страдање Срба, а да не скочи другосрбијанска кука и мотика да се куробеца и да почне да ме убеђује како претерујем?


Tvoje opciju su ograničene, i svode se na:

- Zamoliš ljude da ne iznose nešto što bi poremetilo tvoje viđenje sveta.
- Banuješ unapred one čiji bi ti svetonazori remetili performans.
- Zaključaš blog za komentare.
- Mašeš gnevno pesničicom ka nebu i vajkaš se kako je mesto sranje, ali kao što znaš to slabo popravlja tvoju situaciju, mada možda vredi pokušati, možda je to jedna od onih stvari koje prosto moraš da radiš i radiš i radiš dok ne upale.

Neki pristupi su delotvorniji od drugih.




Па кажем ја лепо да си ти све супротно од мене.


П.С. - А што си подвукао оно "србијански"?

Da kad dođe patrola tj. Kapetan Miki odma' vidi ko je koristio zabranjene reči, da ne bude "on je prvi", "ne on je", "nisam časna reč", "mene su naterali", "meni su rekli da ne gasim motor i čekam u kolima"...



А то ли је?

Максо, Максо, љисицо једна...

И тужибабо, наравно.
tasadebeli tasadebeli 06:45 09.04.2019

Re: Iznenađenje

jadragoljub

zato što ti ne plačeš nad žrtvama već naričeš, a kao nekakav profesor književnosti trebalo bi da znaš razliku između naricaljki i tugovatelja.



Плач је сасвим легални средњевековни књижевни жанр.

А што не бих "нарицао" него само "плакао"?

Неко то негде некада забранио, па се ти сада тога тако строго придржаваш?


П.С. - Ти си поштен човек и увек си ми искрено одговарао на питања...

Реци ми, молим те, какве везе има ово твоје, Максино, Апачијево итд. просеравање (мислим на филозофски термин, без увреде) са основном идејом овог мог блога?

А ту основну идеју саопштих одмах првог дана, у одговору Џинксу:



tasadebeli

jinks
Иначе, јасно вам је, да је матори био само мало спорији, ви ово данас не бисте читали.



Interesantno, pitanje je i da li bi uopšte i bilo soc/kom revolucije na ovim prostorima da nije bilo 27. marta 1941 (da ne postavljamo sada i pitanja tipa koliko je 27. mart uticao i na sam ishod II. sv rata).

Takođe, da li bi uopšte i bilo ustaša i balista, kao i partizana i četnika. Da li bi, na primer, J. Broz između ostalih, bez 27. marta inače završio život u trošnoj moskovskoj sobi ili kao portir u nekom jeftinom hotelu u Vladivostoku ili Murmansku. Ili bi D. Mihajlović umesto stigme izdajnika možda bio i, ne znam, ugledni profesor na Kraljevskoj vojnoj akademiji, gde bi dočekao mirnu zasluženu penziju.


У сриду!

Полазна идеја овог поста је и била колико су историја за нама као колективни доживљај и сваки појединачни живот у тој историји са осталим појединцима, један низ узрочно-последичних веза.

Чијим тумачењима не само да можемо да се бавимо, него и треба и морамо да се бавимо да бисмо себе саме објаснили у свему томе.






Мислим, ако вам је до просеравања (филозофски термин! ), просеравајте се слободно, не браним. Навикао сам.

Него ми нису јасни путеви ваших мозгова... Како од једне интимне приче дођете до другосрбијанског просеравања?
tasadebeli tasadebeli 06:52 09.04.2019

Re: Iznenađenje

maksa83
Zašto bi banovao, tarabio, mahao pesnicom nebesima?!

Ja sam ti pogrešna adresa za to pitanje, to moraš da pitaš Tasu, on je konstantno nezadovoljan ovim okruženjem. Ja kao kontraktor-konsultant samo manje više refleksno lociram problem i nudim rešenja.







Ево, ево... Знам да касним, ипак да одговорим Чучку... Да не би теби, Максо, досађивали и он и остали оваквим питањима.

Ма јок, Чучко, какво бановање, тарабљење, врљикање и остало.

Зар нам свемогући бог друштвених мрежа није ту подарио један изузетни механизам који покрива све то, а много је елегантнији?

Зове се игнорисање.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:11 06.04.2019

Ако се не варам...

... не постоје оригинални снимци бомбардовања од 6. априла. Оно што се под тим називом приказује јесте колаж који комбинује каснија разарања и сасвим друге акције.
tasadebeli tasadebeli 20:15 06.04.2019

Re: Ако се не варам...

Predrag Brajovic
... не постоје оригинални снимци бомбардовања од 6. априла. Оно што се под тим називом приказује јесте колаж који комбинује каснија разарања и сасвим друге акције.


Да, то и кажу у оном првом клипу.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:27 06.04.2019

Re: Ако се не варам...

tasadebeli
Predrag Brajovic
... не постоје оригинални снимци бомбардовања од 6. априла. Оно што се под тим називом приказује јесте колаж који комбинује каснија разарања и сасвим друге акције.


Да, то и кажу у оном првом клипу.

Јбг, нисам пустио тон :)
tasadebeli tasadebeli 20:30 06.04.2019

Re: Ако се не варам...

Predrag Brajovic
tasadebeli
Predrag Brajovic
... не постоје оригинални снимци бомбардовања од 6. априла. Оно што се под тим називом приказује јесте колаж који комбинује каснија разарања и сасвим друге акције.


Да, то и кажу у оном првом клипу.

Јбг, нисам пустио тон :)






Брајо, Брајо... Па тон филм нам је одавно стигао у град... И Ђенка управо опет отвара биоскоп.

Београд 1941:



G.Cross G.Cross 21:22 06.04.2019

I moj ćale i ja

Moj ćale je bio student prve godine medicine i stanovao u potkrovlju u ulici Maršala Birjuzova ( ne znam kako se onda zvala ni kako se sada zove). Pričao mi je kako je bilo i kako je uz mnoge peripetije došao do Nikšića gde mu je bila porodica.

Zašto su svi bili iznenađeni ?
Pa uvek su svi iznenađeni.
Čak i posle Rambujea su bili mnogi ljudi iznenađeni.

I meni moja majka kad sam je zvao da dođe iz Mostara je govorila " ma neće nisu ljudi tolike budale"

Bio sam je prošle nedelje tužnim razlogom u Mostaru.
Mnogo još ruševina. Pravoslavna crkva napreduje sa obnovom.
Šetajući iz hotela naveče na zapadnoj obali naleteh na zid sa kukastim krstom i natpisom "Ustaše Mostar".
Upitah prijatelja Muslimana zašto to ne prefarba neko on odogovori " ne sme niko"
tasadebeli tasadebeli 21:37 06.04.2019

Re: I moj ćale i ja

G.Cross

Čak i posle Rambujea su bili mnogi ljudi iznenađeni.



Ја сам, све док није почело 24. марта 1999. увече, упорно понављао да Французи и Руси неће дозволити да будемо бомбардовани и дубоко веровао да ће се неким волшебним путем зауставити тај точак. Чак сам то поподне држао сасвим нормално часове у школи, а вече пре тога играо фудбал са друштвом у Хемијској школи на Б. брду. Додуше, тај притисак на свакоме од нас се итекако видео то вече и улице су биле празне већ у 10 увече, као неки град духова.

И опет сам веровао да неће доћи до тога... Наивно.


Шта ћеш. Свака школа се плаћа.
zilikaka zilikaka 21:54 06.04.2019

Re: I moj ćale i ja

Zašto su svi bili iznenađeni ?
Pa uvek su svi iznenađeni.
Čak i posle Rambujea su bili mnogi ljudi iznenađeni.

Jeste. Verovalo se da će biti slično kao u Bosno. Da će tući izolovane vojne objekte, recino Pančićev vrh, al ne i da će udarati po gradovima.
Ni blizu nisu to očekivali.
michiganac michiganac 23:45 06.04.2019

Re: I moj ćale i ja

Zašto su svi bili iznenađeni?
Pa uvek su svi iznenađeni.
Čak i posle Rambujea su bili mnogi ljudi iznenađeni.


To smo valjda vec apsolvirali: -Srbaljima je kolektivna svijest na nivou vinske musice, stoga ih istorija u hodu permanentno 'iznenadjAVa'..

Nego, o tim 'rupama', danas nepostojecim kucama nad njima i event. zastiti u potencijalnom, tzv. 'tepih-bombardovanju' (a prije koji dan, gle, pomenusmo Zaovine), u ove se mozda potrpa onaj ostatak (jerbo ni ona jedna 'kruska' nece preteci):






'SrboMordor' kao ogroman Behemoth pod kontrolom sAVrona, u cijim zjapecim celjustima i utrobi sve iscezava (pa i ono tanane svijesti s pocetka pisanija)..


O provalijama, rupama u sjecanju i alegorijama ove vrste bejase ono pisao i Domanovic, ne?

nepopustljiv nepopustljiv 08:07 07.04.2019

Re: I moj ćale i ja

tasadebeli
G.Cross

Čak i posle Rambujea su bili mnogi ljudi iznenađeni.



Ја сам, све док није почело 24. марта 1999. увече, упорно понављао да Французи и Руси неће дозволити да будемо бомбардовани и дубоко веровао да ће се неким волшебним путем зауставити тај точак. Чак сам то поподне држао сасвим нормално часове у школи, а вече пре тога играо фудбал са друштвом у Хемијској школи на Б. брду. Додуше, тај притисак на свакоме од нас се итекако видео то вече и улице су биле празне већ у 10 увече, као неки град духова.

И опет сам веровао да неће доћи до тога... Наивно.



Шта ћеш. Свака школа се плаћа.

Toga marta (1999.), zvali smo našeg prijatelja na večeru - i da čekamo bombardovanje.
Što se tiče kratera od bombe --- marta 99., baš neposredno pred bombardovanje, zove me drug Vlada da trknemo do fabrike automobila u Kragujevcu - imaju neki problem sa (nekom) opto-elektronikom koji ne mogu da reše.
Rekoh, ajde - jebote (jer mi je svaka pomisao 'saradnje' sa 'gigantima' pomalo odbojna - no, pošto se radilo o mom drugaru Vladi).
Odemo mi tamo, u preseraj fabrike - ko nije video ogromnu halu, to je ogromna hala. Nemam pojma, ali mi je to delovalo barem kilometar dugačka hala.
Problem je u presi broj 1. - ogroooooomna mašinetina.
'Prodrljamo' mi tamo, skoro ceo dan, koješta u firmveru, proverimo što se moglo, poskidamo sklopove u koje smo sumnjali - i rekosmo im da, ipak, moramo da nosimo u BG - i da ćemo brzo da im se javimo.
I - bombardovanje.
Javimo im se potom - ljudi, da li ste živi, mi verujemo da smo ovo sredili - ali moramo da dođemo da instaliramo - i proverimo.
Kažu - mi vas već zaboravili, dolazite, mašina je čitava.
Eee, da - na ulazu u fabriku, tik uz levu stranu ulazne kapije u kompleks, sa unutrašnje strane - zjapi ogrooooman krater od bombe.
I pored toga ljudi svaki dan prolaze na posao.
Odmah sam pitao portire na kapiji --- pa braćo Srbi, zašto ne zatrpate to grotlo, dovezite 100, 200 kamiona zemlje - i očas rešite problem.
Kaže portir - ma, brate Srbine, nije nama Srbima dosta samo bombardovanje, mi volimo još i da se prisećamo - dodatno.
Zadržimo se mi taj dan uz mašinu, trebalo da se vrati ona elektronika i optika, da se ponešto umeri i re-kalibriše, setuju neki parametri - pusti probni program, da vidimo da li sve šljaka kako treba itd.
Sve bilo OK, ljudi presrećni, oće da nas vode na neku klopu itd.
Fala, fala, rekoh - mi smo za putom.
Vlado, kažem ja drugaru - moj deo im otpiši, meni nisu dužni ništa.
Kaže Vlada - nisu ni meni.
Prenesite to vašoj upravi - pozdravismo se, sedosmo u auto i krenusmo.
Portir na kapiji (onaj isti - koliko li je satno bilo njegovo radno vreme) nas prepozna i reče mi - preneću mojima da bi bilo dobro da, ipak, što pre zatrpamo ovaj džinovski krater.
tasadebeli tasadebeli 10:13 07.04.2019

Re: I moj ćale i ja

nepopustljiv

Portir na kapiji (onaj isti - koliko li je satno bilo njegovo radno vreme) nas prepozna i reče mi - preneću mojima da bi bilo dobro da, ipak, što pre zatrpamo ovaj džinovski krater.



И да заборавимо? Па да могу опет исто све то да нам раде свако мало? Чим затреба њиховим интересима?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:56 07.04.2019

Re: I moj ćale i ja

zilikaka

Jeste. Verovalo se da će biti slično kao u Bosno. Da će tući izolovane vojne objekte, recino Pančićev vrh, al ne i da će udarati po gradovima.
Ni blizu nisu to očekivali.


A i nadali su se komunci iz đeneralštaba potajno da će Rusi uleteti a ove cupi izdale. Zato danas svaki razgovor počinje sa: ”Mi Rusi, koji smo vas ostavili na cedilu, dajemo časnu pionirsku da se to više neće ponoviti."
Черевићан Черевићан 22:37 06.04.2019

јахачи црног коња,

или ...некада је ту била

у устима ........укус горак,
(присетoм на историју ),
слика мучна понавља се
сећања нас тад прекрију

tasadebeli tasadebeli 07:05 07.04.2019

Re: јахачи црног коња,

Черевићан
или ...некада је ту била

у устима ........укус горак,
(присетoм на историју ),
слика мучна понавља се
сећања нас тад прекрију




Да, гос'н Чер. Већ коментарисасмо Ви и ја на мом прошлом блогу то вечито понављање историје.

Мени то, гос'н Чер, заправо само говори да се Човек суштински ама баш нимало не мења откако постоји. Сва ова технологија, техника и остала цинцили-бонболи чуда науке и човековог духа само нас заваравају да се Људи и суштински мењају.

Нема од та посла ништа, што би рек'о Точак.


shone shone 23:04 06.04.2019

Taske

Lepo da si opet tu.Pozdrav.

Pričao mi drugar da je jedna od prvih zgrada koja je stradala bila kupleraj kod kalemegdana gde je sada na ćošku kafana kod nekadašnje remize trola. To mu je pričao deda koji je bio redovan konzument istog i koji nikad do kraja to nije mogao Hitleru da oprosti.



tasadebeli tasadebeli 07:43 07.04.2019

Re: Taske

shone
Lepo da si opet tu.Pozdrav.

Pričao mi drugar da je jedna od prvih zgrada koja je stradala bila kupleraj kod kalemegdana gde je sada na ćošku kafana kod nekadašnje remize trola. To mu je pričao deda koji je bio redovan konzument istog i koji nikad do kraja to nije mogao Hitleru da oprosti.



Да, и мени је то ћале испричао. Вероватно такође дубоко душевно погођен тим вандалским чином наводно културних Шваба. Народну библиотеку ми ћале није помињао. Ди бесте, ди бесте! Немачка медецина је најбоља на свету!

Причао ми такође ћале да када је мој имењак Александар Лер са армијском групом Е, пробијајући се из Грчке, упао у тек ослобођени Београд октобра '44, све београдске анимир даме тога доба су дочекале Швабе на Трошарини са одушевљењем бацајући цвеће на немачке тенкове.


Па јес... Швабе су одувек најбоље плаћали. А не к'о ови комунисти, партизани, црвеноармејци и остала фукара која се на силу гребала за бесплатно опаљивање тих метака.





Него, је л' се сећаш ти предлога Богдана Тирнанића од пре неких 30-40 година? И тада су тадашње власти измештале Главну железничку станицу као и ове данашње власти.

Нaиме, Тирке предложио да се, пошто се сав саобраћај са Главне железничке станице измести, железничка пруга од Главне жел. стан. до Топчидера сачува као туристичка атракција (а ла она Романтика за Неопланту ономад), а да се онда у Савамали поотварају куплераји да коначно и Београд добије своју четврт црвених фењера.

Био сам тада одушевљен тим предлогом јер су аргументи били прилично уверљиви. Курве ће коначно имати легалну, законом прописану дозволу за свој посао, биће редовно лекарски прегледане и вакцинисане (ја по том питању не припадам антиваксерском лобију) и знаће се тарифа, без криминализованих појединавца, макроа самоуправљача у социјализму, као посредника.

А не попут ових мученица из Пица парка, код Плавог моста итд, које су заиста биле права авангарда и хероји нашег самоуправног социјализма у тој ситуацији у каквој смо били. И остали до данас. По питању курварлука. ЛИНК

(Драги, драги Чомбе Радуловић... Много ми недостаје. Један од најпаметнијих људи које сам икада у свом животу упознао.)

Ал' од та посла не би ништа. Не добисмо никада у престоници четврт црвених фењера. Само нас вишедеценијски замајвају тим својим дрпањем и прањем пара кроз приче о Прокопу, београдском метроу и слично.

Сад се још окачили и ови најфришкији са својим Београдом на води...

Сви ови наши властодршци већ деценијама нас замајавају својим трабуњањем о својим визијама Београда будућности и наносе нам тај тежак душевни бол исто као и Швабе својим бомбама.

Говна у мимоходу.
pape92 pape92 23:25 06.04.2019

Kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu

Moj ćale, sa kojim sam se pre par sati čuo FaceTime-om, je tada bio na Bulbuderu. Dvadeseti na dvadesetprvi veku.

(Veče, što bi rekli danas)
tasadebeli tasadebeli 07:48 07.04.2019

Re: Kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu

pape92
Moj ćale, sa kojim sam se pre par sati čuo FaceTime-om, je tada bio na Bulbuderu. Dvadeseti na dvadesetprvi veku.

(Veče, što bi rekli danas)



Је ли, људи, је л' имате и ви утисак као и ја да то бомбардовање 1999. као да је било јуче.

А прошло је 20 година.

20 година, БРЕ!!!

Ја сам се родио 20 година после Другог светског рата... И када су ми моји причали о томе, причали су као да је рат за њих био далека прошлост.

А ми о бомбардовању 1999. и данас, 20 година касније, причамо као да је било јуче.

О рушевинама из тог бомбардовања 1999. које и данас стоје у најужем центру престонице и да не причам... Ваљда их намерно не уклањају да ми не бисмо случајно схватили да време тече и да се свет око нас мења...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:27 07.04.2019

Re: Kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu

Можда. Или да не мислимо о туђим 6. априлима. Но, свакако да се тај брејнвош који си приметио - непроток времена; користи да популација не таласа превише.



tasadebeli tasadebeli 09:16 07.04.2019

Re: Kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu

Srđan Fuchs
Можда. Или да не мислимо о туђим 6. априлима. Но, свакако да се тај брејнвош који си приметио - непроток времена; користи да популација не таласа превише.




kamilo_emericki kamilo_emericki 15:20 07.04.2019

Re: Kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu

tasadebeli


Ја сам се родио 20 година после Другог светског рата... И када су ми моји причали о томе, причали су као да је рат за њих био далека прошлост.

.


Upravo tako Taso.
I cini mi se da je okrenutost tadasnjih valasti prema napretku i buducnosti a ne proslosti ono sto i danas budi pozitivna osjecanja prema toj vlasti i tom sistemu.
Imala je proslost neko svoje mijesto ali ni blizu vazno kao danas.
I ovdje, u Francuskoj, gdje sad zivim, najveci broj ljudi kaze da je nekad znao i bio siguran da ce sutra biti bolje nego danas i da se nisu bojali buducnosti.
Danas najveci broj je zabrinut za buducnost i nostalgican prema proslosti upravo zbog tog optimizma koji je dugo vremena bio sasvim opravdan.
tasadebeli tasadebeli 16:15 07.04.2019

Re: Kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu

kamilo_emericki
tasadebeli


Ја сам се родио 20 година после Другог светског рата... И када су ми моји причали о томе, причали су као да је рат за њих био далека прошлост.

.


Upravo tako Taso.
I cini mi se da je okrenutost tadasnjih valasti prema napretku i buducnosti a ne proslosti ono sto i danas budi pozitivna osjecanja prema toj vlasti i tom sistemu.
Imala je proslost neko svoje mijesto ali ni blizu vazno kao danas.





Што каже Цане партибрејкер, ми не желимо да се пробудимо јер се бојимо онога што ћемо тада угледати. Зато и живимо у прошлости.

(Да чујеш само музику која се чује по градском превозу, продавницама, кафићима,... по Београду. Све неки хитови из осамдесетих, неки радио јатови, носталгије,... Буди бог с нама. Када се муваш Београдом, по музици би закључио да си у 1985, а не у 2019.)


I ovdje, u Francuskoj, gdje sad zivim, najveci broj ljudi kaze da je nekad znao i bio siguran da ce sutra biti bolje nego danas i da se nisu bojali buducnosti.
Danas najveci broj je zabrinut za buducnost i nostalgican prema proslosti upravo zbog tog optimizma koji je dugo vremena bio sasvim opravdan.



Да, сада је сустигло и њих оно што ми живимо већ скоро три деценије.

А знаш и сам колико су то опасна стања. И каква све фукара тада користи прилику да се дочепа апсолутне, неограничене, да не кажем тоталитарне, власти.
michiganac michiganac 00:55 07.04.2019

'Bombe'??!


Evo jedna medijska, gusto-kompresovana, nedavno bacena u suprotnom smjeru i na Deutsche-javnost, ciljano da izazove introspekciju i medj' njima:

maksa83 maksa83 11:05 07.04.2019

nepopularno mišljenje


Mislim da smo se i Nemcima i Englezima adekvatno osvetili sa 4 godine opsade Sarajeva.
pape92 pape92 12:24 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Osećaj da je neko nekome ostao nešto dužan posle rata postoji kod svih naroda, a kako su ratovi konstanta, tako je i ta potreba za naplatom. Čak i kod pobednika, u smislu da im se nisu dovoljno n.j.k., a kod poraženih je to kolektivna trauma. Sad ko kome, šta i koliko - kad počne, odnosno kad se ukaže prilika za payback i nije toliko važno, koliko to ko je pri ruci.
Što se tiče, što kaže sintagma “nas Srba”, spisak dužnika je toliki da se uplašiš. Ajd spisak, kad bi ga proglasio za istorijski, u redu, nego on je i dalje aktivan. Postoji ta ogorčenost i nada da ćemo jednog dana naplatiti. Ili ako ne nada (jer postoji svest da nemamo čime), a onda potreba. Kad bi se nekako oslobodili tog tereta, imam utisak da bi to bio veliki korak.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:29 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

samo što nismo okupirali i snajperisali engleze i švabe, već našu, običnu i domaću raju.

maksa83 maksa83 12:48 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

pape92
Osećaj da je neko nekome ostao nešto dužan posle rata postoji kod svih naroda, a kako su ratovi konstanta, tako je i ta potreba za naplatom. Čak i kod pobednika, u smislu da im se nisu dovoljno n.j.k., a kod poraženih je to kolektivna trauma. Sad ko kome, šta i koliko - kad počne, odnosno kad se ukaže prilika za payback i nije toliko važno, koliko to ko je pri ruci.
Što se tiče, što kaže sintagma “nas Srba”, spisak dužnika je toliki da se uplašiš.

Pa ono jes, nije da nas nije gađalo i tlačilo i gonilo, ali to je (sad ovo već verovatno kažem neki sedmi put) sudbina naroda na granicama imperija - nekada rimske, pa vizantijske, pa turske, pa istočnozapadnoblkovske (koja je samo malo promenila odelce i insignije).

Dodatno mislim da je iluzija da je naša istorija krvavija od belosvetskih lokalnih istorija. Ko god to misli prosto ne zna dovoljno tuđe istorije.

Kad smo kod toga hteo sam da se osvrnem i na tu kognitivnu disonancicu kako smo veliki Danijeli Šiferi Filozofi i Humanisti kada nam se viša sila usere u život, i kako taj filozofski humanizam magično iščili kada smo mi ta viša sila. To postoji na iks nivoa, od ovog sitnoplemenskog pa do globalnog. Npr. ubijamo (čast izuzecima, koliko god se zezao na račun vegana ja njih iskreno i duboko poštujem) i jedemo krave, prasiće, piliće, sve što nam je jestivo, i to je neki prirodan poredak stvari u kome još uvek vidimo sebe kao fine i humane. Sad zamisli kad bi iz svemira došlo nešto čemu mi delujemo baš jestivo a dovoljno tupavo u odnosu na njega ("koriste fosilna goriva, zamisli?! i misle da je brzina svetlosti ograničenje?! phahahaa! nema veze, ukusni su, dodaj mi još jedno parče..." ) da to bude jedno "heh, takav je život...". Kak'i divljaci.
pape92 pape92 13:25 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Dodatno mislim da je iluzija da je naša istorija krvavija od belosvetskih lokalnih istorija. Ko god to misli prosto ne zna dovoljno tuđe istorije.


Nije, nego se osvežava češće, kao dobro podržan softver.
nepopustljiv nepopustljiv 13:34 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

maksa83
pape92
Osećaj da je neko nekome ostao nešto dužan posle rata postoji kod svih naroda, a kako su ratovi konstanta, tako je i ta potreba za naplatom. Čak i kod pobednika, u smislu da im se nisu dovoljno n.j.k., a kod poraženih je to kolektivna trauma. Sad ko kome, šta i koliko - kad počne, odnosno kad se ukaže prilika za payback i nije toliko važno, koliko to ko je pri ruci.
Što se tiče, što kaže sintagma “nas Srba”, spisak dužnika je toliki da se uplašiš.

Pa ono jes, nije da nas nije gađalo i tlačilo i gonilo, ali to je (sad ovo već verovatno kažem neki sedmi put) sudbina naroda na granicama imperija - nekada rimske, pa vizantijske, pa turske, pa istočnozapadnoblkovske (koja je samo malo promenila odelce i insignije).

Dodatno mislim da je iluzija da je naša istorija krvavija od belosvetskih lokalnih istorija. Ko god to misli prosto ne zna dovoljno tuđe istorije.

Kad smo kod toga hteo sam da se osvrnem i na tu kongnitivnu disonancicu kako smo veliki Danijeli Šiferi Filozofi i Humanisti kada nam se viša sila usere u život, i kako taj fiozofski humanizam magično iščili kada smo mi ta viša sila. To postoji na iks nivoa, od ovog sitnoplemenskog pa do globalnog. Npr. ubijamo (čast izuzecima, koliko god se zezao na račun vegana ja njih iskreno i duboko poštujem) i jedemo krave, prasiće, piliće, sve što nam je jestivo, i to je neki prirodan poredak stvari u kome još uvek vidimo sebe kao fine i humane. Sad zamisli kad bi iz svemira došlo nešto čemu mi delujemo baš jestivo a dovoljno tupavo u odnosu na njega ("koriste fosilna goriva, zamisli?! i misle da je brzina svetlosti ograničenje?! phahahaa!" ) da to bude jedno "heh, takav je život...". Kak'i divljaci.

Sa neboldovanim mogu (ne samo principijelno) da se složim.
Boldovano mi muti pogled - šta si hteo time da kažeš?
nepopustljiv nepopustljiv 13:38 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

pape92
Osećaj da je neko nekome ostao nešto dužan posle rata postoji kod svih naroda, a kako su ratovi konstanta, tako je i ta potreba za naplatom. Čak i kod pobednika, u smislu da im se nisu dovoljno n.j.k., a kod poraženih je to kolektivna trauma. Sad ko kome, šta i koliko - kad počne, odnosno kad se ukaže prilika za payback i nije toliko važno, koliko to ko je pri ruci.
Što se tiče, što kaže sintagma “nas Srba”, spisak dužnika je toliki da se uplašiš. Ajd spisak, kad bi ga proglasio za istorijski, u redu, nego on je i dalje aktivan. Postoji ta ogorčenost i nada da ćemo jednog dana naplatiti. Ili ako ne nada (jer postoji svest da nemamo čime), a onda potreba. Kad bi se nekako oslobodili tog tereta, imam utisak da bi to bio veliki korak.

Da.
Potpuno korektno zapažanje.

Meni je drago što kod mojih najbližih ne postoji ni najmanje želje za ikakvom naplatom - uključujući i mene.
anonymous anonymous 13:42 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

maksa83

Mislim da smo se i Nemcima i Englezima adekvatno osvetili sa 4 godine opsade Sarajeva.
-
Misliš - ISIS - ovci ?

Strašna je ta osveta.



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:38 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Da tebe boli tuki doista za ismanipulisane srpske borce od strane - tebi sličnih - morbidnih i krvožednih totalitarnih "umova";

ne bi ti svako nesrpski bio Daešov borac.
maksa83 maksa83 14:56 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Da tebe boli tuki doista za ismanipulisane srpske borce od strane - tebi sličnih - morbidnih i krvožednih totalitarnih "umova"; ne bi ti svako nesrpski bio Daešov borac.


Wut?!
kamilo_emericki kamilo_emericki 15:24 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Srđan Fuchs
samo što nismo okupirali i snajperisali engleze i švabe, već našu, običnu i domaću raju.


Srdjane, kakva je ovo fotografija i sta predstavlja?
kamilo_emericki kamilo_emericki 15:38 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

maksa83


veliki Danijeli Šiferi Filozofi

Hvala Makso za podsjecanje na ovu zivuljku koju su Karadzic i ekipa koristili da pokazu kako "veliki svjetski mislioci" podrzavaju njihovu borbu.
Bosnjaci su koristili Levija u iste svrhe. Jedina razlika je bila sto je upotreba Sifera bila korisna samo na unutrasnjem planu dok je upotreba Levija davala rezultate i na internacionalnom nivou.
tasadebeli tasadebeli 16:32 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

pape92

što kaže sintagma “nas Srba”




Ја ту синтагму не стављам под наводнике.

Није ваљда срамота бити Србин?


spisak dužnika je toliki da se uplašiš.


Ништа дужи и ништа краћи него и код осталих народа. Само...

То је наш списак. Није нечији туђи.

Ajd spisak, kad bi ga proglasio za istorijski, u redu, nego on je i dalje aktivan. Postoji ta ogorčenost i nada da ćemo jednog dana naplatiti. Ili ako ne nada (jer postoji svest da nemamo čime), a onda potreba. Kad bi se nekako oslobodili tog tereta, imam utisak da bi to bio veliki korak.



Не слажем се са тобом. Никаква освета никада и није била у плану. Код "нас Срба".

Ради се само о томе да некле ствари не треба прећуткивати "због виших интереса" (), заташкавати, гурати под тепих и инсистирати на забораву јер ако будемо заборављали, онда ће нам се то вазда понављати.

Морамо да памтимо тај "софтвер" да бисмо могли да препознамо шта нам се спрема када се опет из бурета појави неки нови Баш-Челик којем су због неких туђих интереса усипали чанче по чанче воде у то буре све док он не покида све окове. Као у Немачкој 1933, на пример.
tasadebeli tasadebeli 16:42 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

maksa83

Dodatno mislim da je iluzija da je naša istorija krvavija od belosvetskih lokalnih istorija. Ko god to misli prosto ne zna dovoljno tuđe istorije.


Далеко од тога.

Кад би Срби само знали шта су, на пример, Пакистанци и Индијци радили једни другима, што је била последица њиховог постколонијалног наслеђа (а изгледа да се спремају опет то да раде), схватили би онда да су се Макс Лубурић, Миле Будак и остала усташка жгадија од 1941. до 1945. у НДХ понашали смерно. Скоро као часне сестре из неког мешовитог језуитско-фрањевачког самостана.

(Што каже мој колега историчар деци, Српчићима, на својим часовима:"Где год је енглеска чизма крочила, ту је било крви до колена!!!" )

Али, да поновим оно што рекох и Папету.

Нас би пре свих осталих требало да занима наша историја. Тек када њу будемо савладали, научили, из грешака извукли поуке, моћи ћемо с пуним правом да дебатујемо о туђим историјама.

Мора да иде тим редом да бисмо прво сами себи објаснили шта нам се то догађало и догађа нам се и макар неку поуку из тога извукли да не будемо осуђени као вечити понављачи једно те истог разреда у тој школи.


anonymous anonymous 16:52 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

kamilo_emericki
Srđan Fuchs
samo što nismo okupirali i snajperisali engleze i švabe, već našu, običnu i domaću raju.


Srdjane, kakva je ovo fotografija i sta predstavlja?


To je fotografija koja ne predstavlja da je u Sarajevu pre rata živelo 157 526 Srba, a danas ih ima manje od 20 000.

I ne predstavlja da je u Sarajevu ubijeno 7 428 Srba.




michiganac michiganac 17:15 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

maksa83

Mislim da smo se i Nemcima i Englezima adekvatno osvetili sa 4 godine opsade Sarajeva.


Ok cinizam, ali ipak greska u koracima Makso - to je nadasve bilo svecenje "Turcima". Ja, koliko god da se trudim da pronadjem nekakve smislene odgovore i rastumacenja (osim onih indirektnih i iskonskih o kojim pisase Andric u svojim redcima - "..gdje je ovaj svijet pun gada..") za krvave pirove koji nailaze u talasima, prevashodno u toj istocnoj Bosni (od Drine do Sarajeva), ne uspijeva mi bas.

Ali po nekakvoj hronologiji: -prvo je bilo terorisanje Srba istocne BiH u osvit WW1 (rano ljeto 1914) od strane tzv. suckorskih ceta (lokalnog muslim. 'basibozuka' i sljama), onda je nakon Cera upala srpska vojska pa je sporadicno i na brzinu provela izvjesne represalije nad Muslimanima, prije nego se opet povukla na desnu obalu Drine. I po okoncanju WW1 u mirnodopsko vrijeme bilo je maltretiranja muslim. zivlja od strane zandarmerije. Brzo je pristigao WW2, pa su prve kolektivne zrtve u istocnoj BiH bili Srbi oko Gacka i Bilece (koricka jama pocetkom juna '41.) stradale od strane onih iz Fazlagica Kule. Onda je Podrinjem krenulo potpaljivanje muslim. sela, pljackanje i terorisanje njine populacije od strane lokalnih cetnickih jedinica. Oni koji su mogli "pusku nositi" sklanjaju se dublje u Bosnu i ka Sarajevu - tu ih prikuplja i mobilise Francetic, krece u ofanzivu ka Drini na kojoj se dogadja "srpska Srebrenica" (gdje skoncase najvise oni koji nisu mogli "pusku nositi" ). Zatim slijede brutalne cetnicke odmazde nad Muslimanima oko Foce, Cajnica i u Sandzaku.
Sa trecim nastavkom krvave sage u 90-im manje-vise svi su upoznati.


Mada opsada SA kao opsada je vise proizvod prakticnih vojnih odluka uslovljena datim oklonostima. Ali bjesomucno visegodisnje granatiranje grada je vec produkt izliva frustracija/iskaljivanja bijesa prevashodno radi izdaje Juge od strane prepodobnog Alje (Srbi na svojim krvavim plecima najvecma iznesu i podare im onakvu BiH na AVNOJ-u '43. - tek iza pada Italije i Muslimani se blagovremeno i u masama prikljucuju NOP-u - a oni bi tako perfidno da im je otudje ispred nosa), a odmah iza toga i gore opisanih, pohranjenih trauma iz proslosti. Bar utoliko ja to sve pokusavam da razberem.

Pored svega toga, oba zlosrecna etnosa na BH-lokalu, ukopani u rovovima, i dalje ostaju taoci sopstvenih, dozlaboga iskrivljenih, malicioznih narativa jednih o drugima (i dalje mnogi Srbi o njima misle kao o "Turcima", dok danasnji Bosnjaci s druge strane o njima kao prljavim, dodjoskim "Vlasima" i sl.). Jednaki su u sopstvenoj gluposti i nacinu da uzasno lose, onako po difolt-u, odigravaju karte koje su bacene pred njih.


Makar samo kao sitan otklon - jedna optimisticka slicica za kraj iz drugacijeg bos. 'paralelnog univerzuma' (moj uzi zavicaj u centralno-zapadnoj BH):



jadragoljub jadragoljub 17:35 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Ali po nekakvoj hronologiji: -prvo je bilo terorisanje Srba istocne BiH u osvit WW1 (rano ljeto 1914) od strane tzv. suckorskih ceta (lokalnog muslim. 'basibozuka' i sljama), onda je nakon Cera upala srpska vojska pa je sporadicno i na brzinu provela izvjesne represalije nad Muslimanima, prije nego se opet povukla na desnu obalu Drine. I po okoncanju WW1 u mirnodopsko vrijeme bilo je maltretiranja muslim. zivlja od strane zandarmerije. Brzo je pristigao WW2, pa su prve kolektivne zrtve u istocnoj BiH bili Srbi oko Gacka i Bilece (koricka jama pocetkom juna '41.) stradale od strane onih iz Fazlagica Kule. Onda je Podrinjem krenulo potpaljivanje muslim. sela, pljackanje i terorisanje njine populacije od strane lokalnih cetnickih jedinica. Oni koji su mogli "pusku nositi" sklanjaju se dublje u Bosnu i ka Sarajevu - tu ih prikuplja i mobilise Francetic, krece u ofanzivu ka Drini na kojoj se dogadja "srpska Srebrenica" (gdje skoncase najvise oni koji nisu mogli "pusku nositi" ). Zatim slijede brutalne cetnicke odmazde nad Muslimanima oko Foce, Cajnica i u Sandzaku.
Sa trecim nastavkom krvave sage u 90-im manje-vise svi su upoznati.

najzad da saznam bar jednu verziju teproklete mržnje, ne znam dal je 'tvoja' verzija tačna ali meni je prihvatljiva, mada bi neko mogao i drugačije da postavi sam e događaje pre prvog rata. hvala ti na ovoj informaciji.
Ali bjesomucno visegodisnje granatiranje grada je vec produkt izliva frustracija/iskaljivanja bijesa
da i to, može mi se, kad ću ako ne sad, zašto-pa što da ne.

Pored svega toga, oba zlosrecna etnosa na BH-lokalu, ukopani u rovovima, i dalje ostaju taoci sopstvenih, dozlaboga iskrivljenih, malicioznih narativa jednih o drugima (i dalje mnogi Srbi o njima misle kao o "Turcima", dok danasnji Bosnjaci s druge strane o njima kao prljavim, dodjoskim "Vlasima" i sl.). Jednaki su u sopstvenoj gluposti i nacinu da uzasno lose, onako po difolt-u, odigravaju karte koje su bacene pred njih.

meni je to jasan dokaz da smo iz iste tikve izašli
kamilo_emericki kamilo_emericki 18:32 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

anonymous
kamilo_emericki
Srđan Fuchs
samo što nismo okupirali i snajperisali engleze i švabe, već našu, običnu i domaću raju.


Srdjane, kakva je ovo fotografija i sta predstavlja?


To je fotografija koja ne predstavlja da je u Sarajevu pre rata živelo 157 526 Srba, a danas ih ima manje od 20 000.

I ne predstavlja da je u Sarajevu ubijeno 7 428 Srba.





Srdjan je postavio fotografiju kao ilustraciju uz odredjeni tekst. Mene zanima njegovo vidjenje fotografije kao i objasnjenje ko smo mi koji smo snajperisali: "našu, običnu i domaću raju". Ko je nasa, domaca i obicna raja i imali nekakvu predstavu kakvo je tumacenje ove postavljene fotografije u raznim sredinama.
michiganac michiganac 18:44 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

mada bi neko mogao i drugačije da postavi sam e događaje pre prvog rata.


Pa evo, recimo, jedna smjela pretpostavka o Bosni prije nego su u nju ujahali K&K-ovci 1878 neposredno iza velikog ustanka protiv osmanske vlasti u njoj 1876-78 (paralelno, dakle, sa srpsko-turskim ratovima desno od Drine) od strane najvecma Srba (mada bila je i nekolicina Hrvata): - u tom ustanku npr. nije bilo sistematskih odmazdi nad srpskim civilima, stavise niti nad porodicama ustanickih vodja.

Razlog: -sve se desavalo u neposrednom dvoristu istruljene, krajnje oslabljene imperije, odmah 'ispod prozora' industrijske, zahuktale Evrope (AU i Italije koje su i obilno potpomagale ustanike). Da se krenulo sa civilnim odmazdama, bilo bi ekspresno i opravdano 'cap-carap' teritorije pod turskom upravom na Balkanu. Medjutim, svi balkanski uspjesi hriscana od 1876 inkluzivno sa oslobadjanjem u balkanskim ratovima 1913-14, najgrdnije su post-festum "naplaceni" u maloazijskim zabitima preko ledja unesrecenih Jermena u WW1, daleko od okulara evropskog civiliz. kruga.

Da je poredak stvari tog vremena drugaciji bio, ne sumnjam da bi Srbalji vec onda nagrabusili sl. Jermenima (ili se naravno ne bi ni drznuli da se dignu na oruzje). Nadalje, muslimani BiH pod AU-vlascu su vremenom do WW1 takodje postali taoci njihove "frankovacko"-imperijalne politike koja ih je okrenula netom protiv Srba.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:21 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

anonymous


To je fotografija koja ne predstavlja da je u Sarajevu pre rata živelo 157 526 Srba, a danas ih ima manje od 20 000.

I ne predstavlja da je u Sarajevu ubijeno 7 428 Srba.


Вечан помен и мир свим страдалим Сарајлијама. Ти помињеш жртве када ти треба крв, преко грбаче комуниста и демократа, са фашистима да дођу анархисти на власт, са све Фирером. Протототалитаран, одувек био.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:23 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

maksa83
Da tebe boli tuki doista za ismanipulisane srpske borce od strane - tebi sličnih - morbidnih i krvožednih totalitarnih "umova"; ne bi ti svako nesrpski bio Daešov borac.


Wut?!

Сложен алгоритам осећања. Не капирате то, ви математичари.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:43 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

kamilo_emericki

Srdjan je postavio fotografiju kao ilustraciju uz odredjeni tekst. Mene zanima njegovo vidjenje fotografije kao i objasnjenje ko smo mi koji smo snajperisali: "našu, običnu i domaću raju". Ko je nasa, domaca i obicna raja i imali nekakvu predstavu kakvo je tumacenje ove postavljene fotografije u raznim sredinama.


Снајперисали смо људе у њиховим спаваћим собама. Тату мог друга, Србина и Сарајлију, су ликвидирали јер није хтео да спроведе наредбу да се пуца по цивилима.

ПС. Нема оца? Нема га јер је "стока балијска." Официр човек, достојанствен, као мој деда 1941. Није чудо да су ове Сарајлије другосрбијанци данас.


milisav68 milisav68 19:51 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

michiganac
Da je poredak stvari tog vremena drugaciji bio, ne sumnjam da bi Srbalji vec onda nagrabusili sl. Jermenima (ili se naravno ne bi ni drznuli da se dignu na oruzje).

Zaboravljaš na rusko-turske ratove.

Takođe, prvi ustanak je propao zbog napada Napoleona na Rusiju, pa su nam balije izbosne (pored ostalih) jebale majku 1813.

Vuče se to odavno, i svako je koristio priliku da se sveti.
kamilo_emericki kamilo_emericki 21:48 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Srđan Fuchs


Снајперисали смо људе у њиховим спаваћим собама.

Srdjane, kako spavate ti i tvoje kolege snajperisti?
Kad si vec tu, kao predstavnik snajperskog miljea, imas li kakvu informaciju ko ubi snajperom Boska i Admiru sarajevske Romea i Juliju?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:51 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

не знам о чему говориш, у свом цинизму. ја сам болничар, узгред, нисам снајпер. гледам бошка обрадовића шта прича на утиску, бтв. битнија тема тренутна, како скинути курве и прасад снс-а.
kamilo_emericki kamilo_emericki 22:49 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Srđan Fuchs
не знам о чему говориш, у свом цинизму. ја сам болничар, узгред, нисам снајпер. гледам бошка обрадовића шта прича на утиску, бтв. битнија тема тренутна, како скинути курве и прасад снс-а.

1.Slazem se da je bitnija tema kako promijeniti trenutnu vlast u Srbiji i tu vam zelim puno uspijeha.
2.Moj komentar se odnosi na recenicu koju si ti napisao i koju sam kopirao iz tvog komentara. Procitaj ponovo sta si napisao.
I da, za cinike kazu da su ljudi koji govore istinu bez uljepsavanja.
pape92 pape92 22:52 07.04.2019

Re: nepopularno mišljenje

Ја ту синтагму не стављам под наводнике.

Није ваљда срамота бити Србин?


Ništa više nego što su navodnici oznaka za nešto sramotno. Svi smo bezbroj puta čuli tu sintagmu. Kao i u Hrvatskoj "mi, Hrvati", ili u Nemačkoj "mi, Nemci" itd, ne mislim da je to nešto izuzetno, ali oslikava posebni plemenski instikt. Sam sam je nekoliko puta čuo od ćaletovog kuma, Mađara, uvek u prilikama kada se povede razgovor o nepravdama koje su nanosili "nama Srbima". Tačno u kontekstu u kojem se i ovde govori. Često sam to čuo i od Roma, i opet kad se pominje međunarodna nepravda, ili eventualno nekakva nazovi nacionalna osobina tipa inat. Tako da to "mi Srbi" ima šire značenje od onog o izjašnjavanju nacionalne pripadnosti. Nisam je slučajno nazvao sintagmom, niti sam je omaškom stavio u navodnike.

Što se tiče glavne note mog komentara, ostaje da se složimo da se ne slažemo. Smatram očiglednim da se ne radi o pukom pamćenju (istorija se naravno mora znati) koje služi tome da bi bili pametniji sledeći put. Očiglednim kako iz onoga što se već dogodilo, gde je tu veću pamet teško uočiti, a osvetoljubivost lako, tako i iz tona kojim se dan-danas prošli događaji pominju. Primeri. I sam si primetio da imaš osećaj da je NATO bombardovanje bilo juče, a da nije tako bilo šezdesetih/sedamdesetih u odnosu na Drugi Svetski rat. Ili sledeći: od devedestih, mnogo pre NATO bombardovanja, se savezničko bombardovanje Beograda i Srbije (pri čemu je bombardovanje Maribora, Zadra itd bilo mnogo intezivnije), stavlja u istu ravan sa nemačkim, što je daleko od istine, kako po nameri, tako i po posledicama. Najžalosniji je, kod svih strana: “nas Srba”, “nas Hrvata” itd, masovan (neću reći većinski) nedostatak volje i želje za (neću reći pomirenjem) normalnim suživotom. Po meni, to je čekanje na naplatu. Uostalom, ne po meni, nisam ja taj koji je otkrio tu činjenicu, nego Andrić, tačnije on ju je elaborirao. Mada je ona toliko pred nosom da je nije potrebno braniti autoritetom Andrića. Možemo se jedino nadati da je onih poput jednog od komentatora, koji je napisao da nije osvetoljubiv, više od onih koji jesu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana