Budućnost| Društvo| Mediji

Najveći moralni izazov postmodernog sveta

amika RSS / 24.06.2018. u 21:20

НАЈВЕЋИ МОРАЛНИ ИЗАЗОВ ПОСТМОДЕРНОГ СВЕТА

Итало Калвино је једном приликом савремени свет упоредио са паклом; у таквом свету, сматра он, једино нам преостаје да препознамо оне који паклу не припадају и дамо им шансу. Има ли друштвених и моралних алтернатива?

За производњу и проток идеологије глобализације, по речима недавно преминулог Пјера Бурдијеа, брину се ’доксозофи’, ’техничари мњења-који-себе-сматрају-ученим’, а који потискују праве филозофе и политичке проблеме постављају на исти начин као и пословни људи, политичари, и политички новинари (Бурдије, 1999, 15). Та идеологија, примећује исти аутор, састоји се од најкласичнијих претпоставки конзервативне мисли свих времена и свих земаља. Ипак, она забрињавајуће успешно постиже свој циљ, и то углавном употребом два међусобно неспојива аргумента, чија нелогична комбинација као да доприноси њиховој идеолошкој делотворности.

5.7.jpg 

Један аргумент састоји се од рационализације новог економског поробљавања  ... света као сурове али економски нужне планетарне промене; други се односи на величање новог поретка као коначно остварене телеологије једне прогресивне историје. С једне стране, прибегава се упорном, дугорочном симболичком ’утувљивању’ (новине и телевизија), све док, кап по кап, несвесно упијени ставови не постану свесна уверења и док ранокапиталистичка визија људског живота, као немилосрдне борбе за опстанак, не постане једина могућа, самподразумевајућа, очигледна опција. (Бурдије указује на читав скуп претпоставки који се намеће као неизбежност: инсистира се да је максимални приход, дакле, продуктивност и компетитивност, крајњи и једини циљ људског рада; или, пак, да је немогуће одупрети се економским силама; или се врши коренито одвајање економског од друштвеног, које се оставља по страни и препушта социолозима као нека врста отпатка.)

С друге стране, употребом својеврсног речника, састављеног углавном од намерно недефинисаних и непрецизних појмова, или еуфемизама, ова се рестаурација представља као револуција. Тако се рушење националних економских и политичких граница ради несметаног продора светског капитала изједначава са револуционарним интернационализмом, док све оно што се опире овом новом економском империјализму – брига о социјалној заштити радника, државно уплитање у тржишне процесе, национални интерес – представљају као још увек непревазиђени остаци мрачне (најчешће комунистичке) прошлости, која кочи развој.

 ‘Примера ради’, пише Бурдије, ‘ у Француској се више не каже индустријалци, каже се ‘живе снаге нације’; не говори се више о отпуштању већ о ‘скидању масних наслага’....Да би се најавило да ће једно предузеће отпустити 2000 људи, говориће се о ‘храбром социјалном плану Алкател-а. Постоји и читава једна игра са конотацијама и асоцијацијама речи као што су флексибилност, еластичност , дерегулација, која настоји да убеди у то да је неолиберална порука универзалистичка порука ослобођења.’ (Бурдије, 35)

Наизглед легитимно подржи наднационални, универзалистички принцип као морално супериоран у односу на свако етничко или национално опредељење. Бити градјанин света, космоу политес, подсећајући нас на сличне ставове грчког циничког филозофа Диогена, и римског стоика Марка Аурелиуса, значи припадати заједници људских бића и подржавати принцип једнакости и узајмног помагања, насупрот потенцијално конфликтогеној лојалности, не само нацији већ било којој етничкој, расној, класној, родној или политичкој групацији. Тачно је,  да је, у поређењу са богатом локалном сликовитошћу, која обузима емоције и чула, идеја о космополитском идентитету рационална и стога може деловати безбојно и досадно. Ипак једина нада за хуманији и достојанственији живот лежи у непоколебљивом пристајању уз тај рационални императив: изнад морално опасног патриотског поноса треба увек да стоји приоритетно начело правде, изнад националних подела свест о моралном добру, које се, будући да је добро, мора применити на сва људска бића.

Као општи етички став, овај аргумент не подлеже никаквом приговору, изузев евентуално следећем: читалац би, наиме, могао да се запита нема ли у националним традицијама и етничким коренима ничег дубљег и значајнијег од пуког локалног колорита, и нису ли локалне духовне традиције, свуда у свету, свака на свој специфични сликовити начин, заправо записи и носиоци управо оне општељудске правде која је спонтани рефлекс људске природе, и која се накнадно рационално мора учити и усвајати тек када се њени првобитни извори замуте, затрују или затру? Хоркхајмер: један концепт, појава, или оријентација могу бити реакционарни у одређеном контексту, и револуционарни у неком другом.

Смисао појмова универзалног и националног битно изменио током новије политичке историје, поготову од разбијања покрета несврстаних, пада Берлинског зида, и све безобзирније реколонизације Трећег света. Принцип правде више не поклапа са универзалистичким, већ са националним принципом. Некада десничарски, ретроградан, и геноцидан, као у случају немачког нацизма, буржоаски национализам је заиста своју праву револуционарну алтернативу имао у радничкој интернационали, као покрету за опште ослобођење свих потлачених.

Данас, када корпорацијска интернационала брише пред собом све оне националне границе и разара (бомбама и културном пропагандом) све оне локалне културе, и етничке духовне традиције које се супротстављају економском поробљавању; када западне суперсиле теже да искорене и сам појам националног суверенитета у смислу у коме је до сада био познат и признат, само да би обезбедила што потпунију економску и војну доминацију (ратови производе капитал, а капитал је потребан да би се водили ратови!) пре него што се центар моћи лагано али неизбежно премести на исток, – у овој конкретној ситуацији национализам, као самозаштита мањих и слабијих држава, може да буде само револуционаран и прогресиван. У овом тренутку корисно је још једном се позвати на Бурдијеа:

Постоје два појма националне државе, каже Бурдије, као што се могу разликовати две врсте интернационализма. Конзервативна национална држава скуп је бирократских мера којима се штите интереси владајуће класе: док богатима обезбеђује привилегије, за потлачене, оваква држава је репресивна, казнена творевина.

Други, социјални, појам националне државе подразумева скуп интервентних мера и закона. У Калифорнији, пише Бурдије, једној од најбогатијих америчких држава, и, по неким француским социолозима ’рајем свих слобода’, буџет затвора почев од 1994. године износи више од буџета свих универзитета. Црнци из чикашког гета од државе знају само за полицајца, за судију, за чувара у затвору и за паролле оффицер- а.

Налазимо се пред својеврсним остварењем сна владајућих земаља, пред државом која се ...све више своди на њену полицијску функцију И укидање права стечених кроз упорну и дугогодишњу борбу, којима се обезбеђују социјална права и економска заштита најбројнијих и најпродуктивнијих класа. Тренутно стање је такво, пише Бурдије, да национална држава у том другом социјалном смислу не треба да одумре: напротив, у интересу је нижих класа да интелектуалци, синдикати, удружења, штите националну државу од минирања споља, од стране међународних финансијских сила, и од унутрашњег минирања од стране саучесника тих финансијских сила. Тај национални покрет отпора не може се изједначити са национализмом у његовом првобитном, десничарском смислу. Нити је он у супротности са универзалним принципом правичности. Напротив, из те врсте националног државног покрета, као његов природни наставак, требало би да никне једна нова наднационална заједница, један нови критички интернационализам, чији би задатак био да штити тековине социјалистичке државе (wellfare state) од злоћудног неолибералног интернационализма.

Примери катастрофалних последица агресивног милитаристичког национализма траже се далеко од Америке и њене историје, у Индији, рецимо. Када пак говори о потреби да млади Американци у школама стекну мултикултуралну свест, онда то није зато што би то допринело спречавању ноторних војних удара – који су постали синоним за америчку спољну политику од Другог светског рата до данас – већ да би, рецимо, благовремено сазнање о степену загађености у земљама трећег света омогућило ... америчким еколозима да заштите свој сопствени ваздух од загађења. Стиче се утисак из ових примера да су неразвијене земље заправо претња западном свету, јер, амерички студенти морају имати у виду да би неразвијени ’у својој жељи да достигну наше стандарде живота’, неминовно изазвали еколошку катастрофу (Нусбаум, 1994). Узгред, треба споменути да имплицитно значење термина ’неразвијене земље’, кад год се употреби без додатних квалификација, сугерише да су ’неразвијене земље’ неразвијене зато што је то њихово природно стање, а не, како је то духовито и луцидно нагласио амерички социолог Мајкл Паренти, ’зато што смо их ми зауставили у развоју’ (’because we underdeveloped them’). Нити се може наслутити да, ако јесу загађене, неразвијене земље су загађене понајвише смртоносним отпадом, нуклеарним, између осталог, који излучују здружена, интернационална похлепа цивилизованог Запада. Томе треба додати свест о жртвама деловања осиромашеног уранијума у рату у Заливу, о уделу Америке и уједињене Европе у разарању Југославије. Да би Југославија настала, подсећа Паренти у својој књизи Убијање нације, Србија, која је једина имала статус самосталне националне државе, одрекла се тог статуса у корист шире схваћене, мултинационалне заједнице, а ова своје интересе поистоветила са наднационалним интересима Покрета несврстаних земаља, чији је била иницијатор и члан (в. Паренти, 2000). Ипак, тобожњи злоћудни српски национализам, због којег је Балкан столећима ратно жариште, један је од стандарних докси глобализације. Реч ’национализам’, са својим ехом националсоцијализма, користи да дискредитује сваки отпор интернационалној завери крупних капиталиста и војних индустријалаца, баш као што се позитивне конотације самог предлошка ’интернационални’ користе да камуфлирају њихово бахато кршење међународних договора, закона и људских права.) Тако лажни и за све већи број мислећих људи апсурдни разлози званично приписани ратовима који се у склопу те експанзије воде, као што је назив ’Enduring Feedom’ за ’хуманитарну операцију’ која је Ирачанима 2003. донела до сада најнехуманији неоколонијални режим, постају саставни део политичког дискурса

Треба прелистати књигу Зашто људи мрзе Америку Зиаудина Сардара. У поглављу ‘Америка и свет као Америка’ аутор нас подсећа између осталог и на чињеницу да су САД 2001. године згрануле међународну заједницу одбивши да редукују своје емисија угљен диоксида и тако саботирале имплементацију Протокола из Кјота донетог у циљу решавања проблема озонских рупа. Уместо мандаторне редукције потрошње угљен диоксида, председник Буш је смислио систем куповине и продаје дозвола по свакој тони три главна загађивача (али не угљен диоксида!) који у ствари његовој земљи омогућује да повећа потрошњу ових загађивача за око 38%. Објашњење је било лаконско и типично: ‘Ово је амерички став, зато што то одговара Америци’, рекао је Буш, и додао да неће урадити ништа што би угрозило стандард америчких грађана. Америка се такође упорно супротставља Конвенцији о биолошкој разноврсности, првом напору међународне заједнице да уведе легалне стандарде и норме за Генетски модификоване организме, и тако стане на пут огромним опасностима биотехнологије по сав живи свет на земљи. (Сардар, 80-85).

Срећа се садржи у задовољствима повлашћене и заштићене класе – егзотичној храни и кулинарском умећу, добром вину, скупом намештају, персијским теписима, распустима у породичном замку у Француској, благодетима брачног секса, као и сатисфакцијама које доноси професионална компетенција и успешна каријера.

Према демонстрантима се осећа уздржан презир. ’Толика количина јавне среће је сумњива. Сви су очарани овим окупљањем на улицама – људи као да грле сами себе, а не једни друге’, (Макјуан, 66), Натпис на већини транспарената – Не у моје име – њему звучи као ’гњецаво правдољубива порука (која) наговештава један ведар нови свет протеста, у коме размажени потрошачи шампона и безалкохолних пића захтевају да се осећају добро, или чак лепо’ (Макјуан, 68). Првобитна одбојност према овим лаковерним мироборцима са збрком у глави оправдана, јер они нису ништа друго до егоцентрични потрошачи, који уживају истовремено у лагодном капиталистичком животу и у радосним заверама са мрачним силама.’Они који се потруде да допутују до центра Лондона и демонстрирају против рата су самозадовољни потрошачи. Они који ту суботу проводе бавећи се другим стварима, напр. играјући сквош, или у ’шопингу’, или свирајући гитару, нису егоцентрици већ супериорна створења, обдарена комплекснијим унутрашњим животом’.

Филозофија компетенције, пише Бурдије, својеврсна је теодицеја богатих, који одувек сањају о природном алибију за своје друштвене привилегије. Тако компетенција, закључује Бурдије, као један вид друштвеног дарвинизма, додаје традиционалном пуританском етичком оправдању класних разлика (сиромаштво је знак неморала, богатство узорности и заслуге) нови интелектуални аргумент: ’Сиромашни нису само неморални, алкохоличари, болесни, они су и глупи, неинтелигентни – односно нерационални’ (Бурдије, 48

Овом приликом цитираћу делове из текста Едварда Бонда под насловом ’’Слобода и драма’’, који врло сажето илуструју схватање односа рационалности, правичности и хуманости. Хуманост односно људскост, пише Бонд, ‘не ствара се, нити се брани мишљењем. То се чини кроз морално расуђивање. Морални суд укључује мисао али је сложенији од мисли.’ Први стваралачки чин моралног суђења, пише Бонд, дешава се врло рано, непосредно по човековом рођењу, и манифестује се као новорођенчетов плач, који је заправо превербални императивни захтев за правдом. У Бондовој транспозицији библијског стварања, новорођенче доживљава себе као свет, и оно је то које својим захтевом за правду ствара Бога, а не обратно: Својим револтом против оног што доживљава као неправду новорођенче, ‘тај свет – та монада – ствара ‘Бога, и то је први чин стварања. То је стварање суда, и означава први , а не последњи дан. Касније, када земаљски ауторитет запоседне стварност , створиће идеологију која обрће природни след ствари. …Људскост је преокрет уназад, од идеологије ка креативности новорођенчета’.

У рационалној анализи нема места за милионе и милионе жртава америчких интервенција које су пале само током претходних година, да не помињемо број мртвих уграђених у успон рационалне западне цивилизације од, рецимо, геноцида у Америци на почетку модерног доба у XВИ веку до завршне фазе истребљења преосталих америчких строседелаца у амазонским џунглама, побијених из хеликоптера из којих су им претходно, да би их намамили, ’цивилизатори’ бацали слаткише. (Тај злочин је драматизовао Кристофер Хамптон у свом историјско-документарном комаду Дивљаци.) Но ове жртве нису путовале прекокеанским авионима, нити су се виделе на ТВ екранима. Замислити и убројати те жртве у коначни биланс захтева другачију рационалност, захтева рационалност која није антитеза већ део интуитивне, емпатичке, у крајњој линији уметничке маште.

Џеремија Рајт, следбеник теологије ослобођења (liberation theology). У својој проповеди поводом тог догађаја, Рајт се позвао на Библију, поредећи осветнички удар на центре америчке терористичке моћи са осветничким бесом у ропство прогнаних Јевреја. Мржња према тиранину и завојевачу о којој говори Псалм 137, позивајући заузврат чак и на убиства новорођене деце, идентична је са револтом који данас осећају сви обесправљени и поробљени народи света: ‘Људи од вере’, рекао је том приликом Рајт, ‘од мржње према наоружаним непријатељима - оним војницима што су заробили краља, оним војницима што су разорили град, спалили села, спалили храмове, спалили тврђаве, одвели их у ропсто – прешли су на мржњу према ненаоружаним и невиним, према бебама, бебама. … А опасно је, децо моја вољена, стајати на таквом месту. Али ту су стајали људи од вере 551. године пре Христа, а ту стоје многи људи од вере данас. Од мржње према наоружаном непријатељу дошли смо до мржње према ненаоружаним и невиним. Желимо освету…’

Едвард Бонд тврди да кварење људске природе ‘призилази из сукоба између императивне потребе за правдом и практичне чињенице да смо приморани да живимо у неправедном друштву. Због овог сукоба императивни захтев за правдом постаје потреба за неправдом. …Освета је патологија правде….’(Бонд, 2006, 218)

Маркузеова синтагма „репресивна толеранција“  У истоименом есеју Маркузе разматра смисао који појам толеранције има у развијеним капиталистичким друштвима, показујући да је потпуно супротан ономе што он сам дефинише као објективну толеранцију. Ова потоња је активна и борбена, и захтева нетолеранцију према преовладавајућој политици, пракси, ставовима и схватањима, уз истовремено толерисање ванзаконских или друштвено неприхваћених, али ка суштинском напретку усмерених, схватања и ставова. Напротив, оно што се данас подразумева под толеранцијом, пише Маркузе, подразумева пасивно прихватање радикалног зла: Толеранција данас обухвата политику, услове и облике понашања који не би смели да се толеришу јер спречавају, или уништавају, шансе за живот

Узроцима актуелне нетолеранције код Срба: они се могу наћи у дугогодишњем ауторитарном режиму који нам је неизбежно усадио навику једноумља – за разлику, рецимо, од Француза, који не само да толеришу супротне ставове, већ се радују када наиђу на неслагање у разговору. Да наведем ради поређења само два историјска примера, да је чињеница да су због подршке алжирској борби за независност, алжирске демонстранте у Паризу на неслагање навикли Французи бацали са мостова у Сену, док је у исто време „ауторитарна“ власт у Југославији позивала припаднике свих нација, раса и вера, да дођу код нас да студирају? И такође, ако су зарад очувања самоопредељења и независности од блоковских притисака, у Југославији чињене грубе грешке, оне су до тога доба већ биле спознате и јавно признате; председник Саркози је, с друге стране, наложио пре само пар година да се о француском колонијализму у француским уџбеницима историје говори као о врхунском политичком и моралном достигнућу земље. Она се чини добром, јер служи кохезији целог система на његовом путу ка богатству, и још већем богатству... уз заоштравање борбе за опстанак и елиминисање алтернатива...

Стручњаци за образовање, морал и психологију гласно протестују против пораста младалачке делинквенције; мање бучно реагују против охолог разметања, кроз реч, дело и слику, све моћнијим ракетама и бомбама – против зреле делинквенције читаве цивилизације (Маркузе, 1969: 97–99). Маркузеов есеј објављен је 1969, у ери хладног рата, када су данашње размере глобалне неоколонијалне експанзија Запада још увек била само прикривени дугорочни план америчке администрације, који су могли да прозру само ретки далековиди појединци. Данас, када је све теже поверовати у понуђене изговоре за агресивни продор западног тржишта у готово све делове некадашњег несврстаног Трећег света, један од специфичних облика репресивне толеранције које лансирају идеолози постмодерног светског поретка зове се ’добровољни империјализам’. Он означава добровољно прихватање, од стране економски новопоробљених земаља, свог новог вазалног односа. Оно што нам треба, каже нам у тексту ’Постмодерна држава’ објављеном у књизи Преуређење света: Дугорочне импликације 11. септембра Роберт Ф. Купер, један од инспиратора Блерове политике и сарадник европског Савета безбедности, јесте „нова врста империјализма”.

 Од многих начина на које се разоткрива репресивни карактер модерне толеранције навешћу само један, јер представља добар одговор на примедбу о наводној француској трпељивости према опречном мишљењу. Маркузе истиче да је крајњи циљ сваке објективне толеранције, односно толерантне размене опречних ставова, истина, а услов за постизање тог циља могућност успостављања разлике између тачног и нетачног. Привидна дискурзивна толеранција у западним демократијама, међутим, могућа је само зато што су тај циљ, и услови за његово постизање, унапред неутралисани, и то врстом цензуре која не погађа толико оног који говори већ Језик саме комуникације: „Под управом монополистичких медија – који су и сами инструменти економске и политичке моћи – креира се менталитет за који су исправно и погрешно, истинито и лажно предодређене категорије кад год се дотичу виталних интереса друштва. Ово претходи сваком изразу и општењу, и ствар је семантике: блокирање делотворног неслагања, препознавање оног што не спада у естаблишмент, уграђено је већ у језик намењен за јавну употребу. Значења речи ригидно је стабилизовано. Рационално убеђивање, убеђивање у супротно, практично је онемогућено. [...] Друге речи се могу изрећи и чути, друге идеје се могу изразити, али ...се оне моментално „вреднују“ (тј. аутоматски разумеју) у терминима јавног језика – језика који одређује „априори“ правац у коме се креће мисаони процес. Тако се процес размишљања завршава тамо где је почео: у датим условима и односима који ће бити у сагласности са људским правима и космополитским вредностима, који неће наметати ништа већ ће се остваривати као покрет добровољног самонаметања“ – односно добровољног прихватања услова које „слабима“ обезбеђује заштиту „јаких“, а без чије би интервенције „слабима“ ред и закон заувек остали недостижни.

Куперов термин за овако створену државу је „кооперативна империја“. Да би се овај политички план остварио, међутим, неопходно је одговорити позитивно на оно што Роберт Купер сматра „највећим моралним изазовом постмодерног света“, а то је „навићи се на идеју двоструких стандарда“ (Купер 2002: 11–21).

If you never spend your money

You’ll always have some cash,

If you stay cool and never burn,

You’ll never turn to ash…

If you crawl along the ground,

At least you’ll never crash.

 So why, why, why?

What made you think you could fly, fly, fly?

                                    Питер Брук

„Зло је перверзија истине”, бележи Ален Бадју у „Етици”. Појам перверзија овде има посебно значење.

Зло је оно што се издаје за истину, а то није. Зло чине обмане: угњетавање и суровост који су сервирани као врлина и правда; стварно зло је оно које обмањује људску свест. Зло које нас не доводи у заблуду лако препознамо и, самим тим, боримо се против њега. Кад се нађу пред нескривеном страхотом, нпр. масакром, људи реагују. Али оно што ми видимо само је један сегмент зла. Јер, зло је у својој најчистијој дефиницији скривено и огрнуто велом добра. Управо бих тако описао империјалистичку политику западних земаља које промовишу демократију и политичку истину. Лаж представљена као истина јесте зло, у томе је перверзија истине.

Цитати, осим последњег, из књиге проф. Лене Петровић „Књижевност у контексту“-

 

 



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zemljanin zemljanin 22:14 24.06.2018

hmm

koristan blog ... ipak isuviše informacija za debatu tako da ću se usredsrediti na deo:
Овом приликом цитираћу делове из текста Едварда Бонда под насловом ’’Слобода и драма’’, ... Први стваралачки чин моралног суђења, пише Бонд, дешава се врло рано, непосредно по човековом рођењу, и манифестује се као новорођенчетов плач, који је заправо превербални императивни захтев за правдом. У Бондовој транспозицији библијског стварања, новорођенче доживљава себе као свет, и оно је то које својим захтевом за правду ствара Бога, а не обратно: Својим револтом против оног што доживљава као неправду новорођенче, ‘тај свет – та монада – ствара ‘Бога, и то је први чин стварања. То је стварање суда, и означава први , а не последњи дан. Касније, када земаљски ауторитет запоседне стварност , створиће идеологију која обрће природни след ствари. …Људскост је преокрет уназад, од идеологије ка креативности новорођенчета’.

Empirijski dokazi, eksperimenti, testovi i sl. isključuju ovu pretpostavku ... posebno deo o moralnoj i sl. pravdi ... potrebno je vreme izraženo u godinama za takav doseg ...

***
deo oko nacionalnosti i kulturi je specifičan i nije opšti ... tačan ako se govori o specifičnim, možda i većinskim ali definitvno nije opšti ... u praksi sam upoznao veći broj ljudi koji misle baš tako - da će nadanacionalno uništiti kulturu predaka ... to je vrlo usko gledanje, na kraju nijedna kultura nije imuna na promene pa i zapostavljanje, kako generacije promiču ... ali usklađivanje ta dva, uopšte nije problem, problem je u glavama onih koji ne znaju kako da o tome misle jer prihvataju stav okoline ili zato što je IN, bez ikakvog ličnog upliva u materiju ...

jedini pravi put je anarhija
nsarski nsarski 22:40 24.06.2018

Re: hmm

jedini pravi put je anarhija

Yesss!!! Svako da ima svoju plažu.
amika amika 22:47 24.06.2018

Re: hmm

Empirijski dokazi, eksperimenti, testovi i sl. isključuju ovu pretpostavku ... posebno deo o moralnoj i sl. pravdi ... potrebno je vreme izraženo u godinama za takav doseg ...


’ Први стваралачки чин моралног суђења, пише Бонд, дешава се врло рано, непосредно по човековом рођењу, и манифестује се као новорођенчетов плач, који је заправо превербални императивни захтев за правдом. У Бондовој транспозицији библијског стварања, новорођенче доживљава себе као свет, и оно је то које својим захтевом за правду ствара Бога, а не обратно: Својим револтом против оног што доживљава као неправду новорођенче, ‘тај свет – та монада – ствара ‘Бога,

Да, Бонд ту моралност/правду везује за личност, а она је увек у основи друштвена, уклпљена у нека схватања и проистекла из њих.

nadanacionalno uništiti kulturu predaka ... to je vrlo usko gledanje, na kraju nijedna kultura nije imuna na promene pa i zapostavljanje, kako generacije promiču ...

Зато постоје музеји, монографије, из тога настајемо и идемо даље, ако идемо
amika amika 22:51 24.06.2018

Re: hmm

nsarski
jedini pravi put je anarhija

Yesss!!! Svako da ima svoju plažu.


Испод калдрме - плажа! Графит из 1968. Имам и слику али треба да је тражим...

Ево је

zemljanin zemljanin 23:07 24.06.2018

Re: hmm

Да, Бонд ту моралност/правду везује за личност, а она је увек у основи друштвена, уклпљена у нека схватања и проистекла из њих.

to je top-down pristup ... kreneš od zaključka pa tražiš premisu ... neoborivi dokaz je u ovom slučaju nedokučiv dokaz ... dodeliti novoronđečetu neku čudesnu potrebu ili osnovu, je jednostavno neutemeljeno ... razumljivo je šta je on hteo da poentira ali je mnogo daleko otišao pa ima laički prizvuk ...
nsarski

Yesss!!! Svako da ima svoju plažu.

pa to ti pričam
amika amika 23:15 24.06.2018

Re: hmm

Новорођенчетов плач је објава присуства, позив да се тај нови свет посвети и њему, а не само себи. Биологија и посвећење, у исти мах.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:05 25.06.2018

Re: hmm

nsarski
jedini pravi put je anarhija

Yesss!!! Svako da ima svoju plažu.









ps. razbise glavu ovi evropljani i postevropljani silnijem dumanjem, a sve je tako jednostavno.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:07 25.06.2018

Re: hmm

to je vrlo usko gledanje, na kraju nijedna kultura nije imuna na promene pa i zapostavljanje, kako generacije promiču ... ali usklađivanje ta dva, uopšte nije problem, problem je u glavama onih koji ne znaju kako da o tome misle jer prihvataju stav okoline ili zato što je IN, bez ikakvog ličnog upliva u materiju ...

jedini pravi put je anarhija


ne vidim vezu izmedju ova dva, osim onako, povrsno-netne, tralala.
myredneckself myredneckself 17:03 25.06.2018

Re: hmm

amika
nsarski
jedini pravi put je anarhija

Yesss!!! Svako da ima svoju plažu.


Испод калдрме - плажа! Графит из 1968. Имам и слику али треба да је тражим...

Ево је



Ispod kaldrme plaža, pa ispod plaže plaža, pa plaža, pa plaža... pa puno plaža, jer je puno i ljudi.
A po plažama protiv pokvarenog sistema prži i rastura samo ovaj mister, i naravno lepota, kao nekada lepota ove Brižite Bardo Bardo... (ovo je iz pesme o BB, link za radoznale)

Izvinjavam se zbog trola koji to možda i nije.




michiganac michiganac 16:18 26.06.2018

Re: hmm

nsarski
jedini pravi put je anarhija

Yesss!!! Svako da ima svoju plažu.


Dok ne ispliva neko djetence na njoj.




'Svako da ima svoju plazu' ovako zvuci vise kao svevisnji ideal konzumerizma, a ne bih odmah i da nagadjam u kojoj mjeri je prisutna i moguca doza ironije.

Nastavi li se sa 'business as usual'-scenarijem, predvidjanja kazu da ce za nekih 40-ak godina (do 2060) oko 1,5 milijarde ljudi biti u prinudnom pokretu, a u najvecoj mjeri oni sa obala (pardon: "plaza" ) azijskog jugoistoka. U uslovima potencijalnog "klimatskog inferna" imacemo vec priliku da svjedocimo toj prizivanoj anarhiji.


Ima sjajno 'must read'-stivo koje rezimira ovo na sta se odnosi tekst iz naslovnice bloga (opet ti Francuzi):



u kojem autori uvode neologizme koji mnogo preciznije karakterisu duh naseg "vrlog" vremena poput:

Thermocene (for its rising CO2)
Thanatocene (for the effects of war)
Phagocene (consumption)
Agnotocene (closing one’s ears and eyes to the evidence)
...

ili pak 'Capitalocene' (it is this profit-oriented technostructure that swung the Earth system into the Anthropocene) pod kojim sumblimiraju ove prethodne i dezavuisu pojam Antropocena kao "neuspjelog obecanja moderne, da se covjecanstvo moze otrgnuti od prirodnih faktora" (The Anthropocene breaks a promise of modernity: to divorce history from nature, freeing the future of the human race from natural determinism)
amika amika 19:25 26.06.2018

Re: hmm

ma sjajno 'must read'-stivo koje rezimira ovo na sta se odnosi tekst iz naslovnice bloga (opet ti Francuzi):


Да, ствари су много озбиљније него што се то признаје у бизнис и полит врховима.

Земља је ушла у нову епоху: Антропоцен. Оно с којим се суочавамо није само криза у области животне средине, већ геолошка револуција људског поријекла. За два вијека, наша планета је прешла у стање непознато милионима година.

zemljanin zemljanin 22:05 26.06.2018

Re: hmm


'Svako da ima svoju plazu' ovako zvuci vise kao svevisnji ideal konzumerizma, a ne bih odmah i da nagadjam u kojoj mjeri je prisutna i moguca doza ironije.

u pitanju je čisto zezanje jer imam plažu u dvotištu ... ali me uopšte ne sekira da li će se, za tih 40g koje navodiš, okean proširiti do kuće ... biće mi još bliže, mogu sa terase dikrektno u vodu + hedonista sam i jedem meso, da ne spominjem zalaganje za neki oblik anarhije ali to licemerno ...

PS. i jbg. nije ništa isplivalo ... i sve to jako ironično jer ako želiš nešto da kažeš - reci ... ali nemoj da praviš pogrešne poente
amika amika 07:40 27.06.2018

Re: hmm

imam plažu u dvotištu ... ali me uopšte ne sekira da li će se, za tih 40g koje navodiš, okean proširiti do kuće ... biće mi još bliže, mogu sa terase dikrektno u vodu +


Подизање вода је успутна промена - цунами, оркани, земљотреси и у мору - хоћеш ли имати ту кућу и за пет година?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:02 27.06.2018

Re: hmm

u pitanju je čisto zezanje jer imam plažu u dvotištu ...


dobro, okej ako je neozbiljno, mislio sam da je neka ozbiljna opservacija.
michiganac michiganac 09:06 27.06.2018

Re: hmm

PS. i jbg. nije ništa isplivalo ..


Naravno, nije bas da sam ocekivao ubjedljiviji odgovor (mislim na cio komentar, ali izvukoh ipak samo ovaj citat gore). Upravo u ovih 5-6 rijeci gore reflektuje se sustina postavljenog upita u naslovnici samog ovog bloga - vrli svijet danasnjice duboko ogrezao u bezobzirnosti, egoizmu i cinizmu.

Dakle, "ako nije isplivalo na mojoj plazi - nije se ni desilo" & "poslije mene - potop!" (vidi gore ono 'Agnotocene')


Tvoja "terasa sa koje mozes direktno u vodu" (ajde da pretpostavimo da je u CG) sutra bi znacilo uporedo da ce mozda i Krivosije da se "spuste" uz samu obalu (odn. ono sto je preostalo od nje) i tako ti se tesko okisaju ljeta jedno 10-ak godina u nizu, ili mozda ipak kliznemo u drugi ekstrem pa u tih 10-ak godina redovno budes nabrajao temperature do 50°C. Divni uslovi za vec zahrdjali kardiovaskularni sistem na izmaku roka trajanja.

O klimatsko-ratnim izgnanicima ne bih nasiroko, ali od ovih 1,5 milijarde po zakonu vjerovatnoce u najbalnalnijem obliku, ako ti pojedini vec ne "isplivaju na terasu" u ovakvom gorko-surovom obliku gore, izvjesno je da ce isplivati sa nakanom da i oni za sebe otrgnu parcence "tog tvog malog raja" (ako i pored svega opstane do tog momenta) i osujete ti tvoje dragocjeno "ljetno blazenstvo i spokoj".


PS. I nisam ukapirao sta ti je bila pogresna poenta.
michiganac michiganac 09:15 27.06.2018

Re: hmm

Да, ствари су много озбиљније него што се то признаје у бизнис и полит врховима.


Nedavno je izvjesni Rene Proglio, jedan od CEOs iz Morgan Stanley-a izjavio:

“..so don’t get carried away with a humanist philosophy. Like it or not, their only objective is to defend the interests of the shareholders.”

Crvena lampica bato! (za sve predane humaniste)
zemljanin zemljanin 11:11 27.06.2018

Re: hmm

Подизање вода је успутна промена - цунами, оркани, земљотреси и у мору - хоћеш ли имати ту кућу и за пет година?

a vulkane nisi spomenuo
Naravno, nije bas da sam ocekivao ubjedljiviji odgovor (mislim na cio komentar, ali izvukoh ipak samo ovaj citat gore).

hajmo od osnova ... izdvojeni citat koji se istakne u kometaru u praksi definiše i sam komentar ... izdvajanjem dela komentara se izbegava zabuna o čemu se diskutuje ... logički osporava sve ostalo što bi neko mogao smisliti ili zaključiti o bilo čemu drugom ... tvoja prvobotna replika je ono što učitavaš pa bi moglo i meni da padne na pamet da okačim slike gladne dece i sa istim egoizmom, bezobzirnošću i cinizmom, da definišem da je preča priča o "humanizmu i sl" i šta će biti, nego konkretni, današnji problem da deca umiru baš dok mi polemišemo ... pa bi to dodatnom elaboracijom moglo i da se poveže sa skrivenim motivima i pranjem savesti ... a tek ono da nisi baš očekivao ... zabavi nikad kraja, zar ne?

a da bi se sve to izbeglo postoji taj početni momenat da se replika odnosi na citirano a ne na sve moguće ... tvoja poenta, verujem namerna, je bilo korišćenje te slike koja je posledica ratova za "privid" prezira ...
i da ti mene ne bih pogrešno razumeo, istakao sam da je to ironija i da se u citatu govori o zezanju ali ti opet to povezuješ sa 50C u perspektivi ... to jeste tema bloga ali nema veze sa citiranim ...

za sve ostalo, postoje brojni kometari na ovom blogu u kojima se vrlo jasno vidi da se jasno zalažem za istinitost tvrdnji, podršku naučnim istraživanjima, itd. i za diksusije o temi a ne ličnim podjebavanima u direktnom ili indirektnom smislu ...
c_h.arlie c_h.arlie 12:05 27.06.2018

Re: hmm

zemljanin
Подизање вода је успутна промена - цунами, оркани, земљотреси и у мору - хоћеш ли имати ту кућу и за пет година?

a vulkane nisi spomenuo
Naravno, nije bas da sam ocekivao ubjedljiviji odgovor (mislim na cio komentar, ali izvukoh ipak samo ovaj citat gore).

hajmo od osnova ... izdvojeni citat koji se istakne u kometaru u praksi definiše i sam komentar ... izdvajanjem dela komentara se izbegava zabuna o čemu se diskutuje ... logički osporava sve ostalo što bi neko mogao smisliti ili zaključiti o bilo čemu drugom ... tvoja prvobotna replika je ono što učitavaš pa bi moglo i meni da padne na pamet da okačim slike gladne dece i sa istim egoizmom, bezobzirnošću i cinizmom, da definišem da je preča priča o "humanizmu i sl" i šta će biti, nego konkretni, današnji problem da deca umiru baš dok mi polemišemo ... pa bi to dodatnom elaboracijom moglo i da se poveže sa skrivenim motivima i pranjem savesti ... a tek ono da nisi baš očekivao ... zabavi nikad kraja, zar ne?

a da bi se sve to izbeglo postoji taj početni momenat da se replika odnosi na citirano a ne na sve moguće ... tvoja poenta, verujem namerna, je bilo korišćenje te slike koja je posledica ratova za "privid" prezira ...
i da ti mene ne bih pogrešno razumeo, istakao sam da je to ironija i da se u citatu govori o zezanju ali ti opet to povezuješ sa 50C u perspektivi ... to jeste tema bloga ali nema veze sa citiranim ...

za sve ostalo, postoje brojni kometari na ovom blogu u kojima se vrlo jasno vidi da se jasno zalažem za istinitost tvrdnji, podršku naučnim istraživanjima, itd. i za diksusije o temi a ne ličnim podjebavanima u direktnom ili indirektnom smislu ...

Saglasan !
Mada i ti voliš, makar malo, da ga zavučeš.
A što je i normalno - i doprinosi razgorevanju diskusije.
Usput --- mnogi nisu shvatili da ja citiram cele komentare, ponekada samo nešto boldujući, upravo zbog holističkog principa - dakle, stalno vodeći računa o kontekstu koji se, upravo, celinom i pokazuje.
Itd.
michiganac michiganac 13:35 27.06.2018

Re: hmm

i sa istim egoizmom, bezobzirnošću i cinizmom


a ne ličnim podjebavanima u direktnom ili indirektnom smislu ...


Ti si moje komentare shvatio kao "licna podjebavanja u direktnom ili indirektnom smislu", pa uz to jos nafilovane "istim egoizmom, bezobzirnoscu i cinizmom"?

Onda zaista zalim slucaj i odlazim sa diskusije na svjez vazduh.


(PS. Moj prvobitni komentar se, ustvari, vise odnosio na opasku prof. nsarskog, koja mi je iskljucivo posluzila kao slagvort bez ikakvih "direktnih ili indirektnih namjera na licnom planu" prema bilo kome. A tvoj potonji odgovor bas i nisam shvatio do kraja, sta je bilo licemjerno, sta ironija, a sta "moja pogresna poenta"? - iskreno sorry, jer mi tvoji komentari tu i tamo izgledaju zbrkano, ne vidim bas jasan tok misli, a fale i pojedine zapete (uz suvisak tackica) i tesko mi bude do kraja da ih raspetljam.)
zemljanin zemljanin 14:47 27.06.2018

Re: hmm

a fale i pojedine zapete (uz suvisak tackica) i tesko mi bude do kraja da ih raspetljam.)

uvek možemo da se složimo oko nečeg

PS. i sve se ovo ne bi desilo da nije one slike, koja je tvojoj replici dala sasvim drugačiji ton ... ali to je sada prošlost
anonymous anonymous 00:06 25.06.2018

A kao .....





Znaš ono .....kad ja kao A...moram da branim .....Državu.


...sve dok se Društvo ....ne organizuje.

Usput


koristan link

GARDIAN

amika amika 00:20 25.06.2018

Re: A kao .....

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:09 25.06.2018

Re: A kao .....

anonymous




Znaš ono .....kad ja kao A...moram da branim .....Državu.


...sve dok se Društvo ....ne organizuje.

Usput


koristan link

GARDIAN


ti ako si A, moj djed je Chetnik.
I, sta bi sa najavljivanom havarijom Mundijala? Paranoicna deluzija anksioznog intelektualca u krizi srednje dobi?
anonymous anonymous 13:50 25.06.2018

Re: A kao .....

Srđan Fuchs
anonymous




Znaš ono .....kad ja kao A...moram da branim .....Državu.


...sve dok se Društvo ....ne organizuje.

Usput


koristan link

GARDIAN

ti ako si A, moj djed je Chetnik.
I, sta bi sa najavljivanom havarijom Mundijala? Paranoicna deluzija anksioznog intelektualca u krizi srednje dobi?


Blogeri obično pitaju : neko te diro ....
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:13 26.06.2018

Re: protot. bio, protot. ostao

anonymous
Srđan Fuchs
anonymous




Znaš ono .....kad ja kao A...moram da branim .....Državu.


...sve dok se Društvo ....ne organizuje.



ti ako si A, moj djed je Chetnik.
I, sta bi sa najavljivanom havarijom Mundijala? Paranoicna deluzija anksioznog intelektualca u krizi srednje dobi?


Blogeri obično pitaju : neko te diro ....


da, da, bjez brze-bolje, u kolektivni identitet, predvidljivo. diraju me lagarije - reci lepo: "komunjara sam, nisam nikada bio A, niti cu biti..." nece propasti svet od zrnca iskrenosti prema sebi samome, a ne od izmisljanja sebe, fearmonger-aja i kreiranja nepostojecih identiteta, odnosno iluzije. manje sebe-lazi, vise isihije, bice sve u redu.

mentol mentol 13:58 27.06.2018

Re: A kao .....

anonymous

koristan link


Postalo je prilično pomodno, čak i među anarhistima, praviti sprdnju od pojma nade, odlučno odbacivati svaku mogućnost konačne pobede nad dominacijom i tlačenjem. Časopis Desert (2011) ističe to na svojoj naslovnoj stranici: „Duboko u srcima svi mi znamo da ovaj svet neće biti spasen“, i onda to ponavlja još dva puta u uvodnim tekstovima.[1] Civilizacija će se nastaviti. Vreme je da povedemo „unapred izgubljene bitke“. To je način na koji ćemo izbeći bedu istrošenosti i razočaranja, to će nas učiniti srećnijim! Meksička grupa Individualidades teniendo a lo salvaje (ITS), poznata po akcijama u Unabomberovom stilu, odlučno tvrdi da od pobede nema ništa. Stalno ponavljaju: „Ne verujemo da je to moguće.“

Ali, moguće je. Za prevazilaženje bolesti civilizacije očigledno nema garancija, ali to je svakako moguće. Radije se držim onoga što je o nadi rekao Kjerkegor: to je „strast za mogućim“. Još otvorenije, šta se to desilo s čuvenim, „Budimo realni, tražimo nemoguće“? Kada se mogućnost pobede odbaci, zar to onda nije Kraj igre?...

*(John Zerzan-Zašto nada?)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:57 27.06.2018

Re: A kao .....

anarhija ima jedino shansu ako pokusha da se infiltrira u sisteme, preuzme vlast iznutar sistema i onda ih obori. to je linija chvrshceg otpora. zavisi od kakvog ste materijala sazdani kao ljudi.
pape92 pape92 10:51 25.06.2018

Dugačkim komentarima na dugačke blogove

...pa da vidimo ko će još i to da čita.


U blogu dat prikaz kritike pokriva previše pojedinačnih tema da bi se mogao efikasno komentarisati blogovskim putem. Moguće je odgovoriti na njegov opšti ton. 
Jeste to nezahvalan posao, ukoliko želimo da ga osporimo. Nije stvar u tome da takvim osporavanjem rizikujemo etiketu "lakeja imperijalizma", već kako, zaista, osporiti činjenicu da je ovaj svet takav kakvim je prikazan. U šakama bogataša. Upotrebljavam ovu pojednostavljenu odrednicu kao skraćenicu za "centre moći", "duboku državu", "rotšildovce", itd, jer većina ljudi suočenih sa nejednakošću u materijalnom stanju i nepravdama koje iz toga proističu, najčešće sa pravom zapravo misle na bogataše, ma ko oni bili (pri tom uglavnom ne želeći toliko da se bore protiv njih, koliko da postanu jedni od njih, ali to je druga tema). Bogataši su svet zasnovali na raznim vrstama i nivoima mešavine prevare i sile, eksplicitno govoreći upotrebom fizičkog i mentalnog oružja. Tu činjenicu je besmisleno opovrgavati. 


Ton koji sugeriše da smo u sred vremena koje će nas odgurnuti u moralnu i materijalnu bedu koja prevazilazi sve dosadašnje moralne i materijalne bede koje kao čovečanstvo ili pojedinci poznajemo, se da kritikovati. Kao čovečanstvo smo još uveliko u pelenama, ili u najboljem slučaju u kratkim pantalonicama. Kapacitet čovečanstva da proizvodi blagostanje još je veoma mali. Praktično neznatan ako pogledamo globalno. Nedostatak tog kapaciteta uslovljava i društvene odnose, koji se nisu mnogo promenili kada je u pitanju relacija bogataši-boranija, od izlaska iz rodovske zajednice. Nisu mnogo, ali nisu ni malo. Ne samo zbog materijalnog napretka, nego i kao posledica razvoja svesti o ljudskim pravima (i pravima životinja, i ekološke svesti). To jesu selektivne, geografski i etnički ograničene, tačnije neujednačene promene, no sasvim evidentne i, opšte uzev jasno pozitivne. Svet sve vreme ide ka sve boljem, a ne sve gorem, uz padove, ali prilično postojano. Na dugi rok, sve promene koje su za posledicu imale napredak čovečanstva su opstale, a one koje su značile zastoj, vremenom su zamenjene uspešnim promenama. Iako nam ovaj svet izgleda danas krajnje neobećavajući, nemamo zapravo razloga za zabrinutost nad njegovom sudbinom (što ne znači da će naša biti sjajna ali govorim o čovečanstvu).

Jednostavnije rečeno: krstaški pohodi ili mongolski, nisu bili ništa moralno opravdaniji od ovih današnjih, niti išta različiti za ubijene prilikom njih. Ipak, danas imamo, na primer, pojam godišnjeg odmora, ili plombe na zubu, ili maturske ekskurzije, ili porodiljskog bolovanja, ili filatelije, ili svetskog prvenstva u karlingu, i da ne nabrajam. 

Gobalizacija kao promena ustrojstva jeste oruđe bogataša, ali i sve druge značajne promene tokom istorije čovečanstva su bile oruđa bogataša. Razrešenje negativnih strana globalzacije ne može biti, kao što se kao prva reakcija događa, anti-globalizacija u smislu jačanja nacionalnih suverineteta država-nacija. Najpre ne može biti jer su takve snage uveliko premalene u odnosu na globalizacione. A ne može biti ni u smislu napretka na polju boljeg društva. Put ka boljem društvu bi u tom slučaju izgledao ovako: u svakoj od tih malih ili velikih, ali u svakom slučaju mnoštvu suverenih država zasnovanih na naciji kao osnovi, bi trebao da postoji proces koji znači napredak u smislu društveno pravičnijeg društva. Pri tom, neminovno, bi između tih država postojala konkurencija u smislu potrebe za resursima. To smo već imali, funkcionisalo je dugo vremena, a kulminiralo Drugim svetskim ratom. U velikoj meri, takav sistem imamo i danas, manje nego pred Drugi svetski rat, ali je takav poredak još uvek na snazi, uz prelaz ka globalizmu koji je u toku, a svakako će potrajati. Međutim, neminovno se odvija, i na duge staze, uz malo vere u čovečanstvo, sudeći po uzlaznoj krivulji kakvu imamo kroz milenijume, trebalo bi da donese koristi. Pratimo ga ne opuštajući se kao da smo u vozu ka neminovnim stanicama, već suprotstavljajući se totalitarizmu kao najvećoj pretnji koja prati globalizaciju. Ali ne jačanjem nacionalnih suvereniteta, ma koliko to izgledalo najjednostavnije, jer je to ćorsokak. Ako govorimo o modelu globalizacije, njegovom unutrašnjem ustrojstvu i sklonosti ka socijalnoj državi, odnosno mogućnosti da se ona ostvari/nametne, svakako pre treba podržavati zapadnu od istočne varijante globalnog.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:13 25.06.2018

Re: Dugačkim komentarima na dugačke blogove

prochitao! super misli. sve okej sa razvojem, ako preostane dovoljno kiseonika... ili sam ja pod utiskom Interstellar-a kojeg pogledah s nepodeljenom paznjom na putu ka Kineskoj Republici.
amika amika 11:47 25.06.2018

Re: Dugačkim komentarima na dugačke blogove

pape92

Папе, све је то тако како пишеш, али то треба држати на критичкој дистанци и мењати оно што може. За мене је највећи изазов ово при крају:

Куперов термин за овако створену државу је „кооперативна империја“. Да би се овај политички план остварио, међутим, неопходно је одговорити позитивно на оно што Роберт Купер сматра „највећим моралним изазовом постмодерног света“, а то је „навићи се на идеју двоструких стандарда“ (Купер 2002: 11–21).


Двоструки стандарди су одувек постојали (и троструки и вишеструки) али смо били затворенији у своје околише и мање смо их осећали, Сада се осећају код свих, на планетарном нивоу. Е, сад: навићи се на њих?
amika amika 11:49 25.06.2018

Re: Dugačkim komentarima na dugačke blogove

Srđan Fuchs
12:13 25.06.2018
Re: Dugačkim komentarima na dugačke blogove
prochitao! super misli. sve okej sa razvojem, ako preostane dovoljno kiseonika..


То и јесте проблем - колико и како можемо издржати у таквом свету а да останемо своји.
nask nask 21:21 25.06.2018

Re: Dugačkim komentarima na dugačke blogove

U šakama bogataša. Upotrebljavam ovu pojednostavljenu odrednicu kao skraćenicu za "centre moći", "duboku državu", "rotšildovce", itd, jer većina ljudi suočenih sa nejednakošću u materijalnom stanju i nepravdama koje iz toga proističu, najčešće sa pravom zapravo misle na bogataše, ma ko oni bili (pri tom uglavnom ne želeći toliko da se bore protiv njih, koliko da postanu jedni od njih, ali to je druga tema). Bogataši su svet zasnovali na raznim vrstama i nivoima mešavine prevare i sile, eksplicitno govoreći upotrebom fizičkog i mentalnog oružja. Tu činjenicu je besmisleno opovrgavati.


Pa uspelo im je da nas ubede kako je to jedini smisao postojanja, ta večita akumulacija (raznih) moći, pa svi igramo neku igru gde su pravila selektivna i sudija njihov. Čak i ako se toliko uzdignemo preko njihove nadmoći oni jednostavno promene pravila. I nisu problem oni, već mi sami koji uporno igramo tu igru. Mi smo kao vrsta programirani, na DNK nivou, da ne budemo gladni i žedni, da smo na suvom i da poguramo dalje svoj genetski kod. I to je Valhala. Ispade da je viši nivo svesti upravo ta svest da se manipuliše i akumulira.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:15 26.06.2018

Re: Dugačkim komentarima na dugačke blogove

amika
Srđan Fuchs
12:13 25.06.2018
Re: Dugačkim komentarima na dugačke blogove
prochitao! super misli. sve okej sa razvojem, ako preostane dovoljno kiseonika..


То и јесте проблем - колико и како можемо издржати у таквом свету а да останемо своји.

samo sa snaznom kitchmom drzave, koja je opet pod nepodeljenom kontrolom svojih gradjana, a ne partije.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:22 26.06.2018

Re: Dugačkim komentarima na dugačke blogove

Ispade da je viši nivo svesti upravo ta svest da se manipuliše i akumulira.


to je kultura zapadne civilizacije, ne mora nuzno da znaci da je istinita.
nask nask 23:25 27.06.2018

Habibi

Svet sve vreme ide ka sve boljem,


Evo i dokaza


amika amika 03:38 28.06.2018

Re: Habibi

НАЈБОЉИ ОД СВИХ СВЕТОВА

Либерални поредак (и неолиберални као његова селективна примена) који „нема“ и не допушта алтернативу јер је „најбољи од свих могућих“ управо је једноумни и догматски. То је затворено друштво.
Либерална правила игре без демократије претворена су у политику моћи. У безосећајном либералном друштву деца и одрасли умиру од глади и недостатка лекова јер су важнији профити и суперпрофити.
Идеал је богаћење без одговорности и за то је слободно светско тржиште сан снова. Враћена је симбиоза суперпрофита и политике колонијалне моћи из деветнаестог века, без демократије која само „оптерећује“ покрећући идеје солидарности и правде.
Да би етика солидарности и правде нашла место у савременом свету, потребно је прво да нађе место у високоразвијеним земљама, почев од САД.
c_h.arlie c_h.arlie 18:48 25.06.2018

M'da !

Rado bih se upustio u komentarisanje, no ja, na žalost, ne mogu da pročitam toliki uvodni članak.
Žao mi je.
Ribozom Ribozom 19:56 25.06.2018

Re: M'da !

Ne znas sta propustas...

Meni bi trebalo barem 4 duzine pepeovog komentara (pola tasinog ) da prodiskutujem tekst sa kojim se uglavnom slazem.

Ne slazem se da je globalizacija iskljucivi krivac za unistenje nacionalnog (kulture, ekonomije itd.). Borba za resurse/ekonomsko porobljavanje je takodje opravdana iz ugla kapitalizma. Takodje globalizacija otvara vrata svetskog trzista Kini, pa je pitanje zasto bi 'zapadnjaci' dozvolili da kineska ekonomija postane nr.1 u svetu.

Sto se tice pojmova koji su medijski nametnuti Srbiji od strane medijskih marketing inzinjera (ne znam kako bolje da ih nazovem) , zaprepastim se kako neke reci, izrazi i pojave imaju sasvim drugacije znacenje u Srbiji i u zemlji kojoj zivim. Na pamet mi pada izraz: 'devojka moze otici iz sela, a selo iz nje ne moze'. U Srbiji je to posmeh seljaniji (globalisticko), dok je u norveskoj pozitivni odnos prema svom poreklu (nacionalno).
Takodje, mislim da je vec 80-ih, u Srbiji globalno imalo prednost nad lokalnim, pa cu pomenuti pristalice pank anarhistickih pokreta koji su furali cipele Dr.Mrtin i jakne 'vijetnamke' kao neki bunt protiv globalne nepravde (ovo dok sam citao blog o pankeru-piscu MV).
Напротив, из те врсте националног државног покрета, као његов природни наставак, требало би да никне једна нова наднационална заједница, један нови критички интернационализам, чији би задатак био да штити тековине социјалистичке државе (wellfare state) од злоћудног неолибералног интернационализма.


Socijalisticka drzava i neoliberalni internacionalizam nisu suprotnosti. Problem je primitivna egocentricnost ljudi ogranicenih kapaciteta kojima je jedini nacin da iskoce iz gomile to da budu vrednovani vise i naravno budu drugaciji. Mislim da su nam u titoizmu lokalnom posebnoscu hranili ego i unistili ikakvu mogucnost socijalnog razvoja drustva.





amika amika 21:05 25.06.2018

Re: M'da !

c_h.arlie
Rado bih se upustio u komentarisanje, no ja, na žalost, ne mogu da pročitam toliki uvodni članak.
Žao mi je.


Прочитај дијагонално, ту и тамо, и наћи ћеш део који не можеш да прескочиш.
amika amika 21:13 25.06.2018

Re: M'da !

Ribozom

Na pamet mi pada izraz: 'devojka moze otici iz sela, a selo iz nje ne moze'. U Srbiji je to posmeh seljaniji (globalisticko), dok je u norveskoj pozitivni odnos prema svom poreklu (nacionalno).


Одлично! И добар пример. Само се бојим да се норвешко село доста разликује од српског. Ми смо се вековима бранили од освајача и мимикријом дворишта и куће, а они се борили са природом и хладноћом.

Socijalisticka drzava i neoliberalni internacionalizam nisu suprotnosti.


И ја то мислим. Олако су одбачена искуства источних земаља и социјализма у њима. Делом ресурса мора да управља држава, у сваком систему који жели да потраје.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:15 26.06.2018

Re: M'da !

Meni bi trebalo barem 4 duzine pepeovog komentara (pola tasinog ) da prodiskutujem tekst sa kojim se uglavnom slazem.



nask nask 20:42 25.06.2018

Spavajmo, sanjajmo

Američki san postaje polako ali sigurno dosanjan dok kineski takođe polako ali sigurno počinje sa REM-fazom. Treba sačuvati živu glavu u toj tranziciji.

‘Ово је амерички став, зато што то одговара Америци’, рекао је Буш, и додао да неће урадити ништа што би угрозило стандард америчких грађана.

Vidim da je Nenad svraćao pa da pitam, naravno i ne samo njega, da li se politika tj. geopolitika proučava modelima teorije igara dovoljno uspešno da bi se na osnovu tih modela ponešto primenilo i u kolikoj meri na stvarni svet.
amika amika 21:18 25.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

nask

a li se politika tj. geopolitika proučava modelima teorije igara dovoljno uspešno da bi se na osnovu tih modela ponešto primenilo i u kolikoj meri na stvarni svet.


Не верујем, геополитика се непосредно игра ситнијим улозима - црно/црвено по принципу "кад изгубиш - дуплирај исто, ускоро ћеш све добити натраг".
nsarski nsarski 23:31 25.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

da li se politika tj. geopolitika proučava modelima teorije igara dovoljno uspešno da bi se na osnovu tih modela ponešto primenilo i u kolikoj meri na stvarni svet.


Ja takve studije nisam video, ali moguce da ih ima. Malo sam sumnjicav jer teorija igara predvidja fiksna pravila igre, a u geopolitici se ta pravila menjaju na nepredvidljiv nacin. Savezi se menjaju, na primer.

Recimo, sada nema vecih prijatelja od Izraela i Saudijske Arabije, nekada to nije bilo sasvim tako. Takodje, prvi Iranski nuklearni program su napravili Ameri (u vreme Reze), a sada je ta zemlja "najveci neprijatelj mira u svetu". Slicno sa Pakistanom. Ili, sada je Trump veliki prijatelj sa Korejcem (severnim), a u UN je jesenas izjavio da ce ih unistiti.

Mada, s druge strane, to se u ekonomiji desava i medju globalnim korporacijama. Ako bi se i napravio neki model, to bi moglo da se konstruise samo na malo kracim vremenskim skalama.

I, najzad, jednom mi je jedan, danas poznati analiticar rekao da je teznja Zapada da spreci Rusiju da izadje na topla mora i da je to konstanta jos od 19. veka.

Ukratko, pojma nemam kako bi se takva teorija izvela a da ima neku generalnu valjanost.

nask nask 00:10 26.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

Hvala za odgovor.

da spreci Rusiju da izadje na topla mora


Pa kako je krenulo za par desetina godina ima Arktički okean da se pretvori u toplo more. Valjda se zbog toga Zapadu toliko žuri da ih sjebu.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:19 26.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

Pa kako je krenulo za par desetina godina ima Arktički okean da se pretvori u toplo more. Valjda se zbog toga Zapadu toliko žuri da ih sjebu.

ili je nesto drugo, vece, po sredi.


Američki san postaje polako ali sigurno dosanjan dok kineski takođe polako ali sigurno počinje sa REM-fazom. Treba sačuvati živu glavu u toj tranziciji.


zasto to mislis?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:21 26.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

Recimo, sada nema vecih prijatelja od Izraela i Saudijske Arabije, nekada to nije bilo sasvim tako.



potreba dugorocne pacifikacije Palestinaca u post-PLO eri? ono sto ja vidim kao pogresno je potpuni izostanak odnosa sa Persijancima, koji su nam istorijski i duhovno bliskiji, iako smo sa Arapima prakticno jedno etnicki.
nask nask 09:23 26.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

zasto to mislis?


Zato jer se recimo u industriji nesreće najčešće dešavaju prilikom smene radnih smena. Ozbiljno, zato jer je na delu jedna ozbiljna tranzicija svih oblika moći, a Kinezi su ukapirali (već pre pet milenija) da ako im ovog puta nije izgubiti treba da igraju igru po svojim pravilima. Jedini način da ih US u tome spreči ili ako hoćeš nametne svoja pravila igre je primena vatrometa. Ako se veruje da je US samo instrument jedne nadnacinalne ekipe kojoj je cilj totalna globalna kontrola bez obzira na boje onda će tranzicija biti bolna uglavnom za US. Ja lično ne verujem u postojanje takve ekipe.

ili je nesto drugo, vece, po sredi.


Ne znam na šta misliš. Ja se samo bojim da će globalne klimatske promene imati veći uticaj na dalji tok tekme od recimo pravila same tekme i sudija u istoj. Klimatske promene i kontrola istih su jednostavno van domašaja bilo koje ekipe, to je u mom referentnom sistemu najveće od većeg. Mada bi se na kratke staze neki mogli okoristiti istima.
amika amika 10:24 26.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

nsarski

teorija igara predvidja fiksna pravila igre, a u geopolitici se ta pravila menjaju na nepredvidljiv nacin.


Што би могло да значи да у теорију игара треба убацити елементе непредвидљивости. Упсталом таквих већ има, Добијеш питање: по правилима - без правила?
amika amika 10:27 26.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

nask
Hvala za odgovor.

da spreci Rusiju da izadje na topla mora


Pa kako je krenulo za par desetina godina ima Arktički okean da se pretvori u toplo more. Valjda se zbog toga Zapadu toliko žuri da ih sjebu.


А Кина, Индија, па и Пакистан? Они су већ на топлим морима и могу да их покривају и са копна и из ваздуха.
bene_geserit bene_geserit 04:31 27.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

nask
Pa kako je krenulo za par desetina godina ima Arktički okean da se pretvori u toplo more.

Klimatske promene jesu zabrinjavajuće i ne mislim da si to ozbiljno rekao, ali dajmo malo realnosti.
Ova izjava me podseća na ono kada je neko ovde na blogu bio zabrinut kako će pola placa da mu otkine porast nivoa okeana u sledećih 20 godina, valjda je zamišljao neke metre, šta li, a ne 3 milimetra godišnje.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:16 27.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

nask


Zato jer se recimo u industriji nesreće najčešće dešavaju prilikom smene radnih smena. Ozbiljno, zato jer je na delu jedna ozbiljna tranzicija svih oblika moći, a Kinezi su ukapirali (već pre pet milenija) da ako im ovog puta nije izgubiti treba da igraju igru po svojim pravilima. Jedini način da ih US u tome spreči ili ako hoćeš nametne svoja pravila igre je primena vatrometa. Ako se veruje da je US samo instrument jedne nadnacinalne ekipe kojoj je cilj totalna globalna kontrola bez obzira na boje onda će tranzicija biti bolna uglavnom za US. Ja lično ne verujem u postojanje takve ekipe.


Ma nou, ne verujem. Ta neka metaetnichka ekipa je jedan od lobija, nije jedini. Dobili bi po nosu Ameri, prosto jer je ova ekipa mnogo motivisanija, drugo, branili bi se, a vojska koja se brani je uvek uspesnija od napadacke. Mislim da je buducnost ono sto je Dominik Moisi pisao, da se Amerika povuce lagano, i prihvati postojanje drugih supersila, a svoje lidersko iskustvo primeni na borbu protiv shtroke, nejednakosti, klimatskih promena, gladi i pomora. Ili da nastavi da igra na kartu agresije, gde ce rizikovati samounistenje.

Ne znam na šta misliš. Ja se samo bojim da će globalne klimatske promene imati veći uticaj na dalji tok tekme od recimo pravila same tekme i sudija u istoj. Klimatske promene i kontrola istih su jednostavno van domašaja bilo koje ekipe, to je u mom referentnom sistemu najveće od većeg. Mada bi se na kratke staze neki mogli okoristiti istima.


U smislu, da su skontali nacin da zapale sa planete, pa ih boli uvo za ostale. Rusi se vajkaju chesto na tu temu, mada treba uzimati sa rezervom rusko vajkanje, jer se gotovo uvek iza tog samosazaljevanja krije egocentricna potreba sa prevagom, KGB=CIA, u principu, There Can Be Only One.

Kinezi su opusteniji sa te strane, evo ja se bas svrckam po njihovim velikim superpolisima, vlast KP kao Imperatora drzave je obezbedjena i ne moze je niko i nista ugroziti, cak je i Zapad digao ruke od toga. Bas smo kod nase ortakinje u gostima (tvoja koleginica, profanka matisha, sada direktorka britanske gimnazije). Ja nesto krenuo s njenim direktorom (direktor franshize) o pricu o sistemu, sloboda, vamo-tamo, Sloba, tranzicija, 5. oktobar, medjutim, oni odmah menjaju temu. Nema zezanja dok Sluzba slusha. Moze zapadni sistem obrazovanja, eno Princi pishe tamo kod sebe na lajni, ali ne mogu da ugroze jezgro drzavnosti. Ipak je samostalna drzava to, nije boranija kao Srba nasha muchena. Edit, evo Princi/Orvel sta kazu: "the winding up of the Empire, the abolition of the House of Lords, the disestablishment of the Church of England, and reform of the great English boarding schools and ancient universities. " Ovo se sprovodi u praksi sada u Kini, sto je lakse, posto su post-imperijalna i post-religijska drzava (u drzavnom rukovodstvu ih boli uvo za crkvu).



c_h.arlie c_h.arlie 09:35 27.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

Srđan Fuchs

...

Kinezi su opusteniji sa te strane, evo ja se bas svrckam po njihovim velikim superpolisima, vlast KP kao Imperatora drzave je obezbedjena i ne moze je niko i nista ugroziti, cak je i Zapad digao ruke od toga. Bas smo kod nase ortakinje u gostima (tvoja koleginica, profanka matisha, sada direktorka britanske gimnazije). Ja nesto krenuo s njenim direktorom (direktor franshize) o pricu o sistemu, sloboda, vamo-tamo, Sloba, tranzicija, 5. oktobar, medjutim, oni odmah menjaju temu. Nema zezanja dok Sluzba slusha. Moze zapadni sistem obrazovanja, eno Princi pishe tamo kod sebe na lajni, ali ne mogu da ugroze jezgro drzavnosti. Ipak je samostalna drzava to, nije boranija kao Srba nasha muchena. Edit, evo Princi/Orvel sta kazu: "the winding up of the Empire, the abolition of the House of Lords, the disestablishment of the Church of England, and reform of the great English boarding schools and ancient universities. " Ovo se sprovodi u praksi sada u Kini, sto je lakse, posto su post-imperijalna i post-religijska drzava (u drzavnom rukovodstvu ih boli uvo za crkvu).


Kada si pomenuo Princija - gde je taj čovek !?
Istina - smetao je raznim pokondirenim prazilukovićima ovde, nije da nije.
nask nask 13:26 27.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

Klimatske promene jesu zabrinjavajuće i ne mislim da si to ozbiljno rekao, ali dajmo malo realnosti.

Naravno da ne mislim da će to u izgledno vreme postati tropsko more ali je vrlo verovatno da će se arktikčki led u velikoj meri odlediti. Princip sprečavanja Rusije da priđe toplim morima je u stvari princip ne dozvoljavanja da se imaju plovni putevi i luke koji su 365,25 dana slobodni od leda tj. funkcionalni. Recimo Rusi nemaju slobodan pristup Mediteranu i Atlantiku dok im je pristup Pacifiku takođe ograničen. A nemaju ni neke ozbiljne prijatelje i "prijatelje" po svetu da im ustupe prostor za baze. Odleđivanje bi im barem malo u toj priči pomoglo. O prirodnim resursima ispod tog severno leda tek da ne pričam.
zemljanin zemljanin 13:43 27.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

bene_geserit
nask
Pa kako je krenulo za par desetina godina ima Arktički okean da se pretvori u toplo more.

Klimatske promene jesu zabrinjavajuće i ne mislim da si to ozbiljno rekao, ali dajmo malo realnosti.
Ova izjava me podseća na ono kada je neko ovde na blogu bio zabrinut kako će pola placa da mu otkine porast nivoa okeana u sledećih 20 godina, valjda je zamišljao neke metre, šta li, a ne 3 milimetra godišnje.

e pa već se zabrinuh da nećeš spomenuti, prošlo je barem nekoliko meseci
Pa mogao bi da se setiš i zašto smo o tome pričali ... zastupao sam stav da su globalne promene, uključujući i nivo mora/okeana vrlo realne i da ih ne treba olako prihvatati ... ilustracija toga je bilo lično iskustvo, jer na kontinentu se to realno ne primećuje ... u metrima je to oko 20-30m2 za ovo vreme koliko sam ovde ... nivo mora je porastao za oko 6-9cm ... razumem da te to ne tangira jer nisi na takvoj poziciji ali nemoj od toga da praviš šegu ... da je tebi država ili priroda oduzela i oduzima ti toliki prostor koji je u tvom vlasništvu, ti ne bi bio toliko ležeran ... a sve u svemu mene i ne uzbuđuje nešto taj podatak jer je on bio samo ilustracija realnih promena ... i da sitacija postane alarmantna, preseliču se na drugo mesto ... sve to nema veze sa tim da su globalne promene - realna stvar ...

EDIT.


pacificclimatechangescience.org
nask nask 15:03 27.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

Srđan Fuchs
Mislim da je buducnost ono sto je Dominik Moisi pisao, da se Amerika povuce lagano

Nisam upoznat sa njegovim radom ali bi napomenuo da se tako nešto, dobrovoljan odlazak velesile sa scene, nije desio u toku poznate nam istorije.
a svoje lidersko iskustvo primeni na borbu protiv shtroke, nejednakosti, klimatskih promena, gladi i pomora

Ja se ne bih usudio da tako nešto i pomislim, a kamoli glasno da kažem. Inače maštam još uveliko o pravednom svetu.
U smislu, da su skontali nacin da zapale sa planete, pa ih boli uvo za ostale.

Srki svemirska geografija i fizika su tu sve skontali tako da od toga nema ništa, mislim na beganje sa naše planete.
ali ne mogu da ugroze jezgro drzavnosti. Ipak je samostalna drzava to, nije boranija kao Srba nasha muchena.

nask
a Kinezi su ukapirali (već pre pet milenija) da ako im ovog puta nije izgubiti treba da igraju igru po svojim pravilima.
nask nask 15:11 27.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

bene_geserit
a ne 3 milimetra godišnje.

Milimetar po milimetar ... 50% svetskog stanovništva živi na na obalama mora tj. na samo na par metara nadmorske visine. Drugo ima modela koji predviđaju i eksponencijalne klimatske promene i rast nivoa mora. Ovo bi mogle biti ozbiljne kataklizme na duže staze.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:04 27.06.2018

Re: Spavajmo, sanjajmo

nask

Nisam upoznat sa njegovim radom ali bi napomenuo da se tako nešto, dobrovoljan odlazak velesile sa scene, nije desio u toku poznate nam istorije.

Ja se ne bih usudio da tako nešto i pomislim, a kamoli glasno da kažem. Inače maštam još uveliko o pravednom svetu.


a, Dominik je lik. sada sam shljakao s nekom njegovom ekipom education tour balkans.


Srki svemirska geografija i fizika su tu sve skontali tako da od toga nema ništa, mislim na beganje sa naše planete.


I find it hard to believe, a Ameri nesto muljaju, siguran sam. Ne verujem da ce mirno prihvatiti da su ih ostali stigli i prestigli.

nask
a Kinezi su ukapirali (već pre pet milenija) da ako im ovog puta nije izgubiti treba da igraju igru po svojim pravilima.

pazi sto je dobra zika, ladno sijetl, neki dinosaur jr, pogledam bio, kada ono stvarno svirali sa sonicima dva giga!


Черевићан Черевићан 09:26 26.06.2018

aliud legene peri,aliud viri,aliud senes

разоткривање репресивног карактер модерне толеранције

и наравно оно битно
што треба да знамо ,
исчекујућ сутрашњицу
немој само ДА ЧЕКАМО
c_h.arlie c_h.arlie 09:35 26.06.2018

Re: aliud legene peri,aliud viri,aliud senes

Черевићан
разоткривање репресивног карактер модерне толеранције

и наравно оно битно
што треба да знамо ,
исчекујућ сутрашњицу
немој само ДА ЧЕКАМО

Mislim da bi 'kompozicija' bila tečnija ukoliko bi se izbacila reč 'samo'.
amika amika 10:30 26.06.2018

Re: aliud legene peri,aliud viri,aliud senes

Черевићан
разоткривање репресивног карактер модерне толеранције

и наравно оно битно
што треба да знамо ,
исчекујућ сутрашњицу
немој само ДА ЧЕКАМО


Бојим се да више нема снага за прави повратак на здраво тло. Планета је одмакла у променама, а то неће осетити само врх најбогатијих јер могу да плате све што им треба да прежживе.
Черевићан Черевићан 13:40 26.06.2018

per directum

са Ваше стране уочени везник само , г. c_h.arlie, ми се учинио примеренији у међусобном повезивању са глаголом чинити указујући тако, као целина, на искључни указ поруке. отуд Га. наравно примедба Вам је такође на месту , али применљива за оне малко аналитичније читаче.
bene_geserit bene_geserit 07:20 27.06.2018

Welfare state

...из те врсте националног државног покрета, као његов природни наставак, требало би да никне једна нова наднационална заједница, један нови критички интернационализам, чији би задатак био да штити тековине социјалистичке државе (wellfare state) од злоћудног неолибералног интернационализма

Олако су одбачена искуства источних земаља и социјализма у њима. Делом ресурса мора да управља држава, у сваком систему који жели да потраје.

"Welfare state" nije "tekovina socijalističke države".
To je tekovina kapitalističke države gde su se vremenom razvili korektivni mehanizmi loših strana kapitalizma.
Sve te države su postale bogate zato što su imale kapitalizam kao društveni sistem. Da su bile socijalističke ne bi nikad postale bogate pa ne bi imalo šta da se preraspoređuje.
U njima su sve industrije u privatnom vlasništvu i samo mali broj "public utilities and essential services" je u državnom vlasništvu.

I u svim tim državama se postavlja pitanje "sustainability of the cradle-to-grave system", ne zbog nekakvog zamišljenog napada od strane liberalno-kapitalističkih aždaja, već zbog demografije (iliti proste matematike koja kaže da kada broj dece po ženi raste je mnogo lakše imati takav sistem nego kada broj dece po ženi dramatično pada i to već duže vreme).
I naravno sitnice tipa "disincentives future progress and hard work, furthers goverment corruption, leads to economic stagnation, ...".

Ni direktna demokratija ne rešava problem države kao neefikasnog upravljača resursima.
amika amika 07:47 27.06.2018

Re: Welfare state

gde su se vremenom razvili korektivni mehanizmi loših strana kapitalizma.


Која је то држава, нека скандинавска, она са нафтом? И који су то корективни механизми којима капитализам сам себе коригује?
bene_geserit bene_geserit 08:16 27.06.2018

Re: Welfare state

Ah da izvinjavam se, zaboravih da je "vladajuća" teorija da nije bilo konkurencije od strane socijalističkih zemalja, ne bi bilo ni welfare state. Nisam baš siguran kako su socijalističke zemlje zaslužne za to a kod kuće ništa nisu uspele da naprave osim prilično ravnomerno raspoređenog siromaštva. Iz koga su se svi trudili da pobegnu, u kapitalističke zemlje, bez ili sa welfare state svejedno.
c_h.arlie c_h.arlie 08:50 27.06.2018

Re: Welfare state

bene_geserit
Ah da izvinjavam se, zaboravih da je "vladajuća" teorija da nije bilo konkurencije od strane socijalističkih zemalja, ne bi bilo ni welfare state. Nisam baš siguran kako su socijalističke zemlje zaslužne za to a kod kuće ništa nisu uspele da naprave osim prilično ravnomerno raspoređenog siromaštva. Iz koga su se svi trudili da pobegnu, u kapitalističke zemlje, bez ili sa welfare state svejedno.

Bene, svaka čast !
No, mislim da je vreme da počneš (kojekvim) komunjarama da naplaćuješ 'otvaranje očiju'.
Istina, jalova je to rabota - njima ništa ne može da (im) zameni dragog (im) druga Titu.
Jebote - išli fićom na more.
amika amika 09:34 27.06.2018

Re: Welfare state

Заборавио си одговор на важно питање

И који су то корективни механизми којима капитализам сам себе коригује?


apostata apostata 12:27 27.06.2018

Re: Welfare state

"Welfare state" nije "tekovina socijalističke države".
To je tekovina kapitalističke države gde su se vremenom razvili korektivni mehanizmi loših strana kapitalizma.



"Ah da izvinjavam se, zaboravih da je sada "vladajuća" teorija da nije bilo konkurencije od strane socijalističkih zemalja" i da je welfare state autohtoni evolucioni produkt samog kapitalizma.

Sve u svemu međ' kapitalistima odjednom se razvila ničim izazvana međuklasna solidarnost.
mentol mentol 14:09 27.06.2018

Re: Welfare state

c_h.arlie

No, mislim da je vreme da počneš (kojekvim) komunjarama da naplaćuješ 'otvaranje očiju'.




c_h.arlie
Jebote - išli fićom na more.


Šta na more... na tenkove, druže...
na tenkove!


bene_geserit bene_geserit 20:06 28.06.2018

Re: Welfare state

apostata
"Ah da izvinjavam se, zaboravih da je sada "vladajuća" teorija da nije bilo konkurencije od strane socijalističkih zemalja" i da je welfare state autohtoni evolucioni produkt samog kapitalizma.

U čemu se tačno ogledala ta konkurencija kad su iz socijalističkih zemalja svi želeli da pobegnu? Pogledati značenje reči konkurentno u rečniku.
Sve u svemu međ' kapitalistima odjednom se razvila ničim izazvana međuklasna solidarnost.

Postoji nešto što se zove izbori (ne računaju se oni sa ćoravim kutijama), na kojima tipično pobede oni što obećavaju više “free stuff”.
Vremenom političari obećavaju sve više i više, a demografski trendovi su jako loši pa ta welfare state nema odakle da se finansira.
Kako i svaki komunistički koncept, razbije se kad ponestane tuđih para za preraspoređivanje.

Da bi društvo krenulo napred ponovo tek kada dođe nova generacija koja umesto kukanja za besplatnim ručkom (kao njihovi roditelji, koji se još uvek nadaju da konačno da se pojavi vođa da im da taj besplatni ručak), razviju radnu etiku i spremni su da rizikuju.
apostata apostata 20:44 30.06.2018

Re: Welfare state

bene_geserit

U čemu se tačno ogledala ta konkurencija kad su iz socijalističkih zemalja svi želeli da pobegnu? Pogledati značenje reči konkurentno u rečniku.

Konkurencija je tu zato što sam parafrazirao onu tvoju gornju sentencu, a i zato što se vi liberali izvan okvira sastavljenog od 4 pojma (deregulacija, privatizacija, slobodno tržište i konkurencija) teško snalazite.

Kao drugo, jel' ti to svega ti hoćeš da kažeš kako ta konkurencija, koja inače po liberalima uvijek i svugdje fercera, u slučaju političkih sistema nije radila svoj posao?

Radila je bene i te kako je radila, samo se nije zvala tako, nego joj je ime bilo borba na život i smrt.
50-tih je situacija bila takva da je (po Niksonu) Ajzenhauer morao tješiti Makmilana, jer je ovaj strahovao da će, ako se ekonomski uspon SSSR-a nastavi ovakvim tempom, kapitalizma nestati do kraja 60-tih.
Postoji nešto što se zove izbori (ne računaju se oni sa ćoravim kutijama), na kojima tipično pobede oni što obećavaju više “free stuff”.
Vremenom političari obećavaju sve više i više, a demografski trendovi su jako loši pa ta welfare state nema odakle da se finansira.
Kako i svaki komunistički koncept, razbije se kad ponestane tuđih para za preraspoređivanje.

Ooo da!
Drugim riječima znači opet konkurentska borba .., samo ovog puta među političkim faktorima na unutrašnjoj političkoj areni.

Vidiš bene ne treba biti ni istoričar, a ni pripadnika humanističke inteligencije, dovoljno je biti gimnazijalac … i to ne njemački, nego uopšte gimnazijalac, pa da znaš kako je prva "socijalna država", ona Bizmarkova, nastala kao direktni odgovor na jačanje socijalističkih ideja među radnicima.

I sada nakon u nauci opšte prihvaćene činjenica da se jedan Bizmark bojao tadašnjeg nejakog socijalističkog pokreta u povojima, ti bi želio da ti neko povjeruje kako se kasniji kapitalizam nije bojao super moćnog SSSR-a?
Smiješno bene, smiješno.

Uostalom evo šta kaže John Arthur Garraty (istoričar i specijalista za američku ekonomsku i političku istoriju) u svojoj knjizi Unemployment in History:
"Treba takođe imati u vidu da welfare state nije stvoren od strane bezumnih lijevih. Njezini tvorci su praktički uvijek dolazili iz redova prosvjećenih aristokratskih konzervativaca (Bizmark, Čerčil, Ruzvelt), koji su taj put prihvatili i praktikovali ne zato da bi uništili kapitalizam, nego zato da bi ga spasli" (str. 134.)

Ti ljudi su bene shvatili (ono što ne samo neoliberalu, nego i klasičnom liberalu jednostavno nije po defaultu dano da shvati) da se ekonomski procesi odvijaju unutar ljudskog društva i da izvan njega nema ekonomije. I da ako se društvo uruši (zbog socijalnog bunta osiromašenih masa), urušiće se i ekonomija i zato ekonomija ne smije i ne može biti odvojena od socijalne odgovornosti i pravde.

Tako da svaka fundamentalna odredba u tzv. socijalnom zakonodavstvu ili je zalivena krvlju ili iza nje stoje nedelje štrajkova u kojima su njihovi učesnici morali trpjeti plač svoje izgladnjele djece i svaka je, apsolutno svaka, obilno prelivena paničnim strahom poslodavaca da bi bez ustupaka mogli da izgube ne mnogo više, nego bi mogli da izgube sve.
Da bi društvo krenulo napred ponovo tek kada dođe nova generacija koja umesto kukanja za besplatnim ručkom (kao njihovi roditelji, koji se još uvek nadaju da konačno da se pojavi vođa da im da taj besplatni ručak), razviju radnu etiku i spremni su da rizikuju.

Ja ne znam možda su tvoji roditelji dobivali taj famozni besplatni ručak i možda ti zbog toga sada imaš nekakve komplekse i osjećaš nekakvu krivnju, ali što se mene tiče i što se tiče mojih - mi besplatni ručak nismo dobijali.
bene_geserit bene_geserit 08:24 27.06.2018

неразвијене земље

имплицитно значење термина ’неразвијене земље’, кад год се употреби без додатних квалификација, сугерише да су ’неразвијене земље’ неразвијене зато што је то њихово природно стање, а не, како је то духовито и луцидно нагласио амерички социолог Мајкл Паренти, ’зато што смо их ми зауставили у развоју’ (’because we underdeveloped them’).

"Equality of outcome" na nivou, ni manje ni više, nego različitih zemalja. Istina da ga nikad nije bilo u poznatoj ljudskoj istoriji.
Nešto mi govori da za ne baš neki razvoj Srbije možemo pre svega sebe da krivimo i pored turaka, austrougara, nemaca, amerikanaca i engleza.
bene_geserit bene_geserit 08:40 27.06.2018

национална држава

Конзервативна национална држава скуп је бирократских мера којима се штите интереси владајуће класе: док богатима обезбеђује привилегије, за потлачене, оваква држава је репресивна, казнена творевина.

Други, социјални, појам националне државе подразумева скуп интервентних мера и закона.

A ne, nije samo postmoderni svet, već i post marksistički.
Vladajuća klasa vs. potlačeni, to je jučerašnja terminologija.
Danas ti je to belci vs. obojeni, muškarci vs. žene.

A ne postoji država koja nije represivna, represija joj je suština. Što se u manje stvari trpa to je manje represivna. Najbolja država je ona sa minimumom funkcija (to su one funkcije koje "crnci iz geta jedino poznaju", mada u stvarnosti npr. izdvajanja za škole u getoima su veće nego u školskom distriktu gde idu moja deca, da ne pominjem socijalnu pomoć, ali ko bi se sad bavio sitinicama tog tipa kad tako lepo zvuči kada se kaže da poznaju samo policiju, sudstvo i zatvore).
bene_geserit bene_geserit 08:46 27.06.2018

благодети брачног секса

Срећа се садржи у задовољствима повлашћене и заштићене класе – егзотичној храни и кулинарском умећу, добром вину, скупом намештају, персијским теписима, распустима у породичном замку у Француској, благодетима брачног секса, као и сатисфакцијама које доноси професионална компетенција и успешна каријера.

Dok ovi obespravljeni mogu da se sexaju i van braka?
bene_geserit bene_geserit 08:51 27.06.2018

семантикa

Ово претходи сваком изразу и општењу, и ствар је семантике: блокирање делотворног неслагања, препознавање оног што не спада у естаблишмент, уграђено је већ у језик намењен за јавну употребу. Значења речи ригидно је стабилизовано. Рационално убеђивање, убеђивање у супротно, практично је онемогућено. [...] Друге речи се могу изрећи и чути, друге идеје се могу изразити, али ...се оне моментално „вреднују“ (тј. аутоматски разумеју) у терминима јавног језика – језика који одређује „априори“ правац у коме се креће мисаони процес.

Čekaj ovo me na nešto podesća, kao da sam to već negde video i doživeo ...
Ah da u socijalizmu. Gde smo imali marksizam u školama.
anonymous anonymous 08:57 27.06.2018

Re: семантикa

bene_geserit
Ово претходи сваком изразу и општењу, и ствар је семантике: блокирање делотворног неслагања, препознавање оног што не спада у естаблишмент, уграђено је већ у језик намењен за јавну употребу. Значења речи ригидно је стабилизовано. Рационално убеђивање, убеђивање у супротно, практично је онемогућено. [...] Друге речи се могу изрећи и чути, друге идеје се могу изразити, али ...се оне моментално „вреднују“ (тј. аутоматски разумеју) у терминима јавног језика – језика који одређује „априори“ правац у коме се креће мисаони процес.

Čekaj ovo me na nešto podesća, kao da sam to već negde video i doživeo ...
Ah da u socijalizmu. Gde smo imali marksizam u školama.


...

...kad god kažeš "ovo me podseća" " čini mi se " " nešto mi govori" " nisam baš siguran" - ja te upućujem ....o svemu postoji - literatura.

mentol mentol 14:17 27.06.2018

Re: семантикa

anonymous
.o svemu postoji - literatura.

...Čim se ljudi potčine „moći“ novca da kupuje uskladišteni rad, kao i samu živu aktivnost, čim prihvate fiktivno „pravo“ onih koji imaju novac da kontrolišu i raspolažu uskladištenom i živom aktivnošću celog društva, oni pretvaraju novac u kapital, a vlasnike tog novca u kapitaliste.

To dvostruko otuđenje, otuđenje žive aktivnosti u obliku najamnog rada i otuđenje aktivnosti ranijih generacija u obliku uskladištenog rada (sredstava za proizvodnju), nije čin koji se dogodio nekada, samo jednom, u nekom istorijskom trenutku. Odnos između radnika i kapitaliste nije uspostavljen u nekoj tački društvenog razvoja jednom za svagda. Nikada nije potpisan neki ugovor ili postignut neki verbalni sporazum kojim bi se ljudi odrekli svoje žive aktivnosti i aktivnosti svih budućih generacija, u svakom kutku sveta. Kapital nosi masku prirodne sile; on je „jak kao zemlja“; njegovi pokreti su „nezaustavljivi“ poput plime; njegove krize su „neizbežne“ poput zemljotresa ili poplava. Čak i kada se prizna da sva njegova moć potiče od ljudi, to mu služi samo kao povod za stvaranje nove fikcije, o nekakvoj sili koju je izmislio sam čovek, poput Frankenštajnovog čudovišta, koje izaziva još veći užas nego bilo koja prirodna sila.

Ali, kapital nije ni prirodna sila, niti čudovište koje je stvorio sam čovek, nekada u istoriji, i kome je suđeno da zauvek dominira ljudskim životima. Snaga kapitala nije u novcu: novac je samo društvena konvencija koja ima onoliku „moć“ koliku joj sami ljudi dodele. Kada bi ljudi odbili da prodaju svoj rad, novac ne bi bio u stanju da obavi ni najprostiji zadatak, jer on ne može da „radi“. Snaga kapitala ne leži ni u materijalnim sredstvima u kojima je uskladišten rad prethodnih generacija; tu potencijalnu energiju može da oslobodi samo aktivnost živih ljudi, čak i ako ta sredstva i dalje postoje samo kao kapital, tj. kao otuđena svojina. Bez žive aktivnosti sve stvari koje čine kapital jednog društva bile bi samo gomila beskorisnih proizvoda, bez vlastitog života; „vlasnici“ tog kapitala bili bi samo gomila neobično jalovih ljudi, okruženih gomilom beskorisnog papira kojim mogu da ožive samo uspomene na svoju nekadašnju veličinu. Sva „moć“ kapitala leži u svakodnevnoj aktivnosti živih ljudi. Ta „moć“ sastoji se od sklonosti ljudi da prodaju svoju svakodnevnu aktivnost za novac, da se neprestano odriču kontrole nad proizvodima vlastite aktivnosti i aktivnosti prethodnih generacija.

Svaki put kada čovek proda svoj rad kapitalisti i prihvati samo deo svog proizvoda kao nadnicu za taj rad, on obnavlja uslove za dalje iznajmljivanje rada i eksploataciju drugih ljudi. Nijedan čovek ne bi dobrovoljno prodao svoju ruku ili svoje dete za novac; ipak, kada čovek svesno proda deo svog radnog života u zamenu za preživljavanje, on time ne reprodukuje samo uslove koji od prodaje života čine nužan uslov njegovog opstanka; on time stvara uslove u kojima ta prodaja postaje uslov opstanka i za druge ljude. Naredna generacija može da odbije da prodaje svoje živote, kao što ljudi iz sadašnje generacije odbijaju da prodaju svoju ruku ili dete. Ali, svaka propuštena prilika da se odbaci otuđeni, prinudni rad samo uvećava zalihu rada kojom kapital nastavlja da kupuje naše živote.

Da bi pretvorio višak rada u kapital, kapitalista mora da pronađe način kako da ga uskladišti u materijalnim sredstvima, u novim oblicima proizvodnje. On mora da unajmi nove radnike koji će aktivirati ta nova sredstva za proizvodnju. Drugim rečima, on mora da proširi svoje preduzeće ili da osnuje novo, u nekoj drugoj grani proizvodnje. Ova ekspanzija zahteva postojanje materijala koji može biti obrađen u nove prodajne robe, postojanje kupaca tih novih proizvoda i postojanje ljudi dovoljno siromašnih da moraju da prodaju svoj rad za novac.

Ove pretpostavke stvorene su samom kapitalističkom aktivnošću, pred kojom kapitalista nastoji da ukloni sva ograničenja i prepreke. Demokratija kapitala zahteva apsolutnu slobodu. Imperijalizam nije samo „poslednji stadijum kapitalizma“, već i prvi. Sve što može da se pretvori u robu je dobro zrnevlje za žrvanj kapitala, bez obzira da li dolazi sa imanja kapitaliste ili njegovog suseda, da li je ispod ili iznad zemlje, da li plovi morem ili se vuče po tlu, da li se nalazi na drugom kontinentu ili na drugoj planeti. Celokupno čovekovo istraživanje prirode, od alhemije do fizike, mobilisano je u potrazi za novim sredstvima za skladištenje rada, za novim stvarima koje bi se mogle prodati. Kupci starih i novih proizvoda stvaraju se svim raspoloživim sredstvima, a nova se neprestano izmišljaju. „Otvorena tržišta“ i „otvorena vrata“ stvaraju se silom i prevarom. Ako ljudima nedostaju sredstva kojima bi kupili robu koju kapitalista prodaje, bivaju unajmljeni i plaćeni da proizvode robu koju žele da kupe; ako je lokalni zanatlija već proizveo nešto što kapitalista hoće da proda, odmah biva upropašten ili otkupljen; ako zakoni ili tradicija zabranjuju upotrebu nekih proizvoda, ti zakoni i tradicija se uništavaju; ako ljudi ne vide zašto bi kupovali neke proizvode, bivaju brzo naučeni; ako ljudi osećaju da su njihove fizičke i biološke potrebe zadovoljene, kapitalista onda „zadovoljava“ njihove „duhovne potrebe“, unajmljujući psihologe koji samo treba da ih stvore; ako su ljudi toliko zasićeni kapitalističkim robama da više ne žele nove, bivaju navedeni da kupuju stvari i spektakle od kojih nemaju nikakvu korist, osim pukog posedovanja i divljenja...


Fredy Perlman - Reprodukcija svakodnevnog života
amika amika 15:41 27.06.2018

Re: семантикa

.o svemu postoji - literatura.


Kako ističe Pankraj Mishra u knjizi "Doba gneva” (Age of anger), "nikada se tako mnogo slobodnih pojedinaca nije osećalo tako bespomoćno – nikada nisu tako očajnički želeli da povrate kontrolu nad svojim životima od onih koje vide kao krivce za to što su je izgubili”. Reč je o "globalizaciji gneva”, odnosno sve masovnijem nezadovoljstvu građana koji sebe doživljavaju "žrtvama” ekonomske globalizacije.

Капитализам ће трајати дуго времена, јер је успјешно претворио људе у рачунарске машине које имају бескрајне потребе. Оно што је Давид Ландес видео као један од главних доприноса капитализма, боље кориштење времена и способности да изрази све у смислу апстрактне куповне моћи, сада се преселио у наш приватни живот

Sadašnje stanje u kome jačaju populizam i autoritarizam – a sve pod firmom demokratije – označava i pojam "postdemokratija” koji je skovao britanski politikolog Kolin Krauč (Colin Crouch). U istoimenoj knjizi, objavljenoj 2004, Krauč pod ovim pojmom podrazumeva stanje u kome se formalno ne dovode u pitanje klasične institucije parlamentarne demokratije.
Međutim, u stvarnosti građani su sve pasivniji i njihovo učešće u političkom životu se svodi na glasanje, obično svake četiri godine, dok je izborno nadmetanje "spektakl” kojim, u stvari, diriguju profesionalni spin-doktori iz suparničkih tabora koji isceniraju "izborne igre”, odnosno nameću političku agendu. Zato se terminima "medijska demokratija” ili "društvo spektakla”, najčešće označavaju aktuelni trendovi.
bene_geserit bene_geserit 18:53 28.06.2018

Re: семантикa

amika
Pankraj Mishra u knjizi "Doba gneva” (Age of anger), "nikada se tako mnogo slobodnih pojedinaca nije osećalo tako bespomoćno – nikada nisu tako očajnički želeli da povrate kontrolu nad svojim životima od onih koje vide kao krivce za to što su je izgubili”. Reč je o "globalizaciji gneva”, odnosno sve masovnijem nezadovoljstvu građana koji sebe doživljavaju "žrtvama” ekonomske globalizacije.

Jel' objasnio i kako ih je prebrojao?
Gnev je omiljena tema filozofa, meni je OK recimo Peter Sloterdijk u "Rage and time".
Naravno strogo za izbegavanje za komunističku ekipu ovde.
amika amika 19:48 28.06.2018

Re: семантикa

Jel' objasnio i kako ih je prebrojao?


Субјективан осећај. Гнев виси у ваздуху, као пара коју нема шта да кондензује. Тражи се кондензатор, а кад се појави биће неутралисан...
bene_geserit bene_geserit 20:56 28.06.2018

Re: семантикa

amika
Reč je o "globalizaciji gneva”, odnosno sve masovnijem nezadovoljstvu građana koji sebe doživljavaju "žrtvama” ekonomske globalizacije.
... Sadašnje stanje u kome jačaju populizam i autoritarizam ... dok je izborno nadmetanje "spektakl” kojim, u stvari, diriguju profesionalni spin-doktori ... "medijska demokratija” ili "društvo spektakla”

Oni sebe doživljavaju žrtvama globalizacije zato što jesu žrtve globalizacije.
"Populizam" jača zbog ne zbog dirigovanja spin doktora već zato što su laži spin doktora postale providne, pa je narod po EU i USA počeo da glasa za opstanak.
amika amika 22:55 28.06.2018

Re: семантикa

već zato što su laži spin doktora postale providne


НАЈБОЉИ ОД СВИХ СВЕТОВА

Либерални поредак (и неолиберални као његова селективна примена) који „нема“ и не допушта алтернативу јер је „најбољи од свих могућих“ управо је једноумни и догматски. То је затворено друштво.

bene_geserit bene_geserit 00:09 29.06.2018

Re: семантикa

Ne verujem da se ikome ovde na blogu (sem Brajoviću) svidja neoliberalni kapitalizam.
Sporimo se samo oko toga da li je rešenje malo više levo ili desno.
amika amika 06:27 29.06.2018

Re: семантикa

Sporimo se samo oko toga da li je rešenje malo više levo ili desno.


’Ali gotovo uvek, u početnoj fazi borbe, potlačeni umesto da streme ka oslobađanju, teže da i sami postanu tlačitelji, ili ’sub-tlačitelji’. Sama struktura njihove misli uslovljena je konkretnom egzistencijalnom situacijom koja je oblikovala njihov život. Njihov ideal je da budu ljudi; ali biti čovek, za njih je isto što i biti tlačitelj. To je njihov model čovečnosti. Ova pojava potiče od činjenice da potlačeni, u jednoj tački svog egzistencijalnog iskustva, usvajaju ’adhezivni’ odnos prema tlačitelju. U ovim okolnostima oni ne mogu da ga ’vide’ dovoljno jasno da bi ga objektivizirali – da bi ga otkrili ’izvan’ sebe....Na tom nivou njihova predstava o sebi kao o suprotnosti tlačitelju još uvek ne označava spremnost na borbu za prevazilaženje te protivrečnosti; jedna strana teži, ne oslobađanju, već identifikaciji sa suprotnom stranom’ (Paulo Freire, The Pedagogy of the Oppressed, Penguin Books, 1970, 1993, 26–27).
stav bilo moguće protumačiti kao (makijavelistički) cinizam, onaj cinizam o kome Paul Frer govori kad kaže da bi (iako je to fenomen koji se u istoriji ponavlja) ’svako konačno prihvatanje dehumanizacije kao istorijske sudbine vodilo ili u cinizam ili u potpuno očajanje’.
bene_geserit bene_geserit 07:45 29.06.2018

Re: семантикa

A šta bi bilo oslobođenje?
Samoupravljanje? Da svako radi za sebe kao naši dedovi? Da ne plaćamo porez državi i da svako ima pušku da se sam brani?

Onaj ko ima firmu i zapošljava ljude nije tlačitelj, on je onaj koji pomaže tim ljudima da ishrane porodice, a pri tome snosi celokupan rizik da li će posao da proradi ili će da izgubi sve što ima.
Entrepreneurship je ono što je sve razvijene zemlje guralo napred. A samoupravljanje je nas izguralo tu gde smo.
anonymous anonymous 09:05 29.06.2018

Re: семантикa


Onaj ko ima firmu i zapošljava ljude nije tlačitelj, on je onaj koji pomaže tim ljudima da ishrane porodice





amika amika 10:11 29.06.2018

Re: семантикa

Onaj ko ima firmu i zapošljava ljude nije tlačitelj, on je onaj koji pomaže tim ljudima da ishrane porodice, a pri tome snosi celokupan rizik da li će posao da proradi ili će da izgubi sve što ima.


То је обострани интерес - његов да заради, њихов да преживе. У најгорем случају, он неће зарадити, а они неће преживети, па ти види...

Entrepreneurship je ono što je sve razvijene zemlje guralo napred


Да, то је оно: „нема“ и не допушта алтернативу јер је „најбољи од свих могућих“ управо је једноумни и догматски. То је затворено друштво.

bene_geserit bene_geserit 09:17 30.06.2018

Re: семантикa

anonymous
Child labor

I upravo uloga države treba da bude da to spreči, a ne da upravlja preduzećima.

Od tih procenjenih 168 miliona skoro 80% pomažu porodici u poljoprivrednim poslovima, a svega 7% radi u industrijskom okruženju.
Child labor nije počeo sa kolonijalizmom već mnogo pre toga.
Najviše ga ima u pod-saharskoj Africi (i južnoj Aziji) i postoji gomila razloga zbog čega postoji, pri tome pohlepa internacionalnih firmi je na dnu liste (njima je mahom svejedno za marginu profita pošto radnu snagu ionako bedno plaćaju).
bene_geserit bene_geserit 09:23 30.06.2018

Re: семантикa

amika
То је обострани интерес - његов да заради, њихов да преживе. У најгорем случају, он неће зарадити, а они неће преживети, па ти види...

U najgorem slučaju on će da izgubi sve što ima ili što je uložio, a radnici će da ostanu bez posla pa će da nađu drugi posao.

Uloga države jeste da im olakša period traženja novog posla kroz osiguranje za one koji ostanu bez posla, a do njih je da sebe naprave konkuretnim na tržištu radne snage (ili da otvore svoj biznis).
Naravno uvek je lakse ne raditi ništa na sebi i čekati na besplatni ručak.
Да, то је оно: „нема“ и не допушта алтернативу јер је „најбољи од свих могућих“ управо је једноумни и догматски. То је затворено друштво.

Pa koja je alternativa, nikako da čujem, obilazite oko nje kao kiša oko Kragujevca?
Samoupravljanje?
zemljanin zemljanin 10:20 30.06.2018

Re: семантикa

Pa koja je alternativa, nikako da čujem, obilazite oko nje kao kiša oko Kragujevca?
Samoupravljanje?

strogo poštovanje radnog vremena, oporezivanje poklona i ograničenje nasledstva ... za ~50ak godina sve se može unormaliti ... a u svemu tome je najveći problem radno vreme jer većina želi neku karijeru kao radnik ... radi i zaradi koliko god ti je volja ili želja, kad te više nema, nasledstvo samo u visini (recimo) 100.000 po članu uže porodice + slično sa nekrretninama, deonicama i sl. ... ostalo društvu, pa licitacija, te pare u obaveze društva ... slično sadašnjem samo je ulaz novca pomeren ka kapitalistima a ne harač na narod ... i maksimalno ulaganje u obrazovanje, obrazovanima je malo teže manipulisati, mada ni oni nisu imuni ... a onda bi i samopuravljanje imalo šansu ...
amika amika 12:07 30.06.2018

Re: семантикa

Pa koja je alternativa, nikako da čujem, obilazite oko nje kao kiša oko Kragujevca?
Samoupravljanje?


Имаш претходно питање на које нема одговора:

10:34 27.06.2018
Re: Welfare state
Заборавио си одговор на важно питање

И који су то корективни механизми којима капитализам сам себе коригује?


Нема корекције, нема бољег, крај историје, економије, после нас потоп... Да, најбољи од свих могућих“ управо је једноумни и догматски. То је затворено друштво које због својих профитима без мере економски и еколошки уништава читаву планету
c_h.arlie c_h.arlie 14:22 30.06.2018

Re: семантикa

zemljanin
Pa koja je alternativa, nikako da čujem, obilazite oko nje kao kiša oko Kragujevca?
Samoupravljanje?

strogo poštovanje radnog vremena, oporezivanje poklona i ograničenje nasledstva ... za ~50ak godina sve se može unormaliti ... a u svemu tome je najveći problem radno vreme jer većina želi neku karijeru kao radnik ... radi i zaradi koliko god ti je volja ili želja, kad te više nema, nasledstvo samo u visini (recimo) 100.000 po članu uže porodice + slično sa nekrretninama, deonicama i sl. ... ostalo društvu, pa licitacija, te pare u obaveze društva ... slično sadašnjem samo je ulaz novca pomeren ka kapitalistima a ne harač na narod ... i maksimalno ulaganje u obrazovanje, obrazovanima je malo teže manipulisati, mada ni oni nisu imuni ... a onda bi i samopuravljanje imalo šansu ...

Auuuuu - jebote !
Pa ti si komunista - na kvadrat.
Njihova budalaština je propala, a ti misliš da bi ovo tvoje bilo efektivno ?!
zemljanin zemljanin 15:19 30.06.2018

Re: семантикa

Pa ti si komunista - na kvadrat.
Njihova budalaština je propala, a ti misliš da bi ovo tvoje bilo efektivno ?!

verovatno je i desetina ljudi, relativno novih komsija, isto komusticki nastrojena, redom su svi ili bogati ili ekstremno bogati i nemaju problem sa takvom idejom ... sad sve zavisi kako ti to shvatas
anonymous anonymous 18:56 30.06.2018

Re: семантикa

Pa koja je alternativa, nikako da čujem, obilazite oko nje kao kiša oko Kragujevca?
Samoupravljanje?


Ako ti još uvek nije jasno pročitaj današnji dodatak u " Politici "
anonymous anonymous 18:58 30.06.2018

Re: семантикa

bene_geserit
anonymous
Child labor

I upravo uloga države treba da bude da to spreči, a ne da upravlja preduzećima.

Od tih procenjenih 168 miliona skoro 80% pomažu porodici u poljoprivrednim poslovima, a svega 7% radi u industrijskom okruženju.
Child labor nije počeo sa kolonijalizmom već mnogo pre toga.
Najviše ga ima u pod-saharskoj Africi (i južnoj Aziji) i postoji gomila razloga zbog čega postoji, pri tome pohlepa internacionalnih firmi je na dnu liste (njima je mahom svejedno za marginu profita pošto radnu snagu ionako bedno plaćaju).


Sve znaš , samo slabo logički povezuješ ....i zaključuješ.
bene_geserit bene_geserit 20:06 30.06.2018

Re: семантикa

amika
Имаш претходно питање на које нема одговора

Pa korektivni mehanizam su izbori.
Child labor je upravo primer samo-korekcije kapitalizma.

Nego shvatio sam, kapitalizam ima mana i OK je kritikovati, daleko je od savršenog sistema.
Ali, osim kritikovanja kapitalizma, jel umete i da objasnite šta bi bila ta alternativa ili ne?
Nešto vam to slabo ide, da ne kažem ne ide nikako.
bene_geserit bene_geserit 20:20 30.06.2018

Re: семантикa

zemljanin
strogo poštovanje radnog vremena, oporezivanje poklona i ograničenje nasledstva ... nasledstvo samo u visini (recimo) 100.000 po članu uže porodice + slično sa nekrretninama, deonicama i sl. ... ostalo društvu, pa licitacija, te pare u obaveze društva ... i maksimalno ulaganje u obrazovanje, obrazovanima je malo teže manipulisati

Tvoje rešenje je dead tax? Stvarno? Postoje 2 problema sa time
- motivacija ljudi da rade i zarađuju jednom kada zarade dovoljno, što bi se dalje trudili kad mogu da se penzionišu sa 45 i zezaju, ako će država sve da otme kad umru, bolje da potroše dok su živi
- izvodivost u praksi
Kao i svaka komunistička ideja, boluje od istih problema. Motiviše ljude da ne rade a ne da rade.

Što se tiče obrazovanja već se ulažu ogromne pare u to, problem (u USA) je ideološka indokrinacija koja ide uz državne škole (slično kao u socijalizmu nekada) i što previše ljudi ide na fakultet (trenutno skoro 60%), uz obilje lažnih profesija za izmišljena zanimanja. U društvu jednostavno nema 60% ljudi sposobnih da završe komplikovanije škole, pa se to pretvori u gomilu nepotrebnih diploma sa kojima ne možeš da nađeš posao (osim izmišljotina po državnoj administraciji), ogromne dugove zbog studentskih kredita i nedostatak ljudi koji rade manualne poslove. Nešto slično kao u Srbiji gde svake godine hiljade ljudi završe "Više Poslovne škole" a nema dovoljno vodo-instalatera, parketara i sl.
zemljanin zemljanin 21:19 30.06.2018

Re: семантикa

- motivacija ljudi da rade i zarađuju jednom kada zarade dovoljno, što bi se dalje trudili kad mogu da se penzionišu sa 45 i zezaju, ako će država sve da otme kad umru, bolje da potroše dok su živi

to daje prostora da se vise ljudi ukljuci u proces ... automatski ukida korporacije a otvara prostor za mala i srednja preduzeca sto sigurno nije lose ... sustinski daje bolju raspodelu bogatstva ... ne znam zasto odmah lepite etikete ala komunistilcko ... nisam strucnjak za komunizam ali nesto ne verujem da toga ima tamo ... sta ima lose u ranom penzionisanju?
amika amika 23:13 30.06.2018

Играмо се демократије

Nego shvatio sam, kapitalizam ima mana i OK je kritikovati, daleko je od savršenog sistema.


Постдемократија задовољава минималне захтеве либералне демократије јер је за њу изборни процес „чврсто надзирана представа коју воде скупине професионалаца, искусне у техникама увјеравања, и бави се питањима која је изабрао уски круг људи”.

Успон услужног и пад индустријског сектора; криза улоге физичких радника; корупција политичке класе; већа заступљеност негацијског модела грађанства од грађанства које развија идентитете који могу да досегну до политике довела је до става да је политика посао искварене квази-елите; ситуација у којој неке странке имају несразмерно веће изворе финансирања од свих других;

одрицање државе од интервенисања у животима обичних људи је довело до равнодушног односа према политици и отворило неограничен простор компанијама да увећавају своју добит; глобалне компаније са својим уцењивачким потенцијалом непрекидно ослабљују права радника и мењају законе о раду под изговором да су застарели;

владе које се понашају као приватне компаније (хвалисаво истичу да их чине људи који долазе из приватног сектора и хвале се својим позитивним пословањем); владе постају „институционални идиот” који тражи саветнике док се функције државе непрекидно препуштају приватном сектору; јавно финансирање науке, културе и других некомерцијалних области зависи од њихове могућности да имају спонзоре; политика се ослања на снажног лидера;

непрекидно се инсистира на лажном ставу да ће политизација и корупција нестати са приватизацијом свега; јавне услуге постају постдемократске када их владе приватизују како би избегле одговорност за њихову примену – све су то услови који су довели до постдемократије у којој су избори постали „игре око брендова, умјесто прилике за грађане да им политичари положе рачуне за квалитету свог рада”.

ВИШЕ ИМА ОВДЕ
bene_geserit bene_geserit 00:21 01.07.2018

Re: Играмо се демократије

amika
непрекидно се инсистира на лажном ставу да ће политизација и корупција нестати са приватизацијом свега ... избори постали „игре око брендова, умјесто прилике за грађане да им политичари положе рачуне за квалитету свог рада”

Korupcija je veća što se država pita za više stvari. Minimalna država znači i minimalnu koprupciju po definiciji.
Ali mora da postoji slobodno tržište, a država treba da radi svoj posao - da sprečava monopole, prevare, zloupotrebe (a ne da upravlja preduzećima).

Kontrola i odgovornost političara je problem u svakom sistemu. Švajcarski sistem najbliži direktnoj demokratiji gde gradjani idu nekoliko puta godišnje na referendume u vezi svega živog a broj birokrata je ograničen zakonima je verovatno najzanimljiviji sistem koji postoji danas, ali je pitanje koliko je primenjljiv na veće države i na države sa stanovništvom koje nema toliko dugu demokratsku tradiciju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana