Libanski pisac Amin Maluf u svojoj knjizi "Ubilački identitet" piše upravo o opasnosti ako jedan identitet postane dominantan, preovlađujući, bilo da stavlja u prvi plan nacionalnu pripadnost, religioznu ili klasnu opredeljenost. Tada, u ekstremnim situacijama, u ime tog vladajućeg identiteta, dozvoljeno je lagati, pljačkati, ubijati, sve u ime nacije, ideologije, vere... A zapravo, svako od nas ima "rasuti identitet", u porodici, na poslu, među prijateljima. Svođenje na jedan indentitet, opasno je svođenje na ono što Maluf naziva "ubilački identitet".
Upravo je ova argumentacija Amina Malufa najbolji komentar ne samo prethodnog bloga, nego još jedne u nizu skandaloznih odluka pravosudja Srbije:
Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je oslobađajuću presudu protiv pripadnika jedinice "Simini četnici" za rušenje džamije i za ubistvo 27 romskih civila u selu Skočić kod Zvornika, u Bosni i Hercegovini, jula 1992. godine.
U odnosu na Zorana Alića, Zorana Đurđevića i Tomislava Gavrića Apelacioni sud je preinačio oslobađajuću presudu i osudio ih je zbog nečovečnog postupanja, narušavanja telesnog integriteta, seksualnog ponižavanja i silovanja zaštićenih svedokinja. Dakle, ne i za ratni zločin ubijanja civila!!!
Gavrić i Đurđević osuđeni su na kazne zatvora od po 10 godina, dok je Alić osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu.
Pet godina ranije, 22. februara 2013, Odeljenje za ratne zločine Višeg suda osudilo je sedmoro pripadnika paravojne grupe "Simini četnici" na zatvorske kazne u trajanju od dve do 20 godina, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selima zvorničke opštine tokom 1992. i 1993. godine. Presuda je doneta za ratni zločin protiv civila u selima Skočić, Malešić, Klisa, Petkovci i Drinjača. Sedmočlana grupa osuđena je na ukupno 73 godina zatvora, od čega Damir Bogdanović na zatvorsku kaznu u trajanju od dve godine, Zoran Stojanović na 20, Tomislav Gavrić 10, Đorđe Šević pet, Zoran Alić 10, Zoran Đurđević 20 i Dragana Đekić na pet godina.
Za tako težak zločin kao što je ubistvo 27 romskih civila, među kojima je bilo i devetoro dece i jedna trudnica, nijedan od pripadnika jedinice "Simini četnici" nije osuđen.U prvostepenoj presudi Viši sud u Beogradu utvrdio je da su pripadnici jedinice "Simini četnici" 12. jula 1992. godine po dolasku u Skočić prvo eksplozivom srušili seosku džamiju, a zatim u jednu kuću skupili sve meštane Rome koje su zatekli u selu, među kojima je bilo dece, žena i odraslih muškaraca.
Od njih su oduzeli i prisvojili vredne stvari, a zatim su ih tukli rukama, nogama, kundacima pušaka i drugim predmetima, pri čemu su Arifa Nuhanovića ubili.
U isto vreme, pojedini pripadnici jedinice su silovali tri zaštićene svedokinje, a zatim su sve kamionom odvezli do sela Malešić, gde su zaštićene svedokinje izdvojili i sproveli ih u kuće u kojima su bili smešteni pripadnici jedinice. Dve od njih 3 su bile maloletnice, 13 i 15 godina!!!
Nakon toga su preostale Rome odvezli do jame na mestu zvanom Hamzići u blizini sela Šetići, gde su ih ubijali i bacali u jamu, u koju su na kraju bacili bombu. Tom prilikom ubili su 27 romskih civila.
Tri zaštićene svedokinje držane su nekoliko meseci kao robinje "Siminih četnika", tokom kojih su ih silovali, tukli, ponižavali i primoravali da služe pripadnike jedinice.
Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je tu presudu u maju 2014. godine i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku, Viši sud u Beogradu izrekao je u junu 2015. godine oslobađajuću presudu u odnosu na sve optužene, našavši da tokom postupka tužilaštvo nije uspelo da dokaže navode iz optužnice, da bi sada usledila nova odluka Apelacionog suda.
Nacionalni savet romske nacionalne manjine i nevladina organizacija "Romski centar za strategiju, razvoj i demokratiju" najavili su da će uskoro podneti tužbu protiv Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu zbog presude, kojom je oslobođeno šest bivših pripadnika jedinice "Simini četnici" za ubistva 27 romskih civila u selu Skočić u BiH jula 1992. godine.
- Srbija je tolerisala težak ratni zločin, koji su izvršili državljani Srbije pod uniformom i oružjem koje su im dali tadašnja Jugoslovenska narodna armija (JNA), Vojska Republike Srpske i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije - najavili su iz Nacionalnog saveta romske nacionalne manjine.
Agencija BETA prenosi da su oni uputili otvoreno pismo, najavljujući tužbu, Predsedniku Srbije, premijerki i ministru pravde, kao i OEBS-u, te nekolicini drugih međunarodnih organizacija. U otvorenom pismu navode da je ova presuda "skandalozna" i da su njom "poniženi svi Romi, a posebno oni koji su preživeli masakr". Dodali su da će takva presuda značajno uticati na stav pripadnika romske populacije prema državi i doprineti povećanju tenzija i jaza između Srba i Roma.
Ono što najviše vredja i ponižava je da u obrazloženju Apelacioni sud, između ostalog, navodi da prisustvo optuženih na mestu izvršenja masakra ne dokazuje da su oni učestvovali u zločinu. Ova presuda je pravosnažna, što znači da ne postoji pravo žalbe višoj sudskoj instanci.
„Ovo je sramotno. Po mom mišljenju, oni smatraju da ja nisam živ, kao i ove tri devojke koje su preživele." Ovim rečima komentariše presudu Zijo Ribić, koji je preživeo zločin „Siminih četnika" u Skočiću.
Tada je imao svega 8 godina i jedini je iz svoje porodice izašao živ iz jame u koju su pripadnici ove paravojske, koju je u Srbiji osnovao Sima Bogdanović, bacili tela nesrećnih Romkinja i Roma, nad kojima su se prethodno brutalno iživljavali.
Zajedno sa tri zaštićene svedokinje, koje su takođe preživele masakr, Zijo Ribić svedočio je o ovom događaju na suđenju u Beogradu. Sada ne krije da je razočaran presudom.
„Osuđena su samo trojica za silovanje, što znači da oni nas smatraju ne-svedocima, da nismo ni živi", kaže s indignacijom Zijo Ribić.
Konferencija za štampu u Medija centru, Beograd, 6. 7. 2018:
Ivana Žanić, koordinatorka pravnog tima FHP-a
Marina Kljaić, punomoćnica oštećenog Zije Ribića
Zijo Ribić, koji je kao osmogodišnjak jedini preživeo streljanje Romkinja i Roma u Hamzićima od strane pripadnika paravojne jedinice "Simini četnici"