Eksperimenti u blogovanju| Život

O svađama

selica_nena RSS / 02.12.2017. u 23:38

E bre, što sam nekad znala lepo da se posvađam, pa mi sve nešto milo kad izbljujem ono što mi je na srcu i drugu stranu dovedem do sloma živaca! Mislim, lepo mi jedno dva-tri sata, ponekad me držalo i ceo dan to slatko pobedničko osećanje, pa ne mogu da zaspim od uzbuđenja. A onda, u gluvo doba kad po stoti put premotam sve što sam rekla i čula od druge strane i taman rešim da se prepustim blaženom snu, krene jedan bezobrazni crv da mi kopa po savesti i zbunjuje me upornim pitanjem: „I šta si time dobila?"

Stvarno šta? Saterala ga u ćošak ironičnim opaskama, udarila gde boli, naterala ga da se zamisli nad svojim bezobrazlukom... „Aha!? Ili si mu samo potvrdila ono što te je do svađe dovelo?" podmuklo dobacuje onaj crv. Do zore se preznojavam da ga ućutkam nekim pametnim, promišljenim odgovorom, ali tc! U sred grudi mi se već razgorela ona žiška koja cvili da to nije dobro, nikako nije dobro toliko spržiti protivnika, i peče me, bre, mene peče ono što sam na njega prosula. I više ništa nije isto - ni povod svađe, ni to što sam se samo branila, ni što sam baš bila duhovita, ni što... Ništa nema smisla kad shvatiš da si sam sebi pričepio prst, jer ti je došlo da zalupiš jedna vrata (koja si mogao i tiho da zatvoriš).

Priznajem, bilo je tu stvarno genijalnih svađa, na koje sam i danas ponosna, samo su me skupo koštale. Pre par godina se na mene navrzla jedna gospoja, ali baš onako s namerom da mi pije krv na slamku. Nije imala stvarno neki razlog, ako se izuzme to što sam joj bila nadređena, a ona od mene starija desetak godina i što sam ja došla iz Pičkovca, a ona iz Prestonice. U početku joj, kao, bilo milo što sam postavljena na to mesto, ali ta milost je čilela sa svakim odbijanjem da joj ispunim neki nemoguć zahtev. Jednom tražila da joj svih devet časova stavim u petak i džaba moja objašnjenja da će morati da radi u dve smene, zapela i nema šanse da je skinem s vrata. Ko radi u školi zna kakav je posao prekrajati raspored, ali ajde da joj učinim samo da me više ne gnjavi. Posle mesec dana eto je opet, besna k'o ris, ne može da radi u dve smene. Ako je stavim u komisiju za vanredne ispite, besni što ima malo kandidata, ne isplati joj se da dolazi, ako je ne stavim, cvili što joj uzimam hleb iz usta. I tako, trajalo to poprilično, stalno se nešto žali i ljuti, sve njoj nešto uskraćeno, ali kad ima neki problem sa đacima, eto je kod mene da intervenišem. 

I desi se da nam poslednji dan u polugodištu padne baš na onaj datum kad su najavljivali smak sveta. Napolju neka bljuzgavica, a u školi ludnica od jutra! Deca jurcaju od jednog do drugog profesora, moljakaju za ocene, svađaju se, neki i plaču. Prašte petarde po dvorištu, roditelji opsedaju vrata zbornice... Ne znam na koju ću stranu pre, kad eto ti nje - jedan učenik je uvredio kad mu je zaključila keca. Šta ću, pozovem ga u kancelariju, propisno izribam i nateram da joj se izvini, ali jok - ona traži najstrožiju kaznu. On tvrdi da ga nije ni pitala, ona da nije stigla jer su svi u tom razredu bezobrazni i nevaspitani. Aj da bude sve po propisu, pozovem roditelja, uzmem izjavu od učenika i pošaljem ga kući jer je situacija u fazi crvenog usijanja. Ma kakvi, ona i dalje insistira da se učenik odmah, na licu mesta kazni najstrožije! Pa šta da mu radim, bre? Da ga bijem, isteram iz škole, strpam u zatvor zbog vređanja profesora? I za smanjenje ocene iz vladanja postoji procedura i pokrenula sam je. Šta mogu više od toga? Ma ne čuje me, bre, samo ponavlja kako ga ja štitim. Srećom, zapucaše petarde i odjurih da vidim ima li živih. Taman sam mislila da je epizoda s njom završena, kad eto ti je opet, došla da pita dokle se stiglo sa kažnjavanjem. E tu mi je trpilo sasvim popustilo i proderem se: „Pusti me, ženo, prođe mi smak sveta!" 

Prošlo par meseci od tog događaja, srećemo se po školi, nekad mi duhovito spusti, ja joj uzvratim i zaboravim. Mentalna gimnastika, sitno bockanje u granicama pristojnosti. Jednom smo se u zbornici prepucavale dobrih pola sata oko toga da li je veća budala inženjer iz Pičkovca koji radi u školi (to na moj račun) ili nesuđeni sudija koji iz Prestonice dolazi u provinciju da predaje Ustav bezobraznicima. Ja zapela k'o sivonja da su to naši izbori, pa kakvi god da su - ko sme da im sudi, ona uporna da smo žrtve roditelja, muža, dece... Aaaaj, što volim kad mi takva žrtva naiđe. Ako ti se, već, ne sviđaju roditelji i ono što misliš da su od tebe napravili, je l te ter'o neko da se udaješ i rađaš decu? Prisutni prestali da dišu, lepo vidim da jedva suzbijaju smeh, a mene krenulo - ona jednu, ja sto i jednu! Što sam bila duhovita, došlo mi da sama sebi aplaudiram posle nekih replika! 

Sutradan me dočekala prijava za mobing, a u njoj uredno popisano kad sam je sve za srce ujela, počev od smaka sveta! I aj sad, na stranu što je taj mobing stvarno gadna stvar i što stvari stoje tako da ne treba ona da dokazuje moju lošu nameru, to je podrazumevano, nego ja moram da se branim i za ono što nisam ni pomislila. Pa se tu uključile službe, pa piši izjave, pa pozivaj svedoke, pa suočavanje pred „mirovnim većem", a da ne pominjem priče po kuloarima. Kuku! Žena postade žrtva, bre, a ja zločinac neviđeni. „U pravu je", kažu mi neki „ti baš umeš da saspeš čoveku u lice. Misliš da je to prijatno?" Ama ne mislim, samo ne znam što se kači sa mnom kad ne može da izdrži ni jednu rundu na nogama! „Eto vidiš kakva si. To je za tebe samo epizoda, a nekome se ceo život sruši kad ga potkačiš. Ko zna u šta si je pogodila!"

Au, mislim se, izeš život koji se tako lako sruši. Pa ja bih dosad sto puta umrla da sam svaku reč uzimala k srcu! Uostalom, zaboli i mene, samo to ne pokazujem. Boli me što očekujete sve, a ne dajete ništa. Boli me kad lažete da sam vam nešto uskratila, a niste ni tražili. Boli me kad tražite nemoguće, pa se rascevljate što to niste dobili. Boli me što se stalno nešto žalite i kukate da se ništa ne dešava, a kad treba da se desi to što priželjkujete, svi imate preča posla. Boli me što sebi dozvoljavate drskost, a kad vam uzvratim to je mobing. Boli me što svi znate kroz šta sam prolazila, a sad se pravite blesavi. Boli me što sam vam prijatelj samo dok vam ispunjavam želje.

Ali nije mi svejedno, priznajem. Malo i strepim kako će sve to da se završi. Savetovali me da se ne upuštam u dalje dokazivanje nevinosti, kažu - samo ću se još više ukopati. I ja šta ću, stiskam usne, a u meni proključalo. Kako bih joj sasula sve u facu, ne bi se oporavila do kraja radnog veka, ni ona ni ove što arbitriraju, ali ćutim i čekam da prođe. 

I prošlo je, sve prođe. Potpisale smo ugovor o nenapadanju i dobile lice koje će da prati koliko se pridržavamo istog. Posle je počeo raspust i ta stvar se nekako rasplinula. I sigurno bih je zaboravila, jer ja volim da zaboravljam loše uspomene, ali škola ima dugo pamćenje i ne propušta priliku da te podseti na njih. Samo sam ja mnogo mudrija, pa više ne skačem na prvu loptu. Kad mi baš pukne trpilo, zamislim da je taj neko nestao. Precrtam ga u glavi i srcu i ne vidim ga više.
To im je gore od svađe.

 



Komentari (41)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

narcis narcis 23:46 02.12.2017

to im je najgore

Precrtam ga u glavi i srcu i ne vidim ga više.
To im je gore od svađe.


to ih više boli nego slomljena noga
selica_nena selica_nena 23:54 02.12.2017

Re: to im je najgore

Hihi, da znaš. Jedva sam naučila tu lekciju, mada... Hm, dobro je nekad se posvađati, onako da sve pršti.Zdravo
narcis narcis 00:24 03.12.2017

Re: to im je najgore

„U pravu je", kažu mi neki „ti baš umeš da saspeš čoveku u lice. Misliš da je to prijatno?" Ama ne mislim, samo ne znam što se kači sa mnom kad ne može da izdrži ni jednu rundu na nogama! „Eto vidiš kakva si. To je za tebe samo epizoda, a nekome se ceo život sruši kad ga potkačiš. Ko zna u šta si je pogodila!"

meni su ovi najgori. bili su tu, videli su ko je kriv i onda su kao 'humani'.
ne mrzim nikog, čak ni ćetnike ni ljotićevce, al taj soj ljudi mrzim.
selica_nena selica_nena 00:30 03.12.2017

Re: to im je najgore

Hm, meni su najgori oni što me u četiri oka podržavaju, a javno osuđuju.
narcis narcis 00:38 03.12.2017

Re: to im je najgore

aj kad me krenulo da spamujem.
ne dajem ja tebi podršku na neviđeno, to što si ti napisala je tvoj pogled na stvar a ja ne znam njen pogled ali zna takve situcije u kojim sam bio prisutan i koje su baš tako i bile pa zato ovako i komentarišem.
najviše me nerviraju oni koji bezuslovno staju na stranu žrtve čak i onda kad je žrtva sama kriva za svoj poraz.

selica_nena selica_nena 00:48 03.12.2017

Re: to im je najgore

Brate @narcise, ne treba da biraš stranu. Ja pišem kad mi dođe da nešto kažem, a ovo mi došlo. Razmišljala sam koliko je stvari koje prećutkujemo, sklanjamo se i pravdamo zarad kobojagi mira, a sve sem mira imamo.
narcis narcis 01:01 03.12.2017

Re: to im je najgore

samo sam to teo da podvučem, poznata situacija i poznata reakcija nekih ljudi.
uvek sam se pitao zašto ljudi napadaju onog ko na brutalan napad odgovori brutalno i pobedi. zašto?
selica_nena selica_nena 01:13 03.12.2017

Re: to im je najgore

Tjah, ljudi vole da sažaljevaju, valjda misle da je to neko mnogo vredno osećanje. Ma što se, uopšte, trpaju gde u tuđe svađe?
narcis narcis 01:19 03.12.2017

Re: to im je najgore

selica_nena
Tjah, ljudi vole da sažaljevaju, valjda misle da je to neko mnogo vredno osećanje. Ma što se, uopšte, trpaju gde u tuđe svađe?

ma stvar je što je i na sudu isto. napadne te neko fizićki i ti ga isprebijaš i ondak te sud kazni kao da si ti izazvao tuču, iako si se samo branio.
evo akoro oaudili nekog čiču što je prebio lopove koji su mu skidali oluke sa kuće. starac osuđen i još će da mu lopov traže osštetu a suđenje njima za pokušaj krađe nije ni počelo.
selica_nena selica_nena 01:49 03.12.2017

Re: to im je najgore

Ma strašno, bre! Gde je ta granica do koje smeš da se braniš bez posledica?
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:11 03.12.2017

Ja vama, ljudi

uopšte ne zavidim
Ne valja kad si nadređeni, ne valja kad si podređeni.

ne smeš da (makar pokušaš) nekog skota da ispreskačeš, ne smeš ni ono nekad najsleđe, ma šipu ga...ništa ne smeš.
Pa onda to cinculiranje šta jeste a šta nije mobing, šta je dobro za odbranu šta nije dobro, kalkulišeš, trpiš, smišljaš, proračunavaš...
selica_nena selica_nena 00:14 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

I onda ti pukne film i oteraš sve u tri lepe!
zemljanin zemljanin 00:34 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

e pa moras imati tkz. biznis mod i privatni mod ... kad sam u biznis modu, sto god je neko nekulturniji ili sta god vec, to sam ja finiji I kulturniji ... na kraju se svodi na to da mu ne priustis svadju a to je mnogima gore nego da si ga iskidala u sitna crevca ... ali zato u privatnom modu - minimum ocekujem da se nakon toga izoluje od javnosti jedno nedelju dana a posle toga strogo sa perikom I naocarima
selica_nena selica_nena 00:49 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

Dobar savet. Hvala!
st.jepan st.jepan 01:23 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

Ne valja kad si nadređeni, ne valja kad si podređeni.


Istina!

Kad radiš s ljudima, kad-tad dođe do "situacije".

I do "međuljudskih odnosa".

"Međuljudski odnosi", to mora, to ti je "tutu-butu" (na zahtev, pričam "tutu-butu" vic)

narcis narcis 01:25 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

zahtev
selica_nena selica_nena 01:39 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

"Međuljudski odnosi", to mora, to ti je "tutu-butu" (na zahtev, pričam "tutu-butu" vic)


Pričaj!
st.jepan st.jepan 01:39 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

narcis
zahtev



OK, svi prisutni su svedoci da si sam tražio.

Amera, Nemca i Crnogorca zarobe ljudožderi. Birajte, kažu, kuvanje u loncu il tutu-butu? A šta vam je ovo drugo, pitaju uglas. "Ma ništa, naguzi vas celo selo". Praktični zapadnjaci odaberu "tutu-butu", a čojstveni Crnogorac od užasa sam skoči u lonac. Ok, kaže poglavica, tvoj izbor, al mora najpre malo tutu-butu.
narcis narcis 01:43 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

selica_nena selica_nena 01:51 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

Kako god se okreneš...
eloy eloy 10:34 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

Amera, Nemca i Crnogorca zarobe ljudožderi. Birajte, kažu, kuvanje u loncu il tutu-butu? A šta vam je ovo drugo, pitaju uglas. "Ma ništa, naguzi vas celo selo". Praktični zapadnjaci odaberu "tutu-butu", a čojstveni Crnogorac od užasa sam skoči u lonac. Ok, kaže poglavica, tvoj izbor, al mora najpre malo tutu-butu.


A znaš li nastavak ?

Crnogorac je preživeo tako što im je uporno jeo zapršku i na kraju su morali da ga puste. Ostao je sa njima,vrmenom je postao poglavica, ušli su u NATO i postali Vegani.
Naravučenije - sve je u zapršci!




u razbijenu, omanju šerpicu (korišćenu isključivo u tu svrhu) sipati četvrt litra Dijamant zejtina i tri naseckane glavice crnog luka, prstohvat belog luka, neodređena količina pšeničnog brašna tip 500, doda supena kašika Horgoške „Aleve paprike“ i dve kašike Začina C (ili Vegete), a onda ta smesa krčka na ringli srednje veličine uključenoj na 2,5. Kada se komšija već zabrine da je kuću subjekta koji priprema zapršku zahvatio požar, pa ga iz istog razloga nazove - to je trenutak kada je zaprška gotova.
selica_nena selica_nena 11:18 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

Naravučenije - sve je u zapršci!


Ako ne zagori, džaba si je pravio!
narcis narcis 11:32 03.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

bocvena bocvena 11:01 05.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

taj vic znam, al' sa "djidji-midji":)

stvarno si ovde dobila dva dragocena podatka - sve napismeno i odlučno razdvajanje poslovnog i privatnog.

ja nemam nikakav pametan savet. nešto ševrdam između trpeljivosti prema različitosti i zaštite golog života. pa nekad ispadnem stoka, a nekad me izgaze.
selica_nena selica_nena 00:58 06.12.2017

Re: Ja vama, ljudi

ja nemam nikakav pametan savet. nešto ševrdam između trpeljivosti prema različitosti i zaštite golog života. pa nekad ispadnem stoka, a nekad me izgaze.


Tjah, život je to. Nekad me potkače, ako baš zaboli ja uzvratim i tako se vrtimo u krug.
Hvala tebi na komentaru
eloy eloy 10:21 03.12.2017

ne čini li ti se.....

selica_nena selica_nena 11:17 03.12.2017

Re: ne čini li ti se.....

Ma vreme je za onaj smak sveta što ga najavljuju svake godine
narcis narcis 19:59 03.12.2017

Re: ne čini li ti se.....

eloy

tasadebeli tasadebeli 21:31 05.12.2017

Re: За Мирка и Славка! Живели, другови!

narcis
eloy









tasadebeli tasadebeli 22:05 05.12.2017

Re: ne čini li ti se.....

eloy



Друг Елојица! Иди бре, расплака ме!

Овакву исту сам ја носио на титовки (која ми је додуше увек на глави стајала као шајкача, не мојом жељом или кривицом, него глава машала, па само то од себе ишло) док сам служио ЈНА.

Моја јединица баштинила светле традиције 13. пролетерске бригаде, а само су пролетерске бригаде имале срп и чекић у петокраци. Остали носили само неку бедну петокраку без тог украса.

Наравно да сам ту моју петокраку са српом и чекићем са титовке мазнуо када сам се скидао и донео је кући. И данас је још увек чувам као драгу успомену.

Ех, то су били дани... Друг Тито тек умро званично (рек'о то Здравковић на првом програму телевизије) и тако отпочео свој вечни живот неумрлог међу Србима, Југославија још увек била цела (такође то званично било на телевизији), ми је самопрегорно бранили и штитили од спољашњих и унутрашњих непријатеља не желЕћи да у тој борби дамо и свој живот, ја био млад, висок, црнокос и зеленоок, леп к'о Аполон, у униформи на улици мамио уздах за уздахом и жена и мушкараца...



Черевићан Черевићан 11:09 03.12.2017

рушење живота поткаченог

drugu stranu dovedem do sloma živaca

по природи гена интровертан
избегавам сваку врсту свађе,
гласопуцје ...боље напустити
склоп живчани сачуват' је рађе
selica_nena selica_nena 11:23 03.12.2017

Re: рушење живота поткаченог

Черевићан
drugu stranu dovedem do sloma živaca

по природи гена интровертан
избегавам сваку врсту свађе,
гласопуцје ...боље напустити
склоп живчани сачуват' је рађе


Obožavam te

Po prirodi gena ekstrovertna,
bez po' muke ulećem u svađe,
istreskam se i produžim dalje,
dok se drugi pita šta ga snađe!

Učim, Če, učim kako da pobedim sebe.
Черевићан Черевићан 22:48 03.12.2017

истресканим улетањем живота баланс

Po prirodi gena ekstrovertna...по природи гена интровертан

природа је моћна баланс остварила
екстровертни наспрам интровертних,
треба равнотеже у односу људском
шта'ш лепше од строфи што роди их стих

selica_nena selica_nena 23:16 03.12.2017

Re: истресканим улетањем живота баланс

nask nask 18:59 03.12.2017

Boli me

što očekujete sve kad tražite nemoguće što se stalno nešto žalite kukate da se ništa ne dešava


Odkad prijateljski zatražim da se sve to stavi na papir tj. da imam crno na belom sve zahteve, pritužbe, pohvale... Od tada me manje boli.

I u međuvremenu dok pišu (vrlo retko) ili ne (gotovo uvek) ja popijem jedan ajskafe.

selica_nena selica_nena 19:14 03.12.2017

Re: Boli me

Odkad prijateljski zatražim da se sve to stavi na papir tj. da imam crno na belom sve zahteve, pritužbe, pohvale... Od tada me manje boli.


E to je ta caka! Samo meni trebalo vremena da je se setim. Hvala na javljanju.
tasadebeli tasadebeli 21:21 05.12.2017

Месни (локалпатриотски) придеви

ja došla iz Pičkovca,


Горњег или Доњег?

a ona iz Prestonice.


Горње или Доње?

Месни (да не кажем, локалпатриотски) придеви су много важни у Србији. Пресудни за живот, каријеру, статус у друштву,...


Шалим се, шалим се... Само те тренирам за

Boli me što sebi dozvoljavate drskost, a kad vam uzvratim to je mobing.


пошто треба, дужна си то отаџбини, још много година да се бавиш тиме чиме се бавиш у здрављу и весељу (како ја то кажем, да смо сви ми вазда здрави и насмејани, а све друго ћемо већ постићи сами).

И никако да не дижеш руке од тога чиме се бавиш. Ако ти и теби слични одустанете, нема више никога у Србији, веруј ми, ко би хтео вашег посла да се прихвати и да га ради како треба.


„Pusti me, ženo, prođe mi smak sveta!"




Одлично!

Сад знам шта ћу ја у зборници да говорим у таквим и сличним ситуацијама какву си нам овде исприповедала! Како се само раније нисам и сам тога сетио!

С тим што ја имам једну олакотну околност за разлику од тебе. Мене за мобинг могу само деца да туже (оно, надређени-подређени однос; само су клинци испод мене на тој хијерхијској друштвеној лествици). А ја тако нешто деци нећу из ината да кажем. Нема шансе да тражим да ме они пусте... Пре ће они мене да моле да ја њих пустим. Да оду са часа, да прођу разред, да не раде ништа и не уче ништа, да живе у уверењу да је школовање, па потом следствено и живот, искључиво и само забава и ништа више и те и такве сличне ствари...

Него...

Мој највећи проблем са свађама је као у оној песми. Правих се речи увек касно сетим. (Вероватно зато толико и едитујем на Блогу.)

Што можда и није ни толико лоше јер ме барем после не гризе савест. Тј. тај црвић којег помињеш јер у ствари нема ни разлога за то.

Заиста сам захвалан онима којима треба да будем захвалан на тој подареној ми особини која ме прати још од рођења, а сачувана је у речима моје мајке када је одлазила да види како стојим у школи: Знате, он је мало спорији, само му дајте времена, урадиће он ТО...

Ствар генетике.

Додуше, кева је (мајка к'о мајка, само она тако нешто може да воли) заборављала и на узрочно-последичне везе, важне као и у свему на овоме свету, које чекање да урадим ТО носи са собом јербо ТО врло често постане онда депласирано и бесмислено док ја стигнем до њега.

Одох да мало депласирано и бесмислено секирам ову двојицу јунака нашег детињства, Мирка и Славка (браћу Бајрактари ), који овде код тебе најављују смак света.



selica_nena selica_nena 00:51 06.12.2017

Re: Месни (локалпатриотски) придеви

O čoveče dobri, kako si me razveselio! Kod nas u Vojvodini nema Donji i Gornji, umesto toga postoje Stari i Novi. E ja sam iz tog Starog Banatskog Pičkovca prešla u Novi Sremski, pa ti vidi kakav je to razvojni put.
A što se tiče odustajanja od tog gorkog hleba prosvetarskog, ne znam koliko ću još izdurati. Nekad mi baš prisedne.
tasadebeli tasadebeli 02:01 06.12.2017

Re: Месни (локалпатриотски) придеви

selica_nena

A što se tiče odustajanja od tog gorkog hleba prosvetarskog, ne znam koliko ću još izdurati. Nekad mi baš prisedne.


Знам. Али, како да ти кажем... Немој се увредиш...

У тим смо годинама када би нам и било шта друго присело зато што ништа око тебе не функционише... Мислим на систем... Има човек неко време снаге и стрпљења да крпи рупе које систем прави, али како време пролази...

Разумем те сасвим. Ми смо у кући обоје просветари и онда ова моја тичерка енглеског сваки други дан дође из школе кући и улази на врата са реченицом: "I'm too old for this shit!"

Ни здраво, ни помоз' бог, него I'm too old for this shit!

Тако да те разумем сасвим и хоћу да ти кажем да ниси једина и усамљена у томе на овоме свету.

А опет, када погледаш (то је моја утеха), ипак је нама са тим клинцима малкице лепше него неким другима који немају ту привилегију да са децом проводе свој дан.

Држи се, и ми смо сви са тобом и уз тебе!


П.С. -
Banatskog
Novi Sremski
kakav je to razvojni put.



Један колега из школе, Сремац, подучио ме је да је разлика између Сремице и болести у томе што болест мож' бит' доброћудна.





zilikaka zilikaka 22:19 07.12.2017

Re: Месни (локалпатриотски) придеви

Један колега из школе, Сремац, подучио ме је да је разлика између Сремице и болести у томе што болест мож' бит' доброћудна.

A ima i ona naša ovdašnja, koju koleginica sigurno zna, da svako ima svog Sremca
selica_nena selica_nena 10:00 09.12.2017

Re: Месни (локалпатриотски) придеви

A ima i ona naša ovdašnja, koju koleginica sigurno zna, da svako ima svog Sremca


Posebno u Sremu

Kojekude sam živela i sretala ljude ponosne na svoje poreklo, ali Sremci su u svakom ogledu preterani.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana