Putovanja| Zabava| Život| Životni stil

Biciklom oko sveta - Tajvan, dan drugi

Snezana Radojicic RSS / 16.02.2018. u 13:07

1.

Ne znam kakav je to vocnjak u kojem sam kampovala, ali danas otkrivam da se pod istim vocem nalaze kilometri plantaza duz mora. Sada mu jos nije sezona, posto se tek na ponekom drvcetu vidi ovalni crni plod, velicine masline.
Ne prepoznajem ni plodove velicine nasih duguljastih lubenica, a mozda i malo vece, potpuno zelene kore. Njih prodaju ratari na ulicnim tezgama, koje su improvizovane na malim kamionima i vanovima duz puta.
No najcesce se prodaje vodena jabuka (lian vu). Osim crvene boje i imena, nema niceg zajednickog sa jabukom. Oblikom pre podseca na krusku, a moja prva asocijacija kada sam je svojevremeno probala bila je da je dobijena ukrstanjem upravo te dve vocke. Unutra nema teksturu jabuke i mnogo je vodenija od nje. Mislim da se ona najcesce poklanja kao dar za Spring festival, te da je zato ovih dana prodaju na svakom koraku.

IMG_20180215_092957-e1518779350860.jpg

2.
Dan je topliji od jucerasnjeg. Vec od devet przi. Sunce ovako sija samo u tropima.
I vetar duva jace nego juce, jedino je zadrzao isti pravac udarajuci me ceono.
Sediste me je nazuljalo, posto nisam u kondiciji. Sve skupa, nije bas savrsen pocetak drugog dana voznje, ali to nisu dovoljni razlozi koji bi me oneraspolozili. "Okej" , kazem sebi, "danas ce biti malo teze nego juce, pa sta."
Tu uglavnom ne mogu mnogo da promenim, ali zato mogu da naprosto prihvatim takav poredak stvari. I odmah mi sve bude mnogo lakse.

 27866981_10212915518257511_5069325562166290595_n.jpg?efg=eyJpIjoidCJ9&oh=fdac8bace26efdfc14eac58dcab35e65&oe=5B0D534F

3.

Preticu me neki biciklisti u nepravilnim razmacima od deset, dvadeset, pa pet minuta. Zbog te dinamike zacudim se kad ih malo kasnije sretnem ispred velikog marketa. Sede na stepenicama i uzinaju, razgovarajuci i ophodeci se jedan sa drugim kao dobri drugari koji su krenuli u zajednicku voznju. Imaju male ruksake i male torbe na volanima.

Neki drugi biciklisti jave mi se kada me preteknu. Kazu nesto na tradicionalnom kineskom ili samo podignu palac u znak podrske. Danas je prvi dan Prolecnog festivala i ne radi se (osim u mini dragstorima), pa ih zato ima u tolikom broju.
Duz obale, na svakoj zaravni, postavljen je improvizovani restorancic: plasticne stolice i stocici, cerada kao nadstresnica, a pisluzenje stize iz mini kamiona koji je preuredjen u kuhinju na tockovima. Ovo je vec potpuno kineski duh i nacin.
Ima i ekskluzivnijih odmorista, sa drvenim bastenskim garniturama i teskim belim baldahinima. Kao i u Kini, zabava za svaciji dzep.

27867112_10212915519097532_4343021124021272330_n.jpg?efg=eyJpIjoidCJ9&oh=fce7adb5cb9b683d6ec01d44efc70e56&oe=5B2264E0

4.
Skrecem sa ravnog puta duz Juznog kineskog mora i odvajam se prema istoku. Treba da presecem ostrvo kako bih izbila na pacificku obalu.
Geografija Tajvana je zanimljiva i neobicna. Zapadna obala je ravnicarska i, koliko sam prekjuce videla, vozeci se njome sa Dzordzom, cela je u pirincanim plantazama i pod vocnjacima.
Centralni deo ostrva, kao i njegovu istocnu obalu, cine planine. I to ne neki blago zatalasani brezuljci, vec masivi do cetiri hiljade metara. Tajvan ima cak preko sto vrhova na nadmorskoj visini iznad tri hiljade metara.
Tako me sada ocekuju usponi, ali srecom, ne toliko visoki.

27971950_10212915521017580_5268484235470912690_n.jpg?efg=eyJpIjoidCJ9&oh=9e4fd154493aa229ec5463d9324a57c6&oe=5B12BEBC

5.
Moja nada da ce saobracaj sad biti manji nestaje sa svakim novim kilometrom. Vozila prolaze neprekidno, kao da su svi Tajvanci odabrali bas ovaj put da preprece s jedne na drugu stranu ostrva.
A sada su samo dve trake, po jedna u svakom smeru, sa odvojenom uskom trakom za bicikliste i motoriste. Na ravnijim delovima puta dovoljno su siroke da se osecam bezbedno, ali kad usponi postanu strmiji, i one se suzavaju a ponekad i nestanu, tako da se tada tiskam sa vozilima u jednoj traci.
Vozaci su uglavnom pazljivi, zaobilaze me na dovoljno sirokom odstojanju, ali svejedno. Juce sam videla i jedan izvrnuti sleper, verovatno usled neprilagodjene brzine. A uz ivicu puta cesto opazim krhotine od razbijenih stakala.
Napeta sam zbog toga, sto osecam i u ledjima kao zategnutost misica. U dva navrata stajem da bih pokraj puta uradila vezbe i oslobodila se tog grca. Potom sam kao preporodjena.

IMG_20180215_155343-e1518780242320.jpg

6.
Tajvanac sportske gradje gura Dzajantov bicikl uzbrdo. Na ledjima nosi mali ruksak, dok na biciklu nema nikakvog tereta. Srecemo se u casu kad ja hocu da nastavim voznju nakon pauze u hladovini kraj puta. Propustim ga ispred sebe, kako ne bi cekao dok postavim bicikl i zapedalam. Pa ga ubrzo prestignem.
Na nizbrdici me sustize i ostavlja iza sebe. Ali vec na prvoj uzbrdici, opet silazi sa bicikla i gura. A ja prolazim pored njega.
Ova igra bez reci zavrsava se tako sto na kraju i ja moram da odustanem. Zastajem na delu puta gde su u toku radovi na probijanju tunela, kako bih dosla do daha. Zega je paklena - moj termometar pokazuje da je 32 stepena Celzijusa. Srce mi snazno lupa, pa sacekam da mi se puls smiri, a onda i ja uzmem da guram. Samo sto je to teze nego voziti kad ste toliko natovareni.
Do vrha naizmenicno guram i vozim, nastojeci da se sto manje umaram. Jos ne znam svoje granice i ne zelim da ih probijem nasilno, jer ce posledica biti bol. Treba vremena da ponovo udjem u kondiciju.

IMG_20180215_193524-e1518780339476.jpg

7.
A onda dolazi nagrada: cak dvanaest kilometara spusta do Pacifika. Opet vristim od srece. Vrisak mi se otima u casu kad nekoliko minuta nema nijednog vozila. Tisina tada grune sa svih strana i polegne po putu kao da ga otima od svih tih bucnih motora za mir planina, za spokoj sume, za glasove ptica, za zrikavce, za leptire... i za bicikliste koji bescujno klize njime. Svaki put je dozivim kao budjenje iz onog brundanja u nejednakim a ucestalim razmacima, od kojeg se branim povlacenjem u svoje misli. Tisina me tada vrati u stvarnost, te na casak postanem svesna koliko sam srecna sto sam tu gde sam i sto radim ono sto volim.

IMG_20180215_100620-e1518780610932.jpg

IMG_20180215_101132-e1518780693765.jpg

IMG_20180215_105917_HDR-e1518780902903.jpg

IMG_20180215_111436_HDR-e1518781288112.jpg

IMG_20180215_122312_HDR-e1518781466159.jpg

IMG_20180215_181428-e1518780472183.jpg

 

 



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

aureus aureus 17:04 16.02.2018

Географија Тајвана, густине, саобраћај

Мада ово може пронаћи свако - ипак ћу написати пар реченица о Тајвану.
То је острво које се по дужини пружа у правцу сјевер-југ и дуго је око 400 километара, а највећа ширина му је око 140 километара. Ово је за орјентацију; сјећам се да сам као мали увијек волио да читам сличне описе од Жила Верна.

Површина му је око 33-34 хиљаде километара квадратних, дакле има површину збирно као мала Словенија и мала Црна Гора, а мања је од Босне и Херцеговине и више од два пута мања од површине Србије. Свеједно, на тој површини се накрцала цијела бивша Југославија, па и мало јаче, 23-24 милиона становника. То онда даје неких 650 становника по квадратном километру, што је заиста велика, велика густина, већа него она у Холандији. Али то није све - огромна већина тог бројног становништва живи на малом проценту ионако малог Тајвана; то је та западна страна Тајвана (страна према Кини) која је равна. Највећи дио Тајвана је под брдима, планинама и шумама и таква географија је карактеристична за централни и источни дио острва скоро све до пацифичке обале. На источној обали се такође "јавља" становништво но пошто је равни дио терена много ужи него на другој страни, овдје су градови, колико сам примјетио, углавном знатно мањи него на супротној обали.

Све ово нам говори једно: на западној страни острва која је густо насељена (практично као сјевер Индије) не треба нигдје очекивати низак ниво саобраћаја, осим можда на путевима намијењеним педалању, ако таквих има. Надам се да ћеш бити боље среће на источној обали.

Сад један специјал: 80 посто станивништва Јапана живи на 20 посто територије Јапана, што је вјероватно главни разлог због којег нам се чини да је Јапан страховито густо насељен. У просјеку је насељен као Белгија, само што је због специфичне расподјеле густина Јапану пошло за руком да има и огромне површине са шумама и природом. Гледајући мапе, мислим да је и са Тајваном сличан случај.
vcucko vcucko 18:11 16.02.2018

Re: Географија Тајвана, густине, саобраћај

aureus
Свеједно, на тој површини се накрцала цијела бивша Југославија, па и мало јаче, 23-24 милиона становника.
На источној обали се такође "јавља" становништво но пошто је равни дио терена много ужи него на другој страни, овдје су градови, колико сам примјетио, углавном знатно мањи него на супротној обали.

Neke zanimljivosti: dugo posle rata je bila valjda jedina zemlja na svetu, čija većina stanovništva nije rođena u njoj. Nego je u pitanju Kuomintang (i vojska i civili) koji se posle poraza u građanskom ratu 1949. godine povukao na ostrvo na čelu sa Čang Kaj Šekom. Autohtono domorodačko stanovništvo uglavnom je istrebljeno (što ognjem i mačem, što raznim morijama na koje su bili neotporni). Danas žive samo na tzv. Penghu ostrvima (kod istočne obale, španski naziv Pescadores - to iz doba kad su celo ostrvo držali Španci i kad se zvalo Formosa). Tamo su valjda pod zaštitom i veoma je teško, ako ne i nemoguće, dobiti dozvolu da se ode tamo.
U prestonici Taipei dominira monumentalni Čang Kaj Šekov memorijal, ogromno zdanje od belog mermera sa krovom u plavom žadu. Tamo su izloženi eksponati iz njegovog života tipa - uniforma iz bitke te-i-te, pero kojim je potpisao to-i-to. Obavezno film o njegovom životu, sećam se strelica koje idu sa Tajvana prema Main-Landu i dramatičnog glasa spikerke koja najavljuje skori povratak i obračun sa zlim komunistima
Toliko o tome da socreallizam i kult ličnosti postoje samo u komunizmu

P.S. vozi se desnom stranom, znači ne kao u Japanu. To su promenili kad su Japanci otišli. Ono, eto nismo više kolonija
aureus aureus 19:19 16.02.2018

Re: Географија Тајвана, густине, саобраћај

Чанг Кај Шек је био на челу тог националистичког покрета једно педесет година, а имао је разне страначке и државне функције још на копну од друге половине двадесетих година XX вијека.
Кад је претрпио војни пораз од комуниста, отишао је на Тајван са два-три милиона својих људи и тамо успоставио власт независну од оне у Пекингу (или Нанкингу, нисам сигуран).

Владао је ауторитарним стилом и успоставио је тзв "бијели терор" - током којег су главу изгубили многи његови противници или они који су то могли да постану. Колико знам, он чак није дозвољавао било коју другу политичку странку, а нарочито се сурово обрачунавао са комунистима или наводним комунистима и симпатизерима комунизма. Умро је 1975. (занимљиво, исте године кад и онај шпански генералисимо), а ти си, госн Вцуцко, Тајван посјетио за вријеме власти његовог сина, кад је почела одређена либерализација, укључујући политичку.

С друге стране, Тајвану је под њим, а и касније, добро ишло у економији и био је једно од азијских "чуда" или "тигрова", по брзини раста често одмах иза Јапана. Наравно да је и Запад био вољан да мало припомогне.
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:55 16.02.2018

Drže leđa

Dobro je!

Puno sreće u nastavku putovanja, ja samo preletim i pogledam slike, nemam šta da komentarišem.
Ustvari, evo samo ovo: jebote, što su im dobri putevi!
blogovatelj blogovatelj 04:05 18.02.2018

Re: Drže leđa

ja samo preletim i pogledam slike, nemam šta da komentarišem.


Znači, zadnje vreme došlo.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:20 21.02.2018

Re: Drže leđa

blogovatelj
ja samo preletim i pogledam slike, nemam šta da komentarišem.


Znači, zadnje vreme došlo.


Eh, kao da se ne sećaš kako je to sa malom bebom u kući, menjam pelene, kuvam, perem peglam, dobro, ne peglam(o) - god bless USA, plus zarađujem i izdržavam porodicu, ali bar ne moram da dojim. A za komentarisanje se treba skoncentrisati, inače to liči kao kad čarli dođe ovde da se olakša.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana