Filozofija| Istorija| Literatura| Obrazovanje| Politika

Dizraeli – treći deo

Neven Cvetićanin RSS / 03.05.2018. u 15:41

Na spoljašnjem planu Dizraeli je „tvrdi legitimista" pronalazeći jedan od prvih državničkih uzora u grofu Meternihu, kome će se približiti kada se ovaj nakon revolucije iz 1848. godine zadesi u političkom izbeglištvu u Engleskoj, vodeći sa njim duge političke razgovore. Kasnije će ga u međusobnoj korespodenciji nazivati „svojim učiteljem", nazivajući ga otvoreno u javnosti „najvećim državnikom našeg doba."
No, koliko god će Dizraeli hteti da postane nekim novim Meternihom svoga doba i ukoliko će mu to zamalo poći za rukom na spoljašnjem planu gde je zastupao tvrde legitimističke stavove i gde bi oni možda u potpunosti bili uvaženi da nije naleteo na državnika poput Bizmarka koji će razmontirati ostatke Meternihovog „evropskog koncerta", uspostavljajući svoju novu „ravnotežu snaga", on će u unutrašnjoj politici biti bitno različit od austrijskog grofa, noseći na sebi trajno obrazinu svog građanskog porekla i svojih radikalskih političkih početaka. On će za razliku od racionalistički prosvećenog Meterniha koji je u unutrašnjoj politici rado koristio najveće administrativno dostignuće epohe prosvetiteljskog racionalizma - policijski aparat - nemajući potrebu za bilo kakvom intimizacijom sa masama - biti proizvod romantizma želeći da šarmira i zavede mase, upravo stoga inaugurišući svoju ideju „torijevske demokratije".
Glavni segmenti Dizraelijeve torijevske demokratije će biti autoritet krune, preporod (anglikanske) crkve i unapređenje ekonomskog i društvenog stanja naroda kroz niz socijalno-ekonomskih reformi. On će zapravo pokušati da romantičarski, za razliku od Meterniha koji je svoju vladavinu bazirao na „prosvećenoj" represiji snaga reakcije nad snagama akcije, uvuče snage akcije u poredak snaga reakcije, bivajući po ovoj intenciji veoma blizak Bizmarku, ostajući ipak u odnosu na ovoga slabijim institucionalnim socijalno-političkim konstruktorom. Ovo će biti prvenstveno zbog njegovog romantizma koji je kod Dizraelija bio prenaglašen i koji se često zaustavljao na deklarativnim proklamacijama o jedinstvenoj naciji, za razliku od Bizmarka koji će u Pruskoj/Nemačkoj konkretno postaviti sistem socijalnog osiguranja masa i koji će time direktno prethoditi državi blagostanja.
Poredeći ovu dvojicu državnika možemo reći da Dizraeli nije imao Bizmarkov konstitucionalno-konstruktivistički talenat, bivajući od ovoga različit mekšom i romantičnijom, ali suštinski manje stvaralački obdarenom ličnošću, o čemu će više reči biti kasnije kada se budemo bavili likom i delom gvozdenog nemačkog kancelara. No, kod njega će ipak biti veštine državništva kao sintetičkog stvaralačkog akta, pri čemu će njegova sinteza, za razliku od one Bizmarkove, veoma konkretne i surovo politički realne, biti romantičnija i šećerastija.
Bilo kako bilo, Dizraeli uspeva da se, vešto koristeći parlamentarne rasprave oko kontroverznog Zakona o žitu koje su se rasplamsale tokom 1846. godine, probije u sam vrh Konzervativne stranke, postajući jednim od njenih prvaka, nastavljajući svoj rad na „sintetičkom" projektu torijevske demokratije. U parlamentu on govori „jezikom srednjeg sloja" uspevajući da njegove ideje dopru do svih društvenih slojeva - i gornjih i donjih. U međuvremenu će uz pomoć svog jevrejskog porekla uspostaviti bliske veze sa bankarskom kućom Rotšilda obezbeđujući niz korisnih veza sa finansijskim kapitalom koji je upravo u to vreme bio zainteresovan za mešanje „titula" i „kapitala", što kroz torijevsku što kroz vigovsku stranku, ne bi li se time izvršilo prožimanje političke i finansijske moći. Dizraeli će naprosto u jednom momentu pogoditi sve postojeće „političke vektore" vremena, uspostavljajući širok spektar veza i poznanstava koji će mu omogućiti da spretno gađa konačnu „rezultantu" događaja, smeštajući sebe u centar zbivanja među različitim društvenim grupama.

 

(Odlomak iz knjige Nevena Cvetićanina „Državništvo modernog doba", Arhipelag-Institut društvenih nauka, Beograd, 2016. Tekst knjige je dat bez referenci, fus-nota i referirajuće literature koji se nalaze u štampanoj verziji knjige)

 



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jinks jinks 19:12 03.05.2018

...

U parlamentu on govori „jezikom srednjeg sloja" uspevajući da njegove ideje dopru do svih društvenih slojeva - i gornjih i donjih.

Postoji interesantna ideja da se u sukobu suprotnosti (dve, u principu) ravnoteža ne postiže tako što se samo pojavljuje treći medijatorski sloj, već u stvari pre tako što se pojavljuju dva medijatorska sloja (koji zajedno stabilišu čitavu priču, a opet, i stoje kao neki vid protivteže jedan drugom, tako se u stvari i nadopunjujući).

Sad, preneseno na priču o društvenim slojevima, imamo niži i viši sloj (terminalno razdvojenih, vrlo često), treći srednji sloj koji ih povezuje ... ali šta bi bio onda u društvu taj četvrti takođe medijatorski sloj, o kome neki govore. A koji je zajedno sa trećim, srednjim, slojem neophodan kako bi se postigla trajna ravnoteža u društvu (ili u bilo čemu drugom, kad smo već kod toga) ... ili ako ništa drugo, ono bar na određeno vreme, dok se nešto u priči ne promeni.

Mislim, znam da je pitanje malo konfuzno, ali, ko će ga znati, možda se neko u njemu i prepozna.
c_h.arlie c_h.arlie 19:27 03.05.2018

Re: ...

jinks
U parlamentu on govori „jezikom srednjeg sloja" uspevajući da njegove ideje dopru do svih društvenih slojeva - i gornjih i donjih.

Postoji interesantna ideja da se u sukobu suprotnosti (dve, u principu) ravnoteža ne postiže tako što se samo pojavljuje treći medijatorski sloj, već u stvari pre tako što se pojavljuju dva medijatorska sloja (koji zajedno stabilišu čitavu priču, a opet, i stoje kao neki vid suprotnosti jedan drugom, tako se u stvari i nadopunjujući).

Sad, prenešeno na priču o društvenim slojevima, imamo niži i viši sloj (terminalno razdvojenih, vrlo često), treći srednji sloj koji ih povezuje ... ali šta bi bio onda u društvu taj četvrti takođe medijatorski sloj, o kome neki govore. A koji je zajedno sa trećim,srednjim, slojem neophodan kako bi se postigla trajna ravnoteža u društvu (ili u bilo čemu drugom, kad smo već kod toga) ... ili ako ništa drugo, ono bar na određeno vreme, dok se nešto u priči ne promeni.

Mislim, znam da je pitanje malo konfuzno, ali, ko će ga znati, možda se neko u njemu prepozna.

Pojasni malo ovo !
... ukoliko može uz neki primer.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 21:35 03.05.2018

Re: ...

Postoji interesantna ideja da se u sukobu suprotnosti (dve, u principu) ravnoteža ne postiže tako što se samo pojavljuje treći medijatorski sloj, već u stvari pre tako što se pojavljuju dva medijatorska sloja (koji zajedno stabilišu čitavu priču, a opet, i stoje kao neki vid suprotnosti jedan drugom, tako se u stvari i nadopunjujući).

Sad, prenešeno na priču o društvenim slojevima, imamo niži i viši sloj (terminalno razdvojenih, vrlo često), treći srednji sloj koji ih povezuje ... ali šta bi bio onda u društvu taj četvrti takođe medijatorski sloj, o kome neki govore. A koji je zajedno sa trećim,srednjim, slojem neophodan kako bi se postigla trajna ravnoteža u društvu (ili u bilo čemu drugom, kad smo već kod toga) ... ili ako ništa drugo, ono bar na određeno vreme, dok se nešto u priči ne promeni.



Pravo u sridu. Evo da ja nastavim gde ste Vi stali i potrepim ova dva sloja, treći i četvrti, koji društvu donose ravnotežu, primerom. Kada se uspostavljala država blagostanja (Welfare state) u kompromis je ušao srednji sloj (treći) sa reformistički nastojenim aristokratama (četvrti sloj, npr. Harold Makmilan). A onda su se reformistički radnici priključili srednjem trećem sloju, a ostale aristokrate ovom svom reformističkom krilu i u društvu se uspostavio sveukupni klasni kompromis i društveni konsenzus. Koji su inicirala dva sloja koja su trebala biti suprostavljena (građanski i aristokratski) ali su zapravo samo dodatno stabilizovali jedni druge, jer su pametno shvatili i pojedinačne i zajedničke interese. A ima još sličnih primera kroz istoriju.



tasadebeli tasadebeli 08:20 04.05.2018

Re: ...

Neven Cvetićanin
Postoji interesantna ideja da se u sukobu suprotnosti (dve, u principu) ravnoteža ne postiže tako što se samo pojavljuje treći medijatorski sloj, već u stvari pre tako što se pojavljuju dva medijatorska sloja (koji zajedno stabilišu čitavu priču, a opet, i stoje kao neki vid suprotnosti jedan drugom, tako se u stvari i nadopunjujući).

Sad, prenešeno na priču o društvenim slojevima, imamo niži i viši sloj (terminalno razdvojenih, vrlo često), treći srednji sloj koji ih povezuje ... ali šta bi bio onda u društvu taj četvrti takođe medijatorski sloj, o kome neki govore. A koji je zajedno sa trećim,srednjim, slojem neophodan kako bi se postigla trajna ravnoteža u društvu (ili u bilo čemu drugom, kad smo već kod toga) ... ili ako ništa drugo, ono bar na određeno vreme, dok se nešto u priči ne promeni.



Pravo u sridu. Evo da ja nastavim gde ste Vi stali i potrepim ova dva sloja, treći i četvrti, koji društvu donose ravnotežu, primerom. Kada se uspostavljala država blagostanja (Welfare state) u kompromis je ušao srednji sloj (treći) sa reformistički nastojenim aristokratama (četvrti sloj, npr. Harold Makmilan). A onda su se reformistički radnici priključili srednjem trećem sloju, a ostale aristokrate ovom svom reformističkom krilu i u društvu se uspostavio sveukupni klasni kompromis i društveni konsenzus. Koji su inicirala dva sloja koja su trebala biti suprostavljena (građanski i aristokratski) ali su zapravo samo dodatno stabilizovali jedni druge, jer su pametno shvatili i pojedinačne i zajedničke interese. A ima još sličnih primera kroz istoriju.






Кажем ти ја, Џинкс, да нам је coincidentia oppositorum неопходна у разумевању свега око нас, па ето и људског друштва.


П.С. - Кренем кући једно вече после часова у школи (школа у једном београдском предграђу, мање-више сиротињско насеље, скоро па као неки гето на Западу, незапосленост на високој стопи, углавном се преживљава од данас до сутра), напољу хладно, стегло зимско време, на улицама нигде никог, а испред школске капије стоје двојица мојих осмака (14 година) и нешто се живо расправљају међусобно. Јаве се они мени, ја њима и када сам одмакао десетак корака, чујем:

"Наставниче, наставниче! Да вас питамо нешто... Шта је то левица и десница у политици?"

(Чули на медијима, читају, па покушавају један другоме да објасне... Ја се одмах сетио како је на једном зиду преко пута улаза у клуб АКФ на Филолошком факултету док сам ја студирао годинама стајао један графит: "левица-десница-масница" )

После краћег објашњења појмова, примерено њиховим годинама, кажем им да у једном друштву левица и десница морају да буду у међусобној равнотежи да би то друштво напредовало и уопште и постојало као друштво... Заједница.

Рекох им, као клацкалица у равнотежи. Равнотеже мора да буде... Можда понеки пут крене да превагне на једну или другу страну, али онда ваља да се и врати у равнотежу, уз нашу помоћ ако треба, да би се наставило са заједничким напредовањем у позитивној атмосфери. *








__________________________________________________________________________

* - Молим, имати у виду да је њима двојици тек 14 година.
jinks jinks 08:27 04.05.2018

Re: ...

Кажем ти ја, Џинкс, да нам је coincidentia oppositorum неопходна у разумевању свега око нас, па ето и људског друштва.

Na primer, Karl J. je napisao dve knjige posvećene maltene isključivo tome.
tasadebeli tasadebeli 08:43 04.05.2018

Re: ...

jinks
Кажем ти ја, Џинкс, да нам је coincidentia oppositorum неопходна у разумевању свега око нас, па ето и људског друштва.

Na primer, Karl J. je napisao dve knjige posvećene isključivo tome. A i još hiljade reči na istu temu na bezbroj drugih mesta.





Баве се тиме људи још од старих Грка и Кабале...


А на Западу и Јунг и још

многи други

се везују најпре за

овог мислиоца



покушавајући


да га протумаче из много углова.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana