Kultura| Literatura

Pobunjeni žiri ili slično se sličnom raduje

amika RSS / 12.01.2019. u 21:34

ПОБУЊЕНИ ЖИРИ ИЛИ СЛИЧНО СЕ СЛИЧНОМ РАДУЈЕ

 Романи "Прекасно" Бранке Криловић, "Одустајање" Јелене Ленголд, "Ухвати зеца" Лане Басташић, "Десети живот" Саше Савановић, "Заблуда Светог Себастијана" Владимира Табашевића и "Београдски трио" Горана Марковића такмиче се за 65. награду недељника НИН за књижевност, саопштио је тај недељник.

svi-5c3889b5def97.jpg 

У најужем избору за награду налазе се и три романа првенца која су написале жене. То говори о извесном померању на књижевној сцени, те о писању ауторки које постаје све видљивије и које може донети иновације и на нивоу тема и поетика, што је годинама изостајало

Од две стотине романа приспелих на Нинов конкурс, тридесет и један нашао се у ширем избору. Тај тзв. први пресек романа служи како би се из мноштва продукције ипак издвојили они романи који се могу сматрати уметнички релевантним. Шири избор су, ипак, обележиле две одлуке жирија. Једна, да се из тог круга изостави најновији роман Последњи аргонаут Александра Гаталице, који је био добитник ове награде 2012. године, оправдана је. Наиме, у питању је слабије дело него ауторска амбиција из које је настало. Друга, да се из овог круга изостави роман Светлане Слапшак Школа за деликатне љубавнике, и поред његових извесних недостатака, чини се неправедном. И то највише због оригиналног избора теме, тј. приказа друштава реалсоцијализма из перспективе Грчке седамдесетих година. То овај роман чини барем толико заокруженим и вредним да се нађе на листи са другим историјским романима, од којих су се неки нашли и у ужем избору, попут Помора и страха Вулета Журића, Великог јуриша Слободана Владушића и романа Београдски трио Горана Марковића.

Већи број коректно написаних романа резултовао је тиме да у ужи круг уђе чак дванаест наслова. Међутим, и у овом кругу жири је изоставио романе Бојана Бабића Yахоо, Марије Павловић 24 и Јелене Пилиповић Дивотнице...

Нађа Бобичић

http://www.politika.rs/scc/clanak/420064/Kultura/Istorija-i-izazovi-milenijalaca

 

Текст Нађе Бобичић је много дужи и даје критичкр коментаре од по неколико пасуса о свих шест изабраних и још бар десетак романа познатијих писаца. По тону и приступу он је најближи оном што Нађа Бобичић тренутно ради:

 

Od 2014. sa grupom 'Pobunjene čitateljke' uređuje portal za književnu kritiku

 

Ако вас интересује српска књижевност свакако га нађите и прочитајте – то је ретка, најређа књижевна критика без заштитних и белих рукавица, оних до лаката.

Осим романа "Десети живот" Саше Савановић, која пише о савременом Београду, све остало су већ виђене, испричане препричане, ближе или даље приче.

Навијам за Сашу, а награду ће вероватно добити Јелена Ленголд,  искусна и добра  књижевница којој је ово први роман (после много приповедака и више награда и којој се не може порећи политичка коректност) која пише о детињству, одрастању, зрелости, или нешто тако, чуће се већ...

Изгледа да је жири одбацио све рутинске романе, и многих познатих и утицајних писаца. Побуњени жири, надајмо се, али остаје утисак да је радио по систему „слично се сличном радује“ па отуд толико првих романа у избору. Можда није могао боље?

Не знам шта ми би да ипак поставим овај текст, али нека, ако може „побуњени жири“ да греши, могу и ја...



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 00:20 13.01.2019

ка исчеку 65ом

Ако вас интересује српска књижевност

Нација је ....... у исчеку
за Одлуку не баш лаку,
(та ми Радња наликује
цицамаце пазару у џаку)
amika amika 08:41 13.01.2019

Re: ка исчеку 65ом

Черевићан
цицамаце пазару у џаку)


И критичари - а чланови жирија су професори, књижевници, новинари, преводиоци па и критичари - омеђени су својим схватањима књижевности, "џаком" у коме се и сами налазе. Најпре ће прихватити оно што је у "њиховом џаку", то је њихов обзору виђења добре књижевности. Остало је "смеће" написа један од њих и осрамоти се. Можда је незрело, префорсирано, почетничко, недорађено, "физиолошко" и психолошко пражњење, али није смеће, свакако.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:29 13.01.2019

Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Znači na konkurs za ovogodišnju NIN-ovu nagradu je prispelo 200 romana, pa je posle prve selekcije u širem izboru ostalo 31, a zatim u najužem 6 romana.

Čitaju li svi članovi žirija sve romane koji su prijavljeni na konkurs?
Ako čitaju kako su uspeli da pročitaju svih 200 romana za kratko vreme?
Ako ne čitaju sve romane, ko i po kom kriterijumu pravi prvu selekciju?
Da li su svi članovi pročitali bar onih 31 u širem izboru?

Pitam zato što poznajem dugogogodišnjeg člana žirija za jednu drugu književnu nagradu, također za roman, koji mi pričao kako je, svojevremeno, u tom žiriju bio "neki ludak" koji je pročitao sve prispele romane.
amika amika 08:48 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Vojislav Stojković

Čitaju li svi članovi žirija sve romane koji su prijavljeni na konkurs?
Ako čitaju kako su uspeli da pročitaju svih 200 romana za kratko vreme?
Ako ne čitaju sve romane, ko i po kom kriterijumu pravi prvu selekciju?
Da li su svi članovi pročitali bar onih 31 u širem izboru?

Pitam zato što poznajem dugogogodišnjeg člana žirija za jednu drugu književnu nagradu, također za roman, koji mi pričao kako je, svojevremeno, u tom žiriju bio "neki ludak" koji je pročitao sve prispele romane.


Колико ја знам чита се првих 20 - 30 страна, прелиста ту и тамо и одлаже на гомиле:
прочитати до краја или
не читати више, није добро.
Као што бирате књиге у књижари. Најчешће је то довољно за прву процену, али је проблем други - шта је за тог критичара добра књига, колико је оптерећен својим стиловима и поступцима, тражи ли слично своме или је заиста књижевни критичар широког профила?
nsarski nsarski 09:01 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Најчешће је то довољно за прву процену, али је проблем други - шта је за тог критичара добра књига, колико је оптерећен својим стиловима и поступцима, тражи ли слично своме или је заиста књижевни критичар широког профила?


"Prošao sam ceo svet i video mnoge spomenike pesnicima i piscima, ali nisam video nijedan spomenik kritičaru!" - zaboravih ko je to rekao, a ko se seća neka me podseti.

(Istina, ja znam za jedan spomenik kritičaru, ali to je druga priča).
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:07 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Nema spomenika kritičarima?!?
Ništa čudno.
nsarski nsarski 09:12 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Vojislav Stojković
Nema spomenika kritičarima?!?
Ništa čudno.


Ako znaš za neki, ti javi. Ja ne znam, sem za taj jedan koji sam pomenuo.
amika amika 09:14 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

nsarski

"Prošao sam ceo svet i video mnoge spomenike pesnicima i piscima, ali nisam video nijedan spomenik kritičaru!" - zaboravih ko je to rekao, a ko se seća neka me podseti.

(Istina, ja znam za jedan spomenik kritičaru, ali to je druga priča).


Јован Скерлић - биста -



а остали су добијали спомен плоче, или остајали фусноте у делима других критичара
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:15 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

nsarski
Vojislav Stojković
Nema spomenika kritičarima?!?
Ništa čudno.

Ako znaš za neki, ti javi. Ja ne znam, sem za taj jedan koji sam pomenuo.


Naravno da znam - nadgrobni spomenici.
nsarski nsarski 09:18 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Јован Скерлић а остали су добијали спомен плоче, или остајали фусноте у делима других критичара


Dobro, on jeste značajan za Srbe, ali možeš li da zamisliš da spomenik dobije Žak Derida ili F.R. Leavis ili neki sličan lik?
amika amika 09:24 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

nsarski
Јован Скерлић а остали су добијали спомен плоче, или остајали фусноте у делима других критичара


Dobro, on jeste značajan za Srbe, ali možeš li da zamisliš da spomenik dobije Žak Derida ili F.R. Leavis ili neki sličan lik?


Предлажем споменик НИН-ов жири, нешто као она група Моша Пијаде пред Шуматовцем. Да добитници положе цвеће, а остали трње.
antioksidant antioksidant 12:41 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

nsarski
Јован Скерлић а остали су добијали спомен плоче, или остајали фусноте у делима других критичара


Dobro, on jeste značajan za Srbe, ali možeš li da zamisliš da spomenik dobije Žak Derida ili F.R. Leavis ili neki sličan lik?

marsel rajh-ranicki mozda ima spomenik
softelectronics_e softelectronics_e 14:54 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Vojislav Stojković

...
Čitaju li svi članovi žirija sve romane koji su prijavljeni na konkurs?
Ako čitaju kako su uspeli da pročitaju svih 200 romana za kratko vreme?
Ako ne čitaju sve romane, ko i po kom kriterijumu pravi prvu selekciju?
Da li su svi članovi pročitali bar onih 31 u širem izboru?
...

Ko da pročita toliko knjiga - i to 'sa razumevanjem'.
U zavisnosti od sastava žirija, može se unapred znati ko će biti dobitnik.
Nije valjda da iko misli da će žiri u kome bi bio Goran Marković (i, pretpostavljam, njemu slični - ne mislim sada kada je kandidat za nagradu, ali već kada je navedeno njegovo ime) dati nagradu, npr. Siniši Kovačeviću ili, pak, Matiji Bećkoviću.
Ovde se izvinjavam (i izdvajam) Jelenu Lengold - a ostale ni ne poznajem - rekao sam hipotetički.
Dovoljno je, samo, znati trenutnu političku orjenataciju nagradodavca, tj. NIN-a.
amika amika 15:24 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

antioksidant
nsarski
Јован Скерлић а остали су добијали спомен плоче, или остајали фусноте у делима других критичара


marsel rajh-ranicki mozda ima spomenik


Мали бог или папа немачке књижевности. добиће споменик кад нестану генерације које је критиковао.
amika amika 15:26 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Ovde se izvinjavam (i izdvajam) Jelenu Lengold - a ostale ni ne poznajem - rekao sam hipotetički.
Dovoljno je, samo, znati trenutnu političku orjenataciju nagradodavca, tj. NIN-a.


Знаћемо сутра у ово доба...

Tamara Krstić, Branko Kukić, Ivan Milenković, Marjan Čakarević i Zoran Paunović (predsednik) će ime dobitnika NIN-ove nagrade saopštiti u ponedeljak, 14. januara 2019, oko podneva na konferenciji za novinare u Dorćol placu, a priznanje će biti uručeno nedelju dana kasnije u Jugoslovenskoj kinoteci.

Pokrovitelji NIN-ove nagrade su Sberbank, GO Stari grad, kao i jedna domaća i jedna strana kompanija koje žele da ostanu anonimne.
nsarski nsarski 23:19 13.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

Vojislav Stojković
nsarski
Vojislav Stojković
Nema spomenika kritičarima?!?
Ništa čudno.

Ako znaš za neki, ti javi. Ja ne znam, sem za taj jedan koji sam pomenuo.


Naravno da znam - nadgrobni spomenici.



Dobro, ti nadgrobni spomenici se ne računaju. Ni spomen ploče. Govorim o javnim spomenicima. Evo ga taj jedan, kritičaru kod koga sam ja malo nekad studirao, da preciznije prikažem na šta mislim. Ovaj je postavljen ispred biblioteke na kampusu univerziteta u Torontu.

amika amika 05:05 14.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

ispred biblioteke na kampusu univerziteta u Torontu.


Маршал Меклуан? - Marshall McLuhan
nsarski nsarski 07:24 14.01.2019

Re: Čita li žiri sve romane koji konkurišu?

amika
ispred biblioteke na kampusu univerziteta u Torontu.


Маршал Меклуан? - Marshall McLuhan


Ne, Mekluan je bio pokojni mnogo pre nego što sam u Toronto stigao. Ovo je N. Frye.
veselica veselica 18:38 13.01.2019

samo je goran falio :(

Ovih dana naletela na, po meni, super tvit:

I think it's a good idea for The Oscars to have no host. No guests and no cameras would be good too. Just tweet the name of winner for anyone who still gives a fuck.





E pa tako nekako, i još gore, mislim o NIN-u i njegovoj književnoj nagradi.
softelectronics_e softelectronics_e 20:12 13.01.2019

Re: samo je goran falio :(

veselica
Ovih dana naletela na, po meni, super tvit:

I think it's a good idea for The Oscars to have no host. No guests and no cameras would be good too. Just tweet the name of winner for anyone who still gives a fuck.





E pa tako nekako, i još gore, mislim o NIN-u i njegovoj književnoj nagradi.

Сагласан !
amika amika 20:23 13.01.2019

Re: samo je goran falio :(

veselica


E pa tako nekako, i još gore, mislim o NIN-u i njegovoj književnoj nagradi.


Књижевност је поприлично девалвирана, а НИН-ова награда је један од одраза. Маркетинг је преузео улогу књижевне критике - добро је оно што се добро продаје.
amika amika 20:26 13.01.2019

Re: samo je goran falio :(

softelectronics_e
veselica

Сагласан !


Мало Пељевина, што да не?

КЊИЖЕВНОСТ И КАМИОНЏИЈА

А шта је онда књижевност?
- Па, на пример, Марсел Пруст. Или Џемс Џојс.
- Џојс? - упита он примичући се. - Онај што је написао Уликса? Пробао сам да читам. Досадно. Ако ћемо право, уопште не схватам зашто су потребне такве књиге.
- Како то мислиш?
- Па тог Уликса нико не чита. Три човека су га прочитала и онда целог живота од тог живе - пишу чланке, иду на конференције. А нико други то није савладао.
- Знаш шта - рекох, бацајући Вукодлаке на под. - Вредност књиге не одређује то колико ће људи да је прочита. Генијалност Мона Лизе не зависи од тога колико посетилаца прође поред ње током године. Највеће књиге имају мало читалаца, зато што њихово читање захтева напор. Али управо због тог напора рађа се естетски ефекат. Књижевни фаст-фуд никад ти неће подарити нешто слично.
- Једном сам те већ замолио, говори једноставније...
- Сасвим једноставно могу да кажем овако. Замисли, рецимо, да си камионџија. Књиге које читаш су као сапутници које примаш у кабину. Ако примаш културне и умне људе - и ти ћеш уз њих постати паметнији. Ако будеш возио будале - и сам ћеш постати будала. Задовољавати се детективским романима - то је... то је као возити полуписмену проститутку ради фелација.
Виктор Пељевин: Света књига вукодлака
РЕЧИ ЗА ПАМЋЕЊЕ на www.amika.rs
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 01:29 14.01.2019

Re: samo je goran falio :(

Da nastavimo:
Kamiondžija posluša savet i u kabinu prima samo umne ljude kao saputnike. Sedne tako jedan vrlo uman u njegovu kabinu i započnu razgovor. Umni saputik govori svojim vrlo umnim jezikom a kamiondžija ga ič ne razume. Da li je kamiondžija postao pametniji?

Hoću da kažem: Veliki pisci svoja dela pišu razumljivim jezikom za buduće čitaoce.
Da li je tako pisao Džojs? Koliko je ljudi pročitalo "Fineganovo bdenje", a koliko je onih koji su pročitali i razumelo to delo?

Nedavno je preminuo Amos Oz i zato ga uzimam kao primer. Taj umni čovek je pisao razumljivim jezikom za sve čitaoce, a napisao je velika dela. Upravo zato je bio veliki pisac.
amika amika 05:44 14.01.2019

Re: samo je goran falio :(

Hoću da kažem: Veliki pisci svoja dela pišu razumljivim jezikom za buduće čitaoce.
Da li je tako pisao Džojs? Koliko je ljudi pročitalo "Fineganovo bdenje", a koliko je onih koji su pročitali i razumelo to delo?


Има дела која нас превазилазе. Ја сам Уликса два пута почињао, и тек трећи пут већим делом прочитао. Импресионирао ме је посебан стил сваког поглавља, са чак три наративна поступка писања. Он наглашава неопходност виђења ствари и догађаја из више углова самих ликова а не само из једног гледишта писца, затим поређења са Одисејем (кога то занима), еротски ток свести на крају романа... За своје време има бројне иновације, већина још важи као модеран поступак.

nsarski nsarski 07:34 14.01.2019

Re: samo je goran falio :(

Da li je tako pisao Džojs? Koliko je ljudi pročitalo "Fineganovo bdenje", a koliko je onih koji su pročitali i razumelo to delo?


Koliko znam, "Finegana" s razumevanjem nije "pročitao" niko, osim možda W. Y. Tindall (dobro, možda i S. Beket) koji je toliko bio ponosan na taj svoj uspeh da je studentima posle decenijama držao predavanja o tome, i napisao knjigu



OK, malo se šalim, ali nije previše daleko od istine.

Da, i gore pomenuti Makluan koji tvrdi da razume šta kažu "grmljavine" u "Fineganovom bdenju".
amika amika 09:57 14.01.2019

Re: samo je goran falio :(

nsarski

Koliko znam, "Finegana" s razumevanjem nije "pročitao" niko, osim možda W. Y. Tindall (dobro, možda i S. Beket) koji je toliko bio ponosan na taj svoj uspeh da je studentima posle decenijama držao predavanja o tome, i napisao knjigu


Финеганово бдење (буђење? је Sinestezija smisaonih, zvučnih i vizuelnih aspekata

Овде има више о томе, и то изгледа од председника НИН-овог жирија... <<< LINK
nsarski nsarski 10:57 14.01.2019

Re: samo je goran falio :(

Финеганово бдење (буђење? је Sinestezija smisaonih, zvučnih i vizuelnih aspekata

Овде има више о томе, и то изгледа од председника НИН-овог жирија... <<< LINK


Za sada, koliko znam, postoji prevod FB na deset jezika, uključujući kineski, poljski, francuski...drugi se nisu usuđivali. I skoro svakome je bilo potrebno jače od decenije da dovrše projekat. Ovaj naš junoša je veliki zalogaj zagrizao. Videćemo...
veselica veselica 15:41 14.01.2019

Re: samo je goran falio :(

Ovaj naš junoša je veliki zalogaj zagrizao.


Junosa bas i nije.
Nego, ko je dobio nagradu?

edit

Sad videla. Podeljen ziri.
Izvisile dame.
softelectronics_e softelectronics_e 18:10 14.01.2019

Re: samo je goran falio :(

Vojislav Stojković
Da nastavimo:
Kamiondžija posluša savet i u kabinu prima samo umne ljude kao saputnike. Sedne tako jedan vrlo uman u njegovu kabinu i započnu razgovor. Umni saputik govori svojim vrlo umnim jezikom a kamiondžija ga ič ne razume. Da li je kamiondžija postao pametniji?

Hoću da kažem: Veliki pisci svoja dela pišu razumljivim jezikom za buduće čitaoce.
Da li je tako pisao Džojs? Koliko je ljudi pročitalo "Fineganovo bdenje", a koliko je onih koji su pročitali i razumelo to delo?

Nedavno je preminuo Amos Oz i zato ga uzimam kao primer. Taj umni čovek je pisao razumljivim jezikom za sve čitaoce, a napisao je velika dela. Upravo zato je bio veliki pisac.

Upravo kako i ja pišem.
amika amika 18:11 14.01.2019

Владимир Табашевић

Овогодишњи добитник Нинове награде је Владимир Табашевић, за роман "Заблуде Светог Себастијана" у издању Лагуне.

Владимир Табашевић је рођен 1986. у Мостару под пуним именом Бошњак Табашевић Владимир. Студирао је филозофију у Београду. Оснивач је и један од уредника интернет часописа Презупч, који се бави питањем класних односа у друштву.

Књизи, која за подтекст има причу о Светом Себастијану, проблематизује се феномен жртве и заблуде о њој, између осталог, кроз причу о рату деведесетих на просторима бивше Југославије, али и о савременим заблудама у којима се сећања непрестано преображавају. Јунаци његове књиге су, вели аутор, Језик и друг Сећање...

Добитник је регионалне награде за причу "Рат", у оквиру Бибер фестивала и награде "Мирко Ковач" за најбољу књигу младог аутора.



Свети Севастијан <<< ЛИНК
amika amika 20:30 14.01.2019

Приказ награђеног романа, 16. децембра

Ovenčan nagradom Mirko Kovač za prvenac Tiho teče Misisipi i proklamovan u novi glas srpske književnosti, Tabašević se obreo u nezahvalnoj situaciji. Na sreću, u trećem romanu je ostao dosledan sebi. Štaviše, još dosledniji nego ranije.
Zabluda nadrasta prethodna dva romana. Tok Misisipija, u kome se iskustvo rata prelama kroz dečju svest, Zabluda odvodi korak dalje, prikazujući mehanizme obrazovanja dečje prizme. Priča Denija, glavnog junaka Misisipija, nalikuje Dinovoj u Zabludi. Ali, za razliku od pitke Denijeve perspektive, u Zabludi retrospektivni oblik pripovedanja magli granicu između naratora i junaka, ne bi li je, u vrtlogu afekcija i metafora, sasvim zbrisao i slio u jedinstveni glas.

Posredi je ideja da se kroz sećanje ispripoveda stvaranje sećanja, set momenata inicijacije u jezik (i ježenje), u uslovima kada se jezikom ovladava u tragikom obeleženom detinjstvu. Posveta romana – „Nama, koji smo učili maternji jezik za vreme rata, često bez matere, ježili se“ – javlja se iznova na specifičnim mestima. Ona služi da uveže sve aktere romana i njegove recepcije (autor, narator, junak, čitalac, kritičar...) i da ih podseća o čemu je reč – jeziku, svesti, sećanju i kontekstu.

Dino priča priču o svesti kao „sećanju na sebe samog", a to može delovati kao nemoguća misija. Ipak, upravo je taj paradoks noseća tema romana. Sećanje je fluidna kategorija, iznutra rastuća, podložna filterima, sklona negaciji i odbrambenim mehanizmima. Sećanje se uvek domišlja, i tako samo sebe rekonstituiše – postajući istovremeno lažno koliko i nužno. Zato i pripovedanje o trenutku stvaranja svesti ima za ishodište ne očekivani tok već krivotok svesti.
Tabašević krivotok komplikuje uvođenjem ludila u narativ. Dinovo iskliznuće u mentalno rastrojstvo na putu ka majčinom grobu usložnjavanja komponentе njegovog rastrzanog glasa. Ono nudi dodatanu iznijansiranost pripovedanja. Agramatičkim pasažima jurodivog pripovedača/junaka krivotok svesti stvara jedan krivi tok svesti. U ovom iskliznuću nastaje Karlo, Dinovo sećanje na sebe samog.

Eksperimentalni nivo romana ne iscrpljuje se samo u pogledu granica književnog jezika i pripovedačkog izraza, već i jezika uopšte. Reči u romanu odupiru se formalizmima i neukalupljive su u svakodnevnu jednoznačnost. „Obaška“ je tome primer. U detinjstvu je Dino čuje u specifičnoj situaciji i ona ostaje obeležena smislom koji je zadobila trenutkom kada se pred junakom ukazala. Stoga će jedino iz tog, vlastitog sistema moći da crpi značenje. Zato „obaška“ može da „miluje, neguje, nosi ukosnice“ i da liči na pudlice odbegle gazdi.

„Mašala“ – istom logikom – više nije usklik dugo očekivanog olakšanja, već „jedna vruća [ispovraćana] banana“, u čiju slavu ju je majka izgovorila. U jezičkom sistemu junaka ona ostaje ispražnjena od značenja. Zato Karlo može da kaže „Desio se rat. Mašala.“ – a da to mašala ostane bez svoje osnovne semantičke funkcije. Ono značenje nalazi u tome što ga za junaka nema. Desio se rat, ništa. „Pogodiće most, mašala, ihaha, kakvom raketom.“ Pogodiće most, ništa, ihaha, kakvom raketom.

Jezik je u Tabaševićevim romanima mnogo više od pukog baratanja rečima. Jezički činovi imaju svoje učinke i nije slučajno da se jezik uči u kući zvanoj Ludvig – omaž Vitgenštajnu, prostoru tišine, bez smisla. Ta kuća je nepregledna, ali je prazna. U nju treba da stupi Dino, a ulazak predstavlja čin iniciranja u simbolički poredak. Njenih „četiri hiljade metara“ praznine treba popuniti značenjima. Na Ludvig-kuću budu osuti meci, srpski meci. I te metke treba shvatiti simbolički, kao (nasilnu) penetraciju jezika. Maternjeg, jer je, na koncu, Dinova majka srpkinja. Zato je ovaj roman posvećen i onima koji se jezikom bave.
Tabašević prikazuje stasavanje tog i takvog jezika, nasilne inicijacije u jezičke kodove i specifična dečija (de)kodiranja. Životinja ima toliko da je moguće od romana napraviti album „Životinjskog carstva“, ultimativne čokoladice i zbirke detinjstva. Gusenica, svitac, hrčak, doberman, samojed, šišmiš... Na svakoj stranici detinjstva, u romanu stoji pedantno nalepljena životinja.

U moru životinja ističe se petao zvani Ovca. Junaka to dovodi u zabludu. Da li to jezik laže? Kako je moguće da imenujemo petla ovcom? Taj prvoimenovani petao će završiti u čorbi. Petao Ovca kusaće se za porodičnom trpezom kao supa. I baš tada, za sofrom, dečak kreće sa učenjem jezika ljudi. Ako je ulazak u kuću Ludvig bila inicijacija junaka u jezik, klanje petla Ovce je inicijacija junaka u svet. Za porodičnim stolom, s Ovcom na trpezi, Dino će istovremeno pokusati zablude sveta i postati njihov zarobljenik.

Epizoda s petlom oslikava umešnost začudnog konstruisanja motivacije junaka. Detalji ulaze u tekst sporedno, na mala vrata, neopaženi. I ukoliko se čitaocu isprva učini da nemaju svoje mesto u tekstu, da ga brzo gube, uvek se spektakularno vrate na velika vrata u igru, dodatno oneobičeni, uspevajući da se uklope u logički sistem romana. Pisac tako demonstrira da vlada zahtevnom, ali zavodljivom, tehnikom izgradnje i zaključavanja slike.

Tabašević po treći put piše priču o odrastanju. Svaka je bogatija i razigranija od prethodne... Ona traži – sasvim narcistički – potpunu i skupu predanost tekstu. Tabaševićeva poetika ispostavlja radikalne zahteve i pred čitaoce i pred kritičare. Jedan od najradikalnijih je da sve ključeve treba tražiti u tekstu – a ne u okolišu „gde borave veliki pisci“. Sve drugo nas može dovesti u zabludu.”
Stefan Tanasijević
veselica veselica 08:26 15.01.2019

..

ono kad dodješ u sirogojno džemperu na golo telo da možda dobiješ nagradu pa je i dobiješ.

Bili Piton Bili Piton 21:01 15.01.2019

Re: ..

veselica
u sirogojno džemperu na golo telo


Ovo ne bi smeo da bude odrastao komentar, koliko god tačan bio.

Nego, ja stvarno ništa ne čitam što je u sličnom domenu, poslednje tog tipa je bilo "Kiša i hartija", što mi se na prvu loptu dopalo ali mi se naknadno učinilo šupljim a mrzelo me da se vraćam i proveravam. Ali, da je dve stotine romana pristiglo na konkurs, pa reko bi neko da smo skribomanska nacija kojoj je to terapija i bio bi verovatno u pravu.


amika amika 22:51 15.01.2019

Re: ..

Ali, da je dve stotine romana pristiglo na konkurs, pa reko bi neko da smo skribomanska nacija kojoj je to terapija i bio bi verovatno u pravu.


Књижевну критику је заменио маркетинг, нема критеријума шта је за објављивање и значи неки допринос. Свако ко напише више од 80 страна мисли да је створио роман и лако може да га објави. Слободан Владушић је то назвао "физиолошком" литературом, томе додајте убеђења да је "мој живот јединствен" - чак и кад јесте треба доста познавања заната, искуства и вештине да се он уобличи. И таквих буде 100+ , а биће и више...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana