Da, ja sam jedan od onih tipova koji kada im se nesto mnogo svidi preteruju sa hvaljenjem istog.
Poslednji film (nazalost mozda cak i bukvalno) ispod koga se potpisao Louis CK, je zaista malo remek delo. Prevazisao je sva moja ocekivanja u svakom pogledu. Film "I Love You, Daddy" sadrzi sve elemente koje dobar film treba da ima, a to su: sustinsku aktuelnost, kontradiktornost, duhovitost, dramaticnost, konspirativnost, naivnost, senzualnost, pa cak i neverovatnu prorocnost. Covek je napravio film kao da je znao da mu je poslednji. Mislim da je odluka da se snimi u crno beloj tehnici samo doprinela jos jacem utisku. Kompletna atmosfera mirise na Vudijevu njujorsku fazu ali i dalje ima jak i prepoznatljivi autorski pecat.
Ako bih u jednoj recenici morao da opisem utisak koji film ostavlja to bi bio onaj osecaj da posle prvih odgledanih 10 min vec ste tuzni sto znate da ce se zavrsiti.
I naravno da se necu upustiti u dublju filmsku kritiku kakvu su samo Nebojsa Djukelic i Ranko Munitic umeli fenomenalno da prikazu. To ostavljam znalcima, a vama preporucujem da ga pogledate.