Podneta je inicijativa. Nije to ni nešto posebno iznenađujuće kad se bolje sagleda narav ovdašnjeg političkog tkiva.
I, ne treba prejudicirati. Kao prvo, spomenik je spomenik. Samim pojmom „spomenik“ nije određeno da li se on podiže kao podsećanje na nešto pozitivno, ili na nešto negativno. Imamo brojne primere spomenika podignutih za velika dela i dostignuća, a imamo i spomenike koji podsećaju na veoma loše stvari.
Elem, ako saradnici i saučesnici u zajedničkom poduhvatu, koji se odigravao krajem 80-ih i tokom 90-ih godina, zaista budu baš spopali da se taj spomenik postavi, i ako na neki volšeban način neki državni organi odluče da se to zaista sprovede u praksi, mislim da postoji rešenje kojim bi se izbegle sve kontraverze i sporenja. Ovi, koji predlog iznose, kao istinoljubivi ljudi svakako ne bi imali ništa protiv da se kao integralni deo spomenika postavi tekst sazdan od brojki i činjenica, u kome će biti pobrojano šta su glavni rezultati vlastodršča kome se spomenik podiže. Spomenik će po logici stvari imati petostranu osnovu, odnosno pet ravnih, vertikalnih mermernih ploča. Dakle, na svakoj od tih pet strana bio bi ugraviran pomenuti tekst, sastavljen od činjenica. Da, samo od činjenica. Ne dometati ono što nije uradio, ne sakrivati ono što jeste uradio. Ništa filovanje, ništa lični, ili politički stav. Isključivo činjenice. Jer činjenice su jednostavne, nepristrasne i valjda svima jasne za čitanje.
Čak bi tako koncipiran spomenik bio na opštu korist. Jer, sprečio bi neinformisanost kod novijih generacija, sprečio bi dileme kod savremenika, a što je još važnije, sprečio bi svako dalje nehotično ili ideološki motivisano namnožavanje zabluda.
Ukoliko inicijativa bude usvojena i ukoliko dođe do njene praktične izvedbe, prosto već vidim kako u poslednjoj fazi izrade ovi najnestrpljiviji ideolozi i inicijatori jednog časa ponovo dolaze i pitaju majstore – Šta je sa spomenikom? - A ovi odgovaraju – Gotov je.