Društvo| Umetnost| Život

Gde su nestale sve te dizajnerke?

antonacci RSS / 15.12.2017. u 11:23
 
20286763_10213865942065614_5323271115170034395_o.jpg?oh=f0e6dfe5504d8ae6283330cad1847e8d&oe=5AD7844F
 
Razgovor sa Oliverom Miletić je nešto što planiram već dosta dugo. Njen život je razapet između dva kontinenta i brojnih obaveza pa su se naši razgovori često završavali sa "da, trebalo bi što pre to da uradimo". U tom interkontinentalnom vremenskom procepu, "što pre" je potrajalo četiri meseca. U međuvremenu su me pretekli razni drugi mediji, pa ću se pretvarati da nisam uvređen što je davala intervjue drugima, dok sam ja čekao da dođe "što pre". Njeno ime verovatno nije poznato u javnosti pa je pitanje zašto bih ja želeo što pre da je intervjuišem. U dizajnerskim krugovima u Srbiji, međutim, ona nije tako nepoznata. U proteklih nekoliko godina ona Olivera se istakla kao "mlada nada", premda mi je zabranila da tu frazu upotrebim u ovom tekstu (ali pošto sam čekao četiri meseca, sve pada u vodu). 
 
Njen poslednji projekat dizajnerke.rs izazvao je, na moje iskreno čuđenje, vrlo oprečne, pa i agresivne reakcije. Ideju da je intervjuišem dobio sam baš zbog reakcija na koje je naišla. Kao deo svog master rada, Olivera je rešila da istraži istoriju dizajnerki u srpskom grafičkom dizajnu i tu je naišla na nekoliko neočekivanih izazova. "Ideja je nastala onog momenta kada sam, tokom razgovora sa svojim kolegama, shvatila da niko od nas ne može da navede dizajnerku sa ovih prostora, a koja nije aktuelna danas. I to je zaista bilo poražavajuće. Pokušala sam da dođem do nekih informacija, ali to je bilo praktično nemoguće." Ako se pitate šta je radikalno u tome da se neko bavi dizajnerkama u Srbiji, nisam baš u mogućnosti da vam objasnim. U toku izrade rada, a uz par čaša vina, Olivera mi je ispričala sa čim se sve suočavala dok je prikupljala građu, za ono što je trebalo da bude dodatak nacionalnoj istoriji umetnosti. Od raznih starijih kolega dobijala je komplimente, da je šljam, loša osoba (ma šta to značilo), da je zla feministkinja koja hoće da vrati komunizam, da mrzi muškarce i sl. Bez obzira na podršku koju je sa svim strana dobijala, ovakva malicioznost ju je iznenadila i dodatno ohrabrila. "Ako se neko toliko iznervirao, mora biti da sam nešto dobro uradila."  
 

Kako razumeš to što se ni jedan ozbiljan istoričar umetnost do sada nije poduzeo pisanja "ženske" istorije dizajna kod nas?
Mislim da se ni jedan istoričar umetnosti nije bavio istorijom dizajna dovoljno. Istraživajući nisam naišla na istoriju dizajna kod nas, više kratke preglede. Radomir Vuković je uradio odličan posao, ali ne i dovoljan. Svakako je potrebno da se neko bavi ovom temom. U tom smislu naišla sam na veoma lep prijem ovog projekta i kod kolega i kod koleginica. Brzo su prepoznali koliko je potrebno uobličiti i pregledati istoriju srpskog i jugoslovenskog dizajna zato što su to temelji na kojima mi radimo i uticaji koje za sada ne možemo ni da artikulišemo. Tu je, naravno, i pitanje poštovanja prema generacijama umetnika zahvaljujući kojima, na kraju krajeva, i mi danas postojimo.
Treba reći da tu postoji i jedna druga stvar, a to je da je jedan manji deo kolega moj projekat shvatio kao napad na muškarce ili nekakav ideološki projekat. Ja na to zaista ne gledam tako. Moj projekat se može jasno pozicionirati kao pokušaj da se još malo bavim istorijom dizajna i važnim figurama. Razlog zašto sam se fokusirala na žene je zato što su prethodni pokušaji bavljenjem ovom temom žene upadljivo izostavljali i poželela sam da tu nepravdu ispravim. Danas u Srbiji radi mnogo dizajnerki koje su izuzetno talentovane i bila bi prava šteta da jednoga dana budu izbrisane iz istorije samo zato što će neko nesvesno da nastavi stare trendove. 
 
3.jpg?format=1500w 

Na koji nacin ova alternativna istorija moze da obogati nase razumevanje srpskog dizajna?
Opet, pitanje je koliko razumemo srpski dizajn. Ovom temom se niko nije dovoljno bavio da bismo sada imali precizno oivičeno polje da se njime bavimo. Drugo, mislim da je važno znati da istorija dizajna nije nešto izolovane od drugih vrsta umetnosti. Recimo, mislim da je malo ljudi upoznato sa činjenicom da su se i Milena Pavlović Barili i Ljubica Cuca Sokić bavile primenjenom grafikom. Mislim da bi moj projekat mogao da bude polazna tačka da se "ženska istorija" grana i u drugim pravcima. Ne može se preceniti značaj balansiranog predstavljanaj naše istorije umetnosti. Ljutite reakcije na to, rekla bih, govore o tome koliko je bolno uzburkati status quo, čak i u relativno uskim, stručnim oblastima. Iz jedne šire perspektive - srpska umetnost može samo da dobije time što će da uključi i do sada marginalizovane umetnice.  

Od tvojih prvih izložbi, uključujući i onu zapaženu izložbu filmskih plakata na Mikseru pre nekoliko godina, čini se da je minimalizam značajna komponenta tvoje estetike. Posmatano sa strane, to se čini kao veliki kontrast u odnosu na svet šarenila i kiča koji egzistira u srpskim medijima. Koliko je tvoje minimalističko opredeljenje reakcija na društvo u kom živimo, a koliko je reč o jednoj posve intimnoj estetici?
Minimalizam mi je oduvek bio primamljiv zato što predstavlja izazov za moju kreativnost - sa što manje elemenata potrebno je reći što više toga. Međutim, surova istina je da minimalizam nije uvek dobro prihvaćen kod klijenata. Šarenilo i kič su sastavni deo advertajzinga i nije mi bilo lako da to uvek prihvatam, bilo je dosta situacija kada sam svoja jednostavna rešenja morala da zamenim baroknijim jer klijenti tako zahtevaju. Sada mogu da kažem da radim dve vrste projekata - one koji su moji projekti i gde imam tu kreativnu slobodu da tražim vrlo jednostavna rešenja, što duže radim to moj minimalizam biva više prepoznat i čak tražen, i tu su, sa druge strane, oni projekti gde moram da pravim kompromise. Na kraju dana, dizajn ne postoji u vakuumu i ako moja rešenja ne komuniciraju sa ciljnom grupom, onda nisu dobra rešenja. U tom smislu, bez obzira na moje estetske afinitete, dizajn ima tu jednu vrlo pragmatičnu komponentu bez koje dizajner ne može biti uspešan dizajner.
 
2IMG_0045.jpg?format=1500w 

Koliko si kompromisa spremna da pravis u svom radu? Cini se da se dizajn nalazi na jednoj delikatnoj liiniji gde moras da udovoljis klijentu cak i kada klijent ima ukus koji ne odgovara tvojoj licnoj estetici, dok sa druge strane, treba da se osecas komotno da svoje ime stavis na zavrsni proizvod.
Odličan nastavak prethodnog pitanja. To se dešava, naravno, ponekad dobijete poslove jer se nekom baš svidja vaš stil I veruje vam, ali uvek se pojavi I projekat koji zahteva malo više ubedjivanja. "Klijent je uvek u pravu", na kraju dana vi radite za njega. Možete da odustanete, ali možete i da pokušate da mu objasnite zašto je neko rešenje dobro ili nije, to je svakako sve deo posla. Vi prodajete svoj rad. 
Kao što sam rekla - dizajn jeste pragmatčan u smislu da je dobar ako služi svojoj svrsi. Ako klijent u njemu vidi poruku koju želi da dizajn šalje, onda je to dobar dizajn. To je lako za shvatiti, ali verujem da svaki dizajner koji ovo čita zna koliko je to teško primeniti i ponekad se odreći nekih, iz naše pozicije, divnih rešenja, zato što ne rezoniraju sa klijentovom vizijom. 

Tvoj dizajnerski rad je i u nasoj i u stranoj javnosti dosta dobro primljen, o cemu svedoce i dosta vazne inostrane nagrade koje si osvajala. Sa druge strane, tvoj rad na zenskoj istoriji grafickog dizajna u Srbiji naisao je i na zesce ideoloske kritike, pored pohvala. Kako reagujes na razlicite kritike i koliko mislis da je vazno da umetnik moze da uvazi negativnu kritiku?
Mislim da je svaka kritika bitna. Naravno, ako je konstruktivna. Većina projekata na kojima radim će na kraju biti u rukama kupca ili korisnika i zato volim da čujem što više komentara. Mislim da nisam uradila ni jedan projekat a da nisam išla okolo i tražila mišljenja i ispitivala ko kako reaguje na ono što sam uradila. 
13706b51627421.58f4f6dc4a9d6.png 

Kog od savremenih srpskih dizajnera bi izdvojila kao znacajnog i ciji rad cenis? Cini se da se kod nas o umetnosti relativno malo pise, pa bi bilo zgodno da iskoristimo ovaj prostor da spomenemo i neka druga vazna imena. 
U dizajn treba ulagati i mislim da je to najveći problem kod nas. Klijenti često to ne shvataju jer je to "samo logo". A to je nešto što će da predstavlja vašu firmu, nešto što će da prodaje, što će da bude na svakom proizvodu I što će kupac da gleda stalno. Smatram da je situacija mnogo bolja nego, recimo kada sam počela da radim pre 7 godina. Sve više konferencija se održava, radionica, izložbi, itd. Mogućnosti sa obrazovanje su veće i to sigurno utiče. Ali činjenica je da su za sve to potrebne finansije, s obzirom koliko se ulaže mislim da nije tako loše.
U poslednje vreme dosta pratim rad Monike Lang, Jane Vuković, Nemanje Jehličke, Bratislava Milenkovića... mislim da je teško izdvojiti nekoliko samo. Svakog meseca se trudim da uradim intervju sa nekom od dizajnerki (trenutno su u fokusu one koje su aktuelne danas) i iskreno, lista koju imam već postaje prilično duga.
 
www.dizajnerke.rs
www.oliapparently.com  
https://www.behance.net/olivera_m 
 



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana