Eksperimenti u blogovanju| Nauka

Kvantni mehaničari i bomba (2)

Vojislav Stojković RSS / 26.10.2017. u 13:44

Da li je moguće rekonstruisati razgovor koji niko nije čuo, a oba učesnika su odavno napustili ovaj svet, pritom su njihova sećanja na taj dijalog, prema onom što je zabeleženo, oprečna? Može se pokušati, ali bez ikakvih garancija na uspeh. Potrebno je izdvojiti i analizirati činjenice koje prethode događaju, karakterne osobine i motive učesnika, okolnosti i posledice, a zatim postaviti prava pitanja i na kraju ponuditi moguće, a verovatne odgovore.

Majkl Frejn je u drami Kopenhagen, premijerno izvedenoj 1998.g. u Kraljevskom nacionalnom pozorištu u Londonu, kasnije i u Njujorku, a po njoj je 2002.g snimljen i film, nešto slično pokušao. Postavio je pitanja, međutim nije ponudio odgovore. Drama se odvija u nekom neodre|enom vremenu. Junaci drame, Nils Bor, njegova žena Margareta i Verner Hajzenberg, odavno su mrtvi, ali nemaju mira i traže odgovore zbog čega je došlo do nesporazuma između Bora i Hajzenberga u septembru 1941. Tokom drame raspravlja se s puno temperamenta i osećanja, kopa se iznutra i unazad po životima ovo troje ljudi ne bi li se otkrilo šta je to posejalo seme razdora prilikom njihovog susreta. Rasprava se, između ostalog, vodi oko  pitanja: Da li je Hajzenberg izgubio mesto profesora u Lajpcigu, koje je dobio kao nagradu za rad o principu neodre|enosti, pa se zato vratio u Kopenhagen?  Da li je došao da pozajmi danski ciklotron, jer ga Nemačka nema?  Da li je Hajzenberg došao da ponudi Boru, koji je poreklom Jevrejin, utočište u nemačkoj ambasadi kada u Danskoj počne deportacija Jevreja?  Da li je došao da sazna da li saveznici imaju nuklearni program ili da Boru ponudi saradnju na nemačkom nuklearnom programu? Jedno je pitanje postavljeno dva puta, na početku i na kraju Frejnove drame, a postavio ga je Hajenzberg i ono glasi: „Da li neko ko je fizičar ima moralno pravo da radi na praktičnoj eksploataciji atomske energije i pravi bombu razorne moći?”  Time je Frejn svoju dramu izdigao na najviši opšti nivo moralne rasprave, ali i zabio glogov kolac u moralni lik jednog od najvećih naučnika XX veka, Nilsa Bora. Jer, Verner Hjzenberg nije napravio atomsku bombu za Hitlerovu Nemačku, a Nils Bor je pružio, ne tako mali doprinos, njenoj konstrukciji u Los Alamosu. Posledice takvog angažovanja vrhunskih fizičara osetili su prvo stanovnici Hirošime i Nagasakija, a kasnije, kroz trku u nuklearnom naoružanju, i čitav svet. Kako god bilo, Frejnova drama, iako zasnovana na post facto činjenicama, ipak je samo fikcija.

Šta znamo o učesnicima razgovora, sem da su bili vrhunski naučnici i Nobelovci?

Nils Bor, jedan od najvećih naučnika svoje epohe, ne samo da je bio briljantan um, već i izuzetno human, čestit i skroman čovek. Samo je čovek njegovih osobina mogao da u Institu za teorijsku fiziku, koji je osnovao u Kopenhagenu, drži na okupu i stimuliše genijalne umove i kompleksne ličnosti poput Paulija, Diraka, Hajzenberga, Delbruka… Bor je bez sumnje bio najomiljeniji fizičar XX veka čiji je uticaj na fiziku i fizičare bio snažniji od bilo čijeg drugog, uključujući tu i samog Ajnštajna.

S druge strane, Hajzenbergov genije je oko sebe širio izvesnu hladnoću i bezobzirnost. Bio je sklon žestokim raspravama. Intelektualno se utrkivao sa sagovornicima i nije imao strpljenja za njihove ideje i argumente. Njega je trebalo obuzdavati, kako u nauci tako i u životu, a upravo je to radio njegov mentor Nils Bor.  Gotovo je nepoznato, da se jedan od najblistavijih teorijskih fizičara XX veka  na usmenoj odbrani doktorske disertacije jedva provukao sa “džentlmentskom šesticom”. Naime,  prof. Vilhem Vin, član komisije za odbranu,  postavio mu je pitanja iz primenjene, praktične fizike, kako radi baterija i sl.  Verner nije umeo ni da bekne.

Okolnosti u kojima se odvijao razgovor su poznate.

Danska je bila okupirana, a okupator je bio na vrhuncu moći. Nils Bor je Danac, poreklom polu-Jevrejin, u okupiranoj Danskoj ophrvan strahom od sudbine koja je zadesila ili pretila svim Jevrejima u Nemačkoj i zemljma koje je okupirala. Hajzenberg je bio Nemac, koga je Wermacht postavio na čelo tajnog programa istraživanja upotrebe nuklearne fisije za izradu A-bombe. Čak iako se nije osećao kao Arijevac, osećao se nadmoćno. Pozicija nekadašnjeg mentora i učenika bila je bitno izmenjena.

Usledio je razgovor u septembru 1941.g. Da li u bašti uz kriglu piva ili u radnoj sobi Borove kuće u Karlsbegu ili tokom još jednje šetnje po Dugoj liniji, nije toliko bitno.

Posledice tog razgovora su također poznate: Hajzenberg se vratio u Nemačku i nastavio da radi na tajnom nukleanom projektu nacističke Nemačke. Nils Bor je, preko Švedske, rizikujući život, prebegao u Veliku Britaniju, a otuda je, kao posebno dragocen putnik,  prebačen u Ameriku, u Los Alamos i priključio se projektu Menhetn. Prijateljstvo i saradnja dvojice naučnika nikada više nisu obnovljeni.

Ex post facto činjenice:

Hajzenberg je u svojim knjigama, člancima i javnim nastupima pokušao da pokaže da se razgovor vodio o načelnim moralnim pitanjima učešća naučnika u izradi A-bombe, te da je on u vezi sa tim imao moralne dileme zbog kojih je i došao u Kopenhagen na razgovor sa svojim bivšim mentorom. Do kraja života uporno je, kroz svoje članke i javne nastupe, slao poruke javnosti da je, iako na čelu nemačkog nuklearnog programa, sabotirao izradu nuklearne bombe. Bez obzira da li je to tačno ili ne, Hjzenzberg je uspeo da ubedi naučne krugove i pisce poput Tomasa Pauera (Hajzenbergov  rat) i Majkla Frejna (Kopenhagen).  Međutim, fizičari iz Los Alamosa su takve tvrdnje odbacili, ističući da su Hajzenbreg i njegov tim pravili ozbiljnje greške iz domena fizike i zato nemački nuklearni program nije uspeo. Inače, u operaciji Alsos 22.04.1945.g. u gradiću Hehingenu, većina nemačkih fizičara koji su radili na izradi A-bombe je zarobljena. Ipak, dok su trajale borbe „kapitalac“, kako je komandant operacije američki pukovnik Paš (inače poreklom Rus i sin pravoslavnog sveštenika), nazivao Hajzenberga, je uspeo na biciklu da pobegne. Kasnije je uhvaćen i sa ostalima (Maks fon Laue, Kurt Dibner, Pol Hartek, Erik Bage, Oto Han, Horst Koršing, Karl Virc, Valter Gerlah, Karl Frederik fon Vajczeker) interniran u na  Farm Hol nedaleko od Kembridža. Ta farma je za čitavo vreme internacije bila ozvučena, a o čemu je razgovarala elita kvantnih fizičara Nemačke, većina već tada Nobelovci, ni do danas nije u celini objavljeno.

Nils Bor se nije izjašnjavao o razgovoru iz septembra 1941.g. Ipak, u pismu objavljenom 2002.g. koje je Bor napisao Hajzenbergu 1957.g, a koje nikad nije poslao, Bor tvrdi da Hajzenberg, prilikom njihovog susreta u Kopenhagenu u septembru 1941, nije imao nikakve moralne dileme i da je bio u potpunosti posvećen nemačkom nuklearnom programu. Na obeležavanju godišnjice Borove smrti 1963, Borova supruga Margareta, stojeći pored Sema Gudsmita, naučnog direktora tima koji je za vreme rata vodio istragu u vezi s nuklearnim istraživanjima u Nemačkoj, pokazala je na Hajzenberga koji je bio u blizini i rekla: „Gudsmite, ona poseta za vreme rata bila je neprijateljska poseta, bez obzira na to šta ljudi govore ili pišu o njoj.“

I na kraju da pokušamo da odgovorimo na pitanja zašto je Hajzenberg došao u Kopenhagen, o čemu su on i  Bor razgovarali i šta je uzrok razdora.

Hajzenberg je u septembru 1941.g.došao kod svog mentora Bora ne zbog moralnih dilema, već zbog sumnje u svoje sposobnosti da napravi A-bombu, iako je bio na čelu Wermachtovog tima za njenu izradu. Ne sme se ispustiti iz vida činjenca da je mladi Hajzenberg bio vrhunski teoretičar, ali nikakv praktičar, koji na odbrani doktorskog rada iz fizike, nije znao ni kako radi baterija. U svom naučnom razvoju bio je isključivo usmeren na teorijsku fiziku. Nema sumnje da su on i Bor razgovarali o A-bombi. Verovatno je Verner predložio Nilsu da se priključi nemačkom program za njenu izradu, a za uzvrat obećao da će se on zauzeti kod ministra industrije Špera da zaštiti Bora i njegovu porodice od deportacije. Sve je to, naravno, uznemilo Bora, ali ne i razgnevilo. Međutim, u Hajzenbergovom nastupu, osetila se ucena i pretnja. Ona verovatno nije eksplicite  izrečena, ali se mogla naslutiti i visila je u vazduhu kao giljotina iznad Borove glave. Upravo ta neizgovorena ili poluizgovorena ucena i pretnja razgnevili su Nilsa Bora. Godinama kasnije, poslovično oprezni Nils Bor, više nije bio siguran da li je svog nekadašnjeg aistenta dobro razumeo ili je, u strahu za svoju i egzistenciju svoje porodice, doneo pogrešne zaključke. Iz tih razloga, iako je video da Hjzenberg, u godinama posle rata,  njihov razgovor interpretira u drugačijem svetlu, nije poslao ono pismo iz 1957.g. i do kraja živta o tom razgovoru se nije izjašnjavao.

............

U dva dela teksta Kvantni mehaničari i bomba koristio sam podatke iz knjige „Božja čestica“ Liona Ledermana i prikaza Frejnove drame Kopenhagen „Pitanje bez odgovora“ Tomasa Pauersa.

 



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 15:34 26.10.2017

intra muros

I.... da pokušamo da odgovorimo


пред дилемом деценијском
поклекно сам, немош каасти,
одговор нам (можда) стиже
оних склоних маште сласти
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:20 26.10.2017

Re: intra muros

Kad pišemo uvek nam ostaje odstupnica: možda se baš i nije tako dogodilo, ali moglo je i tako.
michiganac michiganac 22:38 31.10.2017

Krah starih i rođenje novih svjetonazora

Nađoh malo više vremena i pročitah oba dijela, odn. bloga.

Naravno da je srž teme njihovog čuvenog razgovora bila bomba, ali nisam razmišljao o tome mnogo.

No s druge strane, meni je mnogo fascinantnija misao (ili pak podudarnost) o tome kako je gotovo uporedo s urušavanjem anahronih i okoštalih struktura aristokratske Evrope na izmaku onog prvog Velikog rata, došlo i do "kraha" rigidih mehanicističkih svjetonazora u fizici izraslih naravno na temeljima Njutnove klasične fizike - upravo možda prvobitno i najviše zahvaljujući poznanstvu pomenute dvojice koji su se sreli malo neposredno nakon WW1.

U svakom slučaju je i taj (mehanički) Borov model atoma (onomad kao, da ga nazovemo: "tranzicioni" - između stare i moderne, kvantne fizike) danas već takođe umnogome anahrona, prevaziđena predstava. Klasično zamišljati npr. da elektroni, štagod oni u suštini bili, kao navijeni jure po imaginarnim atomskim orbitalama (ako se na atom, dakle, ne djeluje izvana u kvantima energije) slično nebeskim tijelima oko pripadajuće zvijezde je čista fikcija, bez ikakve eksperimentalne potvrde.

Hajzenberg je kao genijalan fizički teoretičar tu svakako išao ispred vremena.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 01:29 01.11.2017

Re: Krah starih i rođenje novih svjetonazora

Jeste, jer je imao dobrog mentora. Pored svega ostalog, naravno.
darkom darkom 17:48 01.11.2017

Internet marketing

Baš šteta, što u to vreme nije bilo interneta! Da ga je bilo, ko zna gde bi bio kraj takvim ljudima. Do informacija i novih ideja se mnogo teže stizalo, nego danas.. U svakom slučaju njima nije bio potreban internet marketing.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana