Planeta| Putovanja| Zabava| Život| Životni stil

Biciklom oko sveta - Sedmogodišnjica, 1. deo (Južna Koreja)

Snezana Radojicic RSS / 30.07.2018. u 09:05

37769238_10214118951062579_5908264365085163520_n.jpg?_nc_cat=0&oh=f52a0cf8740db76bfa94ab4d1900367a&oe=5BCDDC1E


24. jul 2018.

Dan je bio paklen -- 37C, bez daska vetra, tako da je krenulo celicenje od prvog okreta pedala. Dahtanje i borba za vazduh, dok se malo nisam privikla. Pomogli su delovi puta koji vode kilometrima ispod nadvoznjaka, pa bih se oporavila do sledeceg izbijanja na cistinu i pod usijanu zvezdu.

37701625_10214118944422413_9002211496335245312_o.jpg?_nc_cat=0&oh=33d07368ad1fd253dd86fdd9df29b32c&oe=5C0E3E21

Do mesta Cangchun, do kog znam da idem, a za dalje cu odluciti prema trenutnoj inspiraciji, vodi bici staza. To je nekih 136 km staze, samo staze i staze - za bicikliste i pesake. Okolo su bici kafei, u gradovima - vezbaonice, toaleti, vrtovi. Kakav je ovo standard zivljenja, ljudi, Juznokorejci i Japanci su zeznuli i severozapadnu Evropu.

37744609_10214118945622443_404288729021153280_o.jpg?_nc_cat=0&oh=03e219ca9bc1e641b5508949af58743e&oe=5BCB66A8

Bilo je i nekoliko zanimljivih susreta, mahom sa bajkerima. Najbolji mi je sa dvojicom decaka, jednim suvim kao haringa i u formi, a drugim debeljucom pametnicom, koje sam srela na sumanuto strmoj uzbrdici. Izgurala sam bicikl do pola i zastala da dodjem sebi, kad ugledah tog mrsavka kako se bori da izgura svoj trkaci cannondale. I izjuri decarac kao od sale. Za njim, evo ti bucka. Krivuda uskim putem pikusavajuci da pravi osmise, dusa mu u nosu, ali ne odustaje. Vicem mu odozgo da izdrzi, da ima samo jos malo do vrha. Zacudo, klinja razume engleski, jer mi odgovara: "Ali jako je teski". Bodrim ga da moze on to i, malac uspeva. Kadnije me sacekaju na pocetku spusta, pa malo popricamo. Zanimalo ih je (bucu, jer mrsavko ne prica engleski) gde sam sve bila.

37731734_10214118947102480_4611658990198194176_o.jpg?_nc_cat=0&oh=80b0592520fb46863b9820b927efd933&oe=5BC763F7

"Svuda u Aziji", rekoh.
"E?! A Severna Koreja?"
"Naravno, upravo sam dosla odande."

Haha, kakav izraz neverice i onda, naravno, pitanja kako je tamo.

Ubrzo smo se oprostili jer je opet krenulo uzbrdo, a ja sam spora...

37785694_10214118946102455_1687628947090571264_o.jpg?_nc_cat=0&oh=0470f0b6e865b818fbc3a59c704f588b&oe=5BD47A7B

Predvece, zaustavim se kod nekog automata za hladna pica. Ispred sedi covek koji pomalo prica engleski. Deluje kao oni stari dendiji, u zutoj majici sa kragnom i belim elegantnim bermudama, u patikama sa nehajno rasniranim pertlama.

"Ja bih pivo", kazem mu.
"Nema piva, samo bezakoholni napici", odgovori pokazujuci na masinu. A onda doda zaverenicki: "Ali naci ce se jedno." Te ode unutra u barakicu i vrati se sa dva Kozela - za njega i mene. I nece da naplati.

Sednem da popijem sok koji sam u medjuvremenu kupila u masini. Pivo upakujem za kasnije, kad nadjem mesto za kamp. A i ne bih mogla da vozim dalje ako bih ga sad popila. Nakon celodnevnog pedalanja, oborilo bi me.

37732964_10214118947822498_2304397383351402496_o.jpg?_nc_cat=0&oh=3cce62fa74d83f04a510036ea2ad8f9b&oe=5BDBAB7CCovek me pita odakle sam, gde idem, kako mi se dopada Koreja, a pita me i za Severnu, kako zive tamo, kako sve izgleda... i zatim izjavljuje da ne voli tu zemlju.

U razgovoru, dolazimo do njegovog omiljenog sporta - tenisa. Ha, pa onda zna za Djokovica! Naravno da zna, upravo je ponovo uzeo vimbldonski pehar, kaze covek. I u to ime, nazdravlja mi pivom. Haha, kakav susret.

37742684_10214118947502490_9051308371302416384_o.jpg?_nc_cat=0&oh=5d5772b0fddd103e154c5c3bd65ae209&oe=5BDA8C3A

 

Za kraj, sledi 'nagradno pitanje' da pogodim koliko ima godina. Nemam ideju, zaista. Azijci uvek izgledaju mladoliko.
"Sezdeset osam", kaze covek sa ponosom.
"Vau!", uzviknem. I primetim kako je to zbog tenisa koji je rekao da igra rekreativno celog zivota. Zapravo je i obucen kao teniser, a ne dendi kako sam pomislila.

Na kraju dana postaje sasvim problematicno nesto, sto sam pocela da primecujem kako sam napustila grad: boli me vilica od osmeha koji ne skidam sa lica. Ali bez preterivanja.

37723362_10214118950542566_6425255720307916800_o.jpg?_nc_cat=0&oh=b3f8c2dd862861bf156ada78d9c0ef28&oe=5BDC359B

 

25-26. jul 2018.
U dva dana na putu staje dogadjaja za stranice i stranice priče. Posebno za pripovedača sklonog epskim širinama i detaljisanju. Ali mera se uspostavlja višom silom - nedostatkom dovoljno energije za baterije svih elektronskih uredjaja bez kojih ne znam kako se nekada - a to je zapravo donedavno - uopšte putovalo. Svaki čas stani da nešto ufotkaš, da uključiš akcionu kamericu, da postavis trajpod ili otvoriš monopid... A kad sedneš da se odmoriš, da daneš dušom od napora i ohaneš u nekoj hladovini od nemilisrdne zvezde koja se usijala na 35 stepeni, onda sve to pregledavas, pa odabiraš, pa sredjuješ da bi uveče, ili kad ti se ukaže wifi, sve to postavio na neku od društvenih mreža koju koristiš, ili na sve njih. Zaista se pitam kako su ljudi putovali bez svega toga.

37787972_10214128551102574_951562034632196096_o.jpg?_nc_cat=0&oh=0fa6a6964b4fa28d365184000d872b54&oe=5BCF7DAB

Sledi pokušaj sažimanja dva dana, na mobilnom koji usisava struju iz prenosive banke energije, a koja se ceo dan napajala na solarnom panelu.

Čovek koji me pozdravlja dok sedim ispred ženskog wc-a na bici stanici. Tamo je besplatan wifi, pa koristim priliku da postavim fotke od prvog dana turice. A u toaletu punim baterije od akcione kamerice. Većina Korejaca priča pomalo engleski, ali ovaj nimalo. No zato ima osmehe koje rasipa i dva kolačića u kolima, koja mi iznosi na dar. I mobilni, kojim me slika. Dugački mršavko sa naočarima, neodoljivo simpatičan.

37849317_10214128550502559_904834783316541440_o.jpg?_nc_cat=0&oh=9bd7deac3188071ae7d9a13e83142974&oe=5BDBF1CA

Predeli za koje mi nedostaju epiteti, jer ne može se u beskraj ponavljati u kamericu kojom snimam turu: 'lepi', 'nestvarno', 'neverovatno'...

Reka sa tri-četiri mosta, i ribar koji se bori sa mrežom. Malo dalje, dva momka sa biciklima, presvlače se nakon kupanja. Još malo dalje, mesto na kome odlučujem da učinim to isto. Komad plaže, plićak i topla voda, i ja srećna kao dete. Ne može da se pliva, ali i brčkanje i potapanje i samo pljeskanje po vodi dovoljna su i zabava, a kako tek prijaju telu na toj vrućini, da mi se naprosto ne izlazi. Ali dolaze neki ljudi, pa odlaze, no neki čovek ostaje, a baš je znatiželjan da stoji samo tako i gleda šta ja radim, tako da odlučujem da je vreme da podjem.

37826206_10214128550102549_2865339503986343936_o.jpg?_nc_cat=0&oh=b1c1d23855811c57f5fd70bfdff04c18&oe=5BCBED05

Kupala sam se u bici bermudama i majici, jer u Koreji se, kao i u mnogim budistickim zemljama, nikada javno ne svlači u kupaće, osim možda u velikim gradovima. Sada, kad nastavim vožnju, mokre stvari na koži tako prijaju na vrucini. Moraću pivremeno da se polivam vodom, nisam to radila još od tropa.

Tuneli (opet ti tuneli) sa klimom i klasičnom muzikom ili dobrim dzezom. Na ulazu, uvek neki glas nesto kaze, valjda da se smanji brzina i bude oprezan. A muzika se pojacava kako se priblizavate izlazu - ili mi se samo tako cini. A onda vam onaj isti glas kaze nesto kao 'do vidjenja' i 'srecan put'. Uvek zahvalim, iako zapravo ne razumem nista i samo nagadjam.

Mašim stazu vise puta. Postoje znakovi, ali na korejskom, a raskrsnice su ceste. Znam da Korejci veruju kako imaju super logican sistem signalizacije, to su mi rekli i za seulski metro, ali je cinjenica da se i u njemu, kao i na stazi cesto gubim. Mozda je to zbog predugog boravka u Kini, gde vazi drugaciji logicki sistem, na koji sam se takodje dugo privikavala.

Mini Ajfelov toranj na krovu nekog objekta, verovatno hotela. U neverici sam. Da nije vlasnik neko sa nasih prostora?

37859976_10214128553942645_1049387598495088640_o.jpg?_nc_cat=0&oh=de7bfa38e2a6e2a8d2f7d3b7bfc68afc&oe=5BCD065C

U jednom od pomenutih gubljenja i ponovnog vracanja na stazu, nalazim i mesto za kamp. Na zavrsetku zemljanog puta, pre njiva. Snimam i prilog o tome za serijal o putovanju biciklom. A onda ujutru, budi me ratar koji je dosao da obidje polja. Srecom, samo na kratko mi zatvara prolaz svojim kombijem. Razmisljam kako bi u Japanu ili na Tajlandu, u istoj ovakvoj situaciji, vlasnik parkirao pola metra ulevo ili udesno - misleci na to da mi ostavi dovoljno mesta. Korejci su ljubazni, ali ne razmisljaju toliko o detaljima i o drugima.

37815617_10214128551942595_4908213648624713728_o.jpg?_nc_cat=0&oh=0a0f5f59e2586136f44b78a4cc6dc1ce&oe=5BCAD0DE

Ne napravim ni pet kilometara, a ugledam kontejner na kome pise 'tus'. Da li radi? Koliko kosta? Nije da mi je neophodan, jer sam posle jucerasnjeg kupanja u reci imala i improvizovani tus u toaletu nedaleko od mesta gde sam kampovala. Ulazim samo da bacim pogled i uverim se kako to izgleda. Cisto i uredno. Ima i tople vode. Ma sta me mrzi da priustim sebi pravi dobri i pri tom besplatni tus. Uostalom, nije li upravo moja deviza: 'iskoristi svaku priliku, jer nikad ne znas kad ce biti sledeca'.

37915437_10214128550262553_2887966413903888384_n.jpg?_nc_cat=0&oh=f3608b6cd3aa01772fcb674144444e86&oe=5C0F71A0

A tus je, sta da vam kazem - ne moze se porediti osecaj vode na kozi nakon fizicke aktivnosti, ili uskracenosti za isti, sa svakodnevnim podrazumevanim komforom. Uskratite sebi tus na samo jedan dan, okupajte se polivajuci se vodom iz flase, pa cete osetiti tu radost koze u dodiru sa litrima vode koji se slivaju niz nju odnoseci svu onu dubinsku prljavstinu iz najsitnijih pora.

I traje ta radost i osecaj svezine jos sat-dva, ne pusta me. Nemerljivo vredan osecaj.

Bole me ledja. Radim vezbe predano i uredno, ali nesto ne valja. Znam i sta, samo nisam sigurna kako cu dalje sa tim. Treba mi vremena da procenim sta cu moci, i to vremena na turi. Planiram jednu cim zavrsim pisanje, isto u Koreji, najpoznatijom bici rutom od Seula do Busana. Do tada, ovih par dana, kombinujem voznju i hodanje sa guranjem bicikla. Treba mi jos neka aktivnost osim bicikliranja. A to 'neka', znaci sasvim odredjena - hodanje. Za dobrobit moje kičme. Diskus hernija nije kijavica, vec stanje sa kojim se mora ziveti. A moze se i putovati. Mozda i biciklom. Nameravam da to saznam...

37856957_10214128553582636_3994046279331086336_o.jpg?_nc_cat=0&oh=79fbff657914d1d3356ca40507a1e78f&oe=5BCA6F3F

Popodne stizem na odrediste, u grad Čunčeon. Trebalo je da stignem juce, ali sam jako spora, zbog sveg tog stajanja i snimanja, a i prevruce mi je, pa se svaki cas odmaram. Ne znam kako, ali uspela sam da napravim skoro duplu kilometrazu od razdaljine od Seula dovde. Jeste da sam se gubila i vracala, da sam birala duze a lepse puteve, ali je svejedno cudno. No, koga briga uz sve te lepe prizore i price koje sam usput sabrala.

37802829_10214128552262603_7888888022534455296_o.jpg?_nc_cat=0&oh=edcdceb8147731339dd04b4a1fe119ac&oe=5BD62108

Verovatno jedno od mojih najduzih trazenja mesta za kamp. Prepedalala sam sva tri mala ostrva povezana mostovima, ali nigde ni komadica slobodnog tla za umornog cikloputnika. Svuda su staklene badte, njive ili dzungla. Ne znam otkuda ovoliko dzungli u Koreji, koja je ipak dosta severno. Mada, na toj paraleli na kojoj sam priblizno se nalazi i Mediteran. Imam osecaj kao da sam u Indoneziji, a takve su i temperature.

37776209_10214128551742590_1042878871910744064_o.jpg?_nc_cat=0&oh=18a57561ba81f2821e1b5ad6eb89687c&oe=5C09C85F

Na kraju, vracam se u grad nakon bezuspesnog kruzenja po ostrvima. I sasvim slucajno nalazim mesto u zaledju pozorista lutaka. Ona obicno rade pre podne, ali ipak sacekam da prodje osam, pa se onda smestim. Mirno je, osim sto povremeno zalaje neko kuce, verovatno sa staze koja prolazi na sto metara odavde. I jos cujem, sasvim tiho, da neko svira gitaru. A imam i besplatan gradski wifi, tako da sve ovo mogu da podelim sa vama. Ne znam stvarno kako bih putovala u ona pre-internet vremena.

37792566_10214126861260329_589362937139822592_n.jpg?_nc_cat=0&oh=14fbfef47618037b8b7de0314228d0ea&oe=5BD7017F



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 09:08 30.07.2018

1.

U čemu je fora sa ovim mostom na slici? Namerno ga nisu napravili ravnog, ali zbog čega?

PS.

Pretposlednja slika.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:19 30.07.2018

Re: 1.

blogovatelj
U čemu je fora sa ovim mostom na slici? Namerno ga nisu napravili ravnog, ali zbog čega?

PS.

Pretposlednja slika.


Nisam provalila, mislila sam da j nešto za bajs, ali nije, ima znak da je zabranjeno bajsom. Delfini su simbol tog mosta, vrv treba da dočara talase, eto tako, da izgleda zanimljivo - imaju oni mnogo toga što je radi čistog ugođaja.
apacherosepeacock apacherosepeacock 12:14 30.07.2018

Re: 1.

Lezeci panduri za pesake :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:33 30.07.2018

Re: 1.

blogovatelj
U čemu je fora sa ovim mostom na slici? Namerno ga nisu napravili ravnog, ali zbog čega?

PS.

Pretposlednja slika.


Pa umetnički izražaj, bre, blogi, ko da ne znaš kakve su lujke arhitekte.

Au, Snežana, pa jel moguće da ima sedam godina od kada smo te ovde opremili i ispratili na put, sa onim nepouzdanim likom, kako se zvaše, Brajan? Eh, kad se samo setim koliko si cvrkutala o njemu, a ja ti (iskusno) savetovao da se maneš momaka i da se držiš bicikle, jer od nje sve zavisi i jedino na nju možeš uvek da se osloniš. Bio mi je odpočetka sumnjiv. I od svih koje si upoznala na putu on mi je ostao u najživljem sećanju, kao i onaj Kevin Pacov. I onaj bilmez u Rusiji što te je iskoristio za prodaju kvasa, i opljačkao.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:43 30.07.2018

Re: 1.

apacherosepeacock
Lezeci panduri za pesake :)


Haha, imaju i to na stazama, za bicikliste
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:49 30.07.2018

Re: 1.

srdjan.pajic
blogovatelj
U čemu je fora sa ovim mostom na slici? Namerno ga nisu napravili ravnog, ali zbog čega?

PS.

Pretposlednja slika.


Pa umetnički izražaj, bre, blogi, ko da ne znaš kakve su lujke arhitekte.

Au, Snežana, pa jel moguće da ima sedam godina od kada smo te ovde opremili i ispratili na put, sa onim nepouzdanim likom, kako se zvaše, Brajan? Eh, kad se samo setim koliko si cvrkutala o njemu, a ja ti (iskusno) savetovao da se maneš momaka i da se držiš bicikle, jer od nje sve zavisi i jedino na nju možeš uvek da se osloniš. Bio mi je odpočetka sumnjiv. I od svih koje si upoznala na putu on mi je ostao u najživljem sećanju, kao i onaj Kevin Pacov. I onaj bilmez u Rusiji što te je iskoristio za prodaju kvasa, i opljačkao.


Prolete, Srki, vidiš ti to. Ko bi to rekao. A ta prva godina mi ipak najdraža i druga, i ovde kako ste me svi pazili i mazili i koliko ste mi pomogli, to mi sve nekako dođe baš onako pionirski u svakom smislu. Koliko sam se samo mučila i koliko mi je od blogera ovde došlo podrške, i ne samo ove verbalne, već one konkretne kad mi je najviše trebalo. Da ne beše pre svega Višnje i Milana, pa tebe i još nekoliko vas koji ste pomogli, verovatno bi sve bilo drugačije, možda bih sad sedela i hejtovala iz neke kanclarije po tuđim blogovima, ko zna...

Zaista mi je mnogo drago to vreme, i ondašnja ja, bez iskustva, u čudu i strahu pred svetom, skoro bez ikog svoga, a onda odjednom - BUM! Svi na mojoj strani.

Velike su to stvari, evo skoro se rasplakah, zaista, ne zezzam se.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:15 30.07.2018

Re: 1.


Da ne beše pre svega Višnje i Milana, pa tebe i još nekoliko


Da ne zaboravimo da pomenemo i Donalda Trampa i njegovog velikog obozavaoca, blogija, koji me je onomad posteno odrao za opkladu, a onda se, velikodusno, gestom pravog dzentlmena, te svote odrekao u tvoju korist. Blogi jeste drkadzija i davez, ali ima dobro srce i dusu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 17:15 30.07.2018

Re: 1.

srdjan.pajic

Da ne beše pre svega Višnje i Milana, pa tebe i još nekoliko


Da ne zaboravimo da pomenemo i Donalda Trampa i njegovog velikog obozavaoca, blogija, koji me je onomad posteno odrao za opkladu, a onda se, velikodusno, gestom pravog dzentlmena, te svote odrekao u tvoju korist. Blogi jeste drkadzija i davez, ali ima dobro srce i dusu.


Jeste, jeste, sve ja to pamtim <3
apacherosepeacock apacherosepeacock 07:07 31.07.2018

Re: 1.

Tuzna vest, izbodeno nozevima 6 biciklista u Tadzikistanu. Holandjani, Amerikanci, Englezi, Francuzi.

Jos nema vesti ko je preziveo. Na nekoj cuki blizu granice sa Avganistanom, inace kraj gde nema opasnosti. Automobilom tuda u prolazu su poceli da ih jure pa iz njega izasli putnici i napali ih nozevima. Sve je snimljeno kamerom da li jednog od biciklista ili iz drugog automobila, tek motiv za napad je jos nepoznat niti napadaci jos nisu uhvaceni.

Tadzikistan je inace drzava gde ima dosta dobrovoljaca za rat u Siriji.

PS. Nasla sam vest sad https://abcnews.go.com/International/american-cyclists-dead-terror-attack-tajikistan/story?id=56911753
blogovatelj blogovatelj 17:49 31.07.2018

Re: 1.

a ja ti (iskusno) savetovao da se maneš momaka i da se držiš bicikle, jer od nje sve zavisi


Mogu da zamislim kako ćeš decu da presuješ kad poodrastu.
blogovatelj blogovatelj 17:52 31.07.2018

Re: 1.

Da ne zaboravimo da pomenemo i Donalda Trampa i njegovog velikog obozavaoca, blogija, koji me je onomad posteno odrao za opkladu, a onda se, velikodusno, gestom pravog dzentlmena, te svote odrekao u tvoju korist. Blogi jeste drkadzija i davez, ali ima dobro srce i dusu.


Nek smo živi i zdravi, biće još izbora u SAD, rsnućeš ti ponovo za kintu, ne boj se. Ako nešto ne poseduješ, to je percepcija političke realnosti.
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:29 01.08.2018

Re: 1.

blogovatelj
Da ne zaboravimo da pomenemo i Donalda Trampa i njegovog velikog obozavaoca, blogija, koji me je onomad posteno odrao za opkladu, a onda se, velikodusno, gestom pravog dzentlmena, te svote odrekao u tvoju korist. Blogi jeste drkadzija i davez, ali ima dobro srce i dusu.


Nek smo živi i zdravi, biće još izbora u SAD, rsnućeš ti ponovo za kintu, ne boj se. Ako nešto ne poseduješ, to je percepcija političke realnosti.


Ma kakvi, izvukao sam pouku da ne treba potcenjivati glupost glasačkog tela, i da su prvosrbijanci isti mentoli kao i prvoamerikanci, kad su u pitanju političke odluke, a i inače. Bez obzira što je Tramp dobio izbore ne voljom većine, nego na tehnikaliju, ali šta da se radi, pravila su pravila.

Ali da vidiš samo kako sad average Džo, što puna srca i uz Putinovu pomoć glasaše sa Tramponju, tamo u rodnoj nam Ajovi kuka i zapomaže otkad ova budaletina započe rat i zavede tarife, pa im Kinez uzvratio udarac: cena soje i kukuruza pala na istorijski minimum. I onda došli kod mog tasta trampovci da mole za manju rentu za zemlju. A ovaj ne može da smisli Trampa, te im pokaza srednji prst, uz crkli dabogda, sledeće godine dupla renta, spremite pare, inače neću ni da vas pustim na svoju farmu, jebo vas Tramp!


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:30 01.08.2018

Re: 1.

apacherosepeacock
Tuzna vest, izbodeno nozevima 6 biciklista u Tadzikistanu. Holandjani, Amerikanci, Englezi, Francuzi.

Jos nema vesti ko je preziveo. Na nekoj cuki blizu granice sa Avganistanom, inace kraj gde nema opasnosti. Automobilom tuda u prolazu su poceli da ih jure pa iz njega izasli putnici i napali ih nozevima. Sve je snimljeno kamerom da li jednog od biciklista ili iz drugog automobila, tek motiv za napad je jos nepoznat niti napadaci jos nisu uhvaceni.

Tadzikistan je inace drzava gde ima dosta dobrovoljaca za rat u Siriji.

PS. Nasla sam vest sad https://abcnews.go.com/International/american-cyclists-dead-terror-attack-tajikistan/story?id=56911753


Da, čitala sma to juče, a pre dva dana jednog bajkera ubio grom u Turskoj, drugar s njim isto pogođen ali je preživeo, a pre dva meseca ono užanso ubistvo u Meksiku dvojice bajkera... postaje baš opasno

Inače, to je na Pamiru, gde je trebalo i ja da vozim prošlog leta da nisam zeznula kičmu. Uz granicu sa Avganistanom, koja je posebno zanimljiva a čak može da se pređe i bez vize na avganistanski subotnji vašar...
blogovatelj blogovatelj 03:47 01.08.2018

Re: 1.

average Džo, što puna srca i uz Putinovu pomoć glasaše




E, kako vas nije sramota da glumite imperiju, a ovamo kukate kako vam se tehnoloski zaostala Rusija mesa u izbore uz pomoc interneta?
Ne zna se sta je gluplje, realno. Jer ako si vladar sveta, kako onda neko moze da utice na tvog glasaca? A ako ipak sud dokaze da utice, kako onda mozes da tvrdis da si vladar sveta?!
Sta god da bude, ispascete dalebu. Radi vas Dovla ko volove.
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:48 01.08.2018

Re: 1.

Snezana Radojicic
apacherosepeacock
Tuzna vest, izbodeno nozevima 6 biciklista u Tadzikistanu. Holandjani, Amerikanci, Englezi, Francuzi.

Jos nema vesti ko je preziveo. Na nekoj cuki blizu granice sa Avganistanom, inace kraj gde nema opasnosti. Automobilom tuda u prolazu su poceli da ih jure pa iz njega izasli putnici i napali ih nozevima. Sve je snimljeno kamerom da li jednog od biciklista ili iz drugog automobila, tek motiv za napad je jos nepoznat niti napadaci jos nisu uhvaceni.

Tadzikistan je inace drzava gde ima dosta dobrovoljaca za rat u Siriji.

PS. Nasla sam vest sad https://abcnews.go.com/International/american-cyclists-dead-terror-attack-tajikistan/story?id=56911753


Da, čitala sma to juče, a pre dva dana jednog bajkera ubio grom u Turskoj, drugar s njim isto pogođen ali je preživeo, a pre dva meseca ono užanso ubistvo u Meksiku dvojice bajkera... postaje baš opasno

Inače, to je na Pamiru, gde je trebalo i ja da vozim prošlog leta da nisam zeznula kičmu. Uz granicu sa Avganistanom, koja je posebno zanimljiva a čak može da se pređe i bez vize na avganistanski subotnji vašar...


Ma de bre da ideš tamo, ovi isisovci ne prave pitanje ko je odakle, nego kolju i siluju sve redom, verovatno baš tim redosledom.

Nego, jel ti znaš šta treba da radiš u slučaju olujne nepogode sa grmljavinom? Grom neće u koprive, ali hoće u sve što štrči, uključujući i biciklistu. Znači, nikako uz drvo ili neku nastrešnicu pored bandere ili jarbola za zastavu, nego na livadu, baci bajs, pa lezi malo dalje od njega, dok ne prođe sranje, i pokrij se kabanicom. I nemoj baš tada da čekiraš emailove ili postuješ blogove!
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:01 01.08.2018

Re: 1.

Jer ako si vladar sveta, kako onda neko moze da utice na tvog glasaca?


Džabe što smo "vladar sveta", kako ti tvrdiš, kad nam je polovina stanovništva stoka nepismena, a imaju isto pravo glasa kao i ostatak. Kod Rusa je isto tako, čak i gore, ali oni imaju samo jednog kandidata već dvaes godina, ostali fasuju zatvor ili metak, tako da im nikakav hakeraj ne može ništa. Svejedno, i meni je skoroz ok da izvučemo pouke, nađemo svoje mesto u svetu i prestanemo da glumimo velesilu, nego da malo gledamo svoja posla, mada sa ovim kilavim evroseksualcima to uvek nekako izađe na svetski rat. I da ne izaberemo Trampa 2. put, iako se i on, kobajagi, zalaže za isto.

A to da je Rusija tehnološki zaostala ne bih rekao, bar u tom mufljuskom i hakerskom domenu. U tim kriminalnim aktivnostima ja mislim da su jako dobri, očigledno bolji od nas, i ističu se kao pravi gangsteri u svom poslu. Samo ja ne znam zbog čega to tebe, očigledno, raduje, umesto da gledaš sa zebnjom kako raste još jedna imperija, ali zasnovana na organizovanom kriminalu.


srdjan.pajic srdjan.pajic 04:08 01.08.2018

Re: 1.

blogovatelj
a ja ti (iskusno) savetovao da se maneš momaka i da se držiš bicikle, jer od nje sve zavisi


Mogu da zamislim kako ćeš decu da presuješ kad poodrastu.


A šta ću tek mladoženjama da radim, samo da nabavim škljocaru i da uzmem kod beneta neki čas iz rukovanja vatrenim oružjem i kung fua, sa ili bez kukuljice, svejedno mi je.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:33 01.08.2018

Re: 1.




Hahha, znam, Srki, hvala ti. Jedno vreme, na početku, baš sam se bojala toga, jer me je u Rumuniji ugostio lik koji mi je ispirčao priču o dečaku kog je grom udario 2-3 puta, svaki put bi preživeo, dok ga naposletku nije ubio. Tad sam se istripovala i iščitala kako se zaštititi. Samo na zemlju, dalje od bilo čega što štrči i od bilo čega metalnog, a ne daj bože mobilnog i sl.

Hvala ti
apacherosepeacock apacherosepeacock 10:27 01.08.2018

Re: 1.

Inače, to je na Pamiru, gde je trebalo i ja da vozim prošlog leta da nisam zeznula kičmu. Uz granicu sa Avganistanom, koja je posebno zanimljiva a čak može da se pređe i bez vize na avganistanski subotnji vašar...


To mi je prvo palo na pamet kad sam pisala ovu vest.
romi.daba romi.daba 20:33 30.07.2018

Blago tebi!

Svaka sreća!

"Obučen je kao teniser, a ne dendi kako sam pomislila." Dobar primer ljudskog prosuđivanja na prvi pogled.
angie01 angie01 23:28 30.07.2018

Re: Blago tebi!

Bogtemazo, vec proslo 7 godina,...stvarno proletelo vreme,- veoma pametno, efikasno i sadrzajno potroseno u tvom slucaju....svaka cast na istrajnosti u tome sta si naumila,
...odlicne ti fotke i super izgledas
zemljanin zemljanin 10:34 31.07.2018

Re: Blago tebi!

i ja da mahnem

a sad si u jednoj od meni omiljenih zemalja, tako da uzivaj
blogovatelj blogovatelj 18:02 31.07.2018

Re: Blago tebi!

"Obučen je kao teniser, a ne dendi kako sam pomislila." Dobar primer ljudskog prosuđivanja na prvi pogled.


Čarli? Ti si? Misliš da se možeš sakriti poštovanjem pravopisa?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:32 01.08.2018

Re: Blago tebi!

angie01
Bogtemazo, vec proslo 7 godina,...stvarno proletelo vreme,- veoma pametno, efikasno i sadrzajno potroseno u tvom slucaju....svaka cast na istrajnosti u tome sta si naumila,
...odlicne ti fotke i super izgledas


Hvalaaa!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:33 01.08.2018

Re: Blago tebi!

zemljanin
i ja da mahnem

a sad si u jednoj od meni omiljenih zemalja, tako da uzivaj


Ardim naporno, ali malo i uživam. Divna zemlja, fenomenalni ljudi
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:34 01.08.2018

Re: Blago tebi!

romi.daba
Svaka sreća!

"Obučen je kao teniser, a ne dendi kako sam pomislila." Dobar primer ljudskog prosuđivanja na prvi pogled.


Eto, dešava se i najboljima, samo što neki to priznaju i nije ih blam da kažu da su pogrešili. Za razliku od mnogih.
ephemeris ephemeris 14:01 31.07.2018

Bolje Daleki nego Srednji Istok



Tajikistan (LINK)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana