Zovem se Borivoje. Rodjen sam 1962 godine na Vracaru. Ime majke Saveta, a ime oca Dusan.
Rodjen sam kao normalna beba. U kasnijem razvoju mi je ustanovljena jako visoka frekvencija srca. Razna merenja I snimci su pokazali da imam izrazito malo srce. Sve ostale funkcije su mi normalne, jedino to srce sto mi je … eto, malo.
Cesto sam se u zivotu pitao da li sam davao dovoljno ljubavi onima pored sebe obzirom da mi je taj misic, generator ljubavi (kako kazu) zakrzljao. Jebem li ga …
Zbog toga sam uglavnom sam.
Jednom sam voleo jednu Lelu I ona me ostavila zbog jednog Zorana iz komunalnog. Mnogo sam patio I pitao se, kako to da osecaom toliku prazninu u njemu kada je ono tako zakrzljalo.
Cudno je ziveti sa malim srcem. Brzo se umorim, pa se onda zadisem I onda svratim kod lokalnog sodadzije u Skopljansku da popijem jedan klaker da pododjem.
Doktor mi rekao da se nista ne brinem I da samo budem umeren sa picem I cigaretama. A ja bas volim da cugnem, pa se mislim “on” mi kaze da nije dobro da pijem, a meni bas nije dobro kad ne pijem. Jebem li ga.
Sve u svemu, nije lose. Juce sam isao u bioskop na Slaviji da gledam film o nekom smekeru koji u Parizu upoznaje neku mladu ribu I onda se oni kao nesto karaju I on se na kraju sjebe. Tuzan film. Mora da I taj dasa nije imao bas veliko srce kada je dozvolio da ga ta mala toliko izbaci iz sina. Mozda zato sto je samo hteo da je tuca. Nemam pojma.
Ovih dana pocelo da mi prokisnjava u stanu ali me mrzi da zovem majstore. Ima samo da me oderu I ponovo ce za mesec dana da procuri. A I nekako sam se navikao na taj ritam kapljanja vode u serpu. To me nekako uspava. Smiri mi ovog mog pigmejca u grudima. Valjda im se ritmovi podudaraju. Jebem li ga.
sklepano by Spiridon 06 Jan 2018