Dobro, ne i samo kancelarijske, mogle bi biti i pogonske, terenske ili šalterske. Na kraju, zar svi na različitim radnim mestima u stvari i ne prihvatamo uloge u nekakvom vidu igara znanja, uticaja, poverenja, dobitaka i gubitaka. A opet, možda na kraju sve one, na određeni način, delom i ne liče jedna na drugu, sa zajedničkim dramskim situacijama, obrtima i glumačkim podelama.
Naime, neki bi rekli da radna mesta u principu i podrazumevaju određeni vid mikro-politike, odnosno, određeni skup pravila i obrazaca koji se iznova ponavljaju. I da bi manji ili veći uspeh u poslu delom podrazumevao i njihovo prepoznavanje i razumevanje.
Sad, da ne bih širio priču u bezbroj mogućih i nemogućih pravaca, odmah ću preći na ono što i jeste osnovna tema bloga. Naime, prema nekim istraživanjima suštinu svih pomenutih obrazaca "kancelarijske politike" čini nekoliko tipičnih modela ponašanja zaposlenih. Gde izgleda da ove karakteristične uloge, na kraju, na određeni način većina stvarno i prihvata, da li svesno ili ne, u skladu sa, ne znam, nečijim karakternim osobinama, socijalnom inteligencijom, ili čime već sve ne.
Shodno tome, pomenute "kancelarijske uloge " bi, po nekima, mogle biti sledeće:
(i) "Vođa-sluga"
Vodi ličnim primerom, gde položaj u hijerarhiji stiče ne titulama ili postavljenjem već pre deljenjem i prenošenjem znanja i veština, potrebnih drugima kako bi manje ili više samostalno funkcionisali. Njihov vodeći položaj u principu i ne zavisi od formalnog statusa koji imaju u hijerarhiji, već pre od odziva ljudi koje vode. Ukoliko tog odziva nema, nema ni vođstva.
(ii) "Buntovnik"
Osnovu ovakvog pristupa istraživači nalaze u ideji da svaki oblik politike podrazumeva postojanje određenog vida suprotnosti. Odnosno, da razvoj svakog okruženja delom zavisi i od nečega što se naziva "kreativnom destrukcijom", to jest da društvo delom napreduje i kroz razrešenje sukoba suprotnosti koje u njemu postoje. U tom smislu podrazumeva se da bi u svakom sistemu neminovno morali da postoje i određeni vidovi tenzija i sukoba. I upravo tu "Buntovnici" i preuzimaju, neretko sa izraženim osećajem ponosa, ulogu nekoga ko se nalazi izvan konvencionalnih matrica, na suprotnoj strani priče. Naravno, uz uvek prisutnu opasnost da od „part time" postanu večita opozicija.
(iii) "Mentor"
Savetnik koji stiče priličan uticaj tako što posreduje, pregovara ili olakšava tekuće probleme. Mnogi se ljudi na vodećim pozicijama, od politike pa sve do svih mogućih oblika biznisa, u stvari u dobroj meri i oslanjaju na pomoć i savete "Mentora". Naime, mentorsko mesto najčešće predstavlja krajnje neformalnu poziciju u hijerarhiji, koja se i ne stiče nekakvim vidom postavljenja, već pre određenim vidom diplomatije, kao i pravim savetima i informacijama u pravom trenutku. I koja, neretko, podrazumeva krajnje diskretan rad i uticaj, čiji su rezultati, shodno tome, u principu uočljiviji nego i sam "Mentor".
(iv) "Usamljenik"
Neretko zaposleni izaberu da se povuku iz halabuke "kancelarijske politike". Prihvataju poslovne obaveze bez ikakvih posebnih zahteva i predloga, izbegavajući sva nepotrebna opterećenja kako bi sačuvali energiju. Ne upuštaju se u rasprave, radije se udaljavajući od sebi suprotstavljenih i nadređenih, postajući tako na određeni način i nepristupačni. Pozitivna strana ovakvog pristupa sastoji se i u nepristrasnosti koju bi mogao sa sobom da nosi, a koja neretko u profesionalno smislu može biti veoma korisna, kako „Usamljenicima", tako i svima drugima.
(v) "Džudo majstor"
Nastalo od izvornog značenja reči „džudo", koje bi bilo "na nežan način". Gde se pod blagošću u profesionalnim odnosima ne podrazumeva slabost, već izbor da se uticaj sprovede odmereno, ali i način na koji bi se snaga drugih iskoristila za sebe, umesto da joj se suprotstavlja. U "kancelarijskoj politici" svrha ovakvog pristupa nije da se prevagne u svakoj situaciji, već pre da se do cilja ispliva sa minimunom utrošene energije - jer na duže staze izgleda da ne pobeđuje isključivo onaj ko je jači, već neretko i ko je izdržljiviji. U stvari, najbolje kada se sukob pametno predvidi i spreči, pobedivši tako i bez borbe.
(vi) "Otporaš"
Predstavlja nekog ko je u principu nadjačan, ali ko i dalje ne odustaje od svojih principa. Ne pristajući da se saglasi sa nečim sa čime se ne slaže, ali pri tome ne ulazeći u sukobe. Ovakav vid otpora pre svega predstavlja individualan čin, u kome je ispravnost ličnih postupaka uvek na prvom mestu. Postaje politički čin u trenutku kada drugima posluži kako bi se ukazalo na nečije loše postupke.
(vii) "Oportunista"
Čiji je osnovni cilj da iskoristi svaku predviđenu ili nepredviđenu mogućnost i situaciju, uključujući i slučajne sticaje okolnosti, koji bi mu omogućili kako da stekne prednost, tako i da razuveri ili pogrešno usmeri protivnike vezano za svoje prave motive i namere.
(viii) "Borac za opstanak"
Označava nekoga ko neretko više i nema šta da izgubi, ne teži ničemu i već je u principu uveliko i poražen. Ali, ko istovremeno misli da jednako koliko pobeda znači opstanak toliko i opstanak znači pobedu. I da koliko, u principu, po mnogima politika predstavlja umetnost mogućeg, isto je toliko umetnost prepoznati i trenutak u kome imamo samo jedan izbor. Sad, taj izbor možda i nije prvi ili treći, ali ipak jeste nekakav izbor.
(ix) "Makijaveli 9h-17h"
Gde su sva moguća i nemoguća sredstva dopuštena kako bi se ostvarili lični ciljeve i ambicije. A koja se, nažalost, neretko graniče sa nečim što bi se najblaže rečeno moglo nazvati nedostatkom kulture, korektnosti i kolegijalnosti, kao i elementarnog ljudskog poštovanja. Zaključak istraživača je da bi ovakve igrače u principu trebalo zaobilaziti u širokom luku, a kada je formacijski ipak neizbežno, poslovnu komunikaciju sa njima vršiti preko nekog trećeg, ukoliko je moguće.
Sad čemu uopšte čitavo ovo nabrajanje. Pa možda delom i tome da ukoliko u poslu i želimo da stignemo od tačke A do tačke B, možemo pokušati da prepoznamo koji se od navedenih karakterisičnih kancelarijskih likova nalaze pored ili na tom putu - i da se u skladu sa time postavimo na odgovarajući način. Ali i da možda pokušamo da prepoznamo da li smo i sami preuzeli neku od navedenih uloga, koliko zahvalnih toliko i nezahvalnih.
Uz pitanje da li je ove uloge uopšte tada moguće više i promeniti.