Mediji| Sex| Životinjski svet

Austrougarski vampir Toza

tasadebeli RSS / 27.10.2017. u 00:31


 

Напомена: Сви текстови доле наведени скинути су са онлајн издања српских медија.

 И успут, само да питам...

 Је л' ' Михаел Мартенс беше онај немачки новинар који је пре неколико година написао књигу (преведену и на српски језик) о томе како су Срби, у ствари, измислили причу о немачком војнику, војнику Вермахта Јозефу Шулцу, који је за време Другог светског рата одбио да стреља Србе, па је онда по кратком поступку стрељан заједно са онима у које је одбијао да пуца? 

 

 

 ___________________________________________________________________ 

 

 

Nobelovka Herta Miler i nova knjiga "Životinja srca" u Beogradu


Herta Miler, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2009. godine, gošća je Sajma knjiga. U ponedeljak, 23. oktobra od 15 sati na štandu „4 zemlje 1 jezik" u Hali 2 biće održan razgovor sa Hertom Miler „Okrutni Tango" koji će voditi Nebojša Barać.

NEDELJA, 22.10.2017. | 21:15


Istog dana od 20 sati u Jugoslovenskom dramskom pozorištu Herta Miler će se predstaviti pred beogradskom publikom u okviru književne večeri „Logika 29. februara" koju će voditi čuveni nemački novinar i pisac Mihael Martens, zajedno s Ivanom Ivanjijem.

Život u totalitarizmu, strategije bekstva, odbrane ili barem očuvanja kako mentalnog tako i fizičkog zdravlja, neprestana potraga za slobodom od terora podjednako kao i od zagušljivosti, neiskrenosti i sveopšte paranoje, sve su to teme koje čine okosnicu književnog dela Herte Miler, jedne od najčuvenijih savremenih svetskih spisateljica.

Izvode iz prevedenih dela Herte Miler čitaće glumica Mirjana Karanović.

Miler će posle 22 sata u foajeu pozorišta poptisivati knjige.

U Srbiji su do sad prevedena tri njena prozna dela "Ljuljaška daha", "Čovek je veliki fazan na ovom svetu", "Lisac je oduvek bio lovac", kao i knjiga izabranih pesama "Mačke na parkingu".

Ulaz za književno veče je besplatan uz kartu koja se može preuzeti na blagajni Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Izdavačka kuća Laguna u saradnji sa Zlatnim zmajem ekskluzivno za Sajam knjiga prvi put na srpskom jeziku predstavlja knjigu „Životinja srca", drugi roman Herte Miler objavljen 1994, koji govori o Rumuniji osamdesetih godina prošlog veka, o sveprisutnom strahu, o ideji bekstva iz Čaušeskuove diktature, o prijateljstvu, poverenju i izdaji.

Ovaj roman je prepun očiglednih autobiografskih pojedinosti.

I Herta Miler i junakinja romana su rumunske Švabice. I Herta Miler je od 1976. radila kao prevoditeljka tehničkih opisa mašina. I ona je, zato što je odbila da uhodi i potkazuje za Sekuritateu, dobila otkaz 1979. I ona je iskusila izdaju bliskih prijatelja. I Herti Miler je, baš kao i njenoj junakinji, odobren izlazak iz zemlje, nakon kojeg se seli u Nemačku. I njoj su dugo nakon preseljenja stizale pretnje smrću.

 


(Б92 - ЛИНК)

 

 

Немачка књижевница: Србија је сама себи нанела зло

ПОНЕДЕЉАК, 23. ОКТ 2017, 23:14 -> 15:34

ИЗВОР:ТАНЈУГ


Нобеловка и немачка књижевница Херта Милер сматра да грађани Србије морају да живе са истином да су сами себи нанели патњу. "На Косову и у Босни се догодило много зла уз присуство национализма и у свему томе је учествовала Српска православна црква", оцењује Милерова.
Немачка књижевница Херта Милер, на трибини у Југословенском драмском позоришту под називом "Логика 29. фебруара", о експлозији национализма на простору бивше Југославије разговарала је са нашим књижевником и преводиоцем Иваном Ивањијем и немачким писцем Михаелом Мартенсом и истакла да је Србија сама себи нанела зло и да њени грађани морају да живе са истином да су сами себи нанели патњу.

Трибина под називом "Логика 29. фебруара"

Мартенс је подсетио Милерoву на њене јавно изречене ставове да је насиље потпуно легитимно решење у политичким конфликтима.
Она му је одговорила да се причом може упропастити онолико, колико се може учинити добро.
"Из приче и разговора настају такође конфликти. Нисам пацифисткиња и верујем да се неке ситуације могу решити само одређеним захватима. Када постоји рат, тада мора да се изврши захват како би једна страна изгубила све и била поражена од друге стране. Када је већ тако верујем да је војна интервенција људска и морална позиција. То можемо да видимо увек изнова на различитим примерима. Ако будемо добри и пијемо чај једни са другима све ће бити у реду. Многи ратови су показали да није било баш тако", казала је Милерова.
Она је нагласила да људи који су нападнути морају да имају подршку са стране, уколико сами не успевају да се одбране од јаче силе.
Мартенс је изнова подсетио Милерову да постоје њени текстови који се баве темама које су у Београду још актуелне.
"Када је бомбардован последњи пут неки град у 20. веку, Београд у Србији, ви сте у једном есеју написали да не разумете арогантни став према НАТО-у и да Милошевић мора бити заустављен за сва времена", навео је немачки писац.
"Ко у девет година води четири рата и ко тако прагматично гради гробља као градове, он се не може стићи речима. Била бих срећна да је НАТО ушао у Румунију, али се то није догодило и Румуни су се борили против Румуна да би ставили тачку на Чаушескуа", навео је Мартенс њене речи.
Цењена списатељица је напоменула да исто мисли и данас.
"На Косову и у Босни се догодило много зла уз присуство национализма и у свему томе је учествовала Српска православна црква. Била сам изненађена да се све то дешава у Југославији која је била отворена земља и у којој су људи могли да путују. Из моје перспективе живота у Румунији, Југославија је била полу-рај. Изненадило ме да је у таквој земљи експлодирао национализам", казала је Милер.
Она сматра да се нешто слично дешава данас у Украјини.
"У Украјини је много људи настрадало и верујем да би тим људима морало да се да оружје зато што се неке победе не могу тек тако извојевати. Питам се зашто постоји НАТО? Руси могу тотално да униште ту земљу... У Украјини практично не може нормално да се живи само зато што су хтели у Европску унију. Румунија је ушла у НАТО само зато што је била у страху од Русије. Сви су имали тај страх. Сви су страховали од КГБ-а и Москве", тврди Милерова која је навела да су њену мајку депортовали у радни логор у СССР-у.
Према њеним речима, када се распао СССР, сви су очекивали да ће демократија заменити тоталитаризам.
"Није се то догодило. Путин је све изврнуо. Данас је повређен новинар који критикује Путина. Он је у животној опасности. То су ствари за које смо мислили да се неће више догађати. Ако не иде дипломатски онда мора војно да се зауставе такви типови. Тако су и Милошевића морали да сруше", казала је Милерова.
Иван Ивањи је одговорио немачкој нобеловки да су стотине хиљада људи својим гласовима срушиле Милошевића, а не НАТО, на шта је Милер узвратила да породица Милошевић такође живи у Русији и да то говори о релацијама.
"Путин их радо прима. То је прилично преварантска позиција. Политика Путина је експанзионистичка", сматра нобеловка, којој је неколико гласова уз публике узвратило узвицима: "Питајте Ангелу Меркел за Путина".
Вече са немачком књижевницом Хертом Милер под називом "Логика 29. фебруара" уприличено је у оквиру 62. Међународног београдског сајма књига и програма "Четири земље један језик", чији су домаћини земље немачког говорног подручја Немачка, Аустрија, Лихтенштајн и Швајцарска.


(РТС - ЛИНК)

 
"SAMI STE SEBI NANELI ZLO" Nobelovka usred Beograda izazvala ŽUČNU RASPRAVU o Srbima, Miloševiću i Putinu

 

Tanjug , Danas.rs/M. Krtinić , | 24. 10. 2017 - 08:09h

Srbija je sama sebi nanela zlo i njeni građani moraju da žive sa istinom da su sami sebi naneli patnju, smatra nobelovka Herta Miler.

Nemačka književnica, na tribini održanoj u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u organizaciji Nemačke ambasade i Sajma knjiga, pod nazivom "Logika 29. februara", o eksploziji nacionalizma na prostoru bivše Jugoslavije razgovarala je sinoć sa našim književnikom i prevodiocem Ivanom Ivanjijem i nemačkim piscem Mihaelom Martensom.
"Nisam pacifistikinja"

Martens je podsetio Miler na njene javno izrečene stavove da je nasilje potpuno legitimno rešenje u političkim konfliktima.
Ona mu je odgovorila da se pričom može upropastiti onoliko, koliko se može učiniti dobro.
- Iz priče i razgovora nastaju konflikti takođe. Nisam pacifistkinja i verujem da se neke situacije mogu rešiti samo određenim zahvatima. Kada postoji rat, tada mora da se izvrši zahvat kako bi jedna strana izgubila sve i bila poražena od druge strane. Kada je već tako verujem da je vojna intervencija ljudska i moralna pozicija. To možemo da vidimo uvek iznova na različitim primerima. Ako budemo dobri i pijemo čaj jedni sa drugima sve će biti u redu. Mnogi ratovi su pokazali da nije bilo baš tako - kazala je Miler.
Ona je naglasila da ljudi koji su napadnuti moraju da imaju podršku sa strane, ukoliko sami ne uspevaju da se odbrane od jače sile.
"O Miloševiću mislim isto kao i 1999."
Martens je iznova podsetio Miler da postoje njeni tekstovi koji se bave temama koje su u Beogradu još aktuelne.
- Kada je bombardovan poslednji put neki grad u 20. veku, Beograd u Srbiji, vi ste u jednom eseju napisali da ne razumete arogantni stav prema NATO i da Milošević mora biti zaustavljen za sva vremena - naveo je nemački pisac.
"Ko u devet godina vodi četiri rata i ko tako pragmatično gradi groblja kao gradove, on se ne može stići rečima. Bila bih srećna da je NATO ušao u Rumuniju, ali se to nije dogodilo i Rumuni su se borili protiv Rumuna da bi stavili tačku na Čaušeskua", naveo je Martens njene reči.
Cenjena spisateljica je napomenula da isto misli i danas.

"U svemu je učestvovala Srpska pravoslavna crkva"

- Istog sam mišljenja. Mnogo toga se desilo. Kosovu i Bosni je naneto toliko zla. To je bio taj grozni nacionalizam. Bila sam prestrašena. Nisam očekivala od zemlje kao što je Jugoslavija, koja je za nas u ono vreme bila poluraj, da u njoj eksplodira nacionalizam. Ali ova zemlja je sama sebi nanela zlo i patnju. Srbi su sami sebi naneli zlo - kazala je nobelovka.
Ona je dodala da je „duša boli šta Rusi rade u Ukrajini".
„Kad vidim koliko je ljudi tamo nastradalo, treba dati ljudima oružje. To ja govorim. NATO zato i postoji. Pa Rumunija je ušla u NATO iz straha od Rusije. Kod nas je taj strah decenijama postojao - KGB, vojska... Uvek sam mislila da će kad se raspadne SSSR doći vreme demokratije, ali nije bilo tako. Putin je sve to obrnuo. Danas je povređena jedna novinarka koje je kritikovala Putina. Pa ono što se dogodilo sa Serebrenikovim. To je sve ekspanzija kojom se kreće Putin. To su stvari koje me uznemiravaju", istakla je Miler.
Neodobravanje publike
Kada je ono što je rekla izazvalo neodobravanje u delu publike, ali i među njenim sagovornicima, književnica je dodala da je sve vezano za Jugoslaviju rekla u ono vreme, i da i danas misli tako, te da zbog toga ne želi da se pravda. „I kada govorimo o svakodnevnici jedne zemlje, to ima političku dimenziju. Toliko toga još nije rešeno. Te sve ljude vidimo i dalje. To vidim i u Rumuniji. Zato mi je teško da idem tamo. Strašno je da se Putin toliko meša i da pokušava da obrne stvari u svoju korist. To je princip tajne službe", naglasila je Miler.
Herta Miler rođena je 1953. u Nikidorfu u Banatu u Rumuniji. Iz Rumunije se iselila 1987, a otada živi u Berlinu. Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2009. godine. Većina njenih dela govore o njenom životu u ruralnoj kulturi i brutalnoj državnoj represiji u Rumuniji. Njene knjige „Ljuljaška daha", „Životinja srca", „Lisac je oduvek bio lovac", „Čovek je veliki fazan na ovom svetu" kod nas je objavila izdavačka kuća Laguna u prevodu Nebojše Baraća.Biografija
"Putin rado prima Miloševiće"
Ivan Ivanji je odgovorio nemačkoj nobelovki da su stotine hiljada ljudi svojim glasovima srušile Miloševića, a ne NATO, na šta je Miler uzvratila da porodica Milošević takođe živi u Rusiji i da to govori o relacijama.
"Putin ih rado prima. To je prilično prevaratnska pozicija. Politika Putina je ekspanzionistička", smatra nobelovka, kojoj je nekoliko glasova uz publike uzvratilo uzvicima:
"Pitajte Angelu Merkel za Putina".
"Moj otac je bio u SS jedinicama, kao i cela ta generacija"
Govoreći o diktaturama, Herta Miler je istakla da je puno čitala o istoriji i dešavanjima u Drugom svetskom ratu. "Moj otac je bio u SS jedinicama. Cela ta generacija je bila u SS jedinicama. Rumunija je krajnje menjala svoju istoriju. Govorili su da su bili na strani antifašizma, ali to je bilo tek dva dana pre kraja rata. Kada su osetili da dolaze Rusi. Sve su svalili na manjine - Mađare, Nemce... To mi je bilo jako čudno. Zato sam jako mnogo čitala o tome. O uništavanju Jevreja u Bukovini. Ja nisam svoj otac, ali sam uvek imala potrebu da se izvinjavam zbog toga", kazala je Herta Miler.
Ona je govorila i o tome kako je izgledalo živeti u Čaušekuovoj Rumuniji i pobeći iz nje, što je ona učinila 1987. godine. "Ne postoji tačan podatak koliko je ljudi nestalo, poginulo u pokušaju bega iz Rumunije. Niko se nije bavio time. Sigurna sam da ih je bilo mnogo. A ipak je postojala ta želja da se pobegne. Kad god bi dobili priliku, pokušali bi. Bilo preko tursitičke vize, ili kada bi dobili dozvolu d aotputuju kod nekog... Bilo je puno geodeta koji su radili na granici, pa je i to bio jedan način. Ali se znalo za sve te prilke, pa je i to bilo jako teško. Znalo se šta sve mogu da budu posledice, ali su ljudi i dalje pokušavali", kazala je spisateljica. Jedan od načina bio je i preko Dunama u Jugoslaviju. "Rizik je bio veliki. Bilo je stražara na granicama. Dosta njih je ginulo u vodi, ali i od propelera na brodvima. Mnogo njih je i preplivalo. Ali i sa druge strane je bilo teško. Ne znam kako je policija reagovala, ali je bilo tajnih službi iz Rumunije. Ljudi su bili u stalnom strahu da će ih vratiti. Išli su čak i autostopom do Austrije. Bila je to prava odiseja", kazala je književnica.
Ja sam ovde došla zato što sam želela
Na komentar Ivana Ivanjija da u njenoj književnosti nema dobrih ljudi ni ljubavi, što ga plaši, Herta Miler je istakla da tome ne može da se usprotivi, te da svako ima svoju interpretaciju. "Ne moramo da budemo istog mišljenja. Ni sada u sali. Ali kada me nešto pitate, ja moram da budem iskrena. Nisam ni sa kim želela da uđem u konflikt. Ja sam ovde došla zato što sam želela", kazala je nobelovka, koja je nakon književne večeri potpisivala svoje knjige u holu JDP-a, podužem redu čitalaca.
Veče sa nemačkom književnicom Hertom Miler pod nazivom "Logika 29. februara", upriličeno je u okviru 62. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga i programa "Četiri zemlje jedan jezik", čiji su domaćini zemlje nemačkog govornog područja Nemačka, Austrija, Lihtenštajn i Švajcarska.

 

(Блиц - ЛИНК) 

 

 

 

Pisac Ivanji: Herta Miler je klasična žrtva nemačkih medija

UTORAK, 24. OKT 2017, 15:23 -> 16:05

IZVOR:TANJUG


Pre svega, ja sam jedan konzervativan, lepo vaspitani gospodin koji je želeo džentlmenski da se odnosi prema jednoj dami, ali "puko" sam jer nisam mogao više da slušam preterane gluposti, rekao je "Tanjugu" naš cenjeni prevodilac i pisac Ivan Ivanji o sinoćnjem razgovoru sa nobelovkom Hertom Miler u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Milerova je sinoć, između ostalog, govoreći o opravdanosti NATO intervencije 1999. godine, kazala da je "Srbija sama sebi nanela zlo i da njeni građani moraju da žive sa istinom da su sami sebi naneli patnju".

Herta Miler, Ivan Ivanji i Mihael Martens
Ivanji joj je uzvratio konstatacijom da su Miloševića sa vlasti skinuli građani Srbije, a ne NATO.
On ističe da Milerova o većini događaja na prostoru nekadašnje Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka nema pojma.
"Nemački kolega Mihael Martens je kriv što se sve na tako neinteligentan način dogodilo sinoć u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Kazao sam mu pre početka tribine da joj ne postavlja pitanja o NATO bombardovanju, ali nije vredelo. Herta Miler je klasična žrtva nemačkih medija koji su izveštavali o raspadu SFRJ", kazao je Ivanji.
Prema njegovim rečima, i cenjeni pisac Ginter Gras je prvo opravdavao bombardovanje Srbije 1999. godine.
"Veličina njegovog intelekta je u tome što je on povukao tu svoju tvrdnju jer nije imao dovoljno informacija o svemu što se događalo na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Nažalost, to sinoć nije bio slučaj sa Hertom Miler. Verujem da bombardovanja samo pomažu režimima. Baš to je učinio i NATO bombardovanjem Beograda, pomogao je Miloševiću. Narod se potom ujedinio oko nekog patriotizma i u mržnji prema NATO-u", rekao je Ivanji.

Publika na tribini u JDP-u
On napominje da je publika bila sjajna jer niko nije ni pokušao da uvredi Hertu Miler.
"Njene provokacije nisu uspele da izazovu publiku na prekid tribine, a u sali je bilo prisutno blizu 600 ljudi. Jako sam ponosan na to", istakao je Ivanji.

 

(РТС - ЛИНК) 

 

Емир Кустурица

Један дан у животу Херте Милер

25.10.2017.

Послије наступа књижевнице Херте Милер у Југословенском драмском, јасно је како су организатори Сајма књига направили грешку. Требало је да се договоре са надлежним органима и списатељицу позову на војну параду, никако на мјесто гдје се скупљају љубитељи књижевности. Због тога што се види да она преферира војностратешки пут до националног освјештења, радијацију коју уранијумске бомбе остављају у простору и да не вјерује у ефикасност метафоре и књижевног израза.
Да смо били паметни и учинили тако, нема сумње, било би мјеста да се уприличи предавање Херте Милер у Југословенском драмском на тему - "Утицај уранијума на освјештење заблудјеле Европске нације!" И, уз такав повод би до краја схватили њен свјетонзор (umwellt). Претпостављам да би у околностима војне параде отворила срце и поистовјетила и Совјетски Савез са Руском Федерацијом, те покушала да нас убједи како је ослобађање Београда 1944. било релативно и како је дошло вријеме за подизање споменика нацистичким војницима! Не сумњам да би она до краја изразила своју хуманост констатацијом да су и они били људи. Окрени обрни, по ономе што је изговорила у позоришту, она је хтјела да каже "у стварности је све као и у фудбалу гдје на крају, у другом полувремену свакако побједе Њемци."
Има много начина да се сретнемо са Хертом Милер. Можда је, ипак, било најбоље да Милерову позовемо, неколико дана раније у Крагујевац. Тамо би је протокол натјерао да положи цвијеће на губилиште крагујевачких ђака и професора и што је најважније, морала би да ћути. Послије онога што је изговорила у Југословенском драмском тако би било најбоље. Показало се, наиме, да када нобеловка говори рјечником војникиње, отме јој се оно што литература не трпи. У своје име и под фирмом Нобелове награде оправдава цивилне жртве. Додуше све то чини, како каже, не због себе, него у нашу корист. Алфред Нобел се пржи у гробу јер његов лауреат тврди да је употреба динамита и горих направа здрава ствар за људски род и освјештење нације!!!
Грешка је, дакле, што је Херта Милер позвана на Сајам књига. Она је наше гостпримство могла да осјети, рецимо, и као гост Сајма аутомобила. Иста зграда само неколико мјесеци раније. Оно јесте да код нас има више посјетилаца на Сајму књига него аутомобила, али нашао би се ту неки њен обожавалац који воли „мерцедес". Ту би попила искрени аплауз и уз неколико селфија осјећала би се комотније. Замишљам Херту Милер крај „мерцедеса конвертибл", поносна као они војници који су умарширали у Београд априла 1941. након бомбардовања Београда, које је било много слабије, тврде стручњаци, њене колеге, од оног којег је извео НАТО 1999. године.
У времену када смо одрастали Херта Милер и ја (она је само годину дана старија од мене), пресудну улогу на мишљење али и на свјетоназор нису играле идеолошке поуке које је она ископирала из времена совјетске окупације Румуније и изговорила у Југословенском драмском у позоришту. То су чиниле књиге и филмови. Може се претпоставити да смо у исто вријеме читали Солжењицина и патили за заточеницима попут Дениса Денисовича. Када смо гледали „Благо Сијера Мадре" или касније Брус Лија, срце нам је куцало за прогоњеним или пониженим и по правилу смо стајали на страни слабијих. То су била времена када је ријеч била тврђава, а не курва, као данас. Херта Милер нас учи да је такво мишљење изанђало и чини се као да се још увијек рве са вампирима који до ње стижу у обличју Николаја и Хелене Чаушеску. Због те трауме она вјерује како су НАТО бомбе по Србији обезбједиле да се они никада неће вратити! Јер, да није тако и да има правде, Нобелова награда би умјесто Херти Милер 2009. године била уручена највећем живом аустријском писцу Петеру Хандкеу!

Емир Кустурица


(Искра - ЛИНК)

 

 



Komentari (233)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Davie Davie 23:02 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Свирање са Немцима или за Немце на Радио Београду за време окупације је један вид колаборације тако да то нису, као што кажеш, баш недужни људи. У Француској су такве по окончању рата или скраћивали за главу или шишали до главе, па испада да је сечење кравате благ вид казне коју су трпели београдски џезери. За мене је Ивањи ипак много позитивнији лик од тих музичара.
gedza.73 gedza.73 23:39 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

У Француској су такве по окончању рата или скраћивали за главу или шишали до глав

Znaš šta je rek'o De Gol
Frnacuska nikad nije prestajala da postoji. Viši je nepostojeći.
(tako nekako)
Inače u Grškoj je Čerčil pružio podršku snagama koje su tokom rata sarađivale sa Nemcima.
A to za Francusku je mantra oko šišanja (al' su ih zajebali). Znaš kako je funkcionisao posleratni sud u Francuskoj?

Odavanje podataka, pomoć Nemcima (tipa Ljotić) i narušavanje jedinstva Francuske.
Šta je bilo sa Petenom posle rata, iako je formalno pravno (legalno ga postavio parlament a samim tim i većina Francuza. Koji su ga podržavali tokom rata) imao daleko veća ovlašćenja od Nedića? I šta je bilo sa Nedićom?
Kome je 'skraćena glava'?
ako bi se gledalo po nama trebalo je bar pola Francuske da streljaju. Možda i malo više od toga.

Po ratnim konvencijama kolaboracijom nije smatrano ako si ostao na istom mestu kao i pre rata (nešto pravno oko normalnog i svakodnevnog funkcionisanja života stanovništva)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 01:47 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

gedza.73
malo je u suprotnosti prebijanje muzičara koji su svirali Nemcima i odlazak u Nemačku iako si bio u njihovom logoru da se družiš po kafanama sa nemačkim piscima.

Na pitanje s kojim je od pisaca bio naročito blizak Ivanji u intervjuu odgovara:

"S Ginterom Grasom. U šali bismo govorili da moj sin Andrej tako dobro zna nemački, jer mu je Gras bio bebisiterka. Naime, Gras je bio gost u našoj kući na Voždovcu, moja žena, balerina, morala je na probu, a ja sam kasnio. Onda je moja supruga Gintera Grasa, oca blizanaca, zamolila da malo pričuva Andreja... Viđali smo se u Beogradu, Bonu, Berlinu. Dva puta smo se posvađali: prvi put se on naljutio na mene jer nisam više hteo da ga prevodim, a drugi put ja na njega, kad je javno govorio da je NATO bombardovanje Srbije i Crne Gore bilo ispravno. Kasnije je to povukao s obrazloženjem - „pa ne moram ja baš sve da znam“. „Ne moraš“, rekao sam mu, „ali ne moraš ni da pričaš o tome što ne znaš.“ Nekoliko meseci pred njegovu smrt još smo se dopisivali. Predlagao je da se sretnemo u Berlinu... Zamolio sam ga da mom sinu Andreju da intervju, dao mu je jedan od poslednjih, ako ne baš poslednji veliki intervju u životu, koji je objavljen u nedeljniku Vreme."
A pritom je znao da je Gras kao dečak i mladić bio oduševljen Hitlerom i nacizmom.

pape92 pape92 01:49 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Свирање са Немцима или за Немце на Радио Београду за време окупације је један вид колаборације тако да то нису, као што кажеш, баш недужни људи. У Француској су такве по окончању рата или скраћивали за главу или шишали до главе, па испада да је сечење кравате благ вид казне коју су трпели београдски џезери. За мене је Ивањи ипак много позитивнији лик од тих музичара.


Možda i jeste, ne poznajem u detalje živote pomenutih muzičara. Ivanji je imao plodan i postignućima ispunjen život.

U trenutku u kome, kao vlast, Ivanji preti muzičarima koji su svirali u okupiranom Beogradu, Ivanji je negativac. Ako ovo mora da se posebno objašnjava, onda ne vredi ni objašnjavati.

Francuzi, istina, dele sa Jugoslavijom divan običaj da se ženama obriju glave kada, u očima onih koji ih šišaju, nešto zgreše, kao na primer da pevaju pred okupatorom, ili da se prostituišu u situaciji kad više ne plaća samo čestiti Francuz, nego i mrski okupator. Na žalost, ili na sreću, kako ko gleda, taj se običaj nije ravnomerno primenjivao. Neke su kažnjavali, druge nisu. To je išlo stihijski, u prvim danima i mesecima nakon oslobođenja, kako se kom digla kita i gde je kakva osoba došla do izvršne vlasti. Tako bi neko prošao drugačije ako bi ga oslobodio na primer Gedža, a drugačije ako bi ga oslobodio na primer Davie.

Django je proveo okupaciju u Parizu, radeći. Kao i toliki drugi Parižani. Svirao sve u 16. Slikao se sa nemačkim oficirima, pogledati fotografije. Nisu svi Nemci prezirali Rome i džez. Moris Ševalije isto tako. Ševalijea je preki sud osudio na smrt streljanjem, par sati nakon hapšenja, jer je vladalo mišljenje da je pevao po Nemačkoj (mada nije, sem jednom, u logoru za zatvorenike). Srećom, uspeo je nekako da dojavi višim vlastima, pa je preživeo. Nisu robijali, nisu ih šišali, nastavili su svoje karijere najnormalnije.

Lepa je ona scena, neću da pevam Lili Marlen. Ali film je film, a život je život.

tasadebeli tasadebeli 06:21 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Davie

Свирање са Немцима или за Немце на Радио Београду за време окупације је један вид колаборације тако да то нису, као што кажеш, баш недужни људи.



Значи, Титови комунисти су били у праву када су по ослобођењу стрељали оне глумце или им одузимали грађанска права, судили им за колаборацију итд. зато што су за време рата играли представе?

И били су у праву када су осудили деду моје жене који је за време рата правио ципеле са дрвеним ђоном (све залихе гуме ишле за ратне потребе) и "тиме нарушавао борбени морал становништва", како пише у тој пресуди из 1945. коју још увек чувамо? Пожутела од старости јесте, али је још увек чувамо...

Требало је ваљда становништво да иде босо по снегу за те четири године рата, онда би се ваљда боље борили против окупатора?






Мислим...

Разних је ту злочина било. И са Немцима и без Немаца.

Сечење кравате је... Па ситница у односу на оно чега је све ту било.

Попу поп, а бобу боб.

То је једини начин да се извучемо из тог вира историје који нас, ето, и данас у 2017. вуче у своје дубине да се удавимо у томе.


П.С. - Моја кева је била скојевка (па следствено и члан партије нешто касније) у тим првим послератним годинама.

Логично. Рођена на предратној црвеној Чукарици. Деда, њен отац, предратни социјалиста, марковићевац, секретар синдиката графичких радника којег је краљева жандармерија трпала у затвор сваки пут када би избио неки штрајк на Чукарици. Сва његова деца, четири сина и две ћерке, скојевци, па чланови партије. Једног сина изгубио на Сремском фронту.

Моја кева је имала 15 година када је дошло ослобођење од окупатора.

Причала ми да су тада:

"улицама Чукарице водили чика Миливоја, предратног бакалина, везаног са таблом око врата на којој је писало да је ратни профитер и издајник. Јер му је бакалница радила за време рата и он је повремено у њој имао и прави хлеб, а не проју од пиљевине коју смо углавном јели." (Кева, као и мој матори, Дорћолац, никада после тога више нису хтели да једу проју када их ми позовемо на ручак.)

И причала ми матора:

"Онда су нас, скојевце терали да чика Миливоја пљујемо док га тако везаног са таблом око врата воде кроз наше улице.

Ја нисам могла.

Одрасла сам поред тих људи... А сад да их пљујем јер ми руководилац то наређује. Нисам могла..."

(Успут, матора је својевољно иступила из партије 1966. после пада Ранковића. Матори није морао да иступа из партије јер никада није ни био "друг члан" иако су га Немци два пута рањавакли за време рата. Он је и за време рата и после рата био само "музичар". И остао је "музичар". Дорћолац, јбг...)

Иначе, моја матора је све ове људе о којима је реч у овом филму који сам окачио познавала, као што је познавала (а знам их и ја) ове људе са старе некадашње Чукарице који у филму говоре у камеру о тим догађајима...


Не знам, Дејви...

Једино што могу да закључим из свега тога...

Биће да се само ради о томе колико је ко у стању да остане човек у таквим ситуацијама.

Ништа више.

Само бити човек и остати човек.
milisav68 milisav68 07:07 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

pape92
Lepa je ona scena, neću da pevam Lili Marlen. Ali film je film, a život je život.

Ma i tu ima odlična scena kada Bora Todorović kaže:
-Šta mu je falilo da je otpeva.
A Olivera Marković i Dragan Nikolić:
-Ima nešto što se zvove ponos!
A Bora:
-Ponos?
-Idi pa ga brani dole.
A ovo dvoje nabiju glavu u sto.

E tako je i u životu (a i ovde na blogu), to sitnopalanačko licemrstvo (koga se odričemo k`o satane ).

Mislim, ceo film "Balkan ekspres" je odlično obradio to licemerstvo i snalaženje.
milisav68 milisav68 07:07 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

pape92
Lepa je ona scena, neću da pevam Lili Marlen. Ali film je film, a život je život.

Ma i tu ima odlična scena kada Bora Todorović kaže:
-Šta mu je falilo da je otpeva.
A Olivera Marković i Dragan Nikolić:
-Ima nešto što se zvove ponos!
A Bora:
-Ponos?
-Idi pa ga brani dole.
A ovo dvoje nabiju glavu u sto.

E tako je i u životu (a i ovde na blogu), to sitnopalanačko licemrstvo (koga se odričemo k`o satane ).

Mislim, ceo film "Balkan ekspres" je odlično obradio to licemerstvo i snalaženje.
tasadebeli tasadebeli 07:26 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

А опрост се опростом добија?


blogov_kolac


tyson


c_h.arlie


Atomski mrav


Vojislav Stojković


pape92


Davie


zilikaka


alselone


hoochie coochie man


freehand


gedza.73



Е, друштво!

Само да вам укажем ако вам је то промакло у изјави господина Ивањија.

Он ни у једном тренутку не осуђује Херту Милер за оно што је она рекла.

Њему је ту највише засметало што је једна Херта Милер, добитница Нобелове награде за књижевност, допустила себи да је једно новинарско ђубре, пилићар и ситношићарџија који је то урадио ко зна за чији све рачун, навуче да прича о ономе о чему заправо и не зна много јер је то што зна сазнавала искључиво из медија у Немачкој.

Када човек пошто-пото прича о ономе о чему мало зна јер би хтео да покаже како много зна (боже мој, од њега се то и очекује; да има мишљење о свему, па и о ономе о чему ништа не зна) и при томе му истина није битна, то је у филозофији добило своје име - просеравање (bullshit - види под Хари Франкфурт).

А један писац њеног калибра би требало ипак да зна за шта су то медији данас све способни да ти ураде користећи тај механизам Новог доба звани просеравање у јавној речи.

Зар не?

Господин Ивањи се заправо највише изнервирао због тога, колико сам ја разумео. Зато што је једна Херта Милер допустила да је увуку у то. Зато је и поменуо Гинтера Граса поредећи фрау Милер са њим:


Prema njegovim rečima, i cenjeni pisac Ginter Gras je prvo opravdavao bombardovanje Srbije 1999. godine.
"Veličina njegovog intelekta je u tome što je on povukao tu svoju tvrdnju jer nije imao dovoljno informacija o svemu što se događalo na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Nažalost, to sinoć nije bio slučaj sa Hertom Miler.



И то је баш тако.

Величина једног интелекта и јесте у томе да ревидира своје ставове када дође до нових информација о нечему.

Или барем да ћути када не зна о томе ништа.

А овако је једна Херта Милер допустила да је неки тамо новинарчић Мартенс увуче у своја говнарска посла.

Уосталом, шта су све медији после у стању да направе од тога види се и по овим "одјецима" из немачке штампе које нам је подастро Блогов колац.

Зашто би Херта Милер (која је свакако много паметнија од једног Мартенса) себи то допустила?

То је оно што је погодило господина Ивањија највише.

И то је оно због чега је и настао овај мој пост јер је и мени то највише засметало у читавом случају.

У праву је Тајсон. Та медијска злоупотреба једног нобеловца је најобичнија гебелсовштина.

Са свим својим медијским спиновањима.



За Папета:






Нису ни Рујке с друге стране били имуни:






(Папе, је л' капираш ти колико је џез моћан? Када је одолевао чак и таквим идеологијама 20. века, па су морали ипак да признају да он постоји? Нису могли да се праве као да га нема на овом свету.

Џаааааазззззз!!! )



П.С. - И за Блоговог коца и његову "немачку катарзу":






Премотај на 51:13 ако те мрзи баш све да гледаш.


Мада вреди одгледати све... Целу епизоду.

О тој "денацификацији" Немачке о којој ти причаш.

(Ова епизода сериајла је окачена пре годину и по дана на Јутјубу и до сада је имала само 850 прегледа.

О, мајко Србијо, тужна ли си у свом незнању и немању појма ко си и шта си... Није ни чудо онда што те свака шуша која прође овуда силује успут... )
gedza.73 gedza.73 08:12 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Django je proveo okupaciju u Parizu, radeći. Kao i toliki drugi Parižani. Svirao sve u 16. Slikao se sa nemačkim oficirima, pogledati fotografije.

To nisam znao za Djanga. Ali eto njegova i priča o Ševalijeu pokazuje drastično drzgačiji i možda neki pravedniji odnos


kod nas se išlo u dve krajnosti. Oni koji nisu uz nas su saradnici okupatora. Treba ih streljati, dehumanizovati, oduzeti. Na diktaturi, strahu i jednoumlju sloboda ne biva. Kao da je žrtvama bitna razlika da li ih je ubila nemačka ili saveznička bomba.
Ako ne grešim u nekoliko skandinavskih zemalja sve ukupno ne znam da li je na smrt osuđeno više od stotinak ljudi (u jednoj norveškoj tek desetak, dvadeset).
Prosto je neverovatno koji smo licomuri pa nakon rata pohrlili u takve zemlje koje nisu lustrirane zbog saradnje sa okupatorom

Vojislav Stojković
Na pitanje s kojim je od pisaca bio naročito blizak Ivanji u intervjuu odgovara:

"S Ginterom Grasom.

a najmanje što je mogao, opet kažem ako je priča istinita, da mu bar odseče kravatu.
mis'im koja je razlika između tamburaša koji svira Nemcima da preživi i pisca u SS divizijama.

Sećam se jedne pričice, kad smo već kod Francuske, kad je Mihiz šetao ulicama Pariza i ugledao izlog koji ga odmah 'privukao'. Između lepih, starih, novih, uređenih i sređenih francuskih izloga stajao je jedan Francuske komunističke partije.
Prepun izbledelog crvenog krepa, srp i čekić, sa Staljinovom slikom u sredini. Potpuno neinvetivan, zakovan u vremenu 'potpuno isti kao izlog u Paraćinu, Temišvaru, Moskvi, Segedinu i Varšavi'.
freehand freehand 08:44 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

-Idi pa ga brani dole.
A ovo dvoje nabiju glavu u sto.

I šta je bilo posle toga? Mislim u filmu?

Inače je ovo standardni manir: presečeš događaj, izvučeš iz konteksta šta ti odgovara za ilustraciju teze, opališ snažan zaključak. I cerekaš se jer glavni si baja.
Da ne bi čitaoci koji film nisu gledali ili su ga gledali davno ostali uskraćeni za činjenično stanje - Dragan Nikolić i Olivera Marković itekako su pucali po Nemcima na toj terasi. A Dragan nikolić je poginuo u čamcu ispod tamiškog mosta.
Da snažno podvučemo tu tezu o licemerju.
freehand freehand 08:48 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Само да вам укажем ако вам је то промакло у изјави господина Ивањија.

Он ни у једном тренутку не осуђује Херту Милер за оно што је она рекла.

I u tome je njegova veličina. On se sa njom duboko ne slaže ali mu na pamet ne pada da joj zabrani da svoje mišljenje iznese. Za razliku od ovdašnjih vlasnika istine koji pišu i zastupaju upravo ono - pajz sad: komunistima pripisuju kao najveće grehe?! Netoleranciju, zabranu drugačijeg mišljenja i govora.
Divan kalambur.
tasadebeli tasadebeli 12:12 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

freehand

I u tome je njegova veličina.






Divan kalambur.




Достојан Србије у 2017. у којој ти данашњи "четници" са усхићењем причају о Русији, односно СССР, а данашњи "партизани" се до имбецилности диве "демократији" и "слободама" либералног капиталистичког Запада.





I´ve lived in apartments, I´ve lived in a home
I travelled in trailers when I used to roam
But now in these places you won´t have me dead
´Cause I´m happy I live in a split-level head

I do what I want to, no worries, no care
If anyone bugs me I climb up my stairs
Way up to a level where I feel no threat
´Cause I´m happy I live in a split-level head

If you´re trying something, I couldn´t care less
I don´t rush for busses and trains are a mess
There´s no one to care for, I don´t need a bed
´Cause I´m happy I live in a split-level head

I like how I´m living, I´m nobody´s slave
My head´s above water, so don´t make a wave
There are no doors to lock and no dogs to be fed
´Cause I´m happy I live in a split-level head

Now why should I move when the neighborhood´s right?
No taxes to pay and no landlord to fight
Now I call this living, what´s more, like I said
´cause Im happy I live in a split-level head

Now you keep your ulcers, your ills, and what, too
You sure couldn´t have them and live like I do
You think I have problems, but you do instead
´Cause I´m happy I live in a split-level head

I live with two people, I like both of them
He likes both of me and I like both of him
They´re my alter-ego and to them I´m wed
´Cause I´m happy I live in a split-level head

There´s no simple status in my neighborhood
And that kind of thinking, I think it´s so good
And I don´t take the lead when I like to be led
´Cause I´m happy I live in a split-level head




freehand freehand 13:46 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

I kakve to ima veze sa činjenicom da tipo Jugoslaviji pljyješ zbog nekakve neslobode i represije a ovde bi da cenzurišeš izbor gostiju i njihovo mišljenje?
tasadebeli tasadebeli 14:00 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

freehand

I kakve to ima veze sa činjenicom da tipo Jugoslaviji pljyješ zbog nekakve neslobode i represije



Не читаш пажљиво.

По Титовој Југославији пљујем. То да.

Ако хоћеш, назовимо је Титославија, да би ти било јасније, тј. да избегнемо терминолошку збрку. И пљујем по свему што је тај систем изнедрио као "вредности", а чије последице трпимо ми данас као друштво. У Србији у 2017. години.

Није ни краљева Југославија била много боља од те Титославије. (Краљославија? Александрославија?)

Ако ћеш баш прецизнио да ти кажем, можда то ниси до сада уочио, никада нисам пљувао по Југославији као идеји и концепту.

Пљувао сам по свим покушајима спровођења те идеје у праксу јер су сви ти покушаји ишли на штету народа којем припадам. Културно, биолошки, идентитетски,... Како год хоћеш.

Последице Титославије и Краљославије као накарадног спровођења једне племените идеје у праксу управо гледамо данас. Свуда око нас.

А саму ту идеју (заједничке државе малих народа Балкана) никада нисам пљувао. Напротив, сматрам је врло племенитом, поготово када погледаш ту гомилу малих народа који стењу под империјама. И у прошлости су стењали, а стењу и данас...

Разлика постоји у томе што ти паушално оцењујеш као "пљување Југославије" и онога о чему ја говорим.

Надам се да ти је сада то моје "пљување Југославије" мало јасније, да боље видиш на шта то конкретно мислим.


a ovde bi da cenzurišeš izbor gostiju i njihovo mišljenje?



Већ сам ти недвосмислено у једном од претходних коментара одговорио са "Не".

Не видим сврху твог упорног понављања онога што си сам учитао у моје речи, а што ја нисам рекао.

Осим ако си решио да на мени примењујеш НКВД/Гестапо метод испитивања са упорним понављањем једно те истог питања све док ја не полудим и у наступу лудила потпишем признање на измишљеној оптужници.

Стога, одмори ме мало са тим понављањем једно те истог питања.

Нећу попустити.

И никада ти нећу признати да припадам тајној групи ТНТ.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:43 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

pape92
U trenutku u kome, kao vlast, Ivanji preti muzičarima koji su svirali u okupiranom Beogradu, Ivanji je negativac. Ako ovo mora da se posebno objašnjava, onda ne vredi ni objašnjavati.

Možda nisi primetio, ali u odgovoru na tvoj komentar o sećanju džezera da je Ivanji 1949.g. sekao kravate, naveo sam detalje iz biografije I.Ivanjia. On je posle povratka iz Aušvica 1945. do 1949.g. bio srednjoškolac u Novom Sadu koji se izdržavao i svoju podstanarsku sobicu plaćao radeći na građevini. Moguće da je bio i brucoš u Beogradu, ali tih godina nikako nije bio nikakva vlast. Postao je prevodilac za nemački jezik tek 1965.g. za potrebe ondašnjih organa vlasti, a potom i prevodilac J. Broza.

Džezer, koji je u svojim sećanjima registrovaao Ivanjija kao silovnog predstavnika ondašnje vlasti koji reže kravate i provlači muzičare kroz "toplog zeca", sigurno greši, bar u tome da je Ivanji tada bio vlast, ako ne i u celini.
freehand freehand 16:10 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Не читаш пажљиво.

По Титовој Југославији пљујем. То да.

Ако хоћеш, назовимо је Титославија, да би ти било јасније, тј. да избегнемо терминолошку збрку. И пљујем по свему што је тај систем изнедрио као "вредности", а чије последице трпимо ми данас као друштво. У Србији у 2017. години.

Није ни краљева Југославија била много боља од те Титославије. (Краљославија? Александрославија?)

Ако ћеш баш прецизнио да ти кажем, можда то ниси до сада уочио, никада нисам пљувао по Југославији као идеји и концепту.

Пљувао сам по свим покушајима спровођења те идеје у праксу јер су сви ти покушаји ишли на штету народа којем припадам. Културно, биолошки, идентитетски,... Како год хоћеш.

Последице Титославије и Краљославије као накарадног спровођења једне племените идеје у праксу управо гледамо данас. Свуда око нас.

А саму ту идеју (заједничке државе малих народа Балкана) никада нисам пљувао. Напротив, сматрам је врло племенитом, поготово када погледаш ту гомилу малих народа који стењу под империјама. И у прошлости су стењали, а стењу и данас...

Разлика постоји у томе што ти паушално оцењујеш као "пљување Југославије" и онога о чему ја говорим.

Надам се да ти је сада то моје "пљување Југославије" мало јасније, да боље видиш на шта то конкретно мислим.




Већ сам ти недвосмислено у једном од претходних коментара одговорио са "Не".

Не видим сврху твог упорног понављања онога што си сам учитао у моје речи, а што ја нисам рекао.


Aha, ok. Izvinjavam se onda.

pape92 pape92 18:59 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

nije bio nikakva vlast


To "vlast" sam ja napisao, ne kao slučajnu grešku, nego da skratim priču. Jer priča je ove dužine:

Ivanji je bio novinar, nije bio ni milicioner, ni sudija, a ni političar - zaista nije bio vlast. Imao je oko 20 godina 1949. Bio je član redakcije časopisa Omladina, ili Mladost (ili oba), bio je među organizatorima prvomajske parade. Neporecivo je da je pisao oštre članke protiv džez muzike koji nisu bili muzička kritika, nego kritika "pojave" i "nosioca pojave". U to vreme su takvi članci značili mnogo više, bili mnogo uticajniji nego što su to slični danas (mada ni danas nisu naivni). Može se pretpostaviti da je imao i lični, unutrašnji nagon da se, ako ne fizički, a ono u novinama, oštro obračunava sa onima koji su bili "kolaboracionisti". Roditelji su mu ubijeni u logorima, a i sam je od 1944 bio logoraš. U svojoj biografiji navodi kako posle rata nije želeo (ni) da vidi svoju guvernantu iz predratnih dana, koju je inače, kaže, voleo, jer je ona tokom rata imala Nemca za ljubavnika.
Vlast je neposredno terala na robiju, a u prvim godinama posle rata i na stratište. Neki muzičari, i naročito glumci, su tako i završili, bez pomoći Ivanjija koji je tada (odmah posle oslobođenja) još bio školarac. 1949. Ivanji je bio vlast onoliko koliko su tada vlast bili novinari i tzv kulturni radnici. U svakom slučaju je pridonosio progonu džez muzičara, što nije pohvalno. Ne kažem ni da je neoprostiv greh, prvenstveno zbog tajminga, jer je 1949 ubijanje već prestalo.
tyson tyson 19:39 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

jer je 1949 ubijanje već prestalo

Ma gde crno prestalo... Nego su se okrenuli novom, neplaniranom neprijatelju.



pape92 pape92 20:40 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Nego su se okrenuli novom, neplaniranom neprijatelju.


Da, izvinjavam se. Komšinica prekoputa je robijala na Golom Otoku (njoj prvenstveno).

Negde sam pročitao tezu da društva, tačnije vlast, koja krenu sa ubijanjima političkih protivnika imaju inerciju u smislu da je potrebno određeno vreme da ona prestanu, i nakon potrebe za njima ("potrebe", mislim sa stanovišta vlasti).
freehand freehand 20:45 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Negde sam pročitao tezu da društva, tačnije vlast, koja krenu sa ubijanjima političkih protivnika imaju inerciju u smislu da je potrebno određeno vreme da ona prestanu, i nakon potrebe za njima ("potrebe", mislim sa stanovišta vlasti).

Svako društvo posle revolucije ubija političke protivnike. Presaberi sve revolucije koje znaš i za koje si čuo i uvek je ista matrica.
Diktature i hunte to rade po difoltu.
pape92 pape92 21:24 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

@free Apsolutno.
milisav68 milisav68 23:25 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

freehand
Inače je ovo standardni manir: presečeš događaj, izvučeš iz konteksta šta ti odgovara za ilustraciju teze, opališ snažan zaključak. I cerekaš se jer glavni si baja.

Manir?



Da ne bi čitaoci koji film nisu gledali ili su ga gledali davno ostali uskraćeni za činjenično stanje - Dragan Nikolić i Olivera Marković itekako su pucali po Nemcima na toj terasi. A Dragan nikolić je poginuo u čamcu ispod tamiškog mosta.

Činjenično stanje u filmu?


freehand freehand 23:30 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Činjenično stanje u filmu?

Ti si onaj što je pitao "Što ga nisu branili?"
U Filmu?
milisav68 milisav68 23:59 01.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

freehand
Činjenično stanje u filmu?

Ti si onaj što je pitao "Što ga nisu branili?"
U Filmu?



U to blato ja ne ulazim.
tyson tyson 11:12 02.11.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Њему је ту највише засметало што је једна Херта Милер, добитница Нобелове награде за књижевност, допустила себи да је једно новинарско ђубре, пилићар и ситношићарџија који је то урадио ко зна за чији све рачун, навуче да прича о ономе о чему заправо и не зна много јер је то што зна сазнавала искључиво из медија у Немачкој.

On je samo gospodin, pa se pravi da ne zna da se ništa tu nije desilo slučajno i da nije bilo nikakvog "navlačenja". Ne budimo naivni; takva vrsta nastupa se priprema unapred između moderatora i gosta, a naročito ako se već znaju i ako su zajedno tu i došli.

Nego je svaka reklama dobra.


tasadebeli tasadebeli 14:17 01.11.2017

Поздрав и захвалност

Молим све цењене госте на овом мом посту који ће се ускоро закључати да сада полако почнемо сви заједно да прелазимо код Пајића за његову трпезу. (Агапе?)

Мним да је тема о Ноћи вештица много популарнија од ове овде теме (види се то одмах и по препорукама), а и рачунам да се аустроугарски вампири сасвим лепо уклапају у Ноћ вештица у Србији.

Надајммо се само да све то заједно, вампири и вештице етц, неће довести и до неке Ноћи дугих ножева или неке нове Кристалне ноћи.

Захваљујем свима на учешћу.
eloy eloy 14:48 01.11.2017

Re: Поздрав и захвалност

Молим све цењене госте на овом мом посту који ће се ускоро закључати да сада полако почнемо сви заједно да прелазимо код Пајића за његову трпезу. (Агапе?)


Iz sranja u sranje - pišaš se na izbor !

angie01 angie01 21:38 01.11.2017

Re: Поздрав и захвалност

Мним да је тема о Ноћи вештица много популарнија од ове овде теме (види се то одмах и по препорукама), а и рачунам да се аустроугарски вампири сасвим лепо уклапају у Ноћ вештица у Србији.


pa si onda svoju paskvilu linkovao i na Pajicevom blogu za zahebavanje, jer nisi zadovoljan odijumom- radis i na struju i na baterije:)))




Zašto je Srbiji potrebna Herta Miler




Zašto smo dobitnicu Nobelove nagrade dočekali na nož, željni njene krvi, brojeći joj krvna zrnca i osporavajući je kao osobu, pisca, psujući joj i oca i majku? Kako smo se, preko noći, pretvorili u palanku koja je jedva dočekala da baci kamen na nju, bez da smo razmislili koliko smo i sami grešni? A zar nije upravo o tome Herta Miler i govorila, da smo sami najveći krivci za sve što nas je snašlo u periodu tranzicije?

Piše: Nataša Mićić

Možda je teško čuti istinu kada ti je saopšti “neko sa strane”, pa još u tvom gradu. To je, međutim, pokazalo i to da nismo zaista spremni ni da čujemo istinu, a još manje da se suočimo sa istom. Da, zaista ni ove dve decenije nisu bile dovoljne da i sami, bez jedne Herte Miler, priznamo kako smo se našli tu gde smo danas – na skoro istom mestu kao i sa kraja prošloga veka. Da li je moguće da nam je teško da shvatimo, posebno nakon toliko velikog datuma kao što je peti oktobar, da je politika Slobodana Miloševića uzrok bombardovanja? Znamo li danas da izgovorimo da je njegova ratna politika dovela do krvavih sukoba, zločina, do premeštanja ubijenih ljudi u hladnjačama i zakopavanja njihovih ostataka u Batajnici? Da li smo svesni da je isti taj čovek, godinama pre sankcija i bombardovanja, upozoravan i da je tačno znao šta će uslediti? To ga nije sprečilo da uništava druge narode, ali i sopstveni. Kada su činjeni zločini nad drugim, narod koji je “čuvao” grcao je pod sankcijama i bombama koje su letele kao poslednja moguća kazna za politiku koje je Milošević vodio.

Naravno da je najviše nevinih stradalo u tom poslednjem činu vladavine Slobodana Miloševića. Pre nas to je isto radio sa drugima i trećima i nastavio bi to da čini i dalje da se nije desio peti oktobar. Zar to nismo savladali i shvatili i sami? Ili je bilo nužno da nas na to podseti Herta Miler, pa da se svi glasno brecnemo na nju, dokazujući burnom reakcijom da ama baš ništa nismo razumeli za sve ove godine? Jako je teško priznati da smo i mi odgovorni za sve izgubljene živote koje je tadašnja politika proizvela. Naravno da smo se osvestili kada smo i sami postali žrtve. Ali to osvešćivanje je očigledno bilo kratkog daha.

Ovde je nacionalizam koren svakog našeg problema. Nerado ga prepoznajemo kao uzrok sopstvene propasti. Neće biti da je razmišljanje Herte Miler uzrok svih naših problema. Ona je odavno slobodna, jer se suočila i sa sopstvenim duhovima prošlosti. Mi smo još uvek njeni zatočenici, oni koji ne prihvataju da se mnogo toga lošeg činilo u naše ime. Jer, da jesmo to shvatili, bilo bi nas barem malo sramota dok slušamo istinu, a ne bes, pa makar nju rekla i jedna gošća ovogodišnjeg Sajma knjiga.

Milošević je na Gazimestanu započeo svoj nacionalni, ratni ciklus, koji je završio iza haških rešetaka gde je i umro. Danas je, sudeći po reakcijama na Hertu Miler, življi nego ikada. Razmislite, građani i građanke Srbije, ima li nas sve više ili sve manje nakon te destruktivne politike, zbog koje smo kažnjavani i sankcijama i bombardovanjem i da li smo svesni da živimo u državi u kojoj ne znamo njene granice? To je zaostavština nacionalnih politika koje smo vodili, pored nevinih žrtava iz tuđih i iz sopstvenih redova. A nevini su isti, ma koje nacionalnosti bili. Samo nas naše žrtve više bole.

Upravo je zato teško suočiti se sa sopstvenom odgovornošću, jer smo svi na Balkanu doživeli te jezive ratne godine. Zato je Herta Miler potrebna, da shvatimo barem da nismo daleko odmakli u shvatanju skore prošlosti. Moramo da pričamo o tome, jer je od napada na Hertu Miler delotvornije da čujemo i jedni druge i one zbog kojih se osećamo loše. Posebno njih. A onda možemo dalje, ako za to uopšte imamo snage

c_h.arlie c_h.arlie 05:36 02.11.2017

Re: Поздрав и захвалност

angie01
Мним да је тема о Ноћи вештица много популарнија од ове овде теме (види се то одмах и по препорукама), а и рачунам да се аустроугарски вампири сасвим лепо уклапају у Ноћ вештица у Србији.


pa si onda svoju paskvilu linkovao i na Pajicevom blogu za zahebavanje, jer nisi zadovoljan odijumom- radis i na struju i na baterije:)))




Zašto je Srbiji potrebna Herta Miler
...

Srbiji nije potrebna ta Herta Miler nizašta.
Osim, možda, takvima kojima je za svoje stavove opotrebna konfirmacija 'autoriteta'. Istina, ovo je logički nekonzistentno, jer ti stavove ni nemaju.
tasadebeli tasadebeli 06:28 02.11.2017

Re: Поздрав и захвалност

freehand


eloy


angie01



tyson tyson 11:16 02.11.2017

Lešinari i spavači

Piše: Nataša Mićić

Dugo te nije bilo, Šeki...




tasadebeli tasadebeli 11:32 02.11.2017

Re: Lešinari i spavači

tyson
Piše: Nataša Mićić

Dugo te nije bilo, Šeki...












А ја...



pape92 pape92 16:02 02.11.2017

pre zaključavanja

Ono što je u stavu Herte Miler za svaku osudu (a rekla je više stvari), to je da bi i dan danas podržala bombardovanje. Tim se povodom zaista i moralo reagovati, ali su reakcije najčešće takve kao da smo jedva dočekali da nam neko to kaže, pa da onda mi kažemo šta mislimo o tom nekom. Da je samo o tom nekom, nego o čitavoj zapadnoj Evropi. Ali ko smo to mi, i ko je to čitava zapadna Evropa, to se kao podrazumeva, kao da je u pitanju jedinstveno telo na jednoj, i jedinstveno na drugoj strani, koja su u tom narativu neminovno i suprotstavljena. To nije tako.

Ako “mi” kao oružje u napadu na Hertu Miler iznosimo činjenicu da joj je otac bio SS oficir, onda mene isključite iz tog. Ako “mi” koristi ovaj slučaj kao propagandno oružje u okviru borbe za distanciranje Srbije od Zapada, onda bi, da im se priključim, propagatori takve ideje morali da koriste bolje argumente od poređenja Zapada sa Austrougarskom. Uopšte, stav da su nam Nemačka i Austrija danas - danas - neprijateljski nastrojene države je u najmanju ruku neumeren.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana