The Dr. Strangelove mi je došao na red metodom nasumičnog bacanja pogleda na srednju policu dela dnevne sobe sa filmovima, na godišnjem gde me sa desne strane mami špansko more, al nekako nedovoljno jako, pošto pobeđuje zov IoT senzora daleko u jednom severnom engleskom gradu, a koje moram da nadgledam povremeno pošto su nam to prve stotine senzora kod prvog klijenta u novom biznisu.
Pa tako sedim za kompjuterom veliki deo dana, senzori i IoT me već par godina podsećaju na nadolazeće, „dubinsko", uvezivanje sveta.
Tačnije, na red mi je došao Stenli K., pošto su Odisej i egzistencijalni clock supra-kategorijske teme, pa kako se mrdne malo ulevo tu je i jedan od najsmešnijih filmova ikad.
Satirično punjenje me podseća na blog, pomalo, dok se moderna geopolitika potrudila da je film smešniji nego ikad, i satiričniji nego ikad.
Film me podseća na blog pošto sam sinoć, sasvim slučajno, potegao „moralne mehure" na blogu G. Crossa, koji su tako nazvani zato što izuzetno jakim kohezionim silama drže određenu grupu ljudi na okupu oko neke teme, ili grupe srodnih tema, koje su ljudima izvan tog mehura, onda, mnogo manje interesantne.
Mačeta kojom ja, podsvesno, naravno, odsecam tanjušne niti ka tim mehurovima koji me ne interesuju je modelirana, a po čemu drugom nego nultom egzistencijalnom obrascu, iz milošte nazvanom „my bodily likeness" - mene mnogo više interesuju nauka i tehnologija, koje toliko galopiraju da se ja ne mogu čudom načuditi kako to da one ne interesuju toliko i druge.
Razmišljam pomalo i o tome da li ja i koliko podsvesno brinem o tome da li će mrski neprijatelj nekim fluorom zatrovati tijelesne tekućine grupa ljudi koji su se zatekli u mehurima kojima i ja pripadam, da li neki mali general Ripper čuči i u meni.
Brinem, naravno, čovek bi morao da bude brain-dead pa da ne brine, i svaka kuća što drži do sebe bi morala da nađe neku novu brigu čim raskrsti sa prethodnom.
A sa šumom u brigama je lako, bar nama muškarcima, čim odlutamo na zemlju i ozbiljnost situacije nas vraća vrlo oštra i hladnokrvna briga - da li ćemo mi biti izabrani, od nekoliko stotina hiljada, gde na svakog muškaraca ide 10 žena, da se sakrijemo na neko vreme pa kasnije pripomognemo oko obnavljanja svetske populacije posle smaka sveta