In memoriam

Budi dobar, lepo sanjaj

angie01 RSS / 29.07.2018. u 09:09

 

 379543524.jpg

 

 

 S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispo' volta
U daljini svitle koće piva klapa šoto voće
Ti se ozireš po sobi slika je na kantunalu
Oneg ča ga more odni u daleken fortunalu



Komentari (554)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sweet64 sweet64 14:07 01.08.2018

Re: ,

Biće da je ovo drugo, jer mi je komentar, kojeg sam napisao na gladno (pre večere), a obrisao na sito (posle večere), ispao odveć iskren, dakle za ovu priliku neprilično skurčen.


Nemoj se nikada stideti svoje iskrenosti koja god da je prilika.
st.jepan st.jepan 14:26 01.08.2018

Re: ,

sweet64
Biće da je ovo drugo, jer mi je komentar, kojeg sam napisao na gladno (pre večere), a obrisao na sito (posle večere), ispao odveć iskren, dakle za ovu priliku neprilično skurčen.


Nemoj se nikada stideti svoje iskrenosti koja god da je prilika.


Eh, ne znaš ti mene.
Ja sam ti uvik iskren, i kad pišem i kad brišem, i kad reknem i kad poreknem.
njonjo njonjo 15:23 01.08.2018

Re: ,

predatortz

Da! Jbte, umro pevač. Ne kažem da to ne treba pomenuti u vestima, održati prigodnu komemoraciju, ali scene masovne histerije su takvo preseravanje da je to tužno.


Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali.
Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja.
sweet64 sweet64 16:35 01.08.2018

Re: ,

Ja sam ti uvik iskren, i kad pišem i kad brišem, i kad reknem i kad poreknem.


Već te vidim u kupaćim gaćama a preko grudi junačkijeh tattoo:

sincerity as destiny

sa glagoljički zakovrtnim slovima.
Bili Piton Bili Piton 16:51 01.08.2018

Re: ,

njonjo


Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali.
Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja.


Niko ljudima i ne prebacuje što su pevali na rivi, ali, aman, ratnu flotilu ste izvukli...hej, alo? ko papu da ste sahranjivali, prvom bi Oliveru od sve patetike bilo muka.
predatortz predatortz 17:24 01.08.2018

Re: ,

Bili Piton
njonjo


Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali.
Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja.


Niko ljudima i ne prebacuje što su pevali na rivi, ali, aman, ratnu flotilu ste izvukli...hej, alo? ko papu da ste sahranjivali, prvom bi Oliveru od sve patetike bilo muka.


Bakljada, čoveče!
Na sprovodu!

Ne da je preseravanje, nego...

angie01 angie01 17:48 01.08.2018

Re: ,

ratnu flotilu


izvini, a gde si video tu ratnu flotilu?

ja na onom snimku vidim katamaran i razne privatne brodice,...za baklje ne znam da li je to deo neke tradicije, ali ima snimak, posto je vec bilo predvece i noc- da iz Hvara cela ta morska povorka plovi nocu i to u prilicno gustom rasporedu, pa te baklje osvetljavaju prostor...

...kako god, Olivera su njegovi ispratili kako su misli da je najbolje i na to imaju pravo,...sada o tome komentrisati, kao o stajlingu na nekom dogadjaju je prilicno degute.
predatortz predatortz 18:04 01.08.2018

Re: ,



izvini, a gde si video tu ratnu flotilu?


Među brodovima su i dva razarača hrvatske vojske, a baklje su paljene i na Rivi.

Verujem da je to činila neka navijačka marva, ni nama takvih ne manjka, misleći da na taj način sprovod čini veličanstvenijim.

No, čemu nije mesto...
njonjo njonjo 18:23 01.08.2018

Re: ,

predatortz

Bakljada, čoveče!
Na sprovodu!


Torcida ilitiga navijači su se naučili izražavati bakljama. Netko je pjevao, netko plakao, vatrogasne sirene, policijske sirene, brodske sirene, Splitska zvona....
Grad Split je glasno ispraćao (ispraćaj ne sprovod) i opraštao se od Olivera (sad i više nikad zadnji put razumiješ???) na put za Vela Luku gdje će biti sprovod (ukop) u tišini.
Ne razumješ ti to druže sudija. Malo manje negative.
predatortz predatortz 19:17 01.08.2018

Re: ,

Ne razumješ ti to druže sudija. Malo manje negative


Ne, ti ne razumeš. Čim pokušavaš da pravdaš. I kod vas, i kod nas, od svega se pravi cirkus. Banalizovanje, politizacija i podilaženje najgorim, jer oni su najverniji glasači.
Bilo da se slavi, bilo da se žali, tu su majmuni da oskrnave.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:22 01.08.2018

Re: ,

im pokušavaš da pravdaš. I kod vas, i kod nas, od svega se pravi cirkus.


Ja se kod nas ovakvog cirkusa na sahrani ne sećam.
I nema to mnogo veze sa muzikom, umiralo je još pevača u Hrvastkoj.
predatortz predatortz 19:31 01.08.2018

Re: ,

hoochie coochie man
im pokušavaš da pravdaš. I kod vas, i kod nas, od svega se pravi cirkus.


Ja se kod nas ovakvog cirkusa na sahrani ne sećam.
I nema to mnogo veze sa muzikom, umiralo je još pevača u Hrvastkoj.


Ovakvog, definitivno, nije bilo.
Ali, seti se samo Arkanovog i Cecinog venčanja. Vladike venčavaju krimosa i da ne lajem sad, uz neviđen kič i cirkus.
Plakalo mi se od stida!

mirelarado mirelarado 19:33 01.08.2018

Re: ,

Bili Piton
njonjo


Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali.
Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja.


Niko ljudima i ne prebacuje što su pevali na rivi, ali, aman, ratnu flotilu ste izvukli...hej, alo? ko papu da ste sahranjivali, prvom bi Oliveru od sve patetike bilo muka.


Zato je Umberto Eko svojima ostavio u amanet:
a) da sahrana tj. ispraćaj za kremaciju, bude strogo privatni čin u krugu porodice i onih par istinskih prijatelja koje čovek obično u životu stekne;

b) da se ne održavaju bilo kakve komemoracije, književne i intelektualne večeri, reminiscencije i slično deset godina nakon smrti. Posle toga, ako ga se još uvek budu sećali, može i to. :)
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:37 01.08.2018

Re: ,

Ali, seti se samo Arkanovog i Cecinog venčanja.


Uh, boli.

Uteha je da su svadbe i inače uglavnom kič.
Ali sahrana....
njonjo njonjo 19:39 01.08.2018

Re: ,

hoochie coochie man

umiralo je još pevača u Hrvastkoj.


E pa to ti ja kažem u tome je "kvaka".
predatortz predatortz 19:40 01.08.2018

Re: ,


Uh, boli.


I posle toliko godina!
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:46 01.08.2018

Re: ,

njonjo
hoochie coochie man

umiralo je još pevača u Hrvastkoj.


E pa to ti ja kažem u tome je "kvaka".


Ne razumem.
U čemu je kvaka?
Umiralo ih je još i nije bilo ovakve blamaže.

Verujem da će još samo jedan pevač biti ovako ispraćen.
Nisam baš siguran da će smeti da dođu svi koji bi želeli, premijer, predsednica i ostali, ali slično će, verujem, biti.
I to će se objašnjavati muzičkim ukusom.
njonjo njonjo 19:50 01.08.2018

Re: ,

mirelarado

Re: ,
Bili Piton
njonjo


Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali.
Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja.


Niko ljudima i ne prebacuje što su pevali na rivi, ali, aman, ratnu flotilu ste izvukli...hej, alo? ko papu da ste sahranjivali, prvom bi Oliveru od sve patetike bilo muka.



Zato je Umberto Eko svojima ostavio u amanet:
a) da sahrana tj. ispraćaj za kremaciju, bude strogo privatni čin u krugu porodice i onih par istinskih prijatelja koje čovek obično u životu stekne;

b) da se ne održavaju bilo kakve komemoracije, književne i intelektualne večeri, reminiscencije i slično deset godina nakon smrti. Posle toga, ako ga se još uvek budu sećali, može i to. :)


Pretpostavljam da se može pitati Olivera da ne bi dozvolio ovo.
Ali ne bi kritizirao sve ovo baš zbog iskrene emocije koja se osjeća.
predatortz predatortz 19:51 01.08.2018

Re: ,

Nisam baš siguran da će smeti da dođu svi koji bi želeli, premijer, predsednica i ostali, ali slično će, verujem, biti.


Ko bre neće smeti?
Pola vlade džuskalo uz te zvukove nesvojstvene ljudskoj vrsti.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:58 01.08.2018

Re: ,

Ko bre neće smeti?
Pola vlade džuskalo uz te zvukove nesvojstvene ljudskoj vrsti.


Ma to zbog muzičkog U...kusa:)
njonjo njonjo 20:12 01.08.2018

Re: ,

hoochie coochie man


Re: ,
njonjo
hoochie coochie man

umiralo je još pevača u Hrvastkoj.



E pa to ti ja kažem u tome je "kvaka".


Ne razumem.
U čemu je kvaka?
Umiralo ih je još i nije bilo ovakve blamaže.

Verujem da će još samo jedan pevač biti ovako ispraćen.
Nisam baš siguran da će smeti da dođu svi koji bi želeli, premijer, predsednica i ostali, ali slično će, verujem, biti.
I to će se objašnjavati muzičkim ukusom.



Vjeruj mi pretpostavio sam da nećeš razumjeti ali nisam htio dalje tipkati pa ću sad.
Umrlo je do sad puno pjevača i drugih poznatih iz nekog razloga zaslužnih ljudi ali nitko do sad u Dalmaciji ( ja sam Dalmatinac i živim u Dalmaciji) nije izazvao ovakvu emociju kao Oliver. Što se tiče posmrtne perspektive ostalih pjevača (pretpostavljam na što aludiraš) neće buditi ovakve emocije.
Razumiješ li ili ne razumiješ ti to druže sudija?? Pogađam: ne!!


angie01 angie01 20:19 01.08.2018

Re: ,

Banalizovanje, politizacija i podilaženje najgorim, jer oni su najverniji glasači.


sta je tacno bilo banalno i ispolitizovano?

ljudi odrzali komemoraciju, dosli oni koji su ga voleli,- a bilo ih je puno, pa je i scena morala da bude grandiozna, jer su ocigledno mnogi zeleli da mu odaju pocast..Kolinda i co su svako ponaosob rekli kako su uz njegovu muziku odrasli, zaljubljivali se, da je bio najveci i da su zato dosli, sto isto imaju pravo- sto im sada ne mozes tumaciti drugacije, jer ne mozes znati, a kada nisi siguran, onda je ruzno,...pa i kod nas dolaze politicari na sahrane onih koje su postovali, a da ne kazem gde se sve pojavljuju, a da bas nije....ljudi pevali, klape, tapsali mu, otpratili ga na poslednju plovidbu,...navijaci u svom stili- sto bi kod nas isto bilo u njihovom,....nikakvog lelekanja, naricanja, sve samo u njegovu slavu i njegovih pesama pri tome, sahrana, mirna, intimna, nikakve aleje velikana i halabuke....


kakve veze imaju sada krimos i pevaljka i njihov cirkus, koji je prenosila te ve kao kljucni dogadjaj u zemlji.... i posle snimala trake i prodavala...
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:29 01.08.2018

Re: ,

Umrlo je do sad puno pjevača i drugih poznatih iz nekog razloga zaslužnih ljudi ali nitko do sad u Dalmaciji ( ja sam Dalmatinac i živim u Dalmaciji) nije izazvao ovakvu emociju kao Oliver.


Ti to zoveš emocijom, i uveren si da je to u pitanju, ali nije to emocija, to je prozivka.
not2old2rock not2old2rock 21:24 01.08.2018

Re: ,

njonjo
predatortz

Bakljada, čoveče!
Na sprovodu!


Torcida ilitiga navijači su se naučili izražavati bakljama. Netko je pjevao, netko plakao, vatrogasne sirene, policijske sirene, brodske sirene, Splitska zvona....
Grad Split je glasno ispraćao (ispraćaj ne sprovod) i opraštao se od Olivera (sad i više nikad zadnji put razumiješ???) na put za Vela Luku gdje će biti sprovod (ukop) u tišini.
Ne razumješ ti to druže sudija. Malo manje negative.


Serem im se u "naučeno izražavanje". Ovi nisu jednom zapalili stadion, o njihovim sranjima moglo bi se do sutra, ali ovom prilikom







vcucko vcucko 22:11 01.08.2018

Re: ,

hoochie coochie man
njonjo
hoochie coochie man

umiralo je još pevača u Hrvastkoj.


E pa to ti ja kažem u tome je "kvaka".


Ne razumem.
U čemu je kvaka?
Umiralo ih je još i nije bilo ovakve blamaže.

Verujem da će još samo jedan pevač biti ovako ispraćen.
Nisam baš siguran da će smeti da dođu svi koji bi želeli, premijer, predsednica i ostali, ali slično će, verujem, biti.
I to će se objašnjavati muzičkim ukusom.

Mate? Pseudonima Mišo?

O njemu su mišljenja i tamo podeljena. Legenda Hr popularne glazbe svakako, ali mnogima se zamerio, opravdano ili ne nemam pojma i ne zanima me u krajnjoj liniji. Ne verujem da će emocije biti tako jedinstvene. Plus je ipak vlaj (za razliku od bodula OD).
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:34 01.08.2018

Re: ,

Mate? Pseudonima Mišo?


Me ne :)
Tompson.
vcucko vcucko 22:47 01.08.2018

Re: ,

hoochie coochie man
Mate? Pseudonima Mišo?


Me ne :)
Tompson.

njonjo njonjo 23:48 01.08.2018

Re: ,

hoochie coochie man

Ti to zoveš emocijom, i uveren si da je to u pitanju, ali nije to emocija, to je prozivka.


Kakva sad prozivka?? Predajem se. Da nisi ti ljubitelj "dobre kapljice"?
alselone alselone 05:49 02.08.2018

Re: ,

navijaci u svom stili


Sto se kaze - ako lekari mogu da protestuju u belim mantilima, onda i crvene beretke mogu u punoj ratnoj opremi, je l' tako?



Realno, ovaj ceo blog je zapravo jedno veliko filipovsko guranje prstiju u usi i gledanje u stranu uz presmesna, presmesna pravdanja i "slucajne" previde cinjenica koje se ne uklapaju u vizuru.
angie01 angie01 09:22 02.08.2018

Re: ,

Realno, ovaj ceo blog je zapravo jedno veliko filipovsko guranje prstiju u usi i gledanje u stranu uz presmesna, presmesna pravdanja i "slucajne" previde cinjenica koje se ne uklapaju u vizuru.


pravo kazes,...toliko je besmislene mizerije ispoljeno u malicioznim komentarima, koji su po svaku cenu hteli da umanje, ocrne, negiraju,...jednog skromnog, povucenog coveka, koji nikome nista nazalost nije ucinio, koji je bio posvecen svojoj umetnosti, kojom je stekao ljubav, popularnost i postovanje retko velikih razmera,...i ceo taj smutljivi zamor, proizvodi se nad njegovim odrom, da bi se nadjacao, ili barem zabasurio zvuk aplauza koji je dobio.
angie01 angie01 17:13 02.08.2018

Re: ,

not2old2rock


na ove, vise puta ponovljene gluposti, necu vise da odgovaram, jer se i odggovor vec dat i to ne samo jednom,

ali cu ti reci ovo,

pojavio si se na mom blogu i u svakom komentaru me licno vredjas, sto sam ti preskocila i jos odgovorila,... a vise necu,...ako ne mozes da se uzdrzis da svoje komentare ispisujes bez da mi se licno ruzno obracas- sto samo o tebi govori i onima koji te u tome podrzavaju-bicu prinudjena da ti ne dozvolim pristup.


alselone alselone 18:29 02.08.2018

Re: ,

na ove, vise puta ponovljene gluposti


Jesi citala Dezulovicev tekst?

Pa i on sve isto spominje. Je l' i on ponavlja gluposti?

snimio je onda i glupavu pjesmicu za Hrvatsku ratnu mornaricu, još glupaviju domoljubavnu o „topniku sa Širokog Brijega“, i oduševljeno pozdravljao oslobađajuću presudu hrvatskim generalima - učinio je, ukratko, baš sve što je malograđanska Hrvatska od njega očekivala, i sve je bilo džabe.

Cak spominje i glupost sa paljenjem baklji a za tebe je to samo "navijaci koji rade svoje".

Mislim toliko gurati glavu u pesak je zaista glupo. Niko tebi ovde ne brani da se odusevljavas njime, ali brate sestro, budi makar toliko normalna da prokomentarises (ili makar ne igorises i ne opravdavas na glup nacin) i ono sto nije toliko lepo ali je nesporno.
angie01 angie01 23:00 02.08.2018

Re: ,

Jesi citala Dezulovicev tekst?


pa objasnio je o cemu se radu u recimo detalju koji si citirao vrlo jasno, a koji se ovde zloupotrebljava onoliko i daje mu se znacaj, kao da je u najmanju ruku sam ucestvovao u ratu, kao i u nepostojecim stvarima, ismeva ispracaj i slicno,..

Cak spominje i glupost sa paljenjem baklji a za tebe je to samo "navijaci koji rade svoje".


ja licno, posto ne pratim fudbal ni navijace i strana mi je ta filozofija gomile i obicaji, nisam prvo ni razumela, da je to navijacki specijalitet, a kada mi je objasnjeno, uzela sam kao da je to njihov naci komunikacije, ispoljavanja, kao sto svaka takva grupa ima svoje nacine- svidjalo se meni to ili ne- njihovo je pravo, da rade kako misle da treba,...da je nekome tamo smetalo, sto se jedino racuna, sprecili bi ih,...znaci ja sam generalno zauzela stav, da su imali pravo da otprate Olivera kako su hteli i mislili da treba,....gde ja tu guram glavu u pesak, ja prosto ne mislim da je ok srati ovako, kako ste vi u masi i talasima po necijem ispracaju, a u komsiluku, za koga vas jos boli dupe.

sto je vise neko rekao da ga dupe boli i da bas ne voli tu muziku i statejasveneznam, to je sa vise upornosti srao i napinjao se da sto vise nagrdi i Olivera i kako je ispracen....i naravno mene.

...sad cija je to glupost i sramota...


st.jepan st.jepan 00:27 03.08.2018

Re: ,

Umrlo je do sad puno pjevača i drugih poznatih iz nekog razloga zaslužnih ljudi ali nitko do sad u Dalmaciji ( ja sam Dalmatinac i živim u Dalmaciji) nije izazvao ovakvu emociju kao Oliver.


Ti to zoveš emocijom, i uveren si da je to u pitanju, ali nije to emocija, to je prozivka.


E, jeba ga, Huči, ako dobro razumem šta hočeš da kažeš, na krivom si tragu.
Umirali su i nesravnjivo veći i radikalniji Croati, ustaše i srbomrzci od karijere, pa ipak, ovako masovno i dramatično demonstriranje tuge nikada nije viđeno.
Tuđman je, gospe ti, umro, pa je bilo... ma ni prineti!

Mada, donekle i jesi u pravu:
Svaki društveni događaj, pa i najbeznačajniji, ima elemente prozivke. A prozivki ima raznih.
Nacionalna (nacionalistička) prozivka, ako je takve u ovom slučaju bilo, mogla je biti samo u nekom petom planu.
alles_atze alles_atze 09:27 04.08.2018

Re: ,

hoochie coochie man
im pokušavaš da pravdaš. I kod vas, i kod nas, od svega se pravi cirkus.


Ja se kod nas ovakvog cirkusa na sahrani ne sećam.
I nema to mnogo veze sa muzikom, umiralo je još pevača u Hrvastkoj.


To znaci da Era Ojdanic jos nije umro.
veselica veselica 21:53 31.07.2018

velicanstven ispracaj olivera dragojevica

Filip Mladenović Filip Mladenović 20:46 01.08.2018

BORIS DEŽULOVIĆ:

"Ovih je žalobnih dana često citiran onaj apokrif, datiran u doba kad je Marko Perković imao veliki koncert na Poljudu, a prijatelji zajebavali Olivera kako mu je džabe sva slava i sve pjesme kad nikad neće, poput Thompsona, napuniti stadion. „Pa šta?“, odgovorio je, kaže legenda, Oliver, „neće ni on Hrvatsko narodno kazalište.“

Divno taj slavni apokrif opisuje temeljnu razliku između dva čovjeka i dvije pjesme, pa skoro bude i šteta što je, kao mnogi slični urbani mitovi, lažan ili krivo atribuiran: rečenu je sentencu, naime & naravno, izgovorio veliki hrvatski pjesnik Arsen Dedić.

Arsen Dedić, kralj sviju cinika, bio je uostalom iz drugog jednog, nedohvatljivo udaljenog svemira: on – kako je jednom primijetio treći iz svetog trojstva, njegov Šibenčanin i susjed iz Tesline ulice Mišo Kovač - „i nije pjevao za mase, već za svoju sektu“. Nije stvar u tome da i Oliver nije bio duhovit tip, naprotiv, ali niti bi on ikad tako govorio o kolegama – čak i kad bismo značenje riječi „kolega“ okrutno rastegli sve do Thompsona – niti je umio biti ironik, sarkast ili cinik. Od urbane legende o Poljudu i HNK, Dragojevića tako bolje opisuje još samo činjenica da on to zapravo nikad nije rekao.

Da je Oliver, uostalom, imao mrvu opjevane Arsenove otrovne zloće – ili da je Arsen, umjesto svog odanog kulta, imao Oliverovu cijelu jednu transkonfesionalnu religiju – odgovor bi glasio: „Pa šta? Ne bi ni on nikad mogao napuniti beogradsku Marakanu.“ I opet bi, umjesto pune Marakane, više o Oliveru u toj sentenci govorio njen kondicional, više od punog beogradskog stadiona rekla bi još samo činjenica da ga on nikad zapravo nije napunio.

Možda i najslavniji apokrif o Oliveru jest taj čuveni nepotpisani bianco-ček, kojim su ga salijetali beogradski menadžeri, nudeći da sam ispiše iznos za koji bi pristao pjevati u Beogradu. Za razliku od onoga s početka teksta, ovaj je u svemu pouzdano istinit i točan. Oliver je zaista mogao, kad god je htio, napuniti Marakanu, ili mjesec dana svake večeri puniti beogradsku Arenu.

Tko god je u posljednjih dvadeset sedam godina samo jedan dan proveo u Beogradu i Srbiji, zna kakav je božanski status Oliver tamo uživao. Jednako prije trideset pet godina, kad su, čuvši da sam „Splićo“, od mene u šumadijskoj kasarni povazdan tražili da im pjevam „Moj galibe“ – da, baš „Moj galibe“ - kao danas, kad Oliverove pjesme zna svaki beogradski taksist i svaki kafanski muzičar s Ibarske magistrale. Kad su me prije nekoliko godina, dok sam još živio tamo, srpski novinari pitali u čemu se zapravo razlikuju Split i Beograd, odgovorio sam kako je razlika zapravo samo jedna: u Splitu se na svakom kantunu čuje Aca Lukas, a u Beogradu Oliver Dragojević.

Pa ipak, Oliver od rata pa do kraja nikad više nije zapjevao u Beogradu. Jednom, makar i u afektu datu riječ, do kraja života nije pogazio, a ona – posve svejedno što o njegovim razlozima mislili – ne samo da nimalo nije naštetila njegovoj tihoj karizmi, već ju je u fantastičnom obratu i uvećala. Jednostavno – kako je to ovih dana rekla, čini mi se, Radojka Šverko – Oliverovoj se svakoj izgovorenoj ili otpjevanoj riječi bezrezervno vjerovalo. A on je stajao iza svake, posve svejedno je li hiljaditi put zapjevao kako je infišan ili dišperan, ili je samo jednom rekao kako nikad neće zapjevati u zemlji u kojoj tenkove ispraćaju cvijećem.

Nikad prije i nikad poslije, sve do smrti, Oliver neće reći više ništa na tu temu, nikad nijedne grube riči, nikad nijedne gnjevne kaštige i beštime. Ta je priča za njega bila završena. Novac – a ogroman se, nepojmljiv novac nudio – nije bio važan: kao što je tradicionalno u srpnju zatvarao butigu, i ljetnu sezonu, od koje cijela nesretna južnoslavenska muzička scena zapravo živi, zarastao u bradu provodio s prijateljima na brodu i u veloluškim konobama, i kao što nije u svijetu odštampano toliko novca za koji bi prekinuo tu partiju briškule, tako nije postojao novac za koji bi pogazio jednu davno datu riječ.

Ima još sličnih mitova, hagiografije naših ugaslih zvijezda pune su takvih urbanih evanđelja, i jedini će problem s Oliverovim mitom ostati činjenica da je jednostavno istinit. Čast i „slava mrtvima“, kako je i sam pjevao u jednoj pjesmi, o njima se u ovakvim prigodama piše „sve najbolje“, ali kad se pod ultraljubičastim svjetlom i otkriju mrlje na njegovim požutjelim apokrifima, one samo uvećavaju legendu.

Nije bio revolucionar, nikad nije jedrio protiv kurenta, bolovao je od istih slabosti kao i njegova publika. Nakon što se zarekao da više nikad neće kročiti u Srbiju, objesio je onu blesavu naušnicu s križem, i sve otada u stihu „Rekli su mi da si 'sova Boga“ iz pjesme „Oprosti mi, pape“ nikad više nije spomenuo Boga; snimio je onda i glupavu pjesmicu za Hrvatsku ratnu mornaricu, još glupaviju domoljubavnu o „topniku sa Širokog Brijega“, i oduševljeno pozdravljao oslobađajuću presudu hrvatskim generalima - učinio je, ukratko, baš sve što je malograđanska Hrvatska od njega očekivala, i sve je bilo džabe.

I dalje su ga, i još više voljeli, i jedni i drugi, i treći i četvrti. Nijedan hrvatski „lijevi“ kolumnist nikad ga nije niti blago ukorio zbog malograđanskog konformizma, nitko osim nekoliko Šešeljevih glasača nije se u Srbiji ozbiljno naljutio na Olivera: štoviše, postao je mjera zaboravljenog poštenja.

Kako je to bilo moguće?

U ovim prilikama valja se kloniti teških riječi, ali lakima se te stvari ne mogu i ne daju objasniti. Ljepota, recimo, teška je i jebeno riskantna riječ, ali u hrvatskom jeziku druge za to nema. Ljepota Oliverova zaista, najbanalnije i najtočnije, neponovljivog glasa, ljepota njegove muzike, ljepota pjesme, koju je svojom grlenom rašpom – i kad je bila malo remek-djelo i kad je bila gotovo uvredljivo banalna - pretvarao u gregorijanski koral ili himnu svijeta. Samo tom estetikom može se objasniti Oliver Dragojević, hrvatska prirodna ljepota, čovjek-nacionalni park, koji je ljepotom mogao pobijediti nakaznu ružnoću svoga vremena i estetikom uobličiti etiku.

Veći – ako je uopće moguće biti veći - još samo činjenicom da je bio posljednji.

I eto nas ovoga ljeta, eto nas ovoga srpnja na raskršću estetike i etike, kako već život te stvari ovdje namješta, kako bismo ih lakše shvatili. Početkom srpnja nacionalna fešta, hrvatski nogometni reprezentativci, viceprvaci svijeta, deseci hiljada ljudi raspamećenih u pobjedničkom trijumfalizmu, i vatrometi, zastave i bengalke, i onaj Marko Perković s početka priče, i njegovi „Geni kameni“: „Neka pati kome smeta“, „loša bila četres' peta“. Pa samo dva tjedna kasnije nacionalna žalost, i opet deseci hiljada ljudi, i opet bengalke, ali ovaj put u dubokoj, istinskoj tuzi, i Oliver Dragojević, i njegov „Galeb“: „Lipo li je, lipo li je.“

Samo ljepota. Ljepota koja nikome ne prijeti patnjom i koja „nikome ne smeta“: ima, konačno, i onaj apokrif po kojemu je, na pitanje u čemu je tajna njegove duge sveprisutnosti u našim životima, Oliver odgovorio jednostavno i veličanstveno točno: „Ja nikome ne smetam.“ Nikad nitko nije patio zbog Olivera.

Teoretski, mogao je tako nekome zasmetati teatarski šušur na njegovu ispraćaju, i Kolinda i Plenković u prvome redu na komemoraciji, i Torcida s bengalkama, i jebene raketne topovnjače na fellinijevskom morskom sprovodu, i naglašena patetika obreda, tako dalekog od Oliverove ljepote, i cijelog suprotnog njegovoj „Marči funebri“, divnoj onoj Popadićevoj pjesmi koje se – začudo ili upravo nimalo – ovih dana nitko nije sjetio, a u kojoj „ide sprovod priko sela“, a pokojnika ispraćaju miris žuke i kanele, tovari što revu i psi što reže, u kojoj za kapsilom tuče zvono s kampanela i zvone bubanj i činela, dok iz kočete baba hripje, koza brsti rogač, pivac kunja iza kuće, a na kominu puca pruće.

Teoretski, kažem, mogla je nekome zasmetati i monumentalna freska Oliverove marče funebre – s bengalkama umjesto pruća na kominu i Kolindom umjesto babe što hripje - ali na kraju i nije. Kolinda se na kraju zanjihala sitna i nevažna poput one blesave Oliverove rečine, a topovnjače ispale smiješne poput topnika iz Širokog. I kad je ovoga utorka na splitskoj Rivi bilo pretjerano, sve je, nekako, bilo iskreno. Doček nogometaša bio je društvena obaveza, gotovo pa državna, poput mobilizacije, a ispraćaj Olivera posve privatna, gotovo pa obiteljska.

A s njim je – čini se zauvijek – otišla i ona ljepota, tako moćna da je i vlastite slabosti i greške čine savršenijom, ili barem razumljivijom slabima, grešnima i nesavršenima. Bit će da su u pravu oni što Oliverov fenomen tumače sponom s vremenima kad smo bili bolji, ali nije samo to: bio je on posljednja nit istrošenoga konopa kojim smo se u ova nakazna vremena očajnički držali za ljepotu.

Nekad, pjevači su imena dobijali po Oliveru Twistu. Danas ih nose po strojnim puškama.

Nekad pjesma nije smetala. Danas uživamo kad pate onima kojima smeta."
freehand freehand 20:58 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Filip Mladenović
"Ovih je žalobnih dana često citiran onaj apokrif, datiran u doba kad je Marko Perković imao veliki koncert na Poljudu, a prijatelji zajebavali Olivera kako mu je džabe sva slava i sve pjesme kad nikad neće, poput Thompsona, napuniti stadion. „Pa šta?“, odgovorio je, kaže legenda, Oliver, „neće ni on Hrvatsko narodno kazalište.“

Divno taj slavni apokrif opisuje temeljnu razliku između dva čovjeka i dvije pjesme, pa skoro bude i šteta što je, kao mnogi slični urbani mitovi, lažan ili krivo atribuiran: rečenu je sentencu, naime & naravno, izgovorio veliki hrvatski pjesnik Arsen Dedić.

Arsen Dedić, kralj sviju cinika, bio je uostalom iz drugog jednog, nedohvatljivo udaljenog svemira: on – kako je jednom primijetio treći iz svetog trojstva, njegov Šibenčanin i susjed iz Tesline ulice Mišo Kovač - „i nije pjevao za mase, već za svoju sektu“. Nije stvar u tome da i Oliver nije bio duhovit tip, naprotiv, ali niti bi on ikad tako govorio o kolegama – čak i kad bismo značenje riječi „kolega“ okrutno rastegli sve do Thompsona – niti je umio biti ironik, sarkast ili cinik. Od urbane legende o Poljudu i HNK, Dragojevića tako bolje opisuje još samo činjenica da on to zapravo nikad nije rekao.

Da je Oliver, uostalom, imao mrvu opjevane Arsenove otrovne zloće – ili da je Arsen, umjesto svog odanog kulta, imao Oliverovu cijelu jednu transkonfesionalnu religiju – odgovor bi glasio: „Pa šta? Ne bi ni on nikad mogao napuniti beogradsku Marakanu.“ I opet bi, umjesto pune Marakane, više o Oliveru u toj sentenci govorio njen kondicional, više od punog beogradskog stadiona rekla bi još samo činjenica da ga on nikad zapravo nije napunio.

Možda i najslavniji apokrif o Oliveru jest taj čuveni nepotpisani bianco-ček, kojim su ga salijetali beogradski menadžeri, nudeći da sam ispiše iznos za koji bi pristao pjevati u Beogradu. Za razliku od onoga s početka teksta, ovaj je u svemu pouzdano istinit i točan. Oliver je zaista mogao, kad god je htio, napuniti Marakanu, ili mjesec dana svake večeri puniti beogradsku Arenu.

Tko god je u posljednjih dvadeset sedam godina samo jedan dan proveo u Beogradu i Srbiji, zna kakav je božanski status Oliver tamo uživao. Jednako prije trideset pet godina, kad su, čuvši da sam „Splićo“, od mene u šumadijskoj kasarni povazdan tražili da im pjevam „Moj galibe“ – da, baš „Moj galibe“ - kao danas, kad Oliverove pjesme zna svaki beogradski taksist i svaki kafanski muzičar s Ibarske magistrale. Kad su me prije nekoliko godina, dok sam još živio tamo, srpski novinari pitali u čemu se zapravo razlikuju Split i Beograd, odgovorio sam kako je razlika zapravo samo jedna: u Splitu se na svakom kantunu čuje Aca Lukas, a u Beogradu Oliver Dragojević.

Pa ipak, Oliver od rata pa do kraja nikad više nije zapjevao u Beogradu. Jednom, makar i u afektu datu riječ, do kraja života nije pogazio, a ona – posve svejedno što o njegovim razlozima mislili – ne samo da nimalo nije naštetila njegovoj tihoj karizmi, već ju je u fantastičnom obratu i uvećala. Jednostavno – kako je to ovih dana rekla, čini mi se, Radojka Šverko – Oliverovoj se svakoj izgovorenoj ili otpjevanoj riječi bezrezervno vjerovalo. A on je stajao iza svake, posve svejedno je li hiljaditi put zapjevao kako je infišan ili dišperan, ili je samo jednom rekao kako nikad neće zapjevati u zemlji u kojoj tenkove ispraćaju cvijećem.

Nikad prije i nikad poslije, sve do smrti, Oliver neće reći više ništa na tu temu, nikad nijedne grube riči, nikad nijedne gnjevne kaštige i beštime. Ta je priča za njega bila završena. Novac – a ogroman se, nepojmljiv novac nudio – nije bio važan: kao što je tradicionalno u srpnju zatvarao butigu, i ljetnu sezonu, od koje cijela nesretna južnoslavenska muzička scena zapravo živi, zarastao u bradu provodio s prijateljima na brodu i u veloluškim konobama, i kao što nije u svijetu odštampano toliko novca za koji bi prekinuo tu partiju briškule, tako nije postojao novac za koji bi pogazio jednu davno datu riječ.

Ima još sličnih mitova, hagiografije naših ugaslih zvijezda pune su takvih urbanih evanđelja, i jedini će problem s Oliverovim mitom ostati činjenica da je jednostavno istinit. Čast i „slava mrtvima“, kako je i sam pjevao u jednoj pjesmi, o njima se u ovakvim prigodama piše „sve najbolje“, ali kad se pod ultraljubičastim svjetlom i otkriju mrlje na njegovim požutjelim apokrifima, one samo uvećavaju legendu.

Nije bio revolucionar, nikad nije jedrio protiv kurenta, bolovao je od istih slabosti kao i njegova publika. Nakon što se zarekao da više nikad neće kročiti u Srbiju, objesio je onu blesavu naušnicu s križem, i sve otada u stihu „Rekli su mi da si 'sova Boga“ iz pjesme „Oprosti mi, pape“ nikad više nije spomenuo Boga; snimio je onda i glupavu pjesmicu za Hrvatsku ratnu mornaricu, još glupaviju domoljubavnu o „topniku sa Širokog Brijega“, i oduševljeno pozdravljao oslobađajuću presudu hrvatskim generalima - učinio je, ukratko, baš sve što je malograđanska Hrvatska od njega očekivala, i sve je bilo džabe.

I dalje su ga, i još više voljeli, i jedni i drugi, i treći i četvrti. Nijedan hrvatski „lijevi“ kolumnist nikad ga nije niti blago ukorio zbog malograđanskog konformizma, nitko osim nekoliko Šešeljevih glasača nije se u Srbiji ozbiljno naljutio na Olivera: štoviše, postao je mjera zaboravljenog poštenja.

Kako je to bilo moguće?

U ovim prilikama valja se kloniti teških riječi, ali lakima se te stvari ne mogu i ne daju objasniti. Ljepota, recimo, teška je i jebeno riskantna riječ, ali u hrvatskom jeziku druge za to nema. Ljepota Oliverova zaista, najbanalnije i najtočnije, neponovljivog glasa, ljepota njegove muzike, ljepota pjesme, koju je svojom grlenom rašpom – i kad je bila malo remek-djelo i kad je bila gotovo uvredljivo banalna - pretvarao u gregorijanski koral ili himnu svijeta. Samo tom estetikom može se objasniti Oliver Dragojević, hrvatska prirodna ljepota, čovjek-nacionalni park, koji je ljepotom mogao pobijediti nakaznu ružnoću svoga vremena i estetikom uobličiti etiku.

Veći – ako je uopće moguće biti veći - još samo činjenicom da je bio posljednji.

I eto nas ovoga ljeta, eto nas ovoga srpnja na raskršću estetike i etike, kako već život te stvari ovdje namješta, kako bismo ih lakše shvatili. Početkom srpnja nacionalna fešta, hrvatski nogometni reprezentativci, viceprvaci svijeta, deseci hiljada ljudi raspamećenih u pobjedničkom trijumfalizmu, i vatrometi, zastave i bengalke, i onaj Marko Perković s početka priče, i njegovi „Geni kameni“: „Neka pati kome smeta“, „loša bila četres' peta“. Pa samo dva tjedna kasnije nacionalna žalost, i opet deseci hiljada ljudi, i opet bengalke, ali ovaj put u dubokoj, istinskoj tuzi, i Oliver Dragojević, i njegov „Galeb“: „Lipo li je, lipo li je.“

Samo ljepota. Ljepota koja nikome ne prijeti patnjom i koja „nikome ne smeta“: ima, konačno, i onaj apokrif po kojemu je, na pitanje u čemu je tajna njegove duge sveprisutnosti u našim životima, Oliver odgovorio jednostavno i veličanstveno točno: „Ja nikome ne smetam.“ Nikad nitko nije patio zbog Olivera.

Teoretski, mogao je tako nekome zasmetati teatarski šušur na njegovu ispraćaju, i Kolinda i Plenković u prvome redu na komemoraciji, i Torcida s bengalkama, i jebene raketne topovnjače na fellinijevskom morskom sprovodu, i naglašena patetika obreda, tako dalekog od Oliverove ljepote, i cijelog suprotnog njegovoj „Marči funebri“, divnoj onoj Popadićevoj pjesmi koje se – začudo ili upravo nimalo – ovih dana nitko nije sjetio, a u kojoj „ide sprovod priko sela“, a pokojnika ispraćaju miris žuke i kanele, tovari što revu i psi što reže, u kojoj za kapsilom tuče zvono s kampanela i zvone bubanj i činela, dok iz kočete baba hripje, koza brsti rogač, pivac kunja iza kuće, a na kominu puca pruće.

Teoretski, kažem, mogla je nekome zasmetati i monumentalna freska Oliverove marče funebre – s bengalkama umjesto pruća na kominu i Kolindom umjesto babe što hripje - ali na kraju i nije. Kolinda se na kraju zanjihala sitna i nevažna poput one blesave Oliverove rečine, a topovnjače ispale smiješne poput topnika iz Širokog. I kad je ovoga utorka na splitskoj Rivi bilo pretjerano, sve je, nekako, bilo iskreno. Doček nogometaša bio je društvena obaveza, gotovo pa državna, poput mobilizacije, a ispraćaj Olivera posve privatna, gotovo pa obiteljska.

A s njim je – čini se zauvijek – otišla i ona ljepota, tako moćna da je i vlastite slabosti i greške čine savršenijom, ili barem razumljivijom slabima, grešnima i nesavršenima. Bit će da su u pravu oni što Oliverov fenomen tumače sponom s vremenima kad smo bili bolji, ali nije samo to: bio je on posljednja nit istrošenoga konopa kojim smo se u ova nakazna vremena očajnički držali za ljepotu.

Nekad, pjevači su imena dobijali po Oliveru Twistu. Danas ih nose po strojnim puškama.

Nekad pjesma nije smetala. Danas uživamo kad pate onima kojima smeta."

Izvanredno.
predatortz predatortz 21:01 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Jebeš ga, neće da peva u zemlji u kojoj svoje tenkove ispraćaju cvećem, a hoće u zemlji u kojoj se okupator dočekivao cvećem.

predatortz predatortz 21:01 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

duplo
angie01 angie01 21:04 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

freehand freehand 21:09 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

predatortz
Jebeš ga, neće da peva u zemlji u kojoj svoje tenkove ispraćaju cvećem, a hoće u zemlji u kojoj se okupator dočekivao cvećem.


I u toj su se zemlji tenkovi itekako ispraćali cvećem, no nebitno i za blog i za tekst. Dežulović je maestralan, upravo tu. Ništa nije izostavio, Dragojevića nije beatifikovao kao što ga ni na blogu niko nije beatifikovao. Čovek sa svim vrlinama i manama, dobrim i lošim stranama, zabludama i idealima. Koga je od mase sličnih i istih namćora, baksuza i dobrica izdvajala pesma.
Eto, ovo je sve ovde (trebalo da bude) o toj njegovoj pesmi.
Filip Mladenović Filip Mladenović 21:17 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Ko razume, shvatiće:

"...Ljepota Oliverova zaista, najbanalnije i najtočnije, neponovljivog glasa, ljepota njegove muzike, ljepota pjesme, koju je svojom grlenom rašpom – i kad je bila malo remek-djelo i kad je bila gotovo uvredljivo banalna - pretvarao u gregorijanski koral ili himnu svijeta. Samo tom estetikom može se objasniti Oliver Dragojević, hrvatska prirodna ljepota, čovjek-nacionalni park, koji je ljepotom mogao pobijediti nakaznu ružnoću svoga vremena i estetikom uobličiti etiku...."

mirelarado mirelarado 21:19 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Uz dužno poštovanje i uvažavanje Dežulovića, u Italiji ima tušta i tma pevača s takvim "neponovljivim" glasom, a i vrsta muzike je ista. Možda malo realistične umerenosti ne bi škodilo. Što bi rekao italijanski kantautor Edoardo Benato, to su samo pesmičuljci.

I poređenje s Arsenom je krajnje neumesno. Arsen je bio kompletan muzički stvaralac, Oliver samo izvođač.
predatortz predatortz 21:25 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Čovek sa svim vrlinama i manama, dobrim i lošim stranama, zabludama i idealima


Jedan od nas. Svi smo takvi.
Filip Mladenović Filip Mladenović 21:27 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

I Arsen i Oliver su simboli jedne epohe i jednog životnog umeća zvanog umetnost.

Umetnost koja oplemenjuje, uznosi, ujedinjuje, produhovljuje i surov i sirov život u Dalmaciji, Hercegovini, Šumadiji, Sremu, Zagorju ili Krajini čini smislenijim i podnošljivijim.

A danas, šta imamo danas!?

Evo:


freehand freehand 21:30 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Što bi rekao italijanski kantautor Edoardo Benato, to su samo pesmičuljci

Ne znam ko je uvaženi benato, niti sam fan te vrste muzike uključujući i Dragojevića, tek 1-2 pesme - ali na mesta na kojima je on nastupao ne puštaju se baš pesmičuljci.
Možda je Dežulović malo ponesen bio prejak u izrazu, ali ako malo razmislim - ni ja nemam objašnjenje za toliku popularnost.
Mislim, ovo ni ja ne treba da znači da sam o tome nešto duma niti da bih, da jesam, nešto uspeo da izdumam. Tek, bolje objašnjenje nisam pročitao.
veselica veselica 21:32 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

predatortz
Jebeš ga, neće da peva u zemlji u kojoj svoje tenkove ispraćaju cvećem, a hoće u zemlji u kojoj se okupator dočekivao cvećem.



Ovo se zove zarobljeni um.
veselica veselica 21:35 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

I poređenje s Arsenom je krajnje neumesno. Arsen je bio kompletan muzički stvaralac, Oliver samo izvođač.


Mislim da je tvoj komentar neumesan. Čak nije ni stvar ukusa.
mirelarado mirelarado 21:39 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Ne znam ko je uvaženi benato, niti sam fan te vrste muzike uključujući i Dragojevića, tek 1-2 pesme - ali na mesta na kojima je on nastupao ne puštaju se baš pesmičuljci.


Benato je hteo da kaže: ama, političari i kulturnjaci, man'te me se, ja samo pevam svoje pesmičuljke... Koliko god da su Oliverove pesme kvalitetne, ipak je to popularna muzika, lake note, zabava. Nije nikakva vrhunska umetnost, niti dubokoumna delatnost.
angie01 angie01 21:44 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

u Italiji ima tušta i tma pevača s takvim


pa kakve veze ima,...on je bio to sto jeste za svoju sredinu, i ona mu je odala pocast onako kako je osecala da treba,...pri tome, svi svetski mediji su objavili vest o njegovoj smrti, sto znaci da je bio prepoznat i van svoje sredine, u kojoj je ziveo mirno i bez pompe.

...a i ne uporedjuje se u tekstu Arsen i Oliver, nego je prvi bio pomenut kao autor sentence koja se pripisiavla Oliveru, cak Dezulovic maestralno odvaja Arsena, naznakom,

Arsen Dedić, kralj sviju cinika, bio je uostalom iz drugog jednog, nedohvatljivo udaljenog svemira

EDIT:...tu je i momenat...recimo, Josipa, dok je u ozbiljnom projektu i sa ozbiljnim parama nesto htela da napravi u Americi, posle nekog vremena ukapirala da je to sizifov posao i sama je rekla pri povratku, pa tamo svaka crnkinja na coskicu peva k'o Bog.....ali je zato ona boginja na svojoj teritoriji.....dok je recimo Sajmon Lebon, kada je cuo nasu Bebicu- tada u punoj snazi svog izvodjenja- kako peva u Kairu, izjavio, da je ona najbolja pevacica koju je cuo ikada,...a ona pevala u nekom hotelu, bez neke pompe i znacaja sirih razmera.


Bili Piton Bili Piton 21:48 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

mirelarado
Uz dužno poštovanje i uvažavanje Dežulovića, u Italiji ima tušta i tma pevača s takvim "neponovljivim" glasom, a i vrsta muzike je ista. Možda malo realistične umerenosti ne bi škodilo. Što bi rekao italijanski kantautor Edoardo Benato, to su samo pesmičuljci.

I poređenje s Arsenom je krajnje neumesno. Arsen je bio kompletan muzički stvaralac, Oliver samo izvođač.




Realistična umerenost je baš onako u skladu s balkanskim temperamentom, nigde jedno bez drugoga
mirelarado mirelarado 21:51 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

pa kakve veze ima


Za mene je bezveze, ili bar preterano, da se kaže "neponovljiv" glas kad nije...

A Arsena spominje kao "kralja sviju cinika", dok je OD esencija lepote... Mošmisliti!
freehand freehand 21:52 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

A na drugo čitanje - mada nemam pojma ni o njihovim privatnim životima niti o njihovom međusobnom odnosu, ako je takvog nečeg bila a za pretpostoaviti je da jeste - meni ovaj Dežulovićev tekst izgleda kao veličanstven primer kako se neko gospodski ne voli, i kako se to kaže sa osećajem za trenutak i pijetetom.
mirelarado mirelarado 21:57 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Realistična umerenost je baš onako u skladu s balkanskim temperamentom, nigde jedno bez drugoga



Znam ja to, ali bih volela da je ima makar u tragovima.
angie01 angie01 22:02 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

A Arsena spominje kao "kralja sviju cinika",


pa to je rekao kao podrska kontekstu u kome ga je i pomenuo- jer Arsen jeste bio vrlo otrovan cinik,....ali zato posle kaze, vec sam citirala,

bio je uostalom iz drugog jednog, nedohvatljivo udaljenog svemira


bez zelje da ga umanji kao umetnika, dapace,...ali nije bila rec o Arsenu, pa da sada razradjuje u tom pravcu....

...a Oliver jeste imao neponovljiv glas i pevao je vrlo specificno i iz duse,...nekom moze da se svidja nekom ne, nekom je neko bolji, losiji...da je bio opste obozavan- bio je.


znaci Arsen je za mene van kategorije,....ali to nikakve veze nema sa bilo cime sto je ovde receno.
mirelarado mirelarado 22:24 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

EDIT:...tu je i momenat...recimo, Josipa, dok je u ozbiljnom projektu i sa ozbiljnim parama nesto htela da napravi u Americi, posle nekog vremena ukapirala da je to sizifov posao i sama je rekla pri povratku, pa tamo svaka crnkinja na coskicu peva k'o Bog.....ali je zato ona boginja na svojoj teritoriji.....dok je recimo Sajmon Lebon, kada je cuo nasu Bebicu- tada u punoj snazi svog izvodjenja- kako peva u Kairu, izjavio, da je ona najbolja pevacica koju je cuo ikada,...a ona pevala u nekom hotelu, bez neke pompe i znacaja sirih razmera.


Pa da, ovo s Josipom u Americi kao u onom vicu o vođenju goluba u Veneciju. A to za Bebi Dol rekli su mi i svi ovdašnji iz muzičke branše koje poznajem.
principessa_etrusca principessa_etrusca 22:34 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Benato je hteo da kaže: ama, političari i kulturnjaci, man'te me se, ja samo pevam svoje pesmičuljke... Koliko god da su Oliverove pesme kvalitetne, ipak je to popularna muzika, lake note, zabava. Nije nikakva vrhunska umetnost, niti dubokoumna delatnost.

Данашње време је време популарне културе. Већ је покренута и иницијатива да сплитски аеродром понесе име ОД (не Марка Марулића, Иве Тијардовића, Ивана Мештровића, Јакова Готовџа, па ни Диоклецијана или Гргура Нинског).
michiganac michiganac 22:53 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Uz dužno poštovanje i uvažavanje Dežulovića, u Italiji ima tušta i tma pevača s takvim "neponovljivim" glasom, a i vrsta muzike je ista. Možda malo realistične umerenosti ne bi škodilo. Što bi rekao italijanski kantautor Edoardo Benato, to su samo pesmičuljci.


Ja sam jedan od mladjahnijih na ovim blogo-stranicama i taj slagerski OD-opus mi izgleda dosta daleko, jedina koja mi se bas ono utkala u uho je ova, prethodno iz prvobitnog razloga sto je zaodjenuta modernijim pop-zvukom:



Lake, pitke note, stereotipno, ali ruku na srce, a na stranu sva isprepletanost metaforama i neizostavna emocija, ipak ima taj dublji, transcedentalni metafizikalno-kosmicki eho i prizvuk.. Mislem - "more kao tajna koja dise.." - flojdovski-genijalno i vanserijski bez ikakve sumnje !


A saznadoh ubrzo da je i ovde maznut dobar dio melodije od neke italo-kancone.
angie01 angie01 22:59 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Mislem


aj sad, iz petnih zila svi jos po koju opSeraciju u negativnom kontekstu, za poslednji pozdrav,...a i ne valja mu ispracaj, a i sto su dosli ovi, a rdili to, a ima i boljih pevaca,...uostalom nije do njega, vec do toga ssto mu super kompozitori rade pesme,... sto ga onda tako velicaju, pa nece valjda sada i aerodrom da nazovu po njemu, a ne po,......kakav je ovo tekst, a ukrao i melodiju,...

...znaci car!
michiganac michiganac 23:20 01.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

niccolo niccolo 08:19 02.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Realistična umerenost je baš onako u skladu s balkanskim temperamentom, nigde jedno bez drugoga

gedza.73 gedza.73 12:37 02.08.2018

Re: BORIS DEŽULOVIĆ:

Isto

samo umanjeno



čak je i sistem latentne prinude preuzeo.

ja se ovih dobrovoljnih robova i zavisnih poslušnika ježim.
ajte ovce, ajte za monom. daće vama čika trave, odi bela...

posebno kad se klanjaju i zahvaljuju direktoru preduzeća.
Jao direktore 'fala što smi mi dao platu, jao direktore najbolji si što si me pustio na odmor, jao direktor me voli, direktor samo u mene gleda...

tako i ovi 'fala predsedniče (dal opštine ili države dođe na isto) što si mi uradio put, uveo mi struju, opismenio me, sredio mi školu, poslao me na letovanje (opet mu dođe na isto Dubrovnik ili Paralija), platio mi lekove, dao mi tri hiljade...

obične ovce. Da igraju i da se smeškaju.
angie01 angie01 21:31 01.08.2018

,

Filip Mladenović Filip Mladenović 00:25 02.08.2018

Re: ,

Tanja Peternek je intervjuisala Olivera Dragojevića nekoliko meseci pre nego što je ustanovljeno da boluje od opake bolesti:



P.S. Obratiti pažnju na deo snimka od 25:56...
dolazel dolazel 02:42 02.08.2018

Re: ,

P.S. Obratiti pažnju na deo snimka od 25:56...


Je, je..to je zato sto nikako ni oni tamo ni ovi ovde da nauce da akcija uvek ima i reakciju...Ako hoces gradjanski rat, ako ti ne valja prvi komsija, ako hoces da zivis u proslosti, ako hoces za uzore najgore soviniste i psiho slucajeve i da se divis kriminalcima onda to sve ima cenu, a cena je jad i beda i sveopste nazadovanje. Qrcenje je u zadnje vreme balkan way of life.

Bio je cuveni vic o srpskim misevima (a slicni su ostali balkanski misevi) da kad se ponapijaju onda idu da vuku macka za brk i vicu "mac, mac...".

E pa, macak se probudio u medjuvremenu.

Filip Mladenović Filip Mladenović 01:28 02.08.2018

MILJENKO JERGOVIĆ:

"Oliver Dragojević, jutro u Beogradu

Slučaj je htio da me Oliverova smrt sustigne u onome gradu u kojem on, kako se zarekao, više nikad neće zapjevati. Lijep, hladovinast kraj, ulica u kojoj je prije stotinu i nešto godina osnovan prvi budistički hram u Srbiji, miris svježeg kruha, blizina Bajlonijeve pijace, nazvane po Ignjatu Bajloniju, češkom Jevrejinu, industrijalcu i dobročinitelju, i nikad posvećen evangelistički hram, u koji je neke naše godine Mira Trajlović uselila Bitef teatar, pa je na kraju povjerovala da joj je diranje u crkvu nanijelo smrtnu bolest. I nekako je prirodno da me njegova smrt zatekne tu, jer nigdje nakon rata o Oliveru Dragojeviću nisam toliko mislio kao kada bih nakratko, na dva-tri dana, na pet, na sedam dana, doputovao u Beograd. Tako je bilo još 1999, kada se dolazak u ovaj grad činio opasnim, kada je sve još bilo na rubu gnjeva i propasti, pa je i putovanje pomalo izgledalo kao prelazak, istina nevidljive, linije fronta. Koješta je tada bilo tuđe i potencijalno neprijateljsko, ali po kafićima, u kavanama, birtijama i krčmama, s kompakt diskova i s prastarih kazeta, iz najmodernijih i najrashrndanijih, najšuškavijih zvučnika čuo se Oliver. Stari predratni hitovi i sasvim nove snimke. Isto će ostati sve do danas, samo što će se ponegdje i ponekad njegov glas smjenjivati sa Gibonnijevim. Valjda sam tisuću hiljada puta poželio da se muzika promijeni, da čujem nešto od onog što pasivno slušam po zagrebačkim kafićima, kafanama i krčmama, ali želja mi uglavnom ne bi bila ispunjena. Oliver je u Beogradu bio čežnja za morem, ali mnogo više od toga za normalnošću, za civilnošću i civilizacijom, za nastavkom neke davno prekinute epohe, čežnja za Rimom iz vremena kada je Rim bio svijet i kada su njime vladali neki dobri carevi.

U neka doba, tokom tih godina, on je obznanio da više nikad neće zapjevati na koncertu u Beogradu. Ali to nije narušilo njegov status u ovdašnjim zvučnicima. Svi drugi dolazili bi da otpjevaju svoje, zvijezde iz vremene jugoslavenske estrade, a onda i neke nove hrvatske zvijezde koje se Jugoslavije i ne sjećaju, samo njega nije bilo. I to je bila jedna od rijetkih nepromjenjivih, da kažemo načelnih odluka na kraju jednoga u suštini nedovršenog i nedovršivog rata. Ništa on loše nije rekao o Beogradu i o Srbiji, ni riječi grdnje ni mržnje, samo da više neće pjevati. Neke stvari su naprosto nepopravljive, pa je zbog nekoga svog osjećaja nepopravljivosti Oliver tako odlučio. I ta odluka, sa svim njezinim posljedicama, pripada samo njemu i nikome više. Uostalom, samo je on i mogao reći da više nikad neće zapjevati, a da se iz svih zvučnika svejedno čuje njegova pjesma.

Istog dana putovao sam u Zagreb. Iz zvučnika u autu čuo se novi album Ede Maajke, a ja sam i dalje mislio o Oliveru. Zatim su pristizali vlastodržački telegrami, patetični, slabo motivirani, iz kojih se vidi da ti ljudi, ili njihovi savjetnici, ništa ne čitaju, pa onda ne umiju ni pisati, a u Splitu se na dvoru spontano okupio nekakav ženski zbor, i oko tog zbora tisuću ljudi, da onako slobodno, bez plana i reda, pjevaju Oliverove pjesme. Katamaran će ga, čitam, voziti do Vela Luke, gdje će ga u nepoznat sat ukopati u prisustvu obitelji. I sve je najednom čisto, jasno i nedodirljivo, sve je tako da ga ne može sustići ni zamutiti i zaprljati nijedna krivo napisana i izrečena riječ. Tu gdje se uglavnom riče, muče, kokodače i mekeće, i gdje je upotreba ljudskog i hrvatskog jezika već sama po sebi subverzivni čin, tu gdje je svako slavlje karikatura i nehotično ruganje slavlju, tu gdje je već svaka žalost smiješna i groteskna, pa se nakaznom čini i svaka ljepota, tu jednog pjevača ispraća tako čist i nevin ljudski čin. Odlazi on kao kad se iznenada niza stijenje spusti sjeverac i raspuše i raznese mokre plahte na konopcu..."
korisnickoime-2 korisnickoime-2 08:35 02.08.2018

Све ће то народ позлатити и бог наградити

angie01 angie01 09:37 02.08.2018

Re: Све ће то народ позлатити и бог наградити

kakve veze akteri i poruka sa ove fotke koju si postavio, imaju sa Oliverom i njegovom smrcu?
korisnickoime-2 korisnickoime-2 10:08 02.08.2018

Re: Све ће то народ позлатити и бог наградити

angie01
kakve veze akteri i poruka sa ove fotke koju si postavio, imaju sa Oliverom i njegovom smrcu?



Нема везе са смрћу Оливера Драгојевића.

Има везе са реаговањима, коментарима, текстовима и информацијама којима смо засипани и уопште са читавом медијском сликом створеном у Србији и у региону, те "метастазом кича" како то неко већ сасвим лепо рече (додао бих још, и даљег продубљивања таблоидиотизације простора јавне речи), поводом смрти тог човека.

Што се тиче Оливера Драгојевића, о покојнику све најлепше.

А да не бих при томе био лицемеран, додаћу да нисам никада својом вољом слушао његову музику, није ми значила ама баш ништа у животу и пловила је ваздухом поред мене долазећи из разних извора звука не дотичући ме уопште, за разлику од неких људи овде што могу само да поштујем јер се о укусима по том питању не расправља.

Али то што мени није његова музика значила ништа не значи, наравно, да имам намеру да пљујем по том човеку.

Пљујем по реаговањима на вест о смрти тог човека. Диљем наше лијепе... То јест другим речима, диљем региона.

А о самом Оливеру Драгојевићу све најлепше.
angie01 angie01 12:24 02.08.2018

Re: Све ће то народ позлатити и бог наградити

Али то што мени није његова музика значила ништа не значи, наравно, да имам намеру да пљујем по том човеку.





додаћу да нисам никада својом вољом слушао његову музику,




Има везе са реаговањима, коментарима, текстовима и информацијама којима смо засипани и уопште са читавом медијском сликом створеном у Србији и у региону, те "метастазом кича" како то неко већ сасвим лепо рече (додао бих још, и даљег продубљивања таблоидиотизације простора јавне речи), поводом смрти тог човека.


sta je tacno zasvrbelo tvoju neznu dusu, ljudi su reagovali kako su osecali, mediji preneli,...sa sve svim svetskim medijima- sta je tu problematicno, sto je dobio tako veliko postovanje, a Hrvat je...i kakve veze ima njegova muzika i zivot sa vucicevicem i njegovim svinjarijama, kojima poliva gradjane sopstvene zemlje, pokusavajuci da ih unizi klevetama i vredjanjem, kako bi se sto vise dodvrorio vlastima, pa ti podvukao paralelu sa ovim dogadjajem, jer je eto slicno,....koga je vredjao i klevetao Oliver, koje zlo je ucinio i kome... kako moze uopste neko da ima primedbu na kolicinu ljubavi i postovanja koji su mu ukazani,...pa je l to treba neko da proceni i odredi koliko je dovoljno, kolika je mera, koliko njih sme, a koliko ne sme....kao i to, na koji nacin je ok, a na koji nije- i jos u tudjoj kuci, vireci preko ograde,...e, gazda, zasto si pustio toliko ljudi u dvoriste, mnogo je brate, a i zasto pevaju, sta ce ti zvuk sirene, a zasto ovo/ono....


А о самом Оливеру Драгојевићу све најлепше.


gde to da prepoznam?
korisnickoime-2 korisnickoime-2 14:07 02.08.2018

Re: Све ће то народ позлатити и бог наградити

angie01

Али то што мени није његова музика значила ништа не значи, наравно, да имам намеру да пљујем по том човеку.






Шта је ту за чуђење у тој реченици коју сам написао?

Мислиш да треба да напишем како сам у свом животу секао вене на песме Оливера Драгојевића, а нисам?

Па извини, али толико лицемеран нисам. Зато и нећу онда тако да кажем.

Написао сам онако како јесте.


sta je tacno zasvrbelo tvoju neznu dusu, ljudi su reagovali kako su osecali, mediji preneli,...sa sve svim svetskim medijima- sta je tu problematicno, sto je dobio tako veliko postovanje, a Hrvat je...i kakve veze ima njegova muzika i zivot sa vucicevicem i njegovim svinjarijama, kojima poliva gradjane sopstvene zemlje, pokusavajuci da ih unizi klevetama i vredjanjem, kako bi se sto vise dodvrorio vlastima, pa ti podvukao paralelu sa ovim dogadjajem, jer je eto slicno,....koga je vredjao i klevetao Oliver, koje zlo je ucinio i kome... kako moze uopste neko da ima primedbu na kolicinu ljubavi i postovanja koji su mu ukazani,...pa je l to treba neko da proceni i odredi koliko je dovoljno, kolika je mera, koliko njih sme, a koliko ne sme....kao i to, na koji nacin je ok, a na koji nije- i jos u tudjoj kuci, vireci preko ograde,...e, gazda, zasto si pustio toliko ljudi u dvoriste, mnogo je brate, a i zasto pevaju, sta ce ti zvuk sirene, a zasto ovo/ono....




Шта учита ти све у том мом коментару, сунце ти жарко!

Одакле ти, леба ти, Вучић, националност преминулог, његови интервјуи, паралеле са било чиме у мом коментару који се односи на сву ту претерану медијску кич патетику поводом смрти Оливера Драгојевића или, пак, с друге стране на примитивизам оних који преминулога прозивају сада због неких таблоидних политикантски и цицварићевски пренетих изјава човека којег више нема међу живима?

Где си ти све то видела у мом коментару?

Шта је проблем у томе што сам написао да већина реаговања по региону, па и на овом твом посту, реаговања на смрт једног човека, изгледају збирно гледано као нека тужна кич парада најобичније малограђанштине због које би, скоро сам сигуран иако нисам познавао Драгојевића лично, вероватно и самом покојнику припала мука.

Па жао мије, али то јесте тако. Већина реаговања по медијима на вест о смрти овог ни кривог ни дужног човека изгледају баш тако. Отужна парада пијанства и кича политикантског профила са циљем манипулисања јавним мњењем.

А нисам ја произвео та реаговања. Ја их само коментаришем. Колико су ружна и ниска и примиттивна и колико ми је одвратна та медијска манипулација смрћу једног човека. И та примитивна медијска манипулација смрћу једног човека је, барем како ја то видим, нешто најниже на шта неко може да спадне у својим покушајима да манипулише јавним мњењем.

И то је то. Ништа друго.


А о самом Оливеру Драгојевићу све најлепше.



gde to da prepoznam?



Баш у тој реченици коју си цитирала.

Дакле, о покојнику све најлепше.

Пунктум.
angie01 angie01 17:02 02.08.2018

Re: Све ће то народ позлатити и бог наградити

Одакле ти, леба ти, Вучић


gde si ti video da sam napisala vucic?

izvini, a ko je na slici koju si postavio?

vucicevic kada je odlikovan od spc,...to si postavio kao ilustraciju svog komentara,....verovatno si time nesto 'teo,...to sam komentarisala.
korisnickoime-2 korisnickoime-2 08:14 03.08.2018

Re: Све ће то народ позлатити и бог наградити

angie01

vucicevic kada je odlikovan od spc,...to si postavio kao ilustraciju svog komentara,....verovatno si time nesto 'teo,...to sam komentarisala.



Да, хтео сам да укажем на то колико су у већини реаговања по читавом региону, па и на овом твом посту на Блогу Б92, поводом смрти једног човека једна најобичнија медијска кичераста патетика у лажном и на силу исконструисаном сукобу са подједнако примитивним премеравањима нечијег националног ега која збирно гледано у свеукупној медијској слици много личи на оно што ради један Вучићевић и за то још и добија грамату (захвалност) патријарха.

Па помислих да ће и неки који су писали поводом смрти Оливера Драгојевића такође можда добити понеку грамату из руку патријарха Иринеја лично.

Хоћу рећи...

Смрт било ког човека, ма ко год он био и ма шта год радио у свом животу, ипак заслужује мало више достојанства и смернијих реаговања оних који су још увек живи.

Сад, шта га знам... Могуће је и да ја заиста грешим што јасно и гласно кажем шта мислим о томе.

Можда би требало и да послушам савет па да заћутим.

Само то неће променити оно што заиста мислим о томе. Једино се то што мислим неће нигде више чути. Али ја ћу и даље исто тако мислити о томе.

А и вероватно су мене другачије васпитавали па се баш нешто и не уклапам у ово модерно доба информатичке логореичне пролиферације свега и свачега и изложености на увид свима свега и свачега, па чак и оних сасвим личних емоција, и самим тим и хиперпродукцији гомила и гомила глупости које нам се обилато сервирају у овом нашем New$ Age у којем живимо...






veselica veselica 10:13 02.08.2018

I nije trebalo da dodje u Beograd

u koji je stiglo pola bosne i banja luke da tu ostane, izdaje stanove, ukratko: ulepsa i oplemeni grad.
st.jepan st.jepan 10:41 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

I nije trebalo da dodje u Beograd
u koji je stiglo pola bosne i banja luke da tu ostane, izdaje stanove, ukratko: ulepsa i oplemeni grad.




principessa_etrusca principessa_etrusca 10:46 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

veselica
u koji je stiglo pola bosne i banja luke da tu ostane, izdaje stanove, ukratko: ulepsa i oplemeni grad.

Босанце у гета, а не да по Београду издају станове?

Какав је сад ово шовинизам/расизам, веселице?
predatortz predatortz 10:50 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

principessa_etrusca
veselica
u koji je stiglo pola bosne i banja luke da tu ostane, izdaje stanove, ukratko: ulepsa i oplemeni grad.

Босанце у гета, а не да по Београду издају станове?

Какав је сад ово шовинизам/расизам, веселице?


ovo je:

a) namerna provokacija, pa na nju ne treba odgovarati jer se tako hrani sujeta onog ko je napisao tako nešto

b) boles' (by naš narod) pa se ne trerba mešati niko ko nema adekvatnu diplomu da može da pomogne.
veselica veselica 11:28 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

Какав је сад ово шовинизам/расизам, веселице?


jok mori. u mojoj zgradi na vracaru cak 4 stana kupili bosancerosi, a juce citam na 92 portalu da su kupci onih luksuznih stanova - 7000 evra kvadrat - uglavnom ljudi iz BiH.
tako da me manete sa sovinizmom i rasizmom / upravo sam se vratila s Tare gde sam bila s prijateljicom iz Banja Luke - to delite preporuke onima koji su branili srbiju, njih volite i treba da ih volite, posebno vi s daljine, ja trenutno pakujem online putovanje u italiju tako da nemam druga posla nego da se bavim takvim prostackim glupostima, naprosto napisala ono sto sam juce citala a iz prve ruke poznajem situaciju na vracaru.
i, sta hocete?

ne valja vam Oliver, Hrvati, sta hocete? ne volite Hrvate sto nije sovinizam niti rasizam / pogresno si se odrazili hun, kakav rasizam / al ajd sad.
principessa_etrusca principessa_etrusca 12:13 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

jok mori. u mojoj zgradi na vracaru cak 4 stana kupili bosancerosi, a juce citam na 92 portalu da su kupci onih luksuznih stanova - 7000 evra kvadrat - uglavnom ljudi iz BiH.

У чему је тачно проблем? Какве би ти станаре волела у твојој згради?
tako da me manete sa sovinizmom i rasizmom / upravo sam se vratila s Tare gde sam bila s prijateljicom iz Banja Luke -

Звучи као "моја најбоља пријатељица је Јеврејка, црнкиња, Српкиња,... (по потреби), АЛИ..."
- to delite preporuke onima koji su branili srbiju, njih volite i treba da ih volite, posebno vi s daljine, ja trenutno pakujem online putovanje u italiju tako da nemam druga posla nego da se bavim takvim prostackim glupostima, naprosto napisala ono sto sam juce citala a iz prve ruke poznajem situaciju na vracaru.

Проблем са онима "из даљине"? А видим да би ти баш здушно бранила Врачар. Од кога тачно?
ne valja vam Oliver, Hrvati, sta hocete? ne volite Hrvate sto nije sovinizam niti rasizam / pogresno si se odrazili hun, kakav rasizam / al ajd sad.

Рекла сам "расизам" да буде јаснија суштина онога што си написала.
И коме то не ваљају Хрвати? Мени која имам многоструке хрватске везе?
(А да сам гадљива на "топнике са Широког Бријега", јесам, па и на оне који су им само певали.)
freehand freehand 12:17 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

(А да сам гадљива на "топнике са Широког Бријега", јесам, па и на оне који су им само певали.)

A na Tozovca i Jeremiju?
sweet64 sweet64 12:33 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

veselica


Tebi su sestro i prsti na tastaturi brži od pameti a kamo li jezik. A i nervoza te neka vata.
principessa_etrusca principessa_etrusca 12:55 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

sweet64
veselica

Tebi su sestro i prsti na tastaturi brži od pameti a kamo li jezik. A i nervoza te neka vata.

Баш то хтедох да напишем брату Фрију.
freehand freehand 13:11 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

principessa_etrusca
sweet64
veselica

Tebi su sestro i prsti na tastaturi brži od pameti a kamo li jezik. A i nervoza te neka vata.

Баш то хтедох да напишем брату Фрију.

Što, postoji neka objektinva, bitna razlika ako se izmakneš iz sopstvenih opanaka?

Pred rat i u ratu se neguje rodoljublje, građani sabijaju u stado, diže se patriotski zanos. U tome učestvuju svi, naročito umetnici, svako u svom fahu. Većina to prihvti kao svoju dužnost. Još ako se rat vodi na teritoriji domovine sve ide puta tri: padaju kriterijumi, raste zasopljenost.
Retki su oni koji mogu da se odupru tom sirenskom zovu, još ređi oni hrabri a spremni da ostanu pojedinci, usamljeni u dostojanstvu nemrzitelja.
Takvima se svakako vredi pokloniti ali - treba li pljuvati one druge samo zato što su ljudi, isti kao i svi drugi, isti kao mi?
Meni je, eto, taj topnik obično sranje, smeće kao i hiljade sličnih. Ali dok u njemu nema "Ubij, zakolji", Evo zore, evo dana" i "Nož, žica" - prosto je nedostojan pažnje.
Još jedna sitna mrlja u biografiji. Na ovakvom blogu naročito važi - pogledaj svoju pa baci kamen.
predatortz predatortz 13:14 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

Meni je, eto, taj topnik obično sranje, smeće kao i hiljade sličnih. Ali dok u njemu nema "Ubij, zakolji", Evo zore, evo dana" i "Nož, žica" - prosto je nedostojan pažnje.
Još jedna sitna mrlja u biografij


Ja sam ubeđen, čak, i da je morao neko takvo sranje da otpeva.
Prosto, takva su vremena bila.
Ovaj njegov "topnik" je benigno sranje. Ni ratna, ni ljubavna. Meni izgleda kao da je neku obavezu morao da skine s qrtza, i da je to otaljao.
freehand freehand 13:27 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

predatortz
Meni je, eto, taj topnik obično sranje, smeće kao i hiljade sličnih. Ali dok u njemu nema "Ubij, zakolji", Evo zore, evo dana" i "Nož, žica" - prosto je nedostojan pažnje.
Još jedna sitna mrlja u biografij


Ja sam ubeđen, čak, i da je morao neko takvo sranje da otpeva.
Prosto, takva su vremena bila.
Ovaj njegov "topnik" je benigno sranje. Ni ratna, ni ljubavna. Meni izgleda kao da je neku obavezu morao da skine s qrtza, i da je to otaljao.

Pa sad, da su ga nešto prisiljavali čisto ne verujem, al i za to postoje razne metode, razni načini kaštigovanja i osvete onima koji ne pristanu. Od uklanjanja iz javnog života, proskribovanja, proglašavanja sumnjivim elementom do javnog proglašavanja izdajnikom i svega što uz to ide.
Malo li smo gledali ovde onih koji su odbijali pa stavljani na stub srama i nekad jedva izbegavali javni linč, mimo onog na Dnevniku i u Dnevnikovom dodatku?
A nikada ne možeš svima ugoditi ni svima valjati.
Ali eto, meni je taj naš jeremija što je služio stari kadar šo pali topa pa se zatrese sva Jevropa - isti topnik miloklizni. samo što je tu tozovčev uhu dragi glas i harmonika, jebiga.

Obori: od Zemuna vunavuna

veselica veselica 13:38 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

Tebi su sestro i prsti na tastaturi brži od pameti a kamo li jezik.


:))))

ma kamo lipe sreće!
nisam znala da postoji kratko vreme za kupovinu karata vozom u italiji a obožavam trenidiitalia, bila već ali bilo skupo pa sad rešila online u pola cene: dok sam tražila/nalazila kud ću/gde ću, a sve hoću jer je sve raj, vreme mi iscuri..
kad, medjutim, upornost je majka: sad sam veneto sredila pod konac!



uzgred a što se brzine tiče, tu si u pravu by all means, to mi drugo ime.
sine, 2018.

kamo li se piše zajedno, apropo tvoje brzine.
veselica veselica 13:45 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

У чему је тачно проблем? Какве би ти станаре волела у твојој згради?




nema takvih.
ja sam samoživi baksuz.

freehand freehand 13:49 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

veselica
У чему је тачно проблем? Какве би ти станаре волела у твојој згради?




nema takvih.
ja sam samoživi baksuz.


Udaj se za mene.
(Klaro, oprostićeš mi nekad, nekako)
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:58 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

kud ću/gde ću, a sve hoću jer je sve raj,

Пази, сестро, да те не чују комшије, ето их за тобом. :)
principessa_etrusca principessa_etrusca 14:12 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

predatortz
Ja sam ubeđen, čak, i da je morao neko takvo sranje da otpeva.
Prosto, takva su vremena bila.
Ovaj njegov "topnik" je benigno sranje. Ni ratna, ni ljubavna. Meni izgleda kao da je neku obavezu morao da skine s qrtza, i da je to otaljao.

Када дођу "таква времена", најгоре је што има мноштво оних који су спремни да направе компромис и "отаљају обавезу". Шта уопште у овом случају значи "морао"? Нож под грлом?

А том релативизацијом директно унижаваш оне који нису направили компрмис, макар платили животом, а знамо да је било таквих.
veselica veselica 14:15 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

freehand
veselica
У чему је тачно проблем? Какве би ти станаре волела у твојој згради?




nema takvih.
ja sam samoživi baksuz.


Udaj se za mene.
(Klaro, oprostićeš mi nekad, nekako)



freehand freehand 14:19 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

А том релативизацијом директно унижаваш оне који нису направили компрмис, макар платили животом, а знамо да је било таквих.

Koliko ti znaš takvih a da ne nose ono "izdajnik" na leđima?
Šerbedžija i Furlanka, na primer?
sweet64 sweet64 14:28 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

kamo li se piše zajedno, apropo tvoje brzine.


Ja nisam brz ali sam zato glup!
predatortz predatortz 15:25 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

principessa_etrusca
predatortz
Ja sam ubeđen, čak, i da je morao neko takvo sranje da otpeva.
Prosto, takva su vremena bila.
Ovaj njegov "topnik" je benigno sranje. Ni ratna, ni ljubavna. Meni izgleda kao da je neku obavezu morao da skine s qrtza, i da je to otaljao.

Када дођу "таква времена", најгоре је што има мноштво оних који су спремни да направе компромис и "отаљају обавезу". Шта уопште у овом случају значи "морао"? Нож под грлом?

А том релативизацијом директно унижаваш оне који нису направили компрмис, макар платили животом, а знамо да је било таквих.


Nisam na umu imao tu vrstu moranja.
Znaš ono kad tvoji očekuju nešto od tebe, a tebi se ne radi? Onda uradiš aljkavo, zbrziš, čisto da ne ispiraju usta tobom.

E, meni "topnik" baš na to liči.

principessa_etrusca principessa_etrusca 18:22 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

Nisam na umu imao tu vrstu moranja.
Znaš ono kad tvoji očekuju nešto od tebe, a tebi se ne radi? Onda uradiš aljkavo, zbrziš, čisto da ne ispiraju usta tobom.

E, meni "topnik" baš na to liči.


Код вољних учесника је јасно, раде оно у шта верују.

Ми овде претпостављамо да је ОД био невољни или полу-вољни певач.

Певање наравно није убијање, али питање је где је граница, т.ј. ако пристанеш на нешто, када тачно престајеш са тим компромисом "да би угодио својима". Шта је црвена линија?

И како се баш Широки Бријег нашао у песми?
predatortz predatortz 18:32 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

И како се баш Широки Бријег нашао у песми?


Mio uhu publike.

Meni je pokojnik bio sasvim razumljiv. Ne verujem da nas je gotivio ni dok smo bili u zajedničkoj državi. Kad se država rasturila, čovek nam je poručio adio, jebite se, nikad više sa vama.
Ostao dosledan tome, što poštujem. Verovatno ni moja noga više neće stupiti u Hrvatsku, osim možda nekad u prolazu. Za sad, nakon rata, još nije. I ne vidim koji bi moj imao da tražim tamo.

Meni nisu bili jasni oni koji su ga pozivali i od njegovog odbijanja pravili dramu. To su ljudi bez dostojanstva. Njih ne mogu da cenim.

alselone alselone 18:34 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

И како се баш Широки Бријег нашао у песми?


To sad ne sme da se pita a i zar nismo vec ranije zakljucili kako je pevati o herojskoj odbrani za vreme Prvog svetskog rata isto tome?
principessa_etrusca principessa_etrusca 18:48 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

alselone
И како се баш Широки Бријег нашао у песми?


To sad ne sme da se pita a i zar nismo vec ranije zakljucili kako je pevati o herojskoj odbrani za vreme Prvog svetskog rata isto tome?

alselone alselone 18:54 02.08.2018

Re: I nije trebalo da dodje u Beograd

principessa_etrusca



Ah, to lažno komunističko pravljenje paralela.


U ostalom, mogao je i OD da nađe neke ranije herojske hrvatske bitke pa da o njima peva.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana