Mediji| Sex| Životinjski svet

Austrougarski vampir Toza

tasadebeli RSS / 27.10.2017. u 00:31


 

Напомена: Сви текстови доле наведени скинути су са онлајн издања српских медија.

 И успут, само да питам...

 Је л' ' Михаел Мартенс беше онај немачки новинар који је пре неколико година написао књигу (преведену и на српски језик) о томе како су Срби, у ствари, измислили причу о немачком војнику, војнику Вермахта Јозефу Шулцу, који је за време Другог светског рата одбио да стреља Србе, па је онда по кратком поступку стрељан заједно са онима у које је одбијао да пуца? 

 

 

 ___________________________________________________________________ 

 

 

Nobelovka Herta Miler i nova knjiga "Životinja srca" u Beogradu


Herta Miler, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2009. godine, gošća je Sajma knjiga. U ponedeljak, 23. oktobra od 15 sati na štandu „4 zemlje 1 jezik" u Hali 2 biće održan razgovor sa Hertom Miler „Okrutni Tango" koji će voditi Nebojša Barać.

NEDELJA, 22.10.2017. | 21:15


Istog dana od 20 sati u Jugoslovenskom dramskom pozorištu Herta Miler će se predstaviti pred beogradskom publikom u okviru književne večeri „Logika 29. februara" koju će voditi čuveni nemački novinar i pisac Mihael Martens, zajedno s Ivanom Ivanjijem.

Život u totalitarizmu, strategije bekstva, odbrane ili barem očuvanja kako mentalnog tako i fizičkog zdravlja, neprestana potraga za slobodom od terora podjednako kao i od zagušljivosti, neiskrenosti i sveopšte paranoje, sve su to teme koje čine okosnicu književnog dela Herte Miler, jedne od najčuvenijih savremenih svetskih spisateljica.

Izvode iz prevedenih dela Herte Miler čitaće glumica Mirjana Karanović.

Miler će posle 22 sata u foajeu pozorišta poptisivati knjige.

U Srbiji su do sad prevedena tri njena prozna dela "Ljuljaška daha", "Čovek je veliki fazan na ovom svetu", "Lisac je oduvek bio lovac", kao i knjiga izabranih pesama "Mačke na parkingu".

Ulaz za književno veče je besplatan uz kartu koja se može preuzeti na blagajni Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Izdavačka kuća Laguna u saradnji sa Zlatnim zmajem ekskluzivno za Sajam knjiga prvi put na srpskom jeziku predstavlja knjigu „Životinja srca", drugi roman Herte Miler objavljen 1994, koji govori o Rumuniji osamdesetih godina prošlog veka, o sveprisutnom strahu, o ideji bekstva iz Čaušeskuove diktature, o prijateljstvu, poverenju i izdaji.

Ovaj roman je prepun očiglednih autobiografskih pojedinosti.

I Herta Miler i junakinja romana su rumunske Švabice. I Herta Miler je od 1976. radila kao prevoditeljka tehničkih opisa mašina. I ona je, zato što je odbila da uhodi i potkazuje za Sekuritateu, dobila otkaz 1979. I ona je iskusila izdaju bliskih prijatelja. I Herti Miler je, baš kao i njenoj junakinji, odobren izlazak iz zemlje, nakon kojeg se seli u Nemačku. I njoj su dugo nakon preseljenja stizale pretnje smrću.

 


(Б92 - ЛИНК)

 

 

Немачка књижевница: Србија је сама себи нанела зло

ПОНЕДЕЉАК, 23. ОКТ 2017, 23:14 -> 15:34

ИЗВОР:ТАНЈУГ


Нобеловка и немачка књижевница Херта Милер сматра да грађани Србије морају да живе са истином да су сами себи нанели патњу. "На Косову и у Босни се догодило много зла уз присуство национализма и у свему томе је учествовала Српска православна црква", оцењује Милерова.
Немачка књижевница Херта Милер, на трибини у Југословенском драмском позоришту под називом "Логика 29. фебруара", о експлозији национализма на простору бивше Југославије разговарала је са нашим књижевником и преводиоцем Иваном Ивањијем и немачким писцем Михаелом Мартенсом и истакла да је Србија сама себи нанела зло и да њени грађани морају да живе са истином да су сами себи нанели патњу.

Трибина под називом "Логика 29. фебруара"

Мартенс је подсетио Милерoву на њене јавно изречене ставове да је насиље потпуно легитимно решење у политичким конфликтима.
Она му је одговорила да се причом може упропастити онолико, колико се може учинити добро.
"Из приче и разговора настају такође конфликти. Нисам пацифисткиња и верујем да се неке ситуације могу решити само одређеним захватима. Када постоји рат, тада мора да се изврши захват како би једна страна изгубила све и била поражена од друге стране. Када је већ тако верујем да је војна интервенција људска и морална позиција. То можемо да видимо увек изнова на различитим примерима. Ако будемо добри и пијемо чај једни са другима све ће бити у реду. Многи ратови су показали да није било баш тако", казала је Милерова.
Она је нагласила да људи који су нападнути морају да имају подршку са стране, уколико сами не успевају да се одбране од јаче силе.
Мартенс је изнова подсетио Милерову да постоје њени текстови који се баве темама које су у Београду још актуелне.
"Када је бомбардован последњи пут неки град у 20. веку, Београд у Србији, ви сте у једном есеју написали да не разумете арогантни став према НАТО-у и да Милошевић мора бити заустављен за сва времена", навео је немачки писац.
"Ко у девет година води четири рата и ко тако прагматично гради гробља као градове, он се не може стићи речима. Била бих срећна да је НАТО ушао у Румунију, али се то није догодило и Румуни су се борили против Румуна да би ставили тачку на Чаушескуа", навео је Мартенс њене речи.
Цењена списатељица је напоменула да исто мисли и данас.
"На Косову и у Босни се догодило много зла уз присуство национализма и у свему томе је учествовала Српска православна црква. Била сам изненађена да се све то дешава у Југославији која је била отворена земља и у којој су људи могли да путују. Из моје перспективе живота у Румунији, Југославија је била полу-рај. Изненадило ме да је у таквој земљи експлодирао национализам", казала је Милер.
Она сматра да се нешто слично дешава данас у Украјини.
"У Украјини је много људи настрадало и верујем да би тим људима морало да се да оружје зато што се неке победе не могу тек тако извојевати. Питам се зашто постоји НАТО? Руси могу тотално да униште ту земљу... У Украјини практично не може нормално да се живи само зато што су хтели у Европску унију. Румунија је ушла у НАТО само зато што је била у страху од Русије. Сви су имали тај страх. Сви су страховали од КГБ-а и Москве", тврди Милерова која је навела да су њену мајку депортовали у радни логор у СССР-у.
Према њеним речима, када се распао СССР, сви су очекивали да ће демократија заменити тоталитаризам.
"Није се то догодило. Путин је све изврнуо. Данас је повређен новинар који критикује Путина. Он је у животној опасности. То су ствари за које смо мислили да се неће више догађати. Ако не иде дипломатски онда мора војно да се зауставе такви типови. Тако су и Милошевића морали да сруше", казала је Милерова.
Иван Ивањи је одговорио немачкој нобеловки да су стотине хиљада људи својим гласовима срушиле Милошевића, а не НАТО, на шта је Милер узвратила да породица Милошевић такође живи у Русији и да то говори о релацијама.
"Путин их радо прима. То је прилично преварантска позиција. Политика Путина је експанзионистичка", сматра нобеловка, којој је неколико гласова уз публике узвратило узвицима: "Питајте Ангелу Меркел за Путина".
Вече са немачком књижевницом Хертом Милер под називом "Логика 29. фебруара" уприличено је у оквиру 62. Међународног београдског сајма књига и програма "Четири земље један језик", чији су домаћини земље немачког говорног подручја Немачка, Аустрија, Лихтенштајн и Швајцарска.


(РТС - ЛИНК)

 
"SAMI STE SEBI NANELI ZLO" Nobelovka usred Beograda izazvala ŽUČNU RASPRAVU o Srbima, Miloševiću i Putinu

 

Tanjug , Danas.rs/M. Krtinić , | 24. 10. 2017 - 08:09h

Srbija je sama sebi nanela zlo i njeni građani moraju da žive sa istinom da su sami sebi naneli patnju, smatra nobelovka Herta Miler.

Nemačka književnica, na tribini održanoj u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u organizaciji Nemačke ambasade i Sajma knjiga, pod nazivom "Logika 29. februara", o eksploziji nacionalizma na prostoru bivše Jugoslavije razgovarala je sinoć sa našim književnikom i prevodiocem Ivanom Ivanjijem i nemačkim piscem Mihaelom Martensom.
"Nisam pacifistikinja"

Martens je podsetio Miler na njene javno izrečene stavove da je nasilje potpuno legitimno rešenje u političkim konfliktima.
Ona mu je odgovorila da se pričom može upropastiti onoliko, koliko se može učiniti dobro.
- Iz priče i razgovora nastaju konflikti takođe. Nisam pacifistkinja i verujem da se neke situacije mogu rešiti samo određenim zahvatima. Kada postoji rat, tada mora da se izvrši zahvat kako bi jedna strana izgubila sve i bila poražena od druge strane. Kada je već tako verujem da je vojna intervencija ljudska i moralna pozicija. To možemo da vidimo uvek iznova na različitim primerima. Ako budemo dobri i pijemo čaj jedni sa drugima sve će biti u redu. Mnogi ratovi su pokazali da nije bilo baš tako - kazala je Miler.
Ona je naglasila da ljudi koji su napadnuti moraju da imaju podršku sa strane, ukoliko sami ne uspevaju da se odbrane od jače sile.
"O Miloševiću mislim isto kao i 1999."
Martens je iznova podsetio Miler da postoje njeni tekstovi koji se bave temama koje su u Beogradu još aktuelne.
- Kada je bombardovan poslednji put neki grad u 20. veku, Beograd u Srbiji, vi ste u jednom eseju napisali da ne razumete arogantni stav prema NATO i da Milošević mora biti zaustavljen za sva vremena - naveo je nemački pisac.
"Ko u devet godina vodi četiri rata i ko tako pragmatično gradi groblja kao gradove, on se ne može stići rečima. Bila bih srećna da je NATO ušao u Rumuniju, ali se to nije dogodilo i Rumuni su se borili protiv Rumuna da bi stavili tačku na Čaušeskua", naveo je Martens njene reči.
Cenjena spisateljica je napomenula da isto misli i danas.

"U svemu je učestvovala Srpska pravoslavna crkva"

- Istog sam mišljenja. Mnogo toga se desilo. Kosovu i Bosni je naneto toliko zla. To je bio taj grozni nacionalizam. Bila sam prestrašena. Nisam očekivala od zemlje kao što je Jugoslavija, koja je za nas u ono vreme bila poluraj, da u njoj eksplodira nacionalizam. Ali ova zemlja je sama sebi nanela zlo i patnju. Srbi su sami sebi naneli zlo - kazala je nobelovka.
Ona je dodala da je „duša boli šta Rusi rade u Ukrajini".
„Kad vidim koliko je ljudi tamo nastradalo, treba dati ljudima oružje. To ja govorim. NATO zato i postoji. Pa Rumunija je ušla u NATO iz straha od Rusije. Kod nas je taj strah decenijama postojao - KGB, vojska... Uvek sam mislila da će kad se raspadne SSSR doći vreme demokratije, ali nije bilo tako. Putin je sve to obrnuo. Danas je povređena jedna novinarka koje je kritikovala Putina. Pa ono što se dogodilo sa Serebrenikovim. To je sve ekspanzija kojom se kreće Putin. To su stvari koje me uznemiravaju", istakla je Miler.
Neodobravanje publike
Kada je ono što je rekla izazvalo neodobravanje u delu publike, ali i među njenim sagovornicima, književnica je dodala da je sve vezano za Jugoslaviju rekla u ono vreme, i da i danas misli tako, te da zbog toga ne želi da se pravda. „I kada govorimo o svakodnevnici jedne zemlje, to ima političku dimenziju. Toliko toga još nije rešeno. Te sve ljude vidimo i dalje. To vidim i u Rumuniji. Zato mi je teško da idem tamo. Strašno je da se Putin toliko meša i da pokušava da obrne stvari u svoju korist. To je princip tajne službe", naglasila je Miler.
Herta Miler rođena je 1953. u Nikidorfu u Banatu u Rumuniji. Iz Rumunije se iselila 1987, a otada živi u Berlinu. Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2009. godine. Većina njenih dela govore o njenom životu u ruralnoj kulturi i brutalnoj državnoj represiji u Rumuniji. Njene knjige „Ljuljaška daha", „Životinja srca", „Lisac je oduvek bio lovac", „Čovek je veliki fazan na ovom svetu" kod nas je objavila izdavačka kuća Laguna u prevodu Nebojše Baraća.Biografija
"Putin rado prima Miloševiće"
Ivan Ivanji je odgovorio nemačkoj nobelovki da su stotine hiljada ljudi svojim glasovima srušile Miloševića, a ne NATO, na šta je Miler uzvratila da porodica Milošević takođe živi u Rusiji i da to govori o relacijama.
"Putin ih rado prima. To je prilično prevaratnska pozicija. Politika Putina je ekspanzionistička", smatra nobelovka, kojoj je nekoliko glasova uz publike uzvratilo uzvicima:
"Pitajte Angelu Merkel za Putina".
"Moj otac je bio u SS jedinicama, kao i cela ta generacija"
Govoreći o diktaturama, Herta Miler je istakla da je puno čitala o istoriji i dešavanjima u Drugom svetskom ratu. "Moj otac je bio u SS jedinicama. Cela ta generacija je bila u SS jedinicama. Rumunija je krajnje menjala svoju istoriju. Govorili su da su bili na strani antifašizma, ali to je bilo tek dva dana pre kraja rata. Kada su osetili da dolaze Rusi. Sve su svalili na manjine - Mađare, Nemce... To mi je bilo jako čudno. Zato sam jako mnogo čitala o tome. O uništavanju Jevreja u Bukovini. Ja nisam svoj otac, ali sam uvek imala potrebu da se izvinjavam zbog toga", kazala je Herta Miler.
Ona je govorila i o tome kako je izgledalo živeti u Čaušekuovoj Rumuniji i pobeći iz nje, što je ona učinila 1987. godine. "Ne postoji tačan podatak koliko je ljudi nestalo, poginulo u pokušaju bega iz Rumunije. Niko se nije bavio time. Sigurna sam da ih je bilo mnogo. A ipak je postojala ta želja da se pobegne. Kad god bi dobili priliku, pokušali bi. Bilo preko tursitičke vize, ili kada bi dobili dozvolu d aotputuju kod nekog... Bilo je puno geodeta koji su radili na granici, pa je i to bio jedan način. Ali se znalo za sve te prilke, pa je i to bilo jako teško. Znalo se šta sve mogu da budu posledice, ali su ljudi i dalje pokušavali", kazala je spisateljica. Jedan od načina bio je i preko Dunama u Jugoslaviju. "Rizik je bio veliki. Bilo je stražara na granicama. Dosta njih je ginulo u vodi, ali i od propelera na brodvima. Mnogo njih je i preplivalo. Ali i sa druge strane je bilo teško. Ne znam kako je policija reagovala, ali je bilo tajnih službi iz Rumunije. Ljudi su bili u stalnom strahu da će ih vratiti. Išli su čak i autostopom do Austrije. Bila je to prava odiseja", kazala je književnica.
Ja sam ovde došla zato što sam želela
Na komentar Ivana Ivanjija da u njenoj književnosti nema dobrih ljudi ni ljubavi, što ga plaši, Herta Miler je istakla da tome ne može da se usprotivi, te da svako ima svoju interpretaciju. "Ne moramo da budemo istog mišljenja. Ni sada u sali. Ali kada me nešto pitate, ja moram da budem iskrena. Nisam ni sa kim želela da uđem u konflikt. Ja sam ovde došla zato što sam želela", kazala je nobelovka, koja je nakon književne večeri potpisivala svoje knjige u holu JDP-a, podužem redu čitalaca.
Veče sa nemačkom književnicom Hertom Miler pod nazivom "Logika 29. februara", upriličeno je u okviru 62. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga i programa "Četiri zemlje jedan jezik", čiji su domaćini zemlje nemačkog govornog područja Nemačka, Austrija, Lihtenštajn i Švajcarska.

 

(Блиц - ЛИНК) 

 

 

 

Pisac Ivanji: Herta Miler je klasična žrtva nemačkih medija

UTORAK, 24. OKT 2017, 15:23 -> 16:05

IZVOR:TANJUG


Pre svega, ja sam jedan konzervativan, lepo vaspitani gospodin koji je želeo džentlmenski da se odnosi prema jednoj dami, ali "puko" sam jer nisam mogao više da slušam preterane gluposti, rekao je "Tanjugu" naš cenjeni prevodilac i pisac Ivan Ivanji o sinoćnjem razgovoru sa nobelovkom Hertom Miler u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Milerova je sinoć, između ostalog, govoreći o opravdanosti NATO intervencije 1999. godine, kazala da je "Srbija sama sebi nanela zlo i da njeni građani moraju da žive sa istinom da su sami sebi naneli patnju".

Herta Miler, Ivan Ivanji i Mihael Martens
Ivanji joj je uzvratio konstatacijom da su Miloševića sa vlasti skinuli građani Srbije, a ne NATO.
On ističe da Milerova o većini događaja na prostoru nekadašnje Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka nema pojma.
"Nemački kolega Mihael Martens je kriv što se sve na tako neinteligentan način dogodilo sinoć u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Kazao sam mu pre početka tribine da joj ne postavlja pitanja o NATO bombardovanju, ali nije vredelo. Herta Miler je klasična žrtva nemačkih medija koji su izveštavali o raspadu SFRJ", kazao je Ivanji.
Prema njegovim rečima, i cenjeni pisac Ginter Gras je prvo opravdavao bombardovanje Srbije 1999. godine.
"Veličina njegovog intelekta je u tome što je on povukao tu svoju tvrdnju jer nije imao dovoljno informacija o svemu što se događalo na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Nažalost, to sinoć nije bio slučaj sa Hertom Miler. Verujem da bombardovanja samo pomažu režimima. Baš to je učinio i NATO bombardovanjem Beograda, pomogao je Miloševiću. Narod se potom ujedinio oko nekog patriotizma i u mržnji prema NATO-u", rekao je Ivanji.

Publika na tribini u JDP-u
On napominje da je publika bila sjajna jer niko nije ni pokušao da uvredi Hertu Miler.
"Njene provokacije nisu uspele da izazovu publiku na prekid tribine, a u sali je bilo prisutno blizu 600 ljudi. Jako sam ponosan na to", istakao je Ivanji.

 

(РТС - ЛИНК) 

 

Емир Кустурица

Један дан у животу Херте Милер

25.10.2017.

Послије наступа књижевнице Херте Милер у Југословенском драмском, јасно је како су организатори Сајма књига направили грешку. Требало је да се договоре са надлежним органима и списатељицу позову на војну параду, никако на мјесто гдје се скупљају љубитељи књижевности. Због тога што се види да она преферира војностратешки пут до националног освјештења, радијацију коју уранијумске бомбе остављају у простору и да не вјерује у ефикасност метафоре и књижевног израза.
Да смо били паметни и учинили тако, нема сумње, било би мјеста да се уприличи предавање Херте Милер у Југословенском драмском на тему - "Утицај уранијума на освјештење заблудјеле Европске нације!" И, уз такав повод би до краја схватили њен свјетонзор (umwellt). Претпостављам да би у околностима војне параде отворила срце и поистовјетила и Совјетски Савез са Руском Федерацијом, те покушала да нас убједи како је ослобађање Београда 1944. било релативно и како је дошло вријеме за подизање споменика нацистичким војницима! Не сумњам да би она до краја изразила своју хуманост констатацијом да су и они били људи. Окрени обрни, по ономе што је изговорила у позоришту, она је хтјела да каже "у стварности је све као и у фудбалу гдје на крају, у другом полувремену свакако побједе Њемци."
Има много начина да се сретнемо са Хертом Милер. Можда је, ипак, било најбоље да Милерову позовемо, неколико дана раније у Крагујевац. Тамо би је протокол натјерао да положи цвијеће на губилиште крагујевачких ђака и професора и што је најважније, морала би да ћути. Послије онога што је изговорила у Југословенском драмском тако би било најбоље. Показало се, наиме, да када нобеловка говори рјечником војникиње, отме јој се оно што литература не трпи. У своје име и под фирмом Нобелове награде оправдава цивилне жртве. Додуше све то чини, како каже, не због себе, него у нашу корист. Алфред Нобел се пржи у гробу јер његов лауреат тврди да је употреба динамита и горих направа здрава ствар за људски род и освјештење нације!!!
Грешка је, дакле, што је Херта Милер позвана на Сајам књига. Она је наше гостпримство могла да осјети, рецимо, и као гост Сајма аутомобила. Иста зграда само неколико мјесеци раније. Оно јесте да код нас има више посјетилаца на Сајму књига него аутомобила, али нашао би се ту неки њен обожавалац који воли „мерцедес". Ту би попила искрени аплауз и уз неколико селфија осјећала би се комотније. Замишљам Херту Милер крај „мерцедеса конвертибл", поносна као они војници који су умарширали у Београд априла 1941. након бомбардовања Београда, које је било много слабије, тврде стручњаци, њене колеге, од оног којег је извео НАТО 1999. године.
У времену када смо одрастали Херта Милер и ја (она је само годину дана старија од мене), пресудну улогу на мишљење али и на свјетоназор нису играле идеолошке поуке које је она ископирала из времена совјетске окупације Румуније и изговорила у Југословенском драмском у позоришту. То су чиниле књиге и филмови. Може се претпоставити да смо у исто вријеме читали Солжењицина и патили за заточеницима попут Дениса Денисовича. Када смо гледали „Благо Сијера Мадре" или касније Брус Лија, срце нам је куцало за прогоњеним или пониженим и по правилу смо стајали на страни слабијих. То су била времена када је ријеч била тврђава, а не курва, као данас. Херта Милер нас учи да је такво мишљење изанђало и чини се као да се још увијек рве са вампирима који до ње стижу у обличју Николаја и Хелене Чаушеску. Због те трауме она вјерује како су НАТО бомбе по Србији обезбједиле да се они никада неће вратити! Јер, да није тако и да има правде, Нобелова награда би умјесто Херти Милер 2009. године била уручена највећем живом аустријском писцу Петеру Хандкеу!

Емир Кустурица


(Искра - ЛИНК)

 

 



Komentari (233)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Filip Mladenović Filip Mladenović 10:28 28.10.2017

Re: Успут

alselone
Filip Mladenović
(ne)ljudi iz naroda sa tako svetlom istorijom mogli da počine toliko ratnih zločina i tako monstruoznih!?


Cekaj Filipe, sitni politikantu, tu sam te cekao i znao sam da ce ti se nakaradna logika na sledecem blogu razbiti kada bude rec o nama. Znaci Srbi su cinili monstruozne ratne zlocine?

Ni na ovo ne reagujes?

Srbi su sami sebi naneli zlo...


Sad nema "podrzavaoca rezima Slobodana Milosevica", je l? Nego Srbi generalno?


Eeeeeee moj ti.



Neljudi iz srpskog naroda su činili monstruozne zločine, imenom i prezimenom, i za to treba krivično da odgovaraju.

Neljudi iz redova srpskog naroda su zagovarali ratnu politiku, huškali na rat, komandovali tokom rata, tj. ratova tokom devedesetih, imenom i prezimenom, i za to moraju krivično da odgovaraju.

Većina Srpkinja i Srba su od 1987. godine podržavali režim Slobodana Miloševića i zato snose moralnu odgovornost, zbog mostruoznih ratih zločina počinjenih tokom ratova devedesetih.

Manjina Srpkinja i Srba se borila protiv zločinaačkog režima Slobodana Miloševića i zato zaslužuju svaki pohvalu i podršku, jer su time odbranili svetle tekovine istorije svog naroda na ovim prostorima.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:12 28.10.2017

Re: Успут

Filip Mladenović
Neljudi iz srpskog naroda su činili monstruozne zločine, imenom i prezimenom, i za to treba krivično da odgovaraju.

Da li je moguće da ti, kao novinar, još uvek nemaš informacije da je veliki broj pojedinaca krivično gonjen i osuđen pred međunarodnim sudom u Hagu i pred sudom za ratne zločine u Srbiji?

Da li znaš da gotovo niko iz političkih rukovodstava, vojnog i policijskog vrha Hrvatske, BiH, Slovenije, Kosova, a NATO da i ne pominjem, za počinjene zločine nad Srbima nije nigde odgovarao?

alselone alselone 14:44 28.10.2017

Re: Успут

Većina Srpkinja i Srba su od 1987. godine podržavali režim Slobodana Miloševića i zato snose moralnu odgovornost, zbog mostruoznih ratih zločina počinjenih tokom ratova devedesetih.


Ho, ho, ho, ho. Sad spominjemo vecinu kako bi dosli od "neki podrzavaoci fasistickog rezima" sto nikako nije jednako sa "Nemci" do "Vecina Srba i Srplkinja sto je prakticno ceo srpski narod?

Ti si meni simpatican u svojoj ogranicenosti, ali sam sada na ivici da opsujem.
gedza.73 gedza.73 16:12 28.10.2017

Re: Успут

Freehand
da prihvate i trpe okupaciju i kolaboraciju proglase za patriotski čin.
Krajnje neobično, ne?

Krajnje neobično, da.
Ima verovatno ljudi koji gledaju na kolaboraciju sa Nemcima kao patriotski čin kao što ima ljudi koji su smatrali da je kolaboracija sa sovjetskim okupatorima nešto najbolje što se desilo Srbima u istoriji.



a nije im dosta. preklinju za još okupacije.


bilo bi zanimljivo odrediti kako ti ljudi zamišljaju slobodu a kako okupaciju?

blogovatelj blogovatelj 05:38 29.10.2017

Re: Успут

bilo bi zanimljivo odrediti kako ti ljudi zamišljaju slobodu a kako okupaciju?


To uporno pitam Omegu kad se pojavi po blogovima, a on ćuti.
gedza.73 gedza.73 08:32 29.10.2017

Re: Успут

blogovatelj
bilo bi zanimljivo odrediti kako ti ljudi zamišljaju slobodu a kako okupaciju?


To uporno pitam Omegu kad se pojavi po blogovima, a on ćuti.

kao kad kupiš kola koja su prešla 400 K, prodavac te uveri da je km 80 000 'prava' kilometraža za deset godina star auto a ti budeš ubeđen u to pa sav srećan komšijama objašnjavaš kako je auto vozio ćopavi penzioner. Samo do marketa jednom nedeljno.
e to je nama uradila ideologija (koja, kako kaže Free, nije bitna). Prodala krš u koji se kunemo i dan danas iako ne izbivamo iz meh. radionice.

U priči ženin rođak (sve bre neka opičena familija) mi objašnjava, starozavetnim srpskim jezikom, kako je naš spas u pravoslavnoj uniji sa Rusijom, vraćanju korenima, srpski izlazak na tri mora.

Men' se čini da tražimo jačeg tabadžiju od susjeda kao bi povratili ono 'naše'.
Otud želja za dobrovoljnom okupacijom. Da nam omogući osvetu i 'našu' pravdu.
Tinejdžerski fazon 'sam protiv svih' (uz pomoć duha Brus Lija)

Sad me zanima koje parametre duzmemo u obzir.
Ako ćemo snagu onda bolje da se umilimo Amerikancima. Kad smo bili dobri s njima oni nam dali Vršac. Danas s njima bili bolji Albanci, muslimani, Hrvati i Slovenci, mi naslonjeni na Ruse...ergo...
S druge strane
Ameri nas prodali zbog Staljin-Čerčil podele, Rusi zbog Bugara. Zajeban izbor
Nemci rasturili Srbiju nekoliko puta krvnički. Al' samo neku godinu kasnije nas spasili od gladi primajući od Tita našu 'dobrovoljno' proteranu sirotinju.
Danas manje-više ista situacija. Ubismo se da naučimo nemački i čistimo 'patke' nemačkoj gerijatriji.
u nekom uvrnutom skoru ispade kolaboracija sa Nemcima na kostima žrtava dosta isplativa za naše Vođe.

Japan. Oni, bre, baš gotivni. Nismo imali sukoba s njima, davali donacije bez ikakavih uslova. Eto ja sam za to da nas okupira JApan.

Ja sa Rusima skoro da nemam nikakvog kontakta osim što im prodam malo šljiva, ponekad popijem Kvas...
Jeste da su gotivniji umetnici od Amerikanaca (meni). Kompleksniji (iako se ne razumem baš puno niti imam neko 'široko' poznavanje).

Skoro Maksa pomenuo Keruaka (momak sa kojim je pričao ga podsetio na lika iz Džekove knjige). Nije loš ali nekako ga pregazilo vreme.
A uzmeš Rusa on napisao knjigu za sva vremena.

al' me pomalo plaše. Jenkiji pobili Indijance, nabili ih čošak, jednom godišnje ih izvedu na ćuretinu. Došli ljudi i osvojili 'ladno tuđu zemlju.
Rusi bre pobili svoje. I to mnogo. Svoje.
c_h.arlie c_h.arlie 08:46 29.10.2017

Re: Успут

gedza.73
blogovatelj
bilo bi zanimljivo odrediti kako ti ljudi zamišljaju slobodu a kako okupaciju?


To uporno pitam Omegu kad se pojavi po blogovima, a on ćuti.

kao kad kupiš kola koja su prešla 400 K, prodavac te uveri da je km 80 000 'prava' kilometraža za deset godina star auto a ti budeš ubeđen u to pa sav srećan komšijama objašnjavaš kako je auto vozio ćopavi penzioner. Samo do marketa jednom nedeljno.
e to je nama uradila ideologija (koja, kako kaže Free, nije bitna). Prodala krš u koji se kunemo i dan danas iako ne izbivamo iz meh. radionice.

U priči ženin rođak (sve bre neka opičena familija) mi objašnjava, starozavetnim srpskim jezikom, kako je naš spas u pravoslavnoj uniji sa Rusijom, vraćanju korenima, srpski izlazak na tri mora.

Men' se čini da tražimo jačeg tabadžiju od susjeda kao bi povratili ono 'naše'.
Otud želja za dobrovoljnom okupacijom. Da nam omogući osvetu i 'našu' pravdu.
Tinejdžerski fazon 'sam protiv svih' (uz pomoć duha Brus Lija)

Sad me zanima koje parametre duzmemo u obzir.
Ako ćemo snagu onda bolje da se umilimo Amerikancima. Kad smo bili dobri s njima oni nam dali Vršac. Danas s njima bili bolji Albanci, muslimani, Hrvati i Slovenci, mi naslonjeni na Ruse...ergo...
S druge strane
Ameri nas prodali zbog Staljin-Čerčil podele, Rusi zbog Bugara. Zajeban izbor
Nemci rasturili Srbiju nekoliko puta krvnički. Al' samo neku godinu kasnije nas spasili od gladi primajući od Tita našu 'dobrovoljno' proteranu sirotinju.
Danas manje-više ista situacija. Ubismo se da naučimo nemački i čistimo 'patke' nemačkoj gerijatriji.
u nekom uvrnutom skoru ispade kolaboracija sa Nemcima na kostima žrtava dosta isplativa za naše Vođe.

Japan. Oni, bre, baš gotivni. Nismo imali sukoba s njima, davali donacije bez ikakavih uslova. Eto ja sam za to da nas okupira JApan.

Ja sa Rusima skoro da nemam nikakvog kontakta osim što im prodam malo šljiva, ponekad popijem Kvas...
Jeste da su gotivniji umetnici od Amerikanaca (meni). Kompleksniji (iako se ne razumem baš puno niti imam neko 'široko' poznavanje).

Skoro Maksa pomenuo Keruaka (momak sa kojim je pričao ga podsetio na lika iz Džekove knjige). Nije loš ali nekako ga pregazilo vreme.
A uzmeš Rusa on napisao knjigu za sva vremena.


Lepo si ovo rezimirao. da ne kažem, sažeo.
No, ništa od ovoga nije rešenje, jer je rešenje, elemantarno, to jest - rešenje je u nama samima, tj. rešenje smo mi.
Kako do toga stići ?
Pa jednostavno - ugledajmo se na Švajcarce, Luksmeburžane, ...
gedza.73 gedza.73 09:05 29.10.2017

Re: Успут

No, ništa od ovoga nije rešenje, jer je rešenje, elemantarno, to jest - rešenje je u nama samima, tj. rešenje smo mi.
Kako do toga stići ?

Korak nazad. Da se manemo đinđuva i staklenaca i krvnički zapnemo. A opet to nam ne da mentalitwet. Kod nas još uvek postoji 'sramota' da se rade neki poslovi.

Mala skaska.
Vrati se unuk i ispriča dedi šta su radili u školi. Pitala učiteljica šta će deca da budu kad porastu. Pilot, doktor, vatrogasac... Unuk kaže kako će da bude kovač baš kao i njegovo deda.
-Pa lepo je to, samo malo prljavo. Ima daleko lepših zanimanja
bio odgovor učiteljice.
Deda malo zaguljeni šeret nauči unuka pa unuk na sledećem času kaže
-Rek'o mi deda, nastavnice, da ako propadnem kao kovač uvek mogu da budem učitelj.

meni jedna vaspitačica ispričala kako je vodila predškolce u obližnju metalsku fabričicu pa kad je videla kako se deca mršte na buku, mirise i opšti čelični haos rekla
-Ako ne učite ovako ćete da prođete.

Kako do toga stići ?
Pa jednostavno - ugledajmo se na Švajcarce, Luksmeburžane, ...

Uvek sam bio mišljenja da je bolje da se potceniš nego preceniš.
Nemamo industriju. Nismo je razvijali na vreme. Tako smo izgubili startnu poziciju za trku. A nismo spremni na težak trening.
milisav68 milisav68 10:48 29.10.2017

Re: Успут

gedza.73
U priči ženin rođak (sve bre neka opičena familija) mi objašnjava, starozavetnim srpskim jezikom, kako je naš spas u pravoslavnoj uniji sa Rusijom, vraćanju korenima, srpski izlazak na tri mora.

Men' se čini da tražimo jačeg tabadžiju od susjeda kao bi povratili ono 'naše'.
Otud želja za dobrovoljnom okupacijom. Da nam omogući osvetu i 'našu' pravdu.
Tinejdžerski fazon 'sam protiv svih' (uz pomoć duha Brus Lija)

Tako nekako, u suštini je to više qrčenje na rečima nego što bi se stvarno podmetnula leđa za ideju.

Ljudi inače mešaju vremena (ne gramatički, već u kontekstu), pa onda pominju te velike pobede (a i "pobede" ) od pre 100 godina, a ne shvataju u kakvim uslovima se tada živelo, i kakvo je (usmeno) nasleđe bilo.

Takođe se zanose vremenima od pre 50 godina, a ne shvataju da je tada "granica" bila na Đerdapu, a da je danas pomerena nekoliko hiljada kilometara na istok.

Takođe ne shvataju da je svojevremeno dobar život na "zapadu" bio uslovljen "crvenim baukom" na istoku.

Danas je sve to izmešano, pa možeš da imaš emigrante iz Srbije koji sa fakultetskim diplomama na "zapadu" peru sudove, kao i njihove kolege sa fakulteta koji na "istoku" veoma dobro žive i zarađuju.

Pa onda imaš predrasude da samo školovani idu iz zemlje i to samo na "zapad".

Itd, itd....
Japan. Oni, bre, baš gotivni. Nismo imali sukoba s njima, davali donacije bez ikakavih uslova. Eto ja sam za to da nas okupira JApan.

Kinezi (i ostali na istoku) - dont like this.

Mislim, Japanci su ok, ali tamo i danas ima jedno 5-6 baza sa jedno 20.000 kaubojaca (kao što u Nemačkoj i dalje ima 100.000 kaubojaca u jedno 20 baza.

To su suštinske stvari, a ne praporci i brabonjci o demokratiji i ljudskim pravima.
al' me pomalo plaše. Jenkiji pobili Indijance, nabili ih čošak, jednom godišnje ih izvedu na ćuretinu. Došli ljudi i osvojili 'ladno tuđu zemlju.
Rusi bre pobili svoje. I to mnogo. Svoje.

U ovom trenutku, ta dilema je lažna, mi smo pod kaubojskom okupacijom, a to, ko je koliko "svojih" pobio - je diskutabilno.

Nama su kauboji učinili uslugu.

gedza.73 gedza.73 11:51 29.10.2017

Re: Успут

, pa onda pominju te velike pobede (a i "pobede" ) od pre 100 godina,

Vuče još od one najveće. Izginuli na Kosovu 'kako bi spasili Evropu od najezede'.
e baš me zabole za Evropu.
Ili na Sremskom frontu da bi napredovali Sovjeti.
i za njih me zabole.

Takođe se zanose vremenima od pre 50 godina, a ne shvataju da je tada "granica" bila na Đerdapu, a da je danas pomerena nekoliko hiljada kilometara na istok.

a mi sa tri vazduplohova im izigravamo tvrđavu Brest. Ma imamo kompleks veličine za klasičan primer školske psihologije.

Ali jok, ima dustanemo, pobunimo se protiv svetske nepravde, ponovo izginemo (od gladi ili napalma) kako bi se u istorisjkim čitankama pričalo o narodu koji je hrabro ustao za svetsku pravdu ne mareći da u toj borbi da sav svoj život.

Pazi ajde da smo imali jedan, nulti rat pa da kažemo kako smo, nekom zlehudom sudbinom, imali ogromne žrtve.
Ali ti četres prve prođeš isto sa oficirima koji su zbrisali u svoje nacionalne tabore (ili već bilo dogovoreno pre najezde Nemaca) kao i devedesete. I jedino ti uđeš u rat sa nacionalno određenim jedinicama sa jugoslovenskom narodnom armijom.
Ako ima tih nekih analitičara pa nas uopšte ne moraju da analiziraju. mi se stalno isto ponašamo, potpuno predvidljivo, nepripremljeno i ekstremno spremni na sopstvene žrtve.

Takođe ne shvataju da je svojevremeno dobar život na "zapadu" bio uslovljen "crvenim baukom" na istoku.

i uvozom jeftinih sirovina iz tih istih zemalja. Kao što su nas plašili sa 'vidi kako izgleda ruska čizma i kako žive Bugari, Rumuni i ini' tako su njih plašili da kad dođu komunisti ima da ti uzmu kuću, kuče i mače a daju ti jedan sapun na mesec dana.

Kinezi (i ostali na istoku) - dont like this.


Mislim, Japanci su ok

a u principu ih i ne poznajemo pa nas i za njih boli. Pre se na krv posvađam sa rođakom i komšijom nego sa Pantom iz Bačkog Novog.

U ovom trenutku, ta dilema je lažna, mi smo pod kaubojskom okupacijom, a to, ko je koliko "svojih" pobio - je diskutabilno.


mi bi da budemo nezavisni a zavisniji smo više od onih koji su se opredelili samo za jednu stranu.
Mislio samna to su Jenkiji ubijali crvenokošce a Sovjeti Ruse.
Pa su Jenkiji isparcelisali otetu zemlju za sebe a Sovjeti dali Nemcima i delove svoje zemlje i ratnu reparaciju apelujuću na svest nemačkih radnika 'koji treba da im se pridruže u svetskoj revoluciji'. Pa ih Germani kecnuli dvaput u jedva dve decenije.
Kad dunđeri vode državnu politiku.

Nama su kauboji učinili uslugu.

velikim batinama nam pokazali gde nam je mesto. Na žalost.

Zavrzlama. Nit znaš gde je početk ni gde je kraj čvora.
niccolo niccolo 12:31 29.10.2017

Re: Успут

Ali jok, ima dustanemo, pobunimo se protiv svetske nepravde, ponovo izginemo (od gladi ili napalma) kako bi se u istorisjkim čitankama pričalo o narodu koji je hrabro ustao za svetsku pravdu ne mareći da u toj borbi da sav svoj život.

Naravno, pošto istoriju pišu pobednici, u čitankama bismo bili (a i to pod uslovom da nas uopšte pomenu) neki najgori ludaci kojih su se ostali jedva rešili kako bi čovečanstvo u celini moglo da krene napred.
gedza.73 gedza.73 12:50 29.10.2017

Re: Успут

neki najgori ludaci kojih su se ostali jedva rešili kako bi čovečanstvo u celini moglo da krene napred

Ima da protekne dosta vode do tad. malo se opozicija i vlast kolju oko stajne tačke i 'Srbija motor razvoja Balkana'. Ali čim se dokopaju te tačke oni oma promene mišljenje u suprotno.

pošto istoriju pišu pobednici, u čitankama bismo bili


pokupio sam odnekud, ko bi ga znao gde, da se većina svetskih političara koji su krojili politiku SFRJ i Srbije 'obrazovala' po knjigama putopisaca, ljudi koji pisali o Balkanu, profesionalnih političara, viđenjem svojih prethodnika Srbije.

ima jedan serijal (bućkuriš kad dođeš do kraja iako na početku ne deluje tako) u koji je pisac uturio (pokrao) sve što je u životu čuo, pročitao, pojeo.

Paralelni svetovi pa glavni lik iz jednog može da uđe u telo drugog i kroz njegove oči posmatra nov svet.
možda ne bi bilo loše da probamo da shvatimo kako nas drugi vide. A onda u skladu sa tim nađemo mesto. Daleko od 'najvažnijeg faktora na svetu' i 'raskršću puteva' već negde bliže malom narodu koji treba sam sebi na sve moguće načine da obezbedi pristojan život.
A tu treba dosta savitljivosti, prevrtljivosti i pritvornosti. Na žalost mi tako deluje da svet funkcioniše. prevarama, lažima i izdajstvima.

EDIT
Nikolo ti si advokat. Znaš kad dođe čovek i ispriča svoju priču, koja deluje kao istinita i da je u pravu.
Ali malo toga znači kad njegove činjenice ne 'prepoznaje' zakon. Još posebno ako suprotna strana ima advokata koji j emnogo 'dobar' sa sudijom.
opcije su da tvrdoglavo istrajavaš na pravdi i osećaju da si u pravu, predaš se, nagodiš ili potplatiš sudiju.
c_h.arlie c_h.arlie 13:56 29.10.2017

Re: Успут

gedza.73

...

Kako do toga stići ?
Pa jednostavno - ugledajmo se na Švajcarce, Luksmeburžane, ...

Uvek sam bio mišljenja da je bolje da se potceniš nego preceniš.
Nemamo industriju. Nismo je razvijali na vreme. Tako smo izgubili startnu poziciju za trku. A nismo spremni na težak trening.

Те стартне позиције су небитне.
Битно је оно што си рекао --- тежак, напоран рад.
На то сам мислио када сам навео поменуте.
Њима, уз менталитет рада, можеш да разбуцаш комплетну државу у парампарчад, они ће очас посла да је обнове.
Мислим, да не набрајам сада примере ...
niccolo niccolo 14:01 29.10.2017

Re: Успут

Nikolo ti si advokat. Znaš kad dođe čovek i ispriča svoju priču, koja deluje kao istinita i da je u pravu.
Ali malo toga znači kad njegove činjenice ne 'prepoznaje' zakon.

E da...
gedza.73 gedza.73 14:21 29.10.2017

Re: Успут

Њима, уз менталитет рада, можеш да разбуцаш комплетну државу у парампарчад, они ће очас посла да је обнове.
Мислим, да не набрајам сада примере ...

Uhvatili nemačkog oficira (Fric) koji je bio optužen za teške zločine, surova ubistva i iživljavanja u logoru na zatvorenicima.
Al' ne mogu da ga uhvate ni za glavu ni za rep. Nikako da mu potvrde krivicu svedocima.
'-nisam ja sam bio samo običan vojnik, čovek, slušao naređenja, nisam nikog ubio...'
pronađu neki spis generala koji je priznao sve što se dešavalo u logoru
-U logoru su vršene likvidacije logoraša ali se u tome posebno isticao oficir Fric koji je uživao da muči zatvorenike'

Znaš šta je Fric odgovorio na direktan dokaz njegove krivice
-Ako her general tako kaže, onda je tako.
uz čukanje sastavljenih peta i podignut podbradak.

A još jedna (al me ovaj grip raspisao) o uhapšenom oficiru.
Prvog svedoka pitao kako ga je video u logoru. Sa šapkom ili šlemom, štapom u ruci, pištolj o boku.
Drugog, trećeg... Svi su različito odgovorili. Njega su na suđenju prepoznali (lice) ali im je svaki oficir u uniformi izgledao isto. Jedan obučen ovako, drugi naoružan onako. S obzirom na različita viđenja i sećanja oficir je bio proglešen 'nevinim'.
milisav68 milisav68 16:26 29.10.2017

Re: Успут

gedza.73
a mi sa tri vazduplohova im izigravamo tvrđavu Brest.

Ma to je za unutrašnju upotrebu.
Ali jok, ima dustanemo, pobunimo se protiv svetske nepravde, ponovo izginemo (od gladi ili napalma) kako bi se u istorisjkim čitankama pričalo o narodu koji je hrabro ustao za svetsku pravdu ne mareći da u toj borbi da sav svoj život.

Rekoh već, to je odavno deklarativno.
Ali ti četres prve prođeš isto sa oficirima koji su zbrisali u svoje nacionalne tabore (ili već bilo dogovoreno pre najezde Nemaca) kao i devedesete. I jedino ti uđeš u rat sa nacionalno određenim jedinicama sa jugoslovenskom narodnom armijom.
Ako ima tih nekih analitičara pa nas uopšte ne moraju da analiziraju. mi se stalno isto ponašamo, potpuno predvidljivo, nepripremljeno i ekstremno spremni na sopstvene žrtve.

Pa - ne ponašamo se, zato ovoliki pritisak - da treba tako da se ponašamo za - region.
Mislio samna to su Jenkiji ubijali crvenokošce a Sovjeti Ruse.

Ubijali su Jenkiji koga su stigli (kao i Rusi).
velikim batinama nam pokazali gde nam je mesto.

Ma kakvi, pitaj Meksikance, Japance, Vijetnamce, Avganistance...šta su velike batine.

Američka vojska može da se šeta po Srbiji kako hoće - to je potpisano i "overeno" u skupštini Srbije, a to je Nemački vlažan san.

Ratovi devedesetih su posledica kockanja onog našeg brljivog rođaka iz okoline Topole.

tyson tyson 00:12 30.10.2017

Re: Успут

Neljudi iz srpskog naroda su činili monstruozne zločine, imenom i prezimenom, i za to treba krivično da odgovaraju.

Neljudi iz redova srpskog naroda su zagovarali ratnu politiku, huškali na rat, komandovali tokom rata, tj. ratova tokom devedesetih, imenom i prezimenom, i za to moraju krivično da odgovaraju.

Većina Srpkinja i Srba su od 1987. godine podržavali režim Slobodana Miloševića i zato snose moralnu odgovornost, zbog mostruoznih ratih zločina počinjenih tokom ratova devedesetih.

Manjina Srpkinja i Srba se borila protiv zločinaačkog režima Slobodana Miloševića i zato zaslužuju svaki pohvalu i podršku, jer su time odbranili svetle tekovine istorije svog naroda na ovim prostorima.

Šta bi sa onim Nemcima i Nemačkom iz prethodnog bloga, koji ni po koju cenu ne smeju da se spomenu? Pojela maca?

Sramoto ljudska. Od takvih nastaju kvislinzi.


brana85 brana85 00:22 30.10.2017

Re: Успут

Дакле, знамо ми да је злочина било.

Али да ли треба да нам дође у Београд ћерка једног СС официра која је ипак у мрској диктаторској Румунији Чаушескуа стекла највише образовање које би јој можда у Немачкој оног времена било недоступно (мада не верујем с обзиром на породично порекло) да нам их набија на нос?


Kako se nabijaju na nos zlocini? Ustvari, ajde to, razumem da SS oficir ne bi smeo da nabija, generalno kakve ima veze ko nabija, osim ako je SS oficir, SS oficiri ne bi smeli ni da nam pisnu. Ustvari, ajde to, ipak je to prvo koleno, to se zapati, udje to u krv taj nacizam, drugo koleno je vec u redu da nabija na nos (ha ha koleno nabija u nos, primeti), nego kakve veze sad ima Rumunija? A, razumem, neko ko je stekao diplomu u Rumuniji nema pravo da nam bre nabija na nos nista. Ni u DDR.
tasadebeli tasadebeli 06:04 30.10.2017

Re: Успут

brana85

Kako se nabijaju na nos zlocini?



Тако што 20 година после Дејтона, Олује, Бљеска,... дођеш као гост на једну од најзначајнијих културних (културних!) манифестација свога домаћина и онда том домаћину понављаш медијску мантру која се врти од деведесетих и коју поједини кругови (аустроугарски вампири) свако мало извуку из свог репертоара који користе да би се Срби и Србија држали на коленима.

Знаш оно, ми клечимо у ћошку на кукурузу, држимо погнуте главе, а чим те главе макар мало подигнемо, аустроугарски вампир нас клепи по тикви да мораш ошет да је сагнеш доле у покорности и понизности.

Ето, тако се то ради.

Не верујем да је госпођи нобеловки Херти Милер било ко од њених домаћина поменуо злочине њеног тате и осталих нациста за време Другог светског рата који су били много, много монструознији (Фићина реч) од српских злочина, барем по последицама који су имали.

Јер домаћини Херте Милер су за разлику од ње ипак лепо васпитани.

И поред чињенице да ратни злочини не застаревају, нико јој не помену њеног тату, зар не?

Ако већ понављамо мантру о српским ратним злочинима да подсетимо Србе на зло које су чинили, пошто ратни злочини не застаревају, онда је ред да понављамо и мантру и о немачким ратним злочинима, зар не?

Да их Немци, заједно са Хертом Милер, не би заборавили...


A, razumem, neko ko je stekao diplomu u Rumuniji nema pravo da nam bre nabija na nos nista. Ni u DDR.






Ово ти је без везе...

Ни у једном тренутку нисам поменуо образовање у Румунији у негативном контексту.

Напротив.

Рекао сам да је госпођа Херта Милер стекла високо образовање у Чаушескуовој социјалистичкој Румунији какво можда не би добила у капиталистичкој Западној Немачкој јер јој због друштвеног статуса високо образовање у Немачкој не би можда ни било доступно.

У оно време када је била млада и лепа... И студирала...
freehand freehand 08:16 30.10.2017

Re: Успут

Тако што 20 година после Дејтона, Олује, Бљеска,... дођеш као гост на једну од најзначајнијих културних (културних!) манифестација свога домаћина и онда том домаћину понављаш медијску мантру која се врти од деведесетих и коју поједини кругови (аустроугарски вампири) свако мало извуку из свог репертоара који користе да би се Срби и Србија држали на коленима.

Знаш оно, ми клечимо у ћошку на кукурузу, држимо погнуте главе, а чим те главе макар мало подигнемо, аустроугарски вампир нас клепи по тикви да мораш ошет да је сагнеш доле у покорности и понизности.

Ето, тако се то ради.

Herta Miler je javno iznela svoje mišljenje, kakvo god da je. Mantru, uporno i sa neverovatnom istrajnošću ponavljaš ti.
Ovog puta začinjenu odblescima Bulatovićevih motiva.
Не верујем да је госпођи нобеловки Херти Милер било ко од њених домаћина поменуо злочине њеног тате и осталих нациста за време Другог светског рата који су били много, много монструознији (Фићина реч) од српских злочина, барем по последицама који су имали.

Ali zato ti pominješ uporno je kaštigujući očevim gresima. Čemu to?
tasadebeli tasadebeli 11:33 30.10.2017

Re: Успут

freehand

Čemu to?




Да Херта Милер и остали аустроугарски вампири не понављају упорно деценијама (још мало па читав век, скоро 100 година) своју мантру о српској кривици која је, изгледа, у томе што Срби уопште и постоје на овом свету, (барем тако то изгледа када сагледаш шта све тртљају о српској кривици), не бих ни ја понављао своју мантру.

Онда бисмо били 0:0, нерешено, подела бодова.

Госпођа Херта Милер са екипом аустроугарских вампира у Србији на једној страни и ја на другој страни.

Па бисмо онда овде лепо причали о књигама Херте Милер као што и приличи када неко гостује на Београдском сајму књига.

А не овако... Нико је није тукао по ушима да се просерава у Југословенском драмском позоришту пре неко вече.

Чуј, добитница Нобела... За књижевност...

Барем да је добила Нобела за мир у свету к'о ови амерички ретардирани председници, разноразне далај ламе и остали кинески новинари "дисиденти", па да разумем то њено просеравање.

А овако заиста...

Као што ти мене питаш Чему то? за овај пост, тако бих ја радо питао и Херту Милер Чему то? за њен иступ пре неко вече у ЈДП.

Само јасно ти је да сам ја довољно пристојан и васпитан да теби одговорим на то питање, а Херта Милер никада неће одговорити на то исто питање које бих ја њој поставио.

А и био би ред да се организатори тог нашег сајма књига и те "књижевне" вечери у Југословенском драмском позоришту изјасне који је, заправо, био мотив да се Херта Милер позове да гостује у Београду, да би она потом давала такве изјаве.

Али не верујем ни да ћемо од њих добити одговор.

Зато што су све то духовна и још више финансијска чеда, музачи и сисаџије иностраних фондација за отворено друштво у Србији, које су на свет у порођајним мукама донеле разноразне виде огњеновићке/филипидавиди/сретени угричићи/латинкеперовићке и остали аустроугарски вампири на српској културној сцени.

Па барем да је само културна, па некако... Него има тих аустроугарских, хабзбуршких, К унд К, вампира и на српској медијској сцени и на образовној сцени...


Herta Miler je javno iznela svoje mišljenje,



И ја такође износим своје мишљење.

Разлика је само у опсегу јавности докле та наша мишљења допиру, рекох то већ...

Какво год да је то моје мишљење, нека га други виде и као дупе, оно је моје, па ћу га сходно томе и понављати не само на Блогу Б92, него где год стигнем.

А што не питаш Херту Милер Чему то? за њено мишљење?



Ovog puta začiunjenu odblescima Bulatovićevih motiva.


Уопште не знам о ком то Булатовићу причаш...

О оном секретару Фудбалског савеза што су га упуцали у улазу у Теразије 35?

Не знам...

Има много тих Булатовића по Београду и Србији...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:12 30.10.2017

Re: Успут

tasadebeli
Уопште не знам о ком то Булатовићу причаш...

Rekao bih da misli na onog Bulatovića sa četiri prsta, a moguće u konkretnom slučaju i na jezivo groktanje njegove svinje Jozefine.
brana85 brana85 13:28 30.10.2017

Re: Успут

ми клечимо у ћошку на кукурузу,

A da, slika Srbije kako kleci na kukuruzu. Omiljen motiv slikara-naivaca. Ono kad izadjes napolje hoce dusa da ti se razonodi al ne vredi svi klece, tuga. I na televiziji isto u svakom cosku kukuruzi, al ni to im nije dosta, majku im studentsku iz Bukuresta, i oca im esesovskog nego jos dosli ovde da jedu govna. I to odakle dosli, iz Austrougarske! Dobro, bivse Austrougarske. Dobro, Nemacke. Sve je to isto. Odo da prodam Golfa.
tasadebeli tasadebeli 14:40 30.10.2017

Re: Успут

Vojislav Stojković
tasadebeli
Уопште не знам о ком то Булатовићу причаш...

Rekao bih da misli na onog Bulatovića sa četiri prsta, a moguće u konkretnom slučaju i na jezivo groktanje njegove svinje Jozefine.



А да, хвала ти, Војо!

Баш тако, језиво гроктање аустроугарске свиње судбине у овом конкретном случају Херте Милер у Југословенском драмском позоришту.

Дугујем ти извињење, Фри!

(Не замерите, јутрос сам устао пре 5, па тако неукачен у слова испред себе качио онда у подне тај коментар, одговор Фрију.)

Време ми је за Оз...

Извини, Фри, за тај део тог коментара са помињањем Булатовића.

Занемари моје лупетање у том делу коментара. Отишле ми мисли на нешто друго...
c_h.arlie c_h.arlie 14:57 30.10.2017

Re: Успут

brana85
ми клечимо у ћошку на кукурузу,

A da, slika Srbije kako kleci na kukuruzu. Omiljen motiv slikara-naivaca. Ono kad izadjes napolje hoce dusa da ti se razonodi al ne vredi svi klece, tuga. I na televiziji isto u svakom cosku kukuruzi, al ni to im nije dosta, majku im studentsku iz Bukuresta, i oca im esesovskog nego jos dosli ovde da jedu govna. I to odakle dosli, iz Austrougarske! Dobro, bivse Austrougarske. Dobro, Nemacke. Sve je to isto. Odo da prodam Golfa.

Šta si hteo da kažeš ?
tasadebeli tasadebeli 15:06 30.10.2017

Re: Успут - Бот до бота, бота два

brana85

Odo da prodam Golfa.


Хммм...




Београдске приче -


Прича број 1634092 под насловом:


Omiljen motiv slikara-naivaca.



Малопре сам видео у Кнеза Милоша једног таксисту са Гофом Двојком. А знамо да не може да се таксира по Бгд. са Голфом Двојком. Забрањено.

Да ниси то био ти?

Како си онда добио дозволу за такси, а возиш Голфа Двојку? А, друже? Како си то измуљао?

Учланио се у СНС?

Оно, само тренутно, док не прегрмимо зиму? Те муње, а?

После зиме већ иду нови избори, па нова странка, па нове газде?

Или опет ове старе газде, видећемо... И то је могуће... Можда чак и извесно...

И то, молићу лепо, газде по хијерархији! Прво оне газде из иностранства, па онда оне "наше" домаће газде, то јест домаћа политикантска говнарија и у власти и у опозицији?

Је л' то у питању?

Да, продај Голфа. То ти је најпаметније...

И поздрав, друже, за вјеки вјеков!






(Ипак је Херта Милер гостовала на 62. БЕОГРАДСКОМ сајму књига. Држаћемо се књижевних тема, зар не?)
tasadebeli tasadebeli 15:09 30.10.2017

Re: Успут

c_h.arlie
brana85
ми клечимо у ћошку на кукурузу,

A da, slika Srbije kako kleci na kukuruzu. Omiljen motiv slikara-naivaca. Ono kad izadjes napolje hoce dusa da ti se razonodi al ne vredi svi klece, tuga. I na televiziji isto u svakom cosku kukuruzi, al ni to im nije dosta, majku im studentsku iz Bukuresta, i oca im esesovskog nego jos dosli ovde da jedu govna. I to odakle dosli, iz Austrougarske! Dobro, bivse Austrougarske. Dobro, Nemacke. Sve je to isto. Odo da prodam Golfa.

Šta si hteo da kažeš ?



Нагађаћемо, Чарли...

Али знамо да све има своју цијену, права ситница!

Сваки човек такође има своју цијену, права ситница.

Па тако и сваки Србин треба да има своју цијену, права ситница.

Некоме је доста и Голф за ту цијену (права ситница!) на глобалном тржишту.

Није ли тако?
freehand freehand 15:38 30.10.2017

Re: Успут

Да Херта Милер и остали аустроугарски вампири не понављају упорно деценијама (још мало па читав век, скоро 100 година) своју мантру о српској кривици која је, изгледа, у томе што Срби уопште и постоје на овом свету, (барем тако то изгледа када сагледаш шта све тртљају о српској кривици), не бих ни ја понављао своју мантру.

Онда бисмо били 0:0, нерешено, подела бодова.

Госпођа Херта Милер са екипом аустроугарских вампира у Србији на једној страни и ја на другој страни.

Jebiga, kad nisi Milić od Mačve da na čelu jata srpskih vampira jezdiš naokolo.
Ali ako se samo za trenutak uozbiljimo i manemo se vampira i drugih mitoloških bića i tema, iz ovoga što govoriš dalo bi se zaključiti da ti u stvari depersonalizuješ svakoga ko bilo šta negativno kaže o Srbima i svrstaš ga u blok antisrpskog vampirskog jozefinstva. Misliš li zaista da to ima smisla?

Edit: prekinuše me u odgovoru, izvinjavam se. Dakle, misliš li zaista da ozbiljno zvuči kad to ovako kažeš "stogodišnja vampirska horda" sa jedne a ti sam i uspravan sa druge strane? Oni prljavi a ti čist, oni zli a ti dobar i kako već funkcionišu ti svedeni modeli?

Само јасно ти је да сам ја довољно пристојан и васпитан да теби одговорим на то питање, а Херта Милер никада неће одговорити на то исто питање које бих ја њој поставио.

Nikad ne reci nikad. Nije mala mogućnost da se privučena kvalitetom ovdašnjih tekstova i komentara Frau Miler pojavi, mada mislim da ćirilica u takvom slučaju predstavlja otežavajuću okolnost za kvalitetnu komunikaciju.
А и био би ред да се организатори тог нашег сајма књига и те "књижевне" вечери у Југословенском драмском позоришту изјасне који је, заправо, био мотив да се Херта Милер позове да гостује у Београду, да би она потом давала такве изјаве.

Али не верујем ни да ћемо од њих добити одговор.

Ma ja sam siguran da si ti u najavi Sajma video obrazloženje da ona bude pozvana.
No reci mi nešto drugo: ti bi zaista, ali ZAISTA uveo cenzuru i strogu ideološku selekciju gostiju i govornika u javnom kulturnom prostoru? Iz njega izbacio i zabranio herte Miler, Frliće, Ognjanovićke, Filipe Davide, duhovnu decu Radomira Konstantinovića i Latinke Perović, iI uz to sebe smatraš nekakvim pripadnikom srpskog građanstva odanog demokratiji? A ja mašim u oceni i kvalifikaciji tvojih političkih stavova?

tasadebeli tasadebeli 19:45 30.10.2017

Re: Успут

freehand

ti bi zaista, ali ZAISTA uveo cenzuru i strogu ideološku selekciju gostiju i govornika u javnom kulturnom prostoru?


Не.

Iz njega izbacio i zabranio herte Miler, Frliće, Ognjanovićke, Filipe Davide, duhovnu decu Radomira Konstantinovića i Latinke Perović,


Не.

iI uz to sebe smatraš nekakvim pripadnikom srpskog građanstva odanog demokratiji?


Не.

A ja mašim u oceni i kvalifikaciji tvojih političkih stavova?


Не знам.

Нисам ОВДЕ на овом МОМ посту видео ниједну ТВОЈУ квалификацију и оцену МОЈИХ политичких ставова.

Можда је тога било раније, на претходним постовима, твојим, мојим, било чијим, али овде то нисам видео.


Ma ja sam siguran da si ti u najavi Sajma video obrazloženje da ona bude pozvana.



Рекох већ шта мислим о том званичном образложењу.



А исто то мислим и о овој твојој реченици:


mada mislim da ćirilica u takvom slučaju predstavlja otežavajuću okolnost za kvalitetnu komunikaciju.






Dakle, misliš li zaista da ozbiljno zvuči kad to ovako kažeš "stogodišnja vampirska horda" sa jedne a ti sam i uspravan sa druge strane? Oni prljavi a ti čist, oni zli a ti dobar i kako već funkcionišu ti svedeni modeli?



Свакоме ће то зазвучати онако како ће му зазвучати. Неозбиљно, озбиљно, поједностављено, метафорички, литерарно, политички, политикантски,...

Једино нисам баш сигуран да сам ја једини "сам и усправан са друге стране".


А реци сад ти мени зашто тебе толико погађа мишљење једног Тасе Дебелог, и то још на небитном Блогу Б92, о владарима српског културног, образовног и медијског простора?

Сам си у више наврата рекао, мишљење к'о и дупе, свако га има.

Чиме сам то онда заслужио ову минуциозну анализу мог каратера, психичког стања и политичких ставова (мада, понављам, то последње наведено овде нисам успео да видим)?

Ако већ све ово, читав овај пост видиш као незбиљно шегачење на вампирске теме, чему онда сва ова твоја питања упућена мени?

Зар ти се не чини да би много корисније и са више смисла проводио своје време питајући Херту Милер Чему то?

Чему то њено просеравање* о српској кривици од пре неко вече у Југословенском драмском позоришту?


__________________________________________________________________


* -
On Bullshit

In every day life, it is quite common for people to make statements of things
they have no proper knowledge of. This is often done out of the desire to appear
knowledgeable, even if one in fact is not.

The situation here is different from the liar, who tells things he knows to be incorrect. How can one lie about something one has no knowledge about? Clearly, lying is not the right word to describe the basic concept here.

In the remainder of this paper, statements made without the speaker having
sufficient knowledge about their validity will be referred to as “bullshit”, sometimes abbreviated to “BS”. We use this somewhat provocative term not only for
its conciseness, but also to be in line with existing literature [8, 9] and to allow the reader to easily relate the phenomena described in this paper to his every day life experiences.

As described, the difference between lies and BS is
that with lies, there exists a negative relation to the truth, whereas with BS,
there is from the perspective of the speaker no relationship at all between his
statements and the truth.

Bullshit is inevitable when people are forced to speak about subjects of which
they posses no proper knowledge.
Frankfurt claims that this is the direct consequence of the fact that in modern democratic society everyone is supposed to
have an opinion about the current social and political issues, even if one does not have the time and means to be properly informed on all relevant aspects.

In our view, however, there also exists a more mundane reason for the large amounts of ill-informed statements in the world around us. The point is that more and more people started to make a living in professions that aim at generating, processing and providing information. Examples of this are journalists, business
consultants, lawyers, financial analysts and even scientists. In these professions, it is vital to appear knowledgeable, even in situations where this is actually not the case. If it is not an option to honestly admit that one simply does not know, then the only thing to do is to generate BS.


П.С. -


freehand


Čemu to?



Сећаш се кад смо били клинци, па смо волели (претпостављам да је код свакога од нас то био случај) да рашрафимо и растуримо сваку справу која би нам допала до руку само "да бисмо јој видели црева", да видимо шта то има унутра, како то функционише?

Е па мени сада у овим годинама то исто тако интересантно да радим са медијима и језиком медија.

Можда сам ти то већ поменуо, не могу да се сетим...

И као што је изјава фрау Херте Милер за нашег Фићу својеврстан лакмус папир за српске интелектуалце (Фићин израз, ја га баш не рабим често јер је тај израз прилично нејасно дефинисан и поливалентан у употреби), тако је и мени овај мој пост овде са свим његовим коментарима такође својеврсни лакмус папир за културни и медијски простор и јавну реч у Србији.

И, право да ти кажем... Мени тај лакмус показује:

"Трагови су многи до пећине...",

што би река' Његош.

Задовољан сада овим одговором на оно питање Чему то?


«Вештина управљања у динамичном друштву своди се на умеће упућивања људских жеља у потребном правцу. Они који савршено овладају том вештином постићи ће невиђене успехе»
tasadebeli tasadebeli 23:42 27.10.2017

Брљ

Само да питам...

Да ли вама насловна страна Блога понеки пут забрљави, па помеша клипове испод наслова који се виде на насловној страни?

Рецимо, мени се малопре испод овог наслова Аустроугарски вампир Тоза уместо клипа са овим млинским каменом појавила Аманда Бенет клип са Тсунаде поста.

Што и није неки промашај теме, али само да вас питам да ли се и вама то догађа?
tyson tyson 00:21 30.10.2017

Re: Брљ

Da.
eloy eloy 02:21 28.10.2017

.





tasadebeli tasadebeli 08:24 28.10.2017

Re: .

eloy




Си вид'о, друг Елојица?

А не зна госпођа Херта Милер да ми Срби имамо много искустава са тим аустроугарским К унд К вампирима па смо сходно дугој традицији борбе са њима развили и одбрамбена оружја.






П.С. - А тек о Петру Благојевићу који је у 18. веку ушао у полицијске анале Хабзбушке монархије и да не причамо...

И ми Срби своје вампире за трку имамо!

Што да ти Хабзбурзи буду бољи од нас?



Петар Благојевић, у аустријским изворима нем. Peter Plogojowitz, био је сељак из Србије, за којег се везује легенда да је после смрти постао вампир. Живео је крајем 17. века, почетком 18. века, умро негде 1725. у селу Kisilova, можда данашње Кисиљево код Великог Градишта. Северна централна Србија била је тад део аустријског царства (од 1718 до 1739).

Након његове смрти људи у његовом крају су почели после кратке болести да умиру. Настала је сумња да је вампир. Пре њихове смрти многи су тврдили, да им се умрли Благојевић у ноћи указивао и давио. Његова супруга је побегла непосредно после тих чудних збивања изјавивши да јој је у сну дошао мртав муж тражећи јој своје опанке. Најзад му је отворен гроб, тело му наводно није трулило а на уснама је имао свежу крв. Мештани његовог краја су пробили колац кроз његово мртво срце и спалили тело. Одговорни службеник аустријске управе нерадо је допустио поступак, али је пристао због „страха“ мештана да цело њихово село буде уништено од вампира, и њиховог захтева да учине све потребно као што у „турска времена“, то јест кад је село било под османлијској власти.

Извештај аустријског службеника Фромбалда о овом случају, објављен у бечком часопису Wienerisches Diarium („Бечки дневник”), спада у прва помињања вампиризма у Европи новијег доба, преведено је на више језика и учествовало у „вампирској манији“ у Енглеској, Француској и Немачкој. Догађај је био сличан ономе са Арнолд Паоле пар година касније, што је изазвало и једно званично истраживање аустријске владе.

Феномени или изгледи наводне нетрулежности тела, „нова“ коса, кожа и нокти, надувена и румена лица те и крв на уснама данас су објашњени и део су једне фазе посмртног остатка. Народу непознате болести и епидемије могле су да створе веровање у дејствовање натприродних сила.






(ЛИНКИЋ)



AMERIČKI NOVINAR: Prvi vampir je Srbin, Rumuni vam ukrali slavu!


11. januar 2014 | 18:42
23
AMERIČKI NOVINAR: Prvi vampir je Srbin, Rumuni vam ukrali slavu! (FOTO) (VIDEO)


Reporter Dejvid Ono iz SAD krenuo je u potragu za vampirima i stigao u Srbiju. Kako kaže u svom dokumentarcu "Vampires are real: David Ono journeys to Serbia to find real story", Rumunija ubire slavu na vampirima, a u stvari je prvi zvanični vampir sahranjen u Kisiljevu


Neki veruju u njih, drugi smatraju da je njihovo postojanje budalaština. A postoje i oni koji se svađaju ko je bio prvi srpski vampir.


Istorija o srpskim vampirima zadržava se uglavnom na Savi Savanoviću i Petru Blagojević, a voljom jednog Irca, slavu preuzima komšija, knez Cepeš. Sve dok se nije urušila vodenica u Zarožju.

Reporter Dejvid Ono iz SAD krenuo je u potragu za vampirima i stigao u Srbiju. Kako kaže u svom dokumentarcu "Vampires are real: David Ono journeys to Serbia to find real story", Rumunija ubire slavu na vampirima, a u stvari je prvi zvanični vampir sahranjen u Kisiljevu.


Dok je kod većine naroda ukorenjeno mišljenje da je Sava Savanović prvi srpski vampir, o Petru Blagojeviću kao prvom srpskom vampiru postoji više dokaza.

Ovo je priča o dva najpoznatija srpska vampira.

Austrijska štampa prenela je 1725. godine izveštaj u kome se sasvim ozbiljno govori o postojanju vampira u Srbiji.

- Ej, Savo Savanoviću, devedeset godina vampiruješ, i ne osta bez večere kao večeras - tom rečenicom, iz pripovetke „Posle devedeset godina", okončao je u gluvo doba noći karijeru najpoznatiji srpski vampir.

Pošto se odao imenom, meštani Zarožja su pronašli Savanovićev grob i smirili ga – glogovim kocem. Literarna i docnija TV slava (Leptirica, RTS, 1973) učinili su, ipak, da Sava Savanović postane poznat kao „prvi srpski vampir" – od Glišićeve novele pa sve do onomad kada se, urušila vodenica u kojoj je nekada „ordinirao".

Foto: www.zarozje.com Foto: www.zarozje.com
Mediji, i domaći i strani, pohrlili su u Zarožje pošto su meštani vešto proturili vest da Sava Savanović traži novo stanište.

Milovan Glišić je Savanovića sveo samo na leptira koji plaši decu, ali turističke ambicije dovitljivih seljana Zarožja učinile su svoje. Stvar sa vampirima u Srbiji, međutim, nekada nije baš bila za šalu.

- Selo Kisiljevo kod Požarevca, kao i većina srpskih sela, vremenom je prilično opustelo, mnogo je zatvorenih kuća koje deluju avetinjski: nigde ni prozora ni vrata, krovovi propali, počupane čak i električne instalacije - zabeležio je Glas javnosti.

Broj stanovnika se u poslednjih desetak godina takođe se drastično smanjio, a oni koji su ostali, sećaju se priča svojih predaka o prvom srpskom vampiru Petru Blagojeviću, koji je harao ovim mestom početkom 18. veka, ali mu je medijsku slavu preoteo Sava Savanović iz Zarožja.

Pretraga pak pokazuje da je u austrijskim izvorima Petar Blagojević zabeležen kao seljak iz Srbije, za kojeg se vezuje legenda da je posle smrti postao vampir.

Navodi se da je živeo je u 18. veku u selu Kisiljevo, u severnijem delu centralne Srbije, koja je tada bila deo austrijskog carstva (od 1718. do 1739).

Foto: Politikin zabavnik / Petar Milatović Foto: Politikin zabavnik / Petar Milatović
Nakon smrti Petra Blagojevića, ljudi u ovom kraju počeli su posle kratke i misteriozne bolesti da umiru. Nastala je sumnja da se Petar povampirio.

Na samrtnoj postelji mnogi su tvrdili da im se umrli Blagojević u noći ukazivao i da ih je davio. Izveštaj austrijskog službenika Frombalda, objavljen je u bečkim novinama "Wienerisches Diarium".

Njegova supruga je pobegla neposredno posle tih čudnih zbivanja, rekavši da joj je u snu došao mrtav muž tražeći svoje opanke. Najzad, dva meseca po ukopu, u junu 1725. godine, otvoren je Blagojevićev grob, telo mu navodno nije trulilo, a na usnama je imao svežu krv.

Reprint: Wienerisches Diarium Reprint: Wienerisches Diarium
Meštani su proboli kolac kroz njegovo telo i spalili ga. Odgovorni službenik austrijske uprave bio je protiv toga, ali je pristao zbog velikog straha koji je vladao među stanovništvom.

Izveštaj Frombalda, carskog načelnika Gradištanske oblasti, objavljen je potom u bečkom časopisu Wienerisches Diarium i spada u prva pominjanja vampirizma u Evropi i svetu.

Prema rečima zvonara crkve u Kisiljevi Borislava Dragojevića, posle Perine smrti austrijska vojna uprava poslala je komisiju da ispita da li vampiri u Srbiji postoje i da li se razvila epidemija vampira.

- Otvarali su grobove ljudi za koje se pričalo da su se povampirili. Austrijski komesari su naredili spaljivanje svih leševa koji su delovali živo, a od tada u selu postoji kletva: "Dabogda te Pera posetio" - rekao je Dragojević novinarima.

Pored Blagojevića, austrijski izvori, iz tog vremena – baš nekako oko 1825, pominju i još jednog Srbina neobičnog imena Arnold Paol . Biće, ipak, da je kod austrijskih činovnika tog vremena važilo pravilo: piši nemački da te ceo svet razume, pa je Pavle, po nadimku „Arnaut" postao Paole.

Pavle, hajduk i vojnik najamnik, kazuju bečki izvori, imao je bliski susret sa vampirom u Grčkoj, odakle je i doneo zarazu.

On je, navodno, ubio vampira ali se posle toga osećao loše i ubrzo je umro u selu pokraj Svilajnca, posle čega su krenuli napadi vampira u tom kraju. Pavle je doživeo Petrovu sudbinu – telo mu ekshumirano (od strane vlasti) i probodeno glogovim kocem, a carski činovnici su sve to pedantno zabeležili i prosledili u, kako se tada govorilo, Vienu.

Reprint: Wienerisches Diarium Reprint: Wienerisches Diarium
Oba slučaja opisana su u austrijskim medijima i postali su deo „vampirske manije" i u Engleskoj, Francuskoj i Nemačkoj.

Ono se uputio i posetio grob na kojem piše da tu počiva Petar Blagojević, a u blizini se nalazi još nekoliko nadgrobnih spomenika na kojima nema obeležja.

Još 1725. godine napisano je da će Petar Blagojević ustati iz groba i da će loviti meštane.

(M.B.)


(ЛИНКИЋ)


А пошто смо ми и ту били немарни према својој традицији, култури и историји као што смо немарни и у многим другим случајевима, онда ме овај наступ госпође Херте Милер у ЈУГОСЛОВЕНСКОМ драмском позоришту у престоници Србије уопште и не чуди.











Ма... Што ти рече у самом наслову...

Пунктум.


eloy eloy 09:32 28.10.2017

rekla - kazala


Си вид'о, друг Елојица?




Izvor Blic
Herta Miler je istakla da tome ne može da se usprotivi, te da svako ima svoju interpretaciju. “Ne moramo da budemo istog mišljenja. Ni sada u sali. Ali kada me nešto pitate, ja moram da budem iskrena. Nisam ni sa kim želela da uđem u konflikt. Ja sam ovde došla zato što sam želela”, kazala je nobelovka, koja je nakon književne večeri potpisivala svoje knjige u holu JDP-a, podužem redu čitalaca.


Dobro i šta je sporno ? To je demokratija o kojoj toliko ispirate i ovde na blogu.kao što je i tvoj tekst tvoje demokratsko pravo na tvoje mišljenje.

Meni više bode oči poduži red koji čeka na potpis knjige iako je i to njihovo demokratsko pravo. Matora rumunošvabica koja odrađuje dnevnicu me ne potresa ič, ali taj poveliki red za potpis knjige zavređuje pažnju - nako fenomenološki.

p.s. a možda i oni nako demokratski zarađuju neku dnevnicu. Nema posla druže Taso, gladni ljudi. Nije ovo ono sito vreme Joške Broza po kome toliko prazniš debelo crevo iako priznajem i to pražnjenje ti je nako demokratski dozvoljeno.
Filip Mladenović Filip Mladenović 10:32 28.10.2017

Re: rekla - kazala

eloy

Си вид'о, друг Елојица?




Herta Miler je istakla da tome ne može da se usprotivi, te da svako ima svoju interpretaciju. “Ne moramo da budemo istog mišljenja. Ni sada u sali. Ali kada me nešto pitate, ja moram da budem iskrena. Nisam ni sa kim želela da uđem u konflikt. Ja sam ovde došla zato što sam želela”, kazala je nobelovka, koja je nakon književne večeri potpisivala svoje knjige u holu JDP-a, podužem redu čitalaca.


Dobro i šta je sporno ? To je demokratija o kojoj toliko ispirate i ovde na blogu.kao što je i tvoj tekst tvoje demokratsko pravo na tvoje mišljenje.

Meni više bode oči poduži red koji čeka na potpis knjige iako je i to njihovo demokratsko pravo. Matora rumunošvabica koja odrađuje dnevnicu me nepotresa ič, ali taj poveliki red za potpis knjige zavređuje pažnju - nako fenomenološki.

p.s. a možda i oni nako demokratski zarađuju neku dnevnicu. Nema posla druže Taso, gladni ljudi. Nije ovo ono sito vreme Joške Broza po kome toliko prazniš debelo crevo iako priznajem i to pražnjenje ti je nako demokratski dozvoljeno.


Pa gospodja Miler sjajno piše. Dobra književnica ima veliku čitanost i ugled u svetu.
eloy eloy 11:55 28.10.2017

Re: rekla - kazala

Pa gospodja Miler sjajno piše. Dobra književnica ima veliku čitanost i ugled u svetu.


Verovatno ali ovde je tema njeno političko razmišljanje i stavovi ( a možda i angažman ). Kakve to ima veze sa književnošću.

Možda je i ovaj što je jutros gazio kolima po Beogradu dobar moler ali to nema veze sa uletanjem kolima na ljude. A možda i ima ?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:02 28.10.2017

Re: rekla - kazala

Filip Mladenović
Pa gospodja Miler sjajno piše.

Znam da su ukusi različiti, ali molim te reci šta i u kojem njenom književnom delu je toliko sjajno?
tasadebeli tasadebeli 07:06 29.10.2017

Re: rekla - kazala, себе говнима мазала

eloy

Dobro i šta je sporno ? To je demokratija o kojoj toliko ispirate i ovde na blogu.kao što je i tvoj tekst tvoje demokratsko pravo na tvoje mišljenje.

Nije ovo ono sito vreme Joške Broza po kome toliko prazniš debelo crevo iako priznajem i to pražnjenje ti je nako demokratski dozvoljeno.



Разлика је само у одјеку која та два мишљења проистекла из наших демократских права, госпође Херте Милер и мог права, имају на овоме свету уређеном овако како је уређен. Уз помоћ медија као инструмената које контролишу диктатори и тирани српске културне, образовне и медијске сцене из редова undead.

Но, наравно, то ни мене ни њу не треба да спречи да празнимо своја дебела црева по ономе по чеми ми мислимо да заслужује пражњење дебелих црева.

Зато сам и ја као и Иван Ивањи поносан на реакцију публике у сали јер Херту Милер нико није гађао тортом, нико није устао са својих седишта, нико није напустио салу када је празнила своје дебело црево, нико није покушао да прекине тај сатанистички ритуал аустроугарских вампира...

Надам се само да је публика носила макар по главицу белог лука у џепу. За сваки случај.

К'о што и ја носим главицу белог лука када год пролазим (само пролазим јер никада у њу ногом нисам крочио и не намеравам) Куће цвећа. Да не кажем, наше Цвјећарнице у Кући цвећа. Са све Бројем Један у њој. У којој лежи (?) тај Број Један, највећи син српског (?) народа.

Која се налази у српској (?) престоници и за чије одржавање се издвајају паре из буџета државе (?) Србије.




ali taj poveliki red za potpis knjige zavređuje pažnju - nako fenomenološki.





То већ није проблем Херте Милер, то је проблем њених домаћина, у престоници Србије у којој влада таква културна клима да аустроугарски вампири шетају по њој дању и по ноћу.

И улазе у главе становника српске (?) престонице сасвим непозвани.

То јесте феноменолошки занимљиво.

Београд као средина у којој се аустроугарски и сви остали вампири, undead рекли би Енглези и остали корисници енглеског језика, осећају као код куће.

Мада, друже...

У Цвјећарници у Кући цвећа све је то могуће.

Српска фантастика или надреална фарса, питање је сад...







EDIT:

Заборавих на фусноту за Цвјећарницу у Кући цвећа.

Твој омиљени период је истакнут замашћеним словима.


„Историја је код нас покушала да замени индивидуалистички патријархализам (где је свако домаћинство, односно породична задруга, производило скоро све што им треба) колективистичким тоталитаризмом (где смо сви изненада морали да се ослањамо на непоуздане 'друге'). Нисам ни на који начин заговорник било какве романтичне прошлости, посебно не породичне задруге као врло неефикасног и немодерног начина уређивања друштва, али једна ствар коју је задруга имала је била стабилност и заштита појединца, члана те задруге. Он је на њу могао да рачуна.

У нашем посттурском националном експерименту – да, овде мислим на наше слављене вождове, књажеве и краљеве – та стабилност се изгубила и замењена је небирократским ауторитарним системом који је био мешавина бечке бирократије и турске самовоље. Народ је, и даље, био извор прихода за елиту и ништа више. Народ и даље није имао утицај на дешавања; народу су и даље неочекиване одлуке падале са неба; народ и даље није разумео компликована бирократска правила која су се стално мењала; народу су и даље давана најбесмисленија објашњења за поступке његових владара. Укратко, народ је и даље живео у фарси.

Није ништа боље искуство ни нашег колективистичког експеримента након ослобођења од Немаца, упркос лепим речима и жељама његових идеалистичких твораца и још више идеалистичких следбеника. Ако ми на овом месту сада поменете идеалну Титову Југославију, наш некадашњи црвени пасош и доживотни посао за све, све што могу да кажем је да не постоји ништа што се не може решити довољно великим кредитом. Фарса се у тој Југославији још и појачала, због притиска да се помире мед и млеко званичне пропаганде са корупцијом и некомпетенцијом 'на терену'.

Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп. Ми смо социјално и културно предиспонирани да волимо нешто као Алан Форд; за нас, Алан Форд је више од стрипа, он је документарни запис.

freehand freehand 09:27 28.10.2017

Za Maksu

Sve ima: Studio B, sjajna novinarka, komunikacije, pravoslavna nauka, manastiri, sajam knjiga

eloy eloy 09:43 28.10.2017

Re: Za Maksu


Sve ima: Studio B, sjajna novinarka.......


eloy eloy 10:26 28.10.2017

Re: Za Tasu


Pusti nobelovce nego....


Atomski mrav Atomski mrav 11:00 28.10.2017

Zahvalnica

Taso, pošto je tvoj prethodni tekst na Blogu zaključan za komentare nakon 7 dana, hteo bih na ovom mestu da se zahvalim svima na savetima i preporukama kako stići do Pravnog fakulteta. Opcija sa prelaskom preko Brankovog mosta je pobedila, sve je prošlo kao podmazano, nije bilo prevelikih gužvi, čak sam našao i mesto za parking. Hvala svima na pomoći!
marco_de.manccini marco_de.manccini 14:22 28.10.2017

Re: Zahvalnica

Обрни-окрени, на крају испаде рута којом си могао и пре Другог светског рата (само што је уместо Бранковог моста тад био Александров).
c_h.arlie c_h.arlie 17:52 28.10.2017

Re: Zahvalnica

marco_de.manccini
Обрни-окрени, на крају испаде рута којом си могао и пре Другог светског рата (само што је уместо Бранковог моста тад био Александров).

I opet će ako bude sreće !
milisav68 milisav68 19:09 28.10.2017

Re: Zahvalnica

Atomski mrav
Taso, pošto je tvoj prethodni tekst na Blogu zaključan za komentare nakon 7 dana, hteo bih na ovom mestu da se zahvalim svima na savetima i preporukama kako stići do Pravnog fakulteta. Opcija sa prelaskom preko Brankovog mosta je pobedila, sve je prošlo kao podmazano, nije bilo prevelikih gužvi, čak sam našao i mesto za parking. Hvala svima na pomoći!


eloy eloy 20:40 28.10.2017

Тасо СРБИНЕ !


Taso setih te se na 2:25 a zašto ne znaem.

[b][/b]
tasadebeli tasadebeli 07:17 29.10.2017

Re: Taso srbine

eloy

Taso setih te se na 2:25 a zašto ne znaem.



(EDIT: Ниси у стању да напишеш ово srbine великим словом чак ни овде? Да, схватам... Статут пионирске организације и те муње раде своје... Ја, рецимо фк партизан увек пишем малим словом. Ма шта год Правопис налагао.)



Можеш слободно да заборавиш на мене.

И на 2:25 и уопште.

Када год су та дневнополитикантска просеравања у питању.

А да ти не буде досадно поклањам ти једну играчку.

Кад се већ не бавиш мојом маленкошћу јер ће ти изгледа онда остати подоста слободног времена.

(Незапослен си? Чекаш да ти други нађе посао, стан, жену, децу, синдикално летовање, ауто,... К'о у доба Јошке Андед Броза? Да "срећа" капље са неба? У мрвицама са трпеза партијске врхушке?).

Ево ти да забавиш своју сујету. Читајући успут наслове таблоида и гледајући српске медије свакодневно...



New Age Bullshit Generator (ЛИНК)


па онда клик на


REIONIZE ELECTRONS



Само два клика, на овај линк горе и на дугменце на њему, и играј се, брате, до миле воље.

Само два клика до извора неизмерне среће.

И после кликај на REIONIZE ELECTRONS до изнемоглости.

Не брини се, батерија не може да му се потроши...


П.С. - Што рече Хари Франкфурт


Данас је много важније продати свој производ него рећи истину.


eloy eloy 16:14 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

(EDIT: Ниси у стању да напишеш ово srbine великим словом чак ни овде?


Брзина-прихватам критику и исправљам брзином светлости.

Кад се већ не бавиш мојом маленкошћу јер ће ти изгледа онда остати подоста слободног времена.

(Незапослен си? Чекаш да ти други нађе посао, стан, жену, децу, синдикално летовање, ауто,... К'о у доба Јошке Андед Броза? Да "срећа" капље са неба? У мрвицама са трпеза партијске врхушке?).


Тасо извини ал не могу да те се одрекнем. Једноставно не могу а ти се љути колко оћеш.Видиш ја на тебе просто не могу да се наљутим. Све си промашио али није се ни очекивало.Чак у знак добре воље спреман сам да ти исфинансирам полагање возачког испита па нек иде овај свет.

П.С. Ја ћу на би би да бибичем

eloy eloy 16:32 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

milisav68 milisav68 16:35 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy

Koji si ti triper.
eloy eloy 16:42 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ


Хахахахаах кој ћеш ти мој у кадар кад те нико није звао. Наш си па нема везе. Јел бар знаш шта је трипер ?
milisav68 milisav68 16:48 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy

Хахахахаах кој ћеш ти мој у кадар кад те нико није звао. Наш си па нема везе. Јел бар знаш шта је трипер ?

Jel ti znaš da se svađaš sa monitorom?
eloy eloy 16:51 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ


Зар су увреде твој једини аргумент ?
milisav68 milisav68 17:01 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy

Зар су увреде твој једини аргумент ?

To je tvoj način ophođenja.

Ne znaš odgovor na pitanje?
eloy eloy 17:10 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ


To je tvoj način ophođenja.


Ne pratiš dinamiku.


Ne znaš odgovor na pitanje?


Znam

milisav68 milisav68 17:18 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy

To je tvoj način ophođenja.


Ne pratiš dinamiku.


Ne znaš odgovor na pitanje?


Znam


U jbte, kakva mudrost, sav sam se naježio.

Nego, jel umeš ti nešto bolje?
eloy eloy 17:32 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

Nego, jel umeš ti nešto bolje?


Milisave mani te uobičajene blogovske nemaštovite stereotipije i onako je napolju sranje od vremena.

Nego evo nešto bolje. Pazi ovo su naši domaći - opasno , pune baterije za sve pare - ko voli.

milisav68 milisav68 17:55 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy
Milisave mani te uobičajene blogovske nemaštovite stereotipije i onako je napolju sranje od vremena.



A osetio si čvrsto, a?
Nego evo nešto bolje. Pazi ovo su naši domaći - opasno , pune baterije za sve pare - ko voli.

Ma kakvi, nema boljih "punjača baterija" od Bitlsa.



eloy eloy 18:12 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

A osetio si čvrsto, a?


Dakle ponavljaš se sa čvrstinom a čvrstina ko Tasina sažetost.Pusti mečke i rešeta. Nema čvrsto i meko dok smo anonimni. Anonimnost je uvek pičkovita, nisam pristalica iste al pratimo većinu.

Bitlsi - da i uvek, jbg brzo je prošlo

milisav68 milisav68 18:54 29.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy
Dakle ponavljaš se sa čvrstinom

Jel to štos iz Minhena?
a čvrstina ko Tasina sažetost

Jebote Tasa.

Odmori ga malo.

Napeo si na njega ko slepac na kobasicu.

Šta si ono hteo da kažeš?

tasadebeli tasadebeli 05:43 30.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

milisav68

Jebote Tasa.



Баш вала, Милисаве!

Права реч у правом тренутку.
tasadebeli tasadebeli 05:48 30.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy

Тасо извини ал не могу да те се одрекнем.



Ма таман посла!

Не одричем се ни ја тебе.

Него ти само кажем да ме се не сећаш када су дневнополитикантска просеравања у питању.

То ми, брате, досадно...

Или барем немој да се увредиш када те следећи пут будем игнорисао када почнеш да булшитујеш на ту тему.


Ма... Пусти то...


Него где ћемо набавимо јелку за Нову годину?


tasadebeli tasadebeli 06:13 30.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy








Поздрав и теби од Тасе!



eloy eloy 09:30 30.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

Šta si ono hteo da kažeš?


Kaži ulje.
eloy eloy 15:10 30.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ


Него где ћемо набавимо јелку за Нову годину?


Po julijanskom ili gregorijanskom ? Deda Mraz ili Božić Batica ?

Buco veruje u deda mraza i jelke ?

Ako, ako, samo nek je veselo...



tasadebeli tasadebeli 05:33 31.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

eloy

Buco veruje u deda mraza i jelke ?





Шта је, матори, понестало ти вицкастости?

Сусигле године? Убуђала се пионирска марама око врата? Пала штафета за друга Титу на земљу, па нема ко да се сагне да је подигне? Боле кеђа, ишијас стегао...?

Па још БуцО, а не БуцА?

Е, мој матори...

Дубоко си ме разочарао, дубоко...





(Од сада те зовем Кристина, жена малог гробара.)
eloy eloy 08:01 31.10.2017

Re: Тасо СРБИНЕ

Дубоко си ме разочарао, дубоко...


Ćuti matori bar je još uvek duboko, jbg i to je nešto.

,,BucO zna i zato će BucO dobiti poklon,,

Davie Davie 22:48 29.10.2017

Тотално лудило

Кад је Филип као највећи имбецил блога иницирао расправу онда можеш знати колико је блог отишао у аут. Група залудних људи.
Filip Mladenović Filip Mladenović 02:31 30.10.2017

Re: Тотално лудило

Davie
Кад је Филип као највећи имбецил блога иницирао расправу онда можеш знати колико је блог отишао у аут. Група залудних људи.


"U paklu je đavo pozitivan lik!", primeti oštroumno veliki poljski satiričar Stanislav Jirži Lec.

A glumac Predrag Ejdus u intervjuu za "BLIC" (29. 10. 2017.), poentira:

"Imam svoju tezu: mi smo u suštini jedan slugeranjsko-podanički narod koji pritom ume da bude i doušnički, bez obzira na sve slobodarske tradicije. Tačnije, postoji taj vrlo jak i razvijen sloj u ljudima koji u određenim okolnostima vrlo lako ispliva na površinu. Nažalost, građanska demokratija nikako da se vaspostavi. Srednji sloj - koji je osnov stabilnosti svakog društva - inače je uništen u celom svetu. Kod nas pogotovo. Tako da imaš ogroman broj neorobova u neorobovlasničkom sistemu, dakle veliku većinu razvlašćenih ljudi koji žive na granici egzistencije i vrlo tanak sloj ljudi koji su na najneverovatnije i najsumnjivije načine došli do prvobitne akumulacije kapitala. I to sada rađa velike opasnosti..."
tyson tyson 00:28 30.10.2017

Koprive

Samo da još jednom primetim da na Blogu B92 trenutno retko šta grđe ima od napaljenih trećepozivaca.


Filip Mladenović Filip Mladenović 02:36 30.10.2017

Re: Koprive

tyson
Samo da još jednom primetim da na Blogu B92 trenutno retko šta grđe ima od napaljenih trećepozivaca.




Grešite. Na B92 blogu preovladjuju obične kukavice, licemeri, kameleoni... koji nemaju hrabrosti ni da se predstave vlastitim imenom i prezimenom!

Dakle, ne trećepozivci, već - anonimci!
tasadebeli tasadebeli 05:42 30.10.2017

Re: Koprive

tyson
Samo da još jednom primetim da na Blogu B92 trenutno retko šta grđe ima od napaljenih trećepozivaca.








Што рече мој Кум ономад честитајући ми рођендан:

"Е, Куме, сад смо трећепозивци! Боли нас рацку, сад можемо да гласамо и за Шешеља, шта нас се све то тиче..."
c_h.arlie c_h.arlie 07:58 30.10.2017

Re: Koprive

Filip Mladenović
tyson
Samo da još jednom primetim da na Blogu B92 trenutno retko šta grđe ima od napaljenih trećepozivaca.




Grešite. Na B92 blogu preovladjuju obične kukavice, licemeri, kameleoni... koji nemaju hrabrosti ni da se predstave vlastitim imenom i prezimenom!

Dakle, ne trećepozivci, već - anonimci!

Nećemo da se brukamo kao ti.
eloy eloy 09:22 30.10.2017

Re: Koprive

Grešite. Na B92 blogu preovladjuju obične kukavice, licemeri, kameleoni... koji nemaju hrabrosti ni da se predstave vlastitim imenom i prezimenom!

Dakle, ne trećepozivci, već - anonimci!


Rasipa se družba Pere Kvržice, polako ali sigurno, Možda ovaj blog postane i blagougodno mesto.

tasadebeli tasadebeli 11:21 30.10.2017

Re: Koprive

eloy
Grešite. Na B92 blogu preovladjuju obične kukavice, licemeri, kameleoni... koji nemaju hrabrosti ni da se predstave vlastitim imenom i prezimenom!

Dakle, ne trećepozivci, već - anonimci!


Rasipa se družba Pere Kvržice, polako ali sigurno, Možda ovaj blog postane i blagougodno mesto.




Мени се више свиђа овај клип...



Filip Mladenović Filip Mladenović 14:44 30.10.2017

Re: Koprive

c_h.arlie
Filip Mladenović
tyson
Samo da još jednom primetim da na Blogu B92 trenutno retko šta grđe ima od napaljenih trećepozivaca.




Grešite. Na B92 blogu preovladjuju obične kukavice, licemeri, kameleoni... koji nemaju hrabrosti ni da se predstave vlastitim imenom i prezimenom!

Dakle, ne trećepozivci, već - anonimci!

Nećemo da se brukamo kao ti.


Hvala Vam na komplimentu!
c_h.arlie c_h.arlie 17:38 30.10.2017

Re: Koprive

Filip Mladenović
c_h.arlie
Filip Mladenović
tyson
Samo da još jednom primetim da na Blogu B92 trenutno retko šta grđe ima od napaljenih trećepozivaca.




Grešite. Na B92 blogu preovladjuju obične kukavice, licemeri, kameleoni... koji nemaju hrabrosti ni da se predstave vlastitim imenom i prezimenom!

Dakle, ne trećepozivci, već - anonimci!

Nećemo da se brukamo kao ti.


Hvala Vam na komplimentu!

Molim Vam !
alselone alselone 13:22 30.10.2017

Ludaci naviru

korisnickoime-1 korisnickoime-1 20:57 30.10.2017

Srpski Vampiri


Mene vise brinu srpski vampiri.

Vi, Tasodebeli uporno tvrdite direktno ili indiraktno da zlo u drugima opravdava zlo u nama. Ja se sa time vise nego potpuno ne slazem.

Vi se valjda nadate da cete hiperprodukcujom tekstova koji opravdavaju srpske zlocine i smarajucom duzinom vasih komentara naterati umerene Srbe da vama i vasima prepuste ovo mesto.

E nece biti.



c_h.arlie c_h.arlie 05:14 31.10.2017

Re: Srpski Vampiri

korisnickoime-1

Mene vise brinu srpski vampiri.

Vi, Tasodebeli uporno tvrdite direktno ili indiraktno da zlo u drugima opravdava zlo u nama. Ja se sa time vise nego potpuno ne slazem.

Vi se valjda nadate da cete hiperprodukcujom tekstova koji opravdavaju srpske zlocine i smarajucom duzinom vasih komentara naterati umerene Srbe da vama i vasima prepuste ovo mesto.

E nece biti.




1. Tasini tekstovi su dugi - i uglavnom nisu smarajući.
2. Tasa ne opravdava srpske zločine.
3. Tasa ne pristaje na default status - da su Srbi krivi za sve, čak, da su jedini krivci za sve.
4. E oće biti.


tasadebeli tasadebeli 05:26 31.10.2017

Re: Srpski Vampiri

korisnickoime-1

Vi, Tasodebeli uporno tvrdite direktno ili indiraktno da zlo u drugima opravdava zlo u nama. Ja se sa time vise nego potpuno ne slazem.



Нађите где ја то радим, тврдим, па да разговарамо као људи.

Mene vise brinu srpski vampiri.



Да, и мене.

Лако је са овим аустроугарским, њима на челу пише ко су и шта су. Није их тешко препознати.

Тешко је са овим нашим домаћим. Закамуфлирају се, постали имуни на бели лук, глогов колац,...

Не зна човек како да их препозна.

E nece biti.


Што рече Чарли:

E oće biti.
korisnickoime-1 korisnickoime-1 07:31 31.10.2017

Re: Srpski Vampiri

E oće biti.


quod erat demonstrandum
blogov_kolac blogov_kolac 08:36 31.10.2017

Tasa se Tasom izbija

U Nemackoj nije nezapazeno prosla topla dobrodoslica u vidu "toplog zeca" njihovog poznatog pisca u Srbiji. Kada je o Nobelovoj nagradi rec, treba znati da Nemci kroz istoriju imaju trocifren broj laureata, ali sto se tice knjizevnosti, oni se mogu prebrojati na prstima ruku, i ova Herta Miler je jedina ziva od svih njih, a kada je o zenskim nobelovcima rec, mislim da je u nemackom slucaju i jedna ruka dovoljna za prebrojavanje. Ovo sve navodim samo da predocim koliko je ona ustvari i u jednoj Nemackoj "retka zverka", a u pojedinim kulturnim krugovima nemackog govornog podrucja, zbog svog knjizevnog talenta, svedenog i mracnog stila, i tema kojim se bavi na nivou sistem/drzava-pojedinac, na nju se cak gleda kao na nekakvog naslednika velikog Franca Kafke. To je vazno znati zbog neizmerne kolicine nipodastavanja kojom je ispracena iz Srbije, pa i na ovom blogu, kako se radi maltene o nekakvoj zaludnoj tetki ispranog mozga a kakvih je u Nemackoj i trulom Zapadu na milione, koja sama ne ume da razmislja, niti ume da formulise ista smisleno, vec samo reprodukuje stavove nekakve sveCke vlade, ili ne znam kako to vec da definisem (Omega, pomagaj!).

Dakle, mnogi nemacki mediji su propratili ovu epizodu, a na njihovom drzavnom servisu Dojce Vele ima i sekcija na srpskom jeziku, pa je tu na jednom mestu preneto vise takvih reakcija. I sada cu ja u Tasinom maniru da izvrsim jedan (ali koristan!) dzinovski copy/paste, cisto da se vidi kakvi smo Indijanci ispali u ocima "sinova i unuka SS-ovaca", iako bi ih ja nazvao narodom i drustvom sa najtemeljitije izvrsenom katarzom posle sopstvenog najmracnijeg perioda, koji su izmedju ostalog i zbog toga itekako kompetentni da komentarisu i nas najveci nacionalni pad iz 90'ih proslog veka, kao i nas danasnji odnos prema tom mracnom periodu, koji je zapravo bio slavni period sudeci po mnogima ovde.

IZBOR IZ ŠTAMPE
Srbija i "kamikaza-mačizam"

U nemačkoj štampi se u nekolikim tekstovima prate događaji u Srbiji gde je Herta Miler izazvala žestoke reakcije svojim izjavama o bombardovanju SRJ 1999. godine. Evo izvoda iz pojedinih članaka o toj temi.

„U glavni grad Srbije ovih dana je stigao monstrum", piše Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung: „To je bar utisak koji mora da imaju konzumenti srpskih medija. Monstrum se, prema njima, zove Herta Miler, odrasla je u susednoj Rumuniji i dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Herta Miler je ove godine počasni gost beogradskog Sajma knjiga, a običaj je da se takvi posetioci predstavljaju publici u Jugoslovenskom dramskom pozorištu – na taj način su već Beograđanima predstavljeni i Josif Brodski, Česlav Miloš i drugi. Takve priredbe spadaju u vrhunce kulturnog života glavnog grada, a više stotina mesta u pozorištu su bila ispunjena do poslednjeg mesta – i dvostruko veća sala bi bila puna".

„No, ako je verovati većini medijiskih izveštaja, to predstavljanje je načisto omanulo. Politika, od 1904. obavezne novine srpstva, o kojima je Lav Trocki još 1913. napisao ono što važi i danas, naime, da taj list plaća vlada, Politika je, dakle, objavila naslov: Dobitnica Nobelove nagrade zloupotrebljava gostoprimstvo Beograda. To je još bila najumerenija reakcija". U nastavku autor najbraja naslove koje su o nastupu Herte Miler objavili Večernje novosti, Informer, Srpski telegraf, te Kurir („Ćerka SS oficira pljuje SPC i Srbe" ).

„I srpski patriotski pesnici i mislioci su se javili za reč. Emir Kusturica, na primer, dobitnik zlatnih, srebrnih i ostalih palmi, lavova, globusa, cezara et cetera, post festum je primetio da bi bilo bolje da je Herta Miler bila pozvana na sajam automobila ili vojnu paradu nego na književni festival. Kusturica, u Sarajevu rođeni srpski šovinista po opredeljenju, koji samoproglašenu manjkavost svog muslimanskog porekla iz Bosne već godinama pokušava da kompenzuje posebno prilježnim srbovanjem i javnim idolopoklonstvom vođi bosanskih Srba osuđenim pred Haškim tribunalom Radovanu Karadžiću, primetio je da se posle reči Herte Miler Alfred Nobel sigurno okreće u grobu."
Mihael Martens je podsetio da je Herta Miler tokom 90-ih godina u više eseja izrazila svoju saglasnost sa bombardovanjem SRJ 1999. i navodi njene reči: „Onaj ko za devet godina povede četiri rata, ko pravi groblja sa pragmatizmom nekoga ko asfaltira ulice, ko je navikao da ubija kao što ispija čašu vode, nije neko do koga se može dopreti rečima". Kao ko-voditelj književne večeri u JDP, Martens je upitao gošću da li i dalje stoji iza tih reči. Ona je odgovorila potvrdno (i „hrabro" ) pomenuvši „patnje koje su Srbi naneli sebi i drugima", kao i „užasan nacionalizam" za koji je, kako smatra odgovorna i Srpska pravoslavna crkva.

Opisavši kako su posetioci počeli da negoduju i napuštaju salu, autor pominje da u Srbiji „nisu sve samo Srbi koji su uljuljkani u agresivno samosažaljenje Kusturice ili razbijačko novinarstvo kojem kulja pena na usta" i navodi primere jednog „liberalnog publiciste" koji primećuje da su se „Srbi fino raskomotili u ćošku istorije rezervisanom za žrtve" – i onda je došla „ta Nemica, pri tome dobitnica Nobelove nagrade, koja kaže: Srbi su krivi za sve što ih je snašlo na kraju 20. veka, a među njima posebno – Srpska pravoslavna crkva".

Zaključak autora: „Kćerka jednog SS-vojnika je pokazala srpskom društvu ogledalo. Mnogi koji su se u njega zagledali, videli su samo jedno ružno iskeženo lice – i pobrkali ga sa liceom Herte Miler", piše Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung.

„Beograd ključa", piše Marko Martin za dnevnik Velt – o istoj temi: „Mnogi slušaoci (na predstavljanju Herte Miler) su bili indignirani, štampa bliska vladi je zapenila (...) kako se to slaže sa „proevropskom" orijentacijom Srbije? Beograd je, kako to jedni od drugih prepisuju blogeri koji putuju svetom, danas novi Berlin kada je o žurkama reč, pri čemu je zapravo samo majušna ulica Braće Krsmanović na ušću Save nešto kao Fridrihshain-Krojcberg en miniature. Jednoj kafani krštenoj po nemačkoj prestonici, kao da je zaista kumovala berlinska opuštenost, dok u susednom klubu (...) postoji neka vrsta zaštićeog prostora u kojem se održavaju mali indi-pop koncerti ili podijumske debate LGBT-zajednice. Ali njihovi učesnici deluju često uznemirujuće krhko."
„Jer, nedaleko odatle čekaju testosteronske grupice ćelavih i kuglastih glava u Adidas-trenerkama da bi u takozvanom Beogradu na vodi – koji je beogradski centar Berlina – pokupili taksijem one imućnije: onu Jeunesse dorée (blaziranu mladež) koja očigledno zarađuje više od prosečnih 300 evra mesečno i u novim udobnim i zaklonjenim kafeima srče svoj Latte Macchiatto pri čemu žene u ogledalima od poda do plafona posmatraju svoje jedre usne koje su ovdašnji plastični hirurzi pretvorili u pačje kljunove i permanetno se pridržavaju za bicepse svojih mlađahnih muških pratilaca. Lepo bi bilo znati šta su njihovi očevi radili za vreme ratova koje je raspirio Milošević; kako su uspeli da dođu do svog bogatstva usred ovog ojađenog društva".

„No, ti pupoljci već odlaze u pravcu taksista, pripadnika svoje generacije koja nose majice sa likom Putina ili Ratka Mladića, i kao da su od svojih očeva nasledili neku vrstu borbene volje, iako se ona – i bukvalno, vrti u krug. Strani gosti koji se, kada stignu do cilja vožnje, ne slože sa ogromnom dinarskom cenom, jednostavno bivaju vraćeni kroz čitav grad na mesto odakle su krenuli, besplatno i u znak prezira. To što pri tome vozači troše vreme i benzin i što drugi turisti, znajući za taj spektakl, radije ne uzimaju taksi, ne shvata se kao ludilo koje šteti poslu".

Jedna od gošći u „alternativnom" lokalu u Savamali ima za to i objašnjenje: „U pitanju je regionalni kamikaza-mačizam koji se bazira na arhaičnim predstavama o dostojanstvu, stariji od svih šefova vlada i promena režima, u kič isklesan u – na Zapadu nekada omiljenim – filmovima Emira Kusturice, a za razliku od toga, u pametnim savremenim romanima jednog Vladimira Pištala ili Vladimira Arsenijevića opisan kao krvno balkansko zlo, kao mentalna prepreka individualnom i društvenom sazrevanju", piše, između ostalog, Marko Martin za dnevnik Velt.
tyson tyson 10:07 31.10.2017

Attention seeking + narativ

blogov_kolac
U Nemackoj nije nezapazeno prosla topla dobrodoslica u vidu "toplog zeca" njihovog poznatog pisca u Srbiji. Kada je o Nobelovoj nagradi rec, treba znati da Nemci kroz istoriju imaju trocifren broj laureata, ali sto se tice knjizevnosti, oni se mogu prebrojati na prstima ruku, i ova Herta Miler je jedina ziva od svih njih, a kada je o zenskim nobelovcima rec, mislim da je u nemackom slucaju i jedna ruka dovoljna za prebrojavanje. Ovo sve navodim samo da predocim koliko je ona ustvari i u jednoj Nemackoj "retka zverka", a u pojedinim kulturnim krugovima nemackog govornog podrucja, zbog svog knjizevnog talenta, svedenog i mracnog stila, i tema kojim se bavi na nivou sistem/drzava-pojedinac, na nju se cak gleda kao na nekakvog naslednika velikog Franca Kafke. To je vazno znati zbog neizmerne kolicine nipodastavanja kojom je ispracena iz Srbije, pa i na ovom blogu, kako se radi maltene o nekakvoj zaludnoj tetki ispranog mozga a kakvih je u Nemackoj i trulom Zapadu na milione, koja sama ne ume da razmislja, niti ume da formulise ista smisleno, vec samo reprodukuje stavove nekakve sveCke vlade, ili ne znam kako to vec da definisem (Omega, pomagaj!).

Dakle, mnogi nemacki mediji su propratili ovu epizodu, a na njihovom drzavnom servisu Dojce Vele ima i sekcija na srpskom jeziku, pa je tu na jednom mestu preneto vise takvih reakcija. I sada cu ja u Tasinom maniru da izvrsim jedan (ali koristan!) dzinovski copy/paste, cisto da se vidi kakvi smo Indijanci ispali u ocima "sinova i unuka SS-ovaca", iako bi ih ja nazvao narodom i drustvom sa najtemeljitije izvrsenom katarzom posle sopstvenog najmracnijeg perioda, koji su izmedju ostalog i zbog toga itekako kompetentni da komentarisu i nas najveci nacionalni pad iz 90'ih proslog veka, kao i nas danasnji odnos prema tom mracnom periodu, koji je zapravo bio slavni period sudeci po mnogima ovde.

IZBOR IZ ŠTAMPE
Srbija i "kamikaza-mačizam"

U nemačkoj štampi se u nekolikim tekstovima prate događaji u Srbiji gde je Herta Miler izazvala žestoke reakcije svojim izjavama o bombardovanju SRJ 1999. godine. Evo izvoda iz pojedinih članaka o toj temi.

„U glavni grad Srbije ovih dana je stigao monstrum", piše Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung: „To je bar utisak koji mora da imaju konzumenti srpskih medija. Monstrum se, prema njima, zove Herta Miler, odrasla je u susednoj Rumuniji i dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Herta Miler je ove godine počasni gost beogradskog Sajma knjiga, a običaj je da se takvi posetioci predstavljaju publici u Jugoslovenskom dramskom pozorištu – na taj način su već Beograđanima predstavljeni i Josif Brodski, Česlav Miloš i drugi. Takve priredbe spadaju u vrhunce kulturnog života glavnog grada, a više stotina mesta u pozorištu su bila ispunjena do poslednjeg mesta – i dvostruko veća sala bi bila puna".

„No, ako je verovati većini medijiskih izveštaja, to predstavljanje je načisto omanulo. Politika, od 1904. obavezne novine srpstva, o kojima je Lav Trocki još 1913. napisao ono što važi i danas, naime, da taj list plaća vlada, Politika je, dakle, objavila naslov: Dobitnica Nobelove nagrade zloupotrebljava gostoprimstvo Beograda. To je još bila najumerenija reakcija". U nastavku autor najbraja naslove koje su o nastupu Herte Miler objavili Večernje novosti, Informer, Srpski telegraf, te Kurir („Ćerka SS oficira pljuje SPC i Srbe" ).

„I srpski patriotski pesnici i mislioci su se javili za reč. Emir Kusturica, na primer, dobitnik zlatnih, srebrnih i ostalih palmi, lavova, globusa, cezara et cetera, post festum je primetio da bi bilo bolje da je Herta Miler bila pozvana na sajam automobila ili vojnu paradu nego na književni festival. Kusturica, u Sarajevu rođeni srpski šovinista po opredeljenju, koji samoproglašenu manjkavost svog muslimanskog porekla iz Bosne već godinama pokušava da kompenzuje posebno prilježnim srbovanjem i javnim idolopoklonstvom vođi bosanskih Srba osuđenim pred Haškim tribunalom Radovanu Karadžiću, primetio je da se posle reči Herte Miler Alfred Nobel sigurno okreće u grobu."
Mihael Martens je podsetio da je Herta Miler tokom 90-ih godina u više eseja izrazila svoju saglasnost sa bombardovanjem SRJ 1999. i navodi njene reči: „Onaj ko za devet godina povede četiri rata, ko pravi groblja sa pragmatizmom nekoga ko asfaltira ulice, ko je navikao da ubija kao što ispija čašu vode, nije neko do koga se može dopreti rečima". Kao ko-voditelj književne večeri u JDP, Martens je upitao gošću da li i dalje stoji iza tih reči. Ona je odgovorila potvrdno (i „hrabro" ) pomenuvši „patnje koje su Srbi naneli sebi i drugima", kao i „užasan nacionalizam" za koji je, kako smatra odgovorna i Srpska pravoslavna crkva.

Opisavši kako su posetioci počeli da negoduju i napuštaju salu, autor pominje da u Srbiji „nisu sve samo Srbi koji su uljuljkani u agresivno samosažaljenje Kusturice ili razbijačko novinarstvo kojem kulja pena na usta" i navodi primere jednog „liberalnog publiciste" koji primećuje da su se „Srbi fino raskomotili u ćošku istorije rezervisanom za žrtve" – i onda je došla „ta Nemica, pri tome dobitnica Nobelove nagrade, koja kaže: Srbi su krivi za sve što ih je snašlo na kraju 20. veka, a među njima posebno – Srpska pravoslavna crkva".

Zaključak autora: „Kćerka jednog SS-vojnika je pokazala srpskom društvu ogledalo. Mnogi koji su se u njega zagledali, videli su samo jedno ružno iskeženo lice – i pobrkali ga sa liceom Herte Miler", piše Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung.

„Beograd ključa", piše Marko Martin za dnevnik Velt – o istoj temi: „Mnogi slušaoci (na predstavljanju Herte Miler) su bili indignirani, štampa bliska vladi je zapenila (...) kako se to slaže sa „proevropskom" orijentacijom Srbije? Beograd je, kako to jedni od drugih prepisuju blogeri koji putuju svetom, danas novi Berlin kada je o žurkama reč, pri čemu je zapravo samo majušna ulica Braće Krsmanović na ušću Save nešto kao Fridrihshain-Krojcberg en miniature. Jednoj kafani krštenoj po nemačkoj prestonici, kao da je zaista kumovala berlinska opuštenost, dok u susednom klubu (...) postoji neka vrsta zaštićeog prostora u kojem se održavaju mali indi-pop koncerti ili podijumske debate LGBT-zajednice. Ali njihovi učesnici deluju često uznemirujuće krhko."
„Jer, nedaleko odatle čekaju testosteronske grupice ćelavih i kuglastih glava u Adidas-trenerkama da bi u takozvanom Beogradu na vodi – koji je beogradski centar Berlina – pokupili taksijem one imućnije: onu Jeunesse dorée (blaziranu mladež) koja očigledno zarađuje više od prosečnih 300 evra mesečno i u novim udobnim i zaklonjenim kafeima srče svoj Latte Macchiatto pri čemu žene u ogledalima od poda do plafona posmatraju svoje jedre usne koje su ovdašnji plastični hirurzi pretvorili u pačje kljunove i permanetno se pridržavaju za bicepse svojih mlađahnih muških pratilaca. Lepo bi bilo znati šta su njihovi očevi radili za vreme ratova koje je raspirio Milošević; kako su uspeli da dođu do svog bogatstva usred ovog ojađenog društva".

„No, ti pupoljci već odlaze u pravcu taksista, pripadnika svoje generacije koja nose majice sa likom Putina ili Ratka Mladića, i kao da su od svojih očeva nasledili neku vrstu borbene volje, iako se ona – i bukvalno, vrti u krug. Strani gosti koji se, kada stignu do cilja vožnje, ne slože sa ogromnom dinarskom cenom, jednostavno bivaju vraćeni kroz čitav grad na mesto odakle su krenuli, besplatno i u znak prezira. To što pri tome vozači troše vreme i benzin i što drugi turisti, znajući za taj spektakl, radije ne uzimaju taksi, ne shvata se kao ludilo koje šteti poslu".

Jedna od gošći u „alternativnom" lokalu u Savamali ima za to i objašnjenje: „U pitanju je regionalni kamikaza-mačizam koji se bazira na arhaičnim predstavama o dostojanstvu, stariji od svih šefova vlada i promena režima, u kič isklesan u – na Zapadu nekada omiljenim – filmovima Emira Kusturice, a za razliku od toga, u pametnim savremenim romanima jednog Vladimira Pištala ili Vladimira Arsenijevića opisan kao krvno balkansko zlo, kao mentalna prepreka individualnom i društvenom sazrevanju", piše, između ostalog, Marko Martin za dnevnik Velt.

Kakvo spinovanje, nemam reči.

Kakva bre Herta Miler, koga boli qrac...

A i gospođa je, vidim, dobro naučila najosnovnija pravila propagande.


c_h.arlie c_h.arlie 11:21 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

blogov_kolac
U Nemackoj nije nezapazeno prosla topla dobrodoslica u vidu "toplog zeca" njihovog poznatog pisca u Srbiji. Kada je o Nobelovoj nagradi rec, treba znati da Nemci kroz istoriju imaju trocifren broj laureata, ali sto se tice knjizevnosti, oni se mogu prebrojati na prstima ruku, i ova Herta Miler je jedina ziva od svih njih, a kada je o zenskim nobelovcima rec, mislim da je u nemackom slucaju i jedna ruka dovoljna za prebrojavanje. Ovo sve navodim samo da predocim koliko je ona ustvari i u jednoj Nemackoj "retka zverka", a u pojedinim kulturnim krugovima nemackog govornog podrucja, zbog svog knjizevnog talenta, svedenog i mracnog stila, i tema kojim se bavi na nivou sistem/drzava-pojedinac, na nju se cak gleda kao na nekakvog naslednika velikog Franca Kafke. To je vazno znati zbog neizmerne kolicine nipodastavanja kojom je ispracena iz Srbije, pa i na ovom blogu, kako se radi maltene o nekakvoj zaludnoj tetki ispranog mozga a kakvih je u Nemackoj i trulom Zapadu na milione, koja sama ne ume da razmislja, niti ume da formulise ista smisleno, vec samo reprodukuje stavove nekakve sveCke vlade, ili ne znam kako to vec da definisem (Omega, pomagaj!).
...

Baš zbog ovoga boldovanoga, gospođa iz Nemačke, ima najveću obavezu da pazi šta priča --- jer ona nije makar ko.
Ono što je pričala su najobičnije konjukturne splačine koje su već toliko puta ispričane da je to sada već smešno - kada ne bi bilo žalosno.
Obaška što su događaji koji su se odvijali devedesetih predstavljali platformu za izlazak Nemačke iz pozicije "političkog patuljka" u koju su dospeli svojim (krvoločnim) zaslugama iz drugog svetskog rata. Parafrazirati i porediti ulogu Srbije sa ulogom nacističke Nemačke, najvećeg istorijskog zla, je ekstremno bedno.
O tome da su kao "politički patuljak" prvi puta učestvovali u nekoj vojnoj akciji je izlišno i govoriti.
Atomski mrav Atomski mrav 14:49 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Dakle, nemački mediji su odliučili da vrate Politici, Kuriru i Informeru istom merom... pokvarenog li nemačkog naaarooodaaaa!!!

O nemačkoj "katarzi" bolje da ne načinjemo temu...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:36 31.10.2017

Re: Sa lica mesta - Ivan Ivanji:


"Pre svega, ja sam jedan konzervativan, lepo vaspitani gospodin koji je želeo džentlmenski da se odnosi prema jednoj dami, ali "puko" sam jer nisam mogao više da slušam preterane gluposti, rekao je "Tanjugu" naš cenjeni prevodilac i pisac Ivan Ivanji o sinoćnjem razgovoru sa nobelovkom Hertom Miler u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Milerova je sinoć, između ostalog, govoreći o opravdanosti NATO intervencije 1999. godine, kazala da je "Srbija sama sebi nanela zlo i da njeni građani moraju da žive sa istinom da su sami sebi naneli patnju".
Ivanji joj je uzvratio konstatacijom da su Miloševića sa vlasti skinuli građani Srbije, a ne NATO.
On ističe da Milerova o većini događaja na prostoru nekadašnje Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka nema pojma.

"Nemački kolega Mihael Martens je kriv što se sve na tako neinteligentan način dogodilo sinoć u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Kazao sam mu pre početka tribine da joj ne postavlja pitanja o NATO bombardovanju, ali nije vredelo. Herta Miler je klasična žrtva nemačkih medija koji su izveštavali o raspadu SFRJ", kazao je Ivanji.

Prema njegovim rečima, i cenjeni pisac Ginter Gras je prvo opravdavao bombardovanje Srbije 1999. godine.

"Veličina njegovog intelekta je u tome što je on povukao tu svoju tvrdnju jer nije imao dovoljno informacija o svemu što se događalo na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Nažalost, to sinoć nije bio slučaj sa Hertom Miler. Verujem da bombardovanja samo pomažu režimima. Baš to je učinio i NATO bombardovanjem Beograda, pomogao je Miloševiću. Narod se potom ujedinio oko nekog patriotizma i u mržnji prema NATO-u", rekao je Ivanji.

On napominje da je publika bila sjajna jer niko nije ni pokušao da uvredi Hertu Miler.

"Njene provokacije nisu uspele da izazovu publiku na prekid tribine, a u sali je bilo prisutno blizu 600 ljudi. Jako sam ponosan na to", istakao je Ivanji.

pape92 pape92 16:53 31.10.2017

Re: Sa lica mesta - Ivan Ivanji:

Možda će nekog zanimati epizoda iz života Ivana Ivanjija iz davne 1949. Radi se o istom Ivanu Ivanjiju, ne njegovom ocu. Priča ima veze sa džezom, evo njenog konteksta.

U Beogradu je tokom rada sviralo nekoliko džez orkestara, a najvažniji je bio onaj na Radio Beogradu pod upravom nemačkog oficira, muzičara i dirigenta pod imenom Fridrih Majer. Džez je u Trećem Rajhu zapravo bio zabranjen, ali se na teritorijama van Nemačke (u Nemačkoj su proganjali džez muzičare) tolerisao. O džezu pod Hitlerom govori nekoliko knjiga, između ostalih i knjga “Different Drummers” u kojoj se pominje i Fridrih Majer. U Majerovom orkestru u Beogradu svirali su Nemci, ali i Srbi. Većina srpskih muzičara je nastavila da se bavi muzikom i posle rata. To se nije svidelo baš svima, ni muzika ni muzičari. Naročito je SKOJ bio aktivan u proganjanju, mada nikada nije to bilo zaista surovo, nisu naravno bili terani u logore, ipak su to bili muzičiri, fini ljudi. Ali bilo je prebijanja, a naročito je u modi bio običaj sečenja kravate. Da ne dužim, o tim danima svedoče akteri, Mihailo Živanović i Petar Vujić, obojca džez muzičari (nastavili karijere u Jugoslaviji), a u tom svedočanstvu se pojavljuje Ivan Ivanji.

“Po povratku iz vojske, 1949. godine, Petar Vujić se uverio da napadi na džez nikako ne prestaju („Vrlo alergični na ovu vrstu muzike bili su Ivan Ivanji, Dušan Plavša, Mihajlo Vukdragović" ), ali su muzičari tvrdoglavo i dalje svirali ono što vole”

————————————————————-

“Dok smo izvodil jednu džez melodiju, Milovanu je prišao neko od omladinaca i s makazama u ruci mirno mu presekao kravatu. Zbunjeni Vukajlović nije stigao ni da reaguje. Nekako smo priveli kraju svirku i krenuli ka izlazu. Začudio sam se kad sam video špalir omladinaca u dva reda koji su nas čekali. Mene, ‘Šimpu’, ‘Grofa’ i Branka Pejakovića su propustili, ali kad je Milovan naišao, svi su se bacili na njega i počeli da ga udaraju.” (Nisam kopirao ceo iskaz da ne bude predugačko, dotični Milovan je na koncertu odbio da svira ruske pesme, koje naravno nisu ni bile ni repertoaru džez orkestra).
hoochie coochie man hoochie coochie man 17:45 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

U Nemackoj nije nezapazeno prosla topla dobrodoslica u vidu "toplog zeca" njihovog poznatog pisca u Srbiji.


U lebac ti jebem pa šta ćemo sad?!

Jbg, možda ja nešto krivo kapiram, ali ovaj način rezonovanja, ne kako ko od nas vidi to što je Herta Miler govorila, dakle ne to, nego kako se na to gleda u Nemačkoj, da li je prošlo zapaženo ili nezapaženo, mi liči na krajnje poltronstvo.

Razumem da neko kaže super je govorila, ili lupetala je za sve pare, ali kad se u prvi plan stavi kako je Nemačka na to reagovala, e to mi je baš ružno.
Ako se nešto misli to treba reći, a kako će Nemačka to doživeti..njen problem.
Ili bi trebalo mišljenje upodobljavti sa nemačkom medecinom?

A nobelovka, pa za očekivati je bilo da nobelovka, pošto je nobelovka, malo dublje sagleda problem, a ne da ponavlja površne fraze njihovog agitpropa.

A kad se već sama spustila na taj nivo, sasvim odgovarajući odgovor je onaj o njenom ocu, i tome da kad već po pojedinim članovima neke grupe, nacije, sudi o celoj grupi, i tvrdi da svi moraju snositi posledice, pa valjda je normalno da članovi neke porodice čiji su članovi bili baš loši momci, trpe malo teže posledice od onih koji su pripadnici iste nacije kao neki loši momci.
Jer porodica je daleko uža, neuporedivo čvršćim i tešnjim vezama povezana grupa nego nacija, pa bi i odgovornost postupke lošeh momaka trebala da bude srazmerno veća.

S te strane gledano, da li ćera slavnog tate ima moralo pravo da deli savete?
Davie Davie 18:09 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Možda će nekog zanimati epizoda iz života Ivana Ivanjija iz davne 1949. Radi se o istom Ivanu Ivanjiju, ne njegovom ocu. Priča ima veze sa džezom, evo njenog konteksta.


Његов отац 1949. није ни могао да шиканира џезере јер су га 1941. заједно са женом убили Немци због тога што је био Јеврејин а сам Иван Ивањи је преживео концентрациони логор у Немачкој. Е сад, већина нас на његовом месту се не би зауставила само на шиканирању џезера који су рат провели у зезању са људима који су им толико наудили. Али нисмо сви исти.

Такође, 1949. у Београду нико жив није смео да тражи руску песму од оркестра тако да је ово сведочење о поратном животу џезера на поприлично климавим ногама.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:23 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Davie
Такође, 1949. у Београду нико жив није смео да тражи руску песму од оркестра тако да је ово сведочење о поратном животу џезера на поприлично климавим ногама.

Ivan Ivanji je rođen 1929.g. Od marta 1944. do aprila 1945.g. kao Jevrejin bio je interniran u logorima Buhenvald i Aušvic. Preživeo je, vratio se u Novi Sad i upisao se u srednju arhitektonsku školu, pa je i te 1949.g. verovatno živeo u Novom Sadu. Budući da se izdržavao radeći na gradilištima, malo je verovatno da je iz Novog Sada dolazio u Beograd da džez muzičarima seče kravate. Cenjeni džezer se verovatno "setio" Ivanjija, jer je bio Titov prevodilac, doduše tek od 1965.g.

Kad je reč o Herti Miler, zašto verujem Ivanjiju?
Već od sredine pedesetih boravio je kao novinar u Nemačkoj i već tada je upoznao značajne nemačke pisce. Sa Hajnrihom Belom i Ginterom Grasom je drugovao. Mnoge je i prevodio. Od tada pa do danas prati i izuzetno dobro poznaje nemačku kulturnu i književnu scenu.



Davie Davie 19:53 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

У једном броју недељника Време је Ивањи поприлично детаљно описао свој живот, могуће је да је 1949. већ био у Београду и да је секао кравате џез музичарима али је немогуће да је то радио због одбијања музичара да свирају руске песме. Тад се због руске песме горе страдало него због четничке.

zilikaka zilikaka 19:54 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Ivan Ivanji je rođen 1929.g. Od marta 1944. do aprila 1945.g. kao Jevrejin bio je interniran u logorima Buhenvald i Aušvic...
Kad je reč o Herti Miler, zašto verujem Ivanjiju?
Već od sredine pedesetih boravio je kao novinar u Nemačkoj i već tada je upoznao značajne nemačke pisce. Sa Hajnrihom Belom i Ginterom Grasom je drugovao. Mnoge je i prevodio. Od tada pa do danas prati i izuzetno dobro poznaje nemačku kulturnu i književnu scenu.



Upravo to: On je inače iz Banata, iz moje varoši i roditelji su njega i sestru poslali preko Tise u BAčku, gde nije bio toliki progon Jevreja te su se njih dvoje spasli. Al oboje su preživeli i logor.
Nemaćki je naučio u kući, kao većina ovdašnjih Jevreja, a kasnije živeo u Bonu kao novinar i kulturni ataše, drugovao sa Grasom, prevodio nemačke pisce...a jedno vreme sa te pozicije bio angažovan i kao Titov prevodilac.

Dakle, mislim da zaista odlično poznaje i nemački jezik i kulturu, a eto imao je i ličnih iskustava soram fašizma.
tyson tyson 21:27 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Dakle, mislim da zaista odlično poznaje i nemački jezik i kulturu, a eto imao je i ličnih iskustava soram fašizma.

Gde bre? Iz svega napisanog ne vidi se niti jedan njegov kontakt sa fašizmom.


tyson tyson 21:31 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

U Nemackoj nije nezapazeno prosla topla dobrodoslica u vidu "toplog zeca" njihovog poznatog pisca u Srbiji.

Ali pazi celu ovu rečenicu, od prvog do poslednjeg slova isfabrikovanu, sa sve bombastičnim "U Nemačkoj", "u Srbiji" i neizbežnim kiselim sarkazmom.

Koji topli zec, gde, kada?

Se non è vero, è ben trovato.

Kao iz kujne doktora Gebelsa.


zilikaka zilikaka 22:09 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Iz svega napisanog ne vidi se niti jedan njegov kontakt sa fašizmom.

Pa sad, ako izuzmemo progon, smrt roditelja, konc logor...stvarno se ništa drugo ne vidi.
alselone alselone 22:12 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija


Pa sad, ako izuzmemo progon, smrt roditelja, konc logor...stvarno se ništa drugo ne vidi.


To su tajsonove fore, misli na nacizam.
freehand freehand 22:16 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Kao iz kujne doktora Gebelsa.

Misliš gospođe Benet, dobitnice Pulicera?

BTW - jeste li znali da je i Mihajlo Pupin bio dobitnik Pulicerove nagrade?
pape92 pape92 22:27 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

1949. у Београду нико жив није смео да тражи руску песму


U pravu si. Ovako tačno glasi ono što piše u knjizi: u pauzi svirke, prišli si mu neki omladinci i zahtevali da sviramo kolo.
Ja sam pogrešno prepričao, kopirao sam samo kraći deo priče.

Što se tiče autentičnosti napada na džez muzičara, oni su van svake sumnje. To se znalo, ćale mi je pričao, ocu mog prijatelja se desilo sečenje kravate. Ne kažem da je to najgora stvar na svetu, ali nije ni nešto čime bi se ljudi hvalili. Možda se sam Ivanji zbog toga i pokajao, što bi dokazalo da je zaista reč o lepo vaspitanom gospodinu. Ubistvo roditelja i koncentracioni logor je za nekog opravdanje, za drugoga na njegovom mestu ne bi bilo (ne kažem da se sam Ivanji tako branio, ako se branio). Ipak se radi o nedužnim i bespomoćnim osobama, muzičarima. U svakom slučaju pomaže da se razume. Ne kaže naš narod uzalud: mrzi ga ko Nemca (Nemicu?). Sa druge strane, mog dedu su takođe ubili Nemci u ratu, pa njegova deca nisu nikoga šikanirala. Niti su me učili da po automatizmu mrzim Nemce. Verovatno bi se našlo još sličnih primera.

Moram da za svaki slučaj (napadam Ivanjija, Ivanji napada Hertu, sledi da ja branim Hertu) da editujem komentar i napomenem da između dve pomenute opcije da se opiše stav Herte Miler u vezi bombardovanja, biram ovu koja kaže da se izlupetala za sve pare. O tome se najmanje i govori, o suštini tih reči, koja je pogrešna, baš zato što je tako očigledno pogrešna. Možda ovo nije bilo pravo mesto i trenutak da iznesem pomenutu epizodu iz života našeg uglednog prevodioca. Ona ne baca nikakvo svetlo, ne znači ništa u slučaju oko Herte Miler. Ivanji je nebitan u tom slučaju ionako. Niti ga napadam, nemam pojma kako se on prema toj epizodi iz svoje mladosti odnosi danas. Kad sam već napisao, izneo sam samo gole činjenice. Ipak, smatram pogrešnim da se takvo ponašanje opravdava, a u krajnjoj liniji pogrešno je i da bude zaboravljeno.
gedza.73 gedza.73 22:51 31.10.2017

Re: Tasa se Tasom izbija

Davie
Е сад, већина нас на његовом месту се не би зауставила само на шиканирању џезера који су рат провели у зезању са људима који су им толико наудили. Али нисмо сви исти.


Ne ulazim u priču samo, ako je istinita, malo je u suprotnosti prebijanje muzičara koji su svirali Nemcima i odlazak u Nemačku iako si bio u njihovom logoru da se družiš po kafanama sa nemačkim piscima.
to samo ako se pogleda 'sa njegovog mesta'. Al' što kažeš 'nismo svi isti'.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana