Budućnost| Istorija| Kultura| Moj grad| Životni stil

Iznuđeni pejsaž ... svuda oko nas ...

Đorđe Bobić RSS / 25.10.2018. u 09:18

U koračanju ljudske zajednice kroz vreme izmišljeni su poljoprivreda i stočarstvo jer samonikle šume i livade sa svim pripadajućim živim svetom pošto su zauzimale previše prostora behu smetnja proizvodnji hrane i čuvanju stoke pa su, u ime opstanka privedene drugoj za pleme probitačnijoj nameni. To je bilo prvo iznuđeno menjanje autentičnog pejsaža i početak čovekove dominacije nad prirodom, stvaranje neke nove njemu prilagođene sredine što će, kasnije posle nekoliko milenijuma usled igre velikih brojeva da ugrozi opstanak ljudi, naravno. Daljim napretkom civilizacije nastali su rudnici, pa onda fabrike i najzad gradovi veliki i neumereno razvijeni uz neznatne ostatke zelenog, tako da je planeta počela da dobija lik artefakta načinjenog ljudskom rukom.

Ništa više nije moglo da se suprotstavi razmnoženim primercima ljudske rase koji su osvajali prostor priterani potrebom da prežive, u iznudicii su prilagođavali planetu svojim potrebama i svom kulturnom obrascu, menjali pejsaž kad se za tim ukazivala potreba, rešavali su u trenu problem bez da su sagledavali posledice svojih aktivnosti po šumama, poljima i gorama i nametnuo se a kroz vreme i ustanovljen je način, skoro pravilo mada u zvaničnim aktima drugačije piše, to nenapisano je postalo aktuelno i u praksi važeće da o onom što sledi u budućnosti nije baš uvek neophodno misliti, bitan je savremeni trenutak. Milenijumima je učinak ljudskog rada bivao sve vidljiviji, dosegao je sve do danas. Izrabljivanoj planeti je izmenjen lik, autentični pejsaž je temeljno i zauvek promenjen i nastalo je arteficijelno okruženje, arte fact ljudskom rukom stvoren, priroda se prepustila i samo sa vremena na vreme pokazivala je da postoji odgovarajući na to nasilje zemljotresima, poplavama, sušama, uraganima ili već nekom od prirodnih nepodopština, kao opomena, upozorenje da ona još uvek postoji uprkos ljudskom delanju i naporima da je potčine i da nije tako nemoćna kao što misle ljudi koji svoje potrebe zadovoljavaju ne sagledavajući kapacitet resursa, ne primećujući da će zapasti u nenadoknadive dugove ubrzano se približavajući bankrotu.

Priče o očuvanju pejsaža sa akcentom na zelenoj sferi su i dalje i sve više tema, mada je pitanje o kom pejsažu se radi, onom iz vremena prapočetka ili onog što je pretekao pred siledžistvom civilizovanih stanovnika planete ili ovog sadanjeg što su ga vremenom pregaoci stvorili na zadovoljavanju svojih naraslih potreba stvarujući svakojake uslove za svoj egoistički poriv. Čuvaju se ipak ponegde ostatci pejsaža kao primeri kako to treba da bude učinjeno ali te oaze očito su nedovoljne da snabdeju planetu kiseonikom i obezbede održive uslove za disanje. Prave se parkovi po gradovima, čuvaju se preostale šume u okolini i sade nove na mestu gde behu neke odvajkada kao nadomestak onog što je nekoć prebrzo i nesmotreno iskorenjeno. Za boravak u prirodi propisana su pravila o ponašanju sa bezbrojnim ograničenjima pa se posetilac parka u atraktivno dizajnovanom, novom kvazi prirodnom ambijentu oseća kao da je u atomskoj centrali gde nepažljivim pokretom može izazvati globalnu katastrofu. Zapaćene su u toj scenografiji gde se odigrava savremena drama o preživljavanju autentične prirode i neki biljožderi koji pasu, i mesožderi takođe, mada njih drže u kavezima te u lancu ishrane samo ptice loveći neke pretekle bube imaju privilegiju da imitiraju nepatvorenu i nepromenjenu prirodnu sredinu.

Očuvanje prirodnog ambijenta je povereno i urbanistima koji su uz najbolju volju da ispune odgovorni zadatak spasavanja planete postali medijatori u nastavku ukroćivanja prirode. Da bi im se, urbanistima, očuvao integritet i da ne bi bili označeni kao saučesnici, sve je pokriveno i nadomešteno eufemizmom o neophodnoj i neupitnoj zaštiti iskonske prirode tamo gde je pretekla uz prateća pravila, norme i regule za čuvanja životne sredine, pojma koji je izmišljen i u javnost pušten jer ako se govori samo o prirodi onda to nije dovoljno, takvih mesta nije mnogo preostalo i onda je ceo prostor, računajući i prirodu, uključena životna sredina u taj novi termin. Sva ta novokomponovana terminologija ima za cilj da poveća stepen zaštite ali i da obezbedi okvir u kome je stvaranje savremenog prirodnog arte facta prema različitim potrebama i interesima olakšano. Iznova se stvaraju nove slike pejsaža i onda se te novonastale tvorevine posle sve predhodno ispoljene bahatosti proglašavaju autentičnim prirodnim okruženjem i štite se do sledeće prilike, sve dok se nova potreba ponukana nečijim interesom ne prijavi prilježnim urbanistima.  

Arhitekti pejsažni i drugi na tu temu opredeljeni delatnici podržani botaničarima i strukovnjacima iz sfere ekoloških majstorija projektuju zelene površine u gradovima i okolo njih, dosežu do planina čiju suštinu takođe menjaju iznuđujući široke proseke u šumi za ski staze i uspinjače, pa onda protivpožarne proseke,  uz neizostavnu i sasvim stereotipnu priču o očuvanju prirodne sredine i uz kvazi naučne procene o tome dokle promena može biti dozvoljena a da ne ugrožava opstanak šume ili već nečega što je već napola uništeno ili dovedeno upravo tom prilježnošću do neprepoznatljivosti. Tako nastali novi ambijent i pejsaž kreirani u iznudici ne bi li se nadoknadio očiti nedostatak i manjak predhodno temeljno uništene autentične prirodne sredine, substitut onom koji je načeto još onomad, pre neki eon usled potrebe da opstane ljudska zajednica, nazivaju se ipak prirodnom sredinom, ekološkim dorpinosom očuvanju ili unapređenju životnog okruženja.

Ubrzanim koračanjem unapred, mada nikada nije objašnjeno dovoljno jasno šta su prednosti onog ispred ka čemu se koraci sve hitrije pružaju; ispalo je sasvim iznenadno za sve koji su korake činili da je to grad. Grad je postao mera vrednosti, pejsaž je otišao u drugi plan mada se tvrdi da je upravo suprotno, grad se nametnuo i svoju moć demonstrirao i pokazao je nasilnom nad okolinom menjajući je bezobzirno a Arhitektura je potčinjena gradu u svakom smislu jer je zavladalo uverenje da bez grada nema ni Arhitekture, teza sasvim bez osnova jer ona beše zasnovana upravo na tlu i u vreme gde se o gradu nije mislilo niti je kao entitet još uvek postojao. Ovakvo pogrešno u kratkovido gledanje je dovelo do toga da se pejsaž menja, uništava njegova autentična forma i smisao, stvara se novi, prilagođen gradu, te pejsaž onda neminovno, lišen svoje stvarnosti i svog bivstva umire na oči građana ili se ukazuje u novoj kič ili turbofolk formi daleko od uloge koja mu se nastankom planete namenjena. Pejsaž je postao neprimećen, jer stanovnik grada to vidi samo povremeno kao sliku koja mu je izabrana za gledanje a oni drugi koji žive tamo u još donekle očuvanom pejsažu imaju drugačije viđenje jer osećaju udare iz grada koji se neminovno i nasilno širi te menja autohtonost šume ili pašnjaka i planeta menja svoj lik.

Za nekoliko desetina godina sve će biti grad, zamena koja se nudi umesto autentičnog pejsaža je urbani pejsaž, zasadi GMO stabala i bilja koji treba da nadomeste pravu biljku, takva biljka od prirode stvorena bez uticaja gradograditelja nije u interesu zajednice, odnosno njenih predvodnika koji iz lukrativnih razloga još uvek ne dozvoljavaju da se trend koji je u toku promeni, umesto uzimanja vazduha i zastajanja u tom nepodobnom građenju budućnoti planete, građani se navikavaju na novu formu rasadničkog zelenila postavljenog po planu, po urbanističkoj iznuđenoj zamisli i prestaju da razlikuju divljinu od kvazi pitomine, sledi naravno slepilo jer već današnje generacije građana tu formu prihvataju kao autentičnu i pravu i jedinu moguću.

Atačmenti



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 11:15 25.10.2018

размножени мењач свега

ukazivana potreba, rešava su u trenu

Човек склон је изменама
окружења за своје потребе,
но слабашну трудноћу улаже
да разумом он усклади себе
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:25 25.10.2018

Re: размножени мењач свега

да разумом он усклади себе



nsarski nsarski 23:22 25.10.2018

Re: размножени мењач свега

Черевићан
ukazivana potreba, rešava su u trenu

Човек склон је изменама
окружења за своје потребе,
но слабашну трудноћу улаже
да разумом он усклади себе


Gosn Čer, kad bi ova zemlja bila Platonova Republika, vi bi u njoj bili predsednik!
zemljanin zemljanin 13:23 25.10.2018

biodiversity-sensitive urban design (BSUD)



Building nature into the urban fabric

i macke ne pustati iz kuce/stana - nikako!
nsarski nsarski 13:49 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

zemljanin


Building nature into the urban fabric

i macke ne pustati iz kuce/stana - nikako!


Ovo nije u skladu sa temom posta, ali ti si prvi pomenuo mačke.

Pa imam pitanje za tebe i za sve koji o tome nešto znaju: Znamo da postoje domaće mačke, pa one veće (ris i slični),pa još vreće (čite, jaguari, panteri), pa još veće (lavovi, tigrovi), ali zašto ne postoje veliki psi?
Naime, među pitomim psima ima velike razlike u veličini i težini (što je posledica veštačke selekcije), ali među divljima - vukovi, kojoti, šakali, divlji psi iz Australije, itd - nema tako velike razlike po veličini i snazi kao što ima među mačkama. Zna li neko zašto je to tako?
nsarski nsarski 14:40 25.10.2018

Piatnje o zagađenosti

Pre dva dana sam bio na jednom predavanju o zagađenosti opasnim otpadom (uglavno hemijskim) u Srbiji i saznao sam prilično depresivne podatke.
Naime, govorilo se o tome da je Ada Huja verovatno najzagađenije mesto u Beogradu. Da se opasni otpad odlaže gde je kome zgodno, uz mimimum kontrole.
Moj drugar, i vaš nekadašnji kolega, Stevan mi je pričao kako su na Adi tražili vlasnici golf-kluba da poboljšaju terene, ali dozvolu nisu dobili jer su nameravali da u zemlju stave otrove i pesticide koji bi uništili krtice, rovce, gliste, itd., kako bi poboljšali travnjak. Takođe da je priobalje Beograda (a toga ima oko 200km, približno) skoro potpuno zagađeno i investitori su digli ruke od uređivanja zbog toga.
Ima li nekog ko ozbiljno brine o tim problemima?
Može li koja reč o tome?
alselone alselone 14:40 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

ali zašto ne postoje veliki psi?


Vidi ovog mališu. Caucasian Ovcharka.

nsarski nsarski 14:42 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

alselone
ali zašto ne postoje veliki psi?


Vidi ovog mališu.


Impresivno, ali on je dobijen veštačkim ukrštanjem. Zaista je "mališa".
maksa83 maksa83 15:10 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

Naime, među pitomim psima ima velike razlike u veličini i težini (što je posledica veštačke selekcije), ali među divljima - vukovi, kojoti, šakali, divlji psi iz Australije, itd - nema tako velike razlike po veličini i snazi kao što ima među mačkama. Zna li neko zašto je to tako?

Oni sibirski/kanadski sivi vukovi budu ozbiljno velike zveri, a valjda i lis'ca spada u porodicu pasa (Canidae). Razlika između neke male lisice i zimskog vuka nije baš kao između lava i kućne mačke, ali može da se kaže da je "tu negde".

nsarski nsarski 15:34 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

Oni sibirski/kanadski sivi vukovi budu ozbiljno velike zveri, a valjda i lis'ca spada u porodicu pasa (Canidae). Razlika između neke male lisice i zimskog vuka nije baš kao između lava i kućne mačke, ali može da se kaže da je "tu negde".

Po pravilu su ti sisari sa severa (ali i neke ribe) mnogo masivniji od njihovih pandana na jugu (grizli medved, na primer, je mnogo veći od naših meda ovde). Uglavnom zbog klime. Međutim, razlika između obične mačke (da kažemo 5-6kg) i Sibirskog tigra ili lava-kapitalca (oko 360kg) je 70 puta. Takva nesrazmera među psima bi bila kao kad bi pas imao jednu tonu, ili slično.
Mislim, pitanje nije goruće, ali me je usputno zainteresovalo. Dole na blogu su neke ženske raspravljale o mačkama, pa tako...slobodna asocijacija.

zemljanin zemljanin 16:08 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

nsarski
Ovo nije u skladu sa temom posta, ali ti si prvi pomenuo mačke.

pomenuo sam u korelaciji sa linkom (Australija i Okeania) jer su tkz. domace macke veliki problem ... macke su vrhunski predatori, cela familija, a domace macke su neverovatno stetne za ostale manje zivotinje i unistavaju citave vrste ... priroda to lepo regulise ali kada se covek umesa i dovede do populacionog buma jedne vrste pri tome anulira sve predatore i prirodne faktore (bolesti, povrede i sl.), kao rezultat dobijemo haos u biodiverzitetu ... objasniti to ljubiteljima zivotinja je jako tesko jer njihova ljubav obicno dopire do vrste koju imaju, ostale zivotinje su nebitne ...

i nemam utemeljena saznanja o razlozima razlike familija pasa i macaka ... nikad me nije interesovalo pa

maksa83 maksa83 16:16 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

pomenuo sam u korelaciji sa linkom (Australija i Okeania) jer su tkz. domace macke veliki problem ... macke su vrhunski predatori, cela familija, a domace macke su neverovatno stetne za ostale manje zivotinje i unistavaju citave vrste ... priroda to lepo regulise ali kada se covek umesa i dovede do populacionog buma jedne vrste pri tome anulira sve predatore i prirodne faktore

Meni ovo potpuno nema smisla. Mačka koju gaji i hrani čovek je mačka koja ne lovi (osim možda rekreativno, tu i tamo da ostane u formi), dakle kako ta mačka tamani ostale vrste više nego što bi to radila mačka in the wild? Inače - da, istina je da mačka u kući ima mnogo duži životni vek nego mačka na ulici. Opet, kako ta mačka u kući "uništava čitave vrste"?


zemljanin zemljanin 16:29 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

maksa83

Meni ovo potpuno nema smisla. Mačka koju gaji i hrani čovek je mačka koja ne lovi (osim možda rekreativno, tu i tamo da ostane u formi), dakle kako ta mačka tamani ostale vrste više nego što bi to radila mačka in the wild? Inače - da, istina je da mačka u kući ima mnogo duži životni vek nego mačka na ulici. Opet, kako ta mačka u kući "uništava čitave vrste"?

govorimo o uticaju macaka (kucnih i ulicnih) na okolinu ... veliki broj ulicnih vuce poreklo od kucnih ... a ove kucne, rekreacije radi, tamane sve sto im je u domenu ...

The Moral Cost of Cats

A Huge Threat To The Global Ecosystem

Feral Cats and Biodiversity Conservation

Domestic cats kill between 1.4 and 3.7 billion birds and between 6.9 and 20.7 billion mammals (mostly mice, shrews, rabbits, squirrels, and voles) each year, according to a study published last year in Nature Communications.
maksa83 maksa83 16:53 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)


The Moral Cost of Cats

Kaže tip tamo:

“It was a remarkable moment that I’ll never forget,” he said at the event. “The aura of the bird almost entered my body. It was really kind of a transformational experience for me.”

Što meni zvuči, onako, malo sumanuto, tj. da je tip otišao, što bismo rekli kad smo igrali klikere - "u okiš".

Pored homo sapiensa koji je napravio toliko ekoloških dizastera i potrebio vrsta što aktivno što zbog zabole-me-daj-da-omlatimo-još-para polisija, problem su - mačke? Dafuq...


zemljanin zemljanin 17:02 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

maksa83


zato sam postavio tri linka sa razlicitim pristupima autora ... tekst koji ima u naslovu *moral* nije ozbiljna studija vec licni dozivljaj ... ali problem je merljiv, pogotovo na ostrvima ...

PS. pri tome nemam nikakav razlog da ne volim macke, vec postuliramo problem koji je neka vrsta napravila zahvaljujuci coveku ... a utice na sve, bez obzira da li vole ili ne vole macke ili neku drugu zivotinju ...
alselone alselone 23:08 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

ali on je dobijen veštačkim ukrštanjem

takoreci genetski algoritam. :)
nsarski nsarski 23:20 25.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

alselone
ali on je dobijen veštačkim ukrštanjem

takoreci genetski algoritam. :)


Apsolutno. Negde sam našao da najveća razlika u težini i veličini unutar jedne vrste postoji među kučićima i ljudima.
tasadebeli tasadebeli 00:16 26.10.2018

Re: biodiversity-sensitive urban design (BSUD)

nsarski

Ovo nije u skladu sa temom posta, ali ti si prvi pomenuo mačke.



Ма почело то још тамо код Размишљам на посту... Прво смо кренули од етимологије самог назива, па идемо сад даље...
adviser adviser 19:25 25.10.2018

Moj mačor !

Kada sam bio mali, imao sam velikog mačora.
Moguće je (i) da mi se čini da je bio jako velik, zbog toga što sam ja bio mali.
Svejedno.
Zapamtio sam ga kao izuzetno glavatog.
Kada njemu dođe, nikakav komoditet kuće nije mogao da ga zadrži unutra.
U to vreme imali smo psa crnog labradora.
I mačak i pas su jako voleli mog ćaleta.
Česta scena je bila da njih trojica kunjaju na trosedu - pas se ispruži pored ćaleta i stavi mu glavu na prsa, a mačor se uglavi iznad glave psa, legne ćaletu na prsa, tako da je ćale često morao da zadigne bradu kada se svi tako poslažu.
Sve trojica zakrnjaju i uživaju.
Ćale je često znao da se prvi probudi, a mačor i pas još krnjau - i ćale je često čekao sa ustajanjem dok se oni ne probude.
Naravno, preko noći pas je išao u dvorište u svoju kućicu, a mačak je donosio odluku 'u hodu' - da li će da spava sa ćaletom, da li će na nekoj komodi, fotelji - ili da u 'komad' noći budi nekoga da ga pusti u dvorište.
Tako je bilo dok sam bio mali.

Moj vučjak i dva mačora su umrli pre 3, 4 godine.
Otada nismo nabavljali životinje.
No, nedavno mi se u dvorište privukla neka maca - i već dva meseca nema nameru da ode.
Lako je sada dok spava na stolicama ispod terase - no dolazi zima.
Nisam odlučio da joj omogućim ulazak u kuću, jer ne bih da se vežemo.
No, moram da redizajniram vrata od suterena - podruma, tako da joj napravim otvor i da ju naučim da ga koristi - pa neka se baškari u suterenu na cirka 80 kvadrata.
Videćemo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana