Što su istraživači kroz istoriju odlazili dalje, suočavali sa se sličnim prilično interesantnim problemom. Naime, zamislite da ste pustolov koji u nekom 17. ili 18. veku stiže do udaljenih ostrva Tihog okeana, na kojima žive plemena urođenika manje-više izolovana od ostatka sveta. Tada komunikacija i na osnovnom nivou postaje problem - ali, čak i kada su prve jezičke barijere nekako i bivale prevaziđene, svekolike priče o dvorcima i kraljevima, svetlima velegrada i neizrecivim bogatstvima i dalje su udarale u priličan zid nerazumevanja. Sve dok misionari urođenicima nisu počeli da pričaju bajke.
Sad, šta je to u bajkama što ih čini toliko univerzalnim i svima razumljivim. Jer, za razliku od, ne znam, raznih lokalnih mitova i urbanih legendi, koji ipak u principu i govore o nekakvim istorijskim ličnostima, i koji se ipak dešavaju na nekom poznatom mestu i u poznato vreme, bajke su vremenski i prostorno neodređene („nekada davno, iza sedam mora i sedam gora"). Gde se, takođe, o junacima bajki i ne zna nešto pretereano mnogo, sem imena, a najčešće ne ni toliko (već se samo zna da se radi o nekakvom „princu" ili „kralju", nečijem „najmlađem sinu", ...).
Takođe, dok su junaci lokalnih priča i legendi ophrvani emocijama i opterećeni kako moralnim, tako i svakojakim drugim dilemama, kod junaka bajki stvar je mnogo jednostavnija. Naime, oni se ponašaju šematski, poštujući staro nepisano pravilo „Just do it", bez ikakvih dodatnih objašnjenja i premišljanja. Na primer, kada neka zver napadne Herkula, on ne gubi vreme na strah ili na ikakve moralne dileme, već „Just does it" - i fikete. Što je poprilično čest slučaj i sa ostalim junacima bajki.
I, baš ova dva elementa (vremenska i prostorna neodređenost, kao i šematsko ponašanje junaka) izgleda da dobrim delom upravo i predstavljaju ono što bajke i čini univerzalno razumljivim. Tačnije, po nekima, pomenuta vremensko-prostorna neodređenost smešta bajke u domen, zamislite, nesvesnog, dok šematizovani junaci u stvari upravo i predstavljaju algoritme po kojima isto to nesvesno u suštini i funkcioniše (i koji su izgleda dobrim delom i jednaki za sve, što bi bajke na određeni način stvarno i moglo da učini univerzalnim) .
I tako, posle poprilične priče upravo i stižemo do teme bloga - junaka naših priča, bajki i legendi (uz prostornu i vremensku neodređenost za trenutak ostavljenu po strani :). Sad, jedno bi od pitanja moglo biti i to da li su svi junaci priča gledano kroz vreme u principu uvek bili isti, ili je svako vreme ipak imalo i neke svoje, karakteristične junake. Takođe, da li su pojedini junaci tipični samo za određene narode, države ili oblasti, ili čitava priča ipak donekle ide i nešto daje - na primer, i dotle da se junaci menjaju sa dolaskom svake od narednih generacija, ili čak i toliko daleko da upravo ti generacijski junaci u stvari i definišu svaku od generacija.
I, kako bi onda gledano iz ugla svake od generacija u stvari i mogli da izgledaju neki njihovi, karakteristični junaci:
(i) Generacija Tradicionalista, ili "tiha" i "zaboravljena", rođena između 1900-1945. Pod istorijskim uticajem II sv. rata, Velike depresije, Nju dila, osvajanja svemira, kao i nastanka multinacionalnih korporacija.
Obično su odrastali u teškim uslovima, nakon kojih je dolazilo vreme nekakvog prosperiteta, zbog čega je njihov junak neko ko je spreman da se žrtvuje čekajući nagradu koja u principu dolazi kasnije. Takođe, njihov heroj se povinuje autoritetu i opštem interesu, okrenut je porodici, lojalan je i patriota, odgovoran i štedljiv, odan državi i poštovanju zakona, okrenut teškom radu i disciplini, kao prihvatanju obaveza i žrtve ispred užitaka. Što bi na određeni način moglo da znači i "delayed reward".
(ii) Bejbi bumeri, "Ja" generacija ili generacija moralista, rođena između 1946. i 1964. Deca iz vremena nakon II. sv. rata koji su odrasli u radikale 70-ih i japije 80-ih. Pod istorijskim uticajem Hladnog rata, pokreta za građanska prava, hipi, rok i pop revolucije, uz naveći istorijski zabeleženi procenat razvoda i drugog braka. Osećaju da im je rođenjem obećan "san o uspehu, idili i izobilju", i to očekuju odmah i što pre.
Njihov junak je protivnik rata i autoriteta države, pobornik je toga da je sve moguće, društveno je aktivan i optimističan, lojalan svojoj deci, zalaže se za lični razvoj i potvrdu, kao i za to da je sve podložno kritici i dovođenju u pitanje. Uz to da je bolje trošiti i uživati sada a brinuti kasnije, promoviše jednakih prava i mogućnosti, ne veruje nikome preko 30-te uz ideal večite mladosti, sklon je radu sa željom da ostavi trag i učini razliku, timski je orjentisan. Što bi na određeni način moglo da znači da je i za "instant reward".
(iii) Generacija "X", post-bumeri, ili 13-ta generacija. Rođeni između 1965. i 1980. Pod istorijskim su uticajem energetske krize i kraja Hladnog rata, privremenog slabljenja korporacija, kao i porodica u kojima su oba roditelja zaposlena. Životni stavovi su im uobličeni političkim skandalima u kojima odrastaju, gledajući kako im roditelji dobijaju otkaze. Prva generacija koja najverovatnije neće finansijski stajati dobro kao njihovi roditelji.
Pod utiskom da od ranijih dana moraju sami o sebi da preuzmu odgovornost, uz rezultate koji će doći kasnije. Njihovi junaci su visoko obrazovani i adaptivni, samostalni uz visoka očekivanja od posla, pragmatični i neformalni uz odsustvo lojalnosti organizaciji. Misle globalno i prihvataju nove tehnologije, skeptični su i cinični, sa sumnjama u vrednosti bumerske generacije. Što bi donekle ipak moglo da znači i "delayed reward".
(iv) Generacija "Y", "milenijalci" ili eho-bumeri, rođeni između 1981. i 1996. godine. Pod uticajem posthladnoratovskog doba, 9/11 i terorističkih napada širom sveta. Odrasli su okruženi digitalnim medijima, vide sebe kao sledeću veliku generaciju koja će ispraviti sva zla ovog sveta. Prva generacija koja je imala isplanirano detinjstvo punu svakodnevnih obaveza.
Njihovi junaci su tolerantni i okrenuti uspehu, kompetitivni, i od svih dosadašnjih generacija najobrazovaniji. Realistični su i optimistični, "street smart". Članovi su globalne zajednice i željini pažnje. Ambiciozni, ali i ne nešto preterano fokusirani. Uvek otvoreni za više mogućnosti, snalaze se u grupama i timovima, ali opet i prilično samostalni. Željni da troše, i okrenuti porodici i deci. Vrte se oko reči "sada", što bi moglo da znači u principu i za "instant reward".
Sad, ukoliko bi priča o generacijskim junacima donekle stvarno i pila vodu, da li bi mogla da baci i kakvo novo svetlo na neke od bitnih, a opet nikada do kraja i razjašnjenih, istorijskih događaja. Na primer, da li bi II sv. rat uopšte i bio moguć da nije bilo junaka "zaboravljene generacije", ili da li bi liberalna revolucija iz 70-ih i 80-ih, zaključno sa padom Berlinskog zida, uopšte i mogla da se desi da nije bilo bumerskih heroja.
Takođe, zamislite koliko bi u marketinškom ili u nekom drugom smislu mogao da znači iole verodostojan uvid u tipične junake kako sadašnjih, tako i budućih generacija. Na primer, između ostalih postoji i teorija po kojoj se naizmenično smenjuju "delayed reward" i "instant reward" generacije, što bi moglo da znači da bi naredna generacija (posle „X" i „Y" dolazi „Z") pre bila jedna od onih prvih nego drugih.
Kao i to da bi nakon generacije „Z" mogla da dodje neka trenutno bezimena (koje bi slovo uopšte i išlo nakon „Z"), za koju je pitanje kako bi se uopšte u čitavu ovu priču i uklopila. U svakom slučaju, srećno i živi bili pa videli.