Ima jedna stvar koju ti niko ne kaže kada postaješ roditelj, a to je da polako stavljaš čačkalice na oči i spavaš što manje.
Nama je trka za san počela, onog trenutka kada nam se rodilo dete. Sam porođaj je bio komplikovan, te je i moja Maki dobila silne povrede tokom njega,zbog čega su joj prognozirali invaliditet desne ruke, probleme sa vratom, sa obe noge. Hvala Bogu i lekarima, sada je sve dobro.
Međutim, mi smo znali da će joj oporavak biti težak, a ona je krenula na terapije od šestog dana i to zahvaljujući doktorki Ljiljani Maksimović, koja nas je uputila na prave lekare u Tiršovoj.
Usled grčeva koji su trajali do njenih godinu dana, svakodnevnih terapija,trauma usred porođaja koji je trajao skoro 22. sata, mog pevanja, jako je slabo spavala.
Ni dan danas ne znam kako smo uspeli da skupimo novac i na koji način sam dobila snagu da počnem da vežbam nedelju dana posle porođaja, ali znala sam da mojoj “veknici” treba pomoć i da smo mi jedini koji joj možemo pomoći.
Kako nam je ko dolazio u posetu, baba ili tetka servis, preuzimao je Maki na tih sat, dva dok nas dvoje, polunesvešćeni ležimo u sobi.
Naš najveći strah je bio da zaspi kod babe na grudima dok joj peva pesmicu, “Lolo, Lolo ko te ne bi volo, i Lilice, Lilice, bakina devojčice”.
Moja mama je dolazila kada smo imali probe i koncerte da čuva Maki, jer nam je trebao novac za lečenje, tada mi nismo spavali,već smo vežbali, ali je ona spavala kao top na babinim grudima, a sa njom u polusedecem položaju i moja mama.
Nas dvoje bismo ušli u dnevni boravak, posle probe, a ona “veknica”, bi ispustila takav krik, od kojeg bi se postidele najsnažnije životinje u potrazi za hranom.
Moja mama bi mi je dala, gunđajući kako je dovoljno ne dojim, a moja “veknica”, je od majčinog mleka utrostručila kilažu do 7 meseca. S obzirom da sam imala mleka i za neonatologiju zdušno sam ga delila.
Jednom prilikom tu negde oko njenog 8 meseca i 12 kg imala sam probu u Narodnom pozorištu sa mojim pijanistom Glebom. Ja sam je držala u rukama i stajala, jer ukoliko bih sela, ona bi počinjala da plače. U jednom trenutku, moja koleginica mi kaže da joj dam Maki da je pričuva,dok pevam, jer ja više ruke nisam osećala. Polako joj predajem moje zlato, a ona istog trenutka počinje da plače da sam mislila da će krov da se sruši od silnih decibela, koje tako malo biće proizvodi.
Moj pijanista progovori: “Slađana, daj joj dete, vidiš da je razbuđuješ”. Od tada sam nekako dobila jake bicepse, jer držati 12 kg tek tako nije lako, a moj pijanista Gleb je dobio divnu publiku.
Svako uspavljivanje je započinjalo sa babinim pesmicama, koje sam morala da naučim da pevam, jer niko živ te tekstove pre nije znao, a vala ni melodiju. I sve bi bilo dobro, da buđenje nije bilo negde oko 00 i trajalo do 7, 8 ujutru. Tada bi nastupila klepetala na radio stanici "Slovoljubve", praćena crkvenom muzikom, jer ja više glasa za pevanje u to vreme nisam imala.
Moja “veknica” bi oko 6, 7. ujutru zaspala blaženim snom, a nas dvoje bismo nastavljali posle neprespavane noći svakodnevne aktivnosti da ispunjavamo sa čačkalicama na očima.
Kada vam u upustvu za decu kažu da bebe spavaju sve vreme, ne verujte im. Moj suprug je pročitao tu prvu rečenicu i knjigu spakovao na tavan.
Ja ne znam ni sada kako je bilo mojoj mami sa nas tri i kada je i da li je uopšte spavala, ali ona i moja svekrva zajedno su zaista zbog sve dece koju su izrađale heroji za mene, a naše babe, prababe, čukun babe su super heroji.
Sada zaspi pored mene, ušuška se, a onda se ja iskradem i zbrišem u sobu… i posle svih godina, budi se nocu tako što se prodere “mama”, uleti krevet, legne mi na grudi i čvrsto spava, a ja do jutra brojim ovce, a onda stavljam čačkalice i krećem na posao.
Trka za san traje, samo se pitam kako ću preživeti njene izlaske?
Suprug mi kaže da ću biti teža od moje majke, a ja se pripremam, pa kom opanci, kom obojci, ali ja čačkalica imam. Snabdela sam se za celi život.