Ako ste mislili da Templari i Iluminati vladaju svetom, sva je prilika da ste se grdno prevarili. A i ti Bilderberzi i Malteški vitezovi, mala su deca u poređenju sa njenim veličanstvom - fokus grupom. Sad, neki će pomisliti da se po milioniti put radi o nekakvom tajnom društvu ili čemu već, ali je na sreću stvar izgleda ipak prilično daleko od toga. Naime, ne radi se ni o čemu drugom do o relativno skorijem izumu marketinških agencija i ispitivača javnog mnjenja.
Jer, čuli ste sigurno za Galup, koji je u vreme Ruzveltovog Nju dila, tridesetih godina prošlog veka postao sve i svja u politici. Naime, Ruzvelt je došao na ideju da oko ključnih društvenih pitanja organizuje istraživanja javnog mnjenja na nacionalnom nivou, kako bi došao do pravih odgovora. Stotine su hiljada upitnika kružili poštanskim sandučićima, telefonske se žice usijavale, jer su sa vremenom gotovo čitave SAD postale jedno ogromno permanentno istraživanje javnog mnjenja.
A ona, koliko god u principu i bila korisna, često ispadaju spora i skupa. A takođe, neretko i nesvrsishodna, pošto masovna ispitivanja izgleda da ipak mogu da daju odgovore na u principu jednostavnija pitanja. Tipa da li ste za Zvezdu ili Partizan, za srednju i nižu klasu ili za bogataše, i sve slično tome. Opet, kako pitanja postaju kompleksnija pomenute metodologije neretko prestaju da daju upotrebljive rezultate (jer, kako, između ostalog, tada uopšte i formulisati pitanja na upitnicima).
Tako je bilo do nekih 60-ih i 70-ih godina prošlog veka, kada su istraživači došli na nešto drugačiju ideju. Da umesto beskrajnih formulara i upitnika koji se šalju na hiljade adresa upotrebe nešto što je jeftinije, zahteva manje vremena, a gotovo jednovremeno daje odgovore na postavljena pitanja - fokus grupe. Naime, fokus grupu predstavlja ne više od desetak do dvadesetak po određenim kriterijumima odabranih ljudi, koji se okupljaju u formalnim ili kućnim varijantama, i koji kroz moderirani razgovor u kontrolisanom okruženju iznose stavove i mišljenja na zadatu temu (filovane neretko burnim emotivnim reakcijama i ispadima, istraživačima jednako interesantnim).
Naravno, u blogu neću ulaziti u detalje, pošto je nemoguće, jer efikasna fokus grupa zahteva prilično veštu organizaciju kako bi dala iole korisnije rezultate (između ostalog i zato što se radi o izuzetno malom uzorku milionske populacije). Počev od načina izbora članova, do vođenja razgovora (koji u principu ni ne sme da traje nešto preterano dugo), pa sve do filtriranja pravih odgovora. Na kraju, sve bi naravno bilo mnogo jednostavnije kada bi bilo moguće postići nešto čemu mnogi istraživači upravo i teže - da za svako pitanje (ili još bolje za sva moguća pitanja istovremeno) postoji u principu jedan čovek koji bi predstavljao fokus grupu sa svim mogućim odgovorima. Što je u ovoj oblasti izgleda ipak ravno naučnoj fantastici.
Sad, što uopšte i pričam o svemu ovome. Naime, fokus grupe su nastale u oblasti komercijalnog marketinga, ali im nije bilo potrebno nešto preterano dugo da dođu i do politike. U toj meri da je ostala priča po kojoj su devedesetih godina prošlog veka tadašnje SAD i VB administracije priličan broj važnih odluka bazirale upravo na rezultatima sporadičnih i ad-hok fokus grupa. Gde postoji i urbana legenda (koja je na nesreću izgleda delom možda i tačna) o tome da je odluka o napadu na jednu evropsku zemlju sa kraja devedesetih donesena na navrat-nanos organizovanoj fokus grupi, nekoliko nedelja ranije u predgrađu Nju Jorka.
I, gde po nekima od tih devedesetih pa sve do danas fokus grupe vladaju. A možda najviše i zbog toga što je doba interneta omogućilo da se forma fokus grupe izdigne na potpuno novi nivo - između ostalog i upotrebom društvenih mreža. Naime, koliko ste puta čuli da se sadržaji koji ostaju na mreži analiziraju i koriste kako u marketinške, tako i u svrhe raznoraznih ispitivanja javnog mnjenja. Gde upravo tu fokus grupe i možete formirati na milion novih načina, kao i da mnogo efikasnije i tačnije generišete rezultate, gotovo u realnom vremenu.
Na kraju, neki ciničniji bi rekli da u stvari u principu i nije toliko loše učestvovati u fokus grupama, pošto se to neretko na prilično fin način kompenzuje. Do te mere da postoje i "profesionalni" redovni učesnici. Sad, na pitanje kao se uopšte i postaje "profesionalac" iskreniji bi rekli - ne tako što predstavljate, ne znam, nekog univerzalca ili nosioca svekolikog znanja i mudrosti, već tako što pričate manje-više ono što verujete da organizatori fokus grupe u stvari i žele da čuju.
I eto ko, na kraju, po svoj prilici dobrim delom upravo i vlada ovim svetom :).