No, uprkos svemu, slavio sam pobedu naših susjeda, tim pre što je junak trijumfa i glavni akter plasmana Hrvatske medju 8 najboljih fudbalskih reprezentacije na svetu golman Danijel Subašić.
I on je poput najboljeg hrvatskog igrača Luke Modrića i kolege iz reprezentacije Šimeta Vrsaljka iz jednog od najsiromašnijih predela Hrvatske - sela iz okoline Obrovca.
I dok traju polemike da li je junak najnovije pobede Hrvatske Srbin po ocu Jovi ili se radi o Hrvatu pravoslavne vere, prenosim tekst sa portala 24 sata - https://www.24sata.hr/sport/u-rastevicu-kod-subasica-eh-koliko-nas-je-taj-puta-pocastio-580267
U Subašićevu selu: 'Uđite, sve ovo je moj Danijel napravio!'
Tek kad je imao 10 godina igrali su neku utakmicu, golman se ozlijedio i nisu imali drugog, a Danijel je trenera Milorada Paunovića pitao: "Treneru, mogu li ja stati na gol?". I kako je stao, tako je i ostao, priča otac Jovo!
Tek nekih tridesetak kilometara zračne linije dijeli mjesta iz kojih su potekla tri aktualna člana Hrvatske nogometne reprezentacije. Obitelj Luke Modrića je iz Zatona Obrovačkog. Majka Danijela Subašića je iz Raštevića, otac iz Zagrada, a obitelj Šime Vrsaljka iz Nadina koji se spaja na dva prethodno spomenuta sela. Ili zaseoka. Od svih navedenih, Nadin je najveći. Zagrad ima petnaestak kuća, baš kao i Zaton u kojem su vukovi i pokoji stanovnik.
Sva ova mjesta i njihovi stanovnici, ma kako malobrojni bili, prate Mundijal velikom strašću, a utakmice "Vatrenih" većinom u društvu, strepeći i grizući nokte. Jovo Subašić (63) i supruga Boja (62) prije dvije godine iz Zadra su se preselili na selo, a starinu u kojoj žive s Danijelovom bakom obnovio je upravo njihov najmlađi sin, prvi golman "Vatrenih".
Dan je bez nogometa, ali glasnoća na tv-u je pojačana. Odjednom - reklama, a Danijel u glavnoj ulozi.
- Evo ga. Jučer smo se čuli. Što ćemo s Danskom, nemam pojma. Ali oni znaju, jaki su to momci - kaže nam Jovo ne odvajajući pogled od ekrana.
U velikoj prostoriji je stol od punog drva sa stolnjakom bez ijednog nabora. Tu pola sela dođe kad igraju naši. U drugoj je prostoriji veliki obiteljski mlin gdje su se mljeli pšenica i kukuruz, a uz njih veliki okviri s dresovima Modrića, Subašića i suigrača iz raznih klubova.
- Uđite, uđite. Ovo je sve moj Danijel napravio! - kaže nam Jovo Subašić, umirovljeni pekar, pozivajući nas u svoju novo-staru kuću u Zagradu. Danijel je odrastao u Zadru sa majkom, ocem i dva starija brata, Milanom i Oliverom. Živjeli su u blizini igrališta Stanovi, u današnjoj Molatskoj ulici, a kad je imao 6 godina prvi je put otišao na trening.
- Nije odmah bilo rečeno da će biti golman. Ma kakvi. Tek kad je imao 10 godina igrali su neku utakmicu, golman se ozlijedio i nisu imali drugog, a Danijel je trenera Miška Paunovića pitao - treneru, mogu li ja stati na gol? I kako je stao, tako je i ostao. Izrastao je do metar i 92 - kaže nam otac Jovo.
Kako su živjeli blizu stadiona, Jovo je davno upoznao Mladena Vrsaljka, Šiminog oca, ali i Lukinog tatu Stipu Modrića.
- Ma to su vam pravi ljudi, nema greške. Jako ih cijenim.
Prijateljstvo se još podebljalo mlađom generacijom. Iz Rusije često dolaze slike trojice Zadrana, zagrljenih i nasmijanih. Oglasila se i Boja koja nikako nije htjela pred kameru.
- Oni su vam međusobno bolji nego braća, kad vam kažem. Bliži su jedan drugom, stalno se čuju kad nisu skupa, to je milina.
Subašići imaju dva unuka, po jednog od Milana i Olivera. Čeka se Danijel...
- A i Danijel će valjda, tako su mi rekli. Da će se uskoro pobrinuti za to. A daj Bože, samo ja ništa ne pitam, nek to oni sami odluče - smije se Boja.
Ponosni su na sina, na to kakav je nogometaš, a najviše na to kakav je čovjek.