"Dok god ima mraka biće i svanuća" (Ivo Andrić)
Ako se pogleda vrednost investicionih jedinica u srpskim investicionim fondovima može se videti da su prošle nedelje bukvalno svi bili u minusu. Prošli mesec takođe, a identično je ako se poredi sa njihovom vrednošću od pre pola godine (u minisu nisu samo oni fondovi koji nisu tada ni postojali). Znači poslednjih šest meseci naši investicioni fondovi, od kojih se očekivalo dosta, tavore. Indeksi Beogradske berze, Belexline i Belex15, su od novembra prošle godine do sada izgubili oko 40 odsto svoje vrednosti.
E sada, ako ima istine u Andrićevom citatu onda je ovo možda i pravo vreme da se ulaže u investicione fondove ili da se kupuju akcije na Beogradskoj berzi. Međutim, možda nas čeka još veći mrak, pa će onda to ulaganje biti potpuni promašaj... Naravno sve to veoma zavisi od rezultata izbora 11. maja.
Ipak, kod nas mali broj građana prati tržište kapitala i onda nema uvid u ove direktne rezultate vladavine Vojislava Koštunice i potencijala njegove vlade sa SRS-om. Da su svi građani imali akcije u vrednosti od 1000 evra i da su, kako je vlast bliža koaliciji SRS-DSS-SPS, sada u minusu 400 evra mnogo bi bolje i racionalnije razmišljali pri donošenju odluke. Možda bi to bio jedan od načina da ljudi skapiraju šta se dešava kada veruju demagozima ili kada ne mogu da se sete kako je bilo 1999te.
Čovek, za razliku od životinje, ne reaguje samo na impulse već pri donošenju odluka ima i tzv. “pogled unapred”, odnosno mogućnost da sagleda konsekvence svoje odluke. Bar bi to tako trebalo da bude u teoriji.
Pitanje je da li naši građani nisu sposobni, ili su samo loše informisani ili ovo ili ono, ali evidento je da kao narod često donosimo pogrešne odluke. Veliki problem kod tzv. grupnog odlučivanja, predstavlja i činjenica da glasači ne razmišljaju o svojoj odgovornisti već se ona deli na sve članove grupe, tj. našeg naroda. I sada ja treba da delim odgovornost sa raznim mazohistima koji jednostavno ne žele da žive bolje. Ili žele da žive u nekom Kosovskom boju i razmišljaju šta je bilo pre 100 ili pre 300 godina. Pa biljke razmišljaju korenjem, ljudi razmišljaju glavom!
I kada se donese pogrešna odluka onda je neophodno i snositi konsekvence, pa dok svi napreduju mi možemo opet da imamo rekordnu inflaciju, da bude jedan kurs evra na ulici a drugi u banci, da zaratimo sa NATO, da dobijemo vize i za Hrvatsku, Makedoniju i CG (mislim što bi mi išli i tamo), ma možemo mi sve.. Ne može ništa besplatno. Pogrešne odluke se pošteno plaćaju. Možda bi kao država mogli da platimo jedan dobar Sistem za podršku odlučivanju ili Ekspertni sistem i uz pomoć njih odlučujemo dalje.
Problem je samo što ja ne želim da budem u grupi koja će stalno da donosi pogrešne odluke, koja će stalno misliti drugačije od mene i koja će na taj način direktno uticati na moju budućnost. Ne želim da ja plaćam za tuđe egzbicionizme i mazohizme, ili za nečiju nesposobnost i pokvarenost.
Ako Koštunica ne može ništa drugo u životu da radi, već da sistematski uništava budućnost celog jednog naroda, ja ću odvajati od svoje plate da čovek ne umre od gladi. Samo neka se skloni, eto može kod kuće da sedi ako hoće. Od tih para nikada neće moći da kupi stan u Gospodar Jovanovoj (ako sam pogodio ulicu u kojoj on živi u stanu koji je verovatno dobio), ali će moći da kupuje za hranu na obližnjoj Bajlonijevoj pijaci.
Samo neka me pusti da živim normalno.. Neka me ne tera iz moje zemlje, iz mog grada u kojem imam dosta prijatelja i milion lepih uspomena koje bi mi dosta otežavale život na nekom drugom kontinentu.
Ajde neka svane već jednom!!!