gost autor: Karlo Vukić
Subota je, spremam se za odlazak na Radio 057 vezano za najavu jedne sportske manifestacije, i dok čekam, kao i većina ljudi, priključujem se na facebook. Čitam novosti i otvaram post Dejana Ilića. Čovjeka osobno ne poznajem, ali mi se sviđa njegovo razmišljanje i razina znanja koju posjeduje, te nesebično dijeljenje istoga, pa ga rado pratim. Za oko mi zapinje slučaj Ivane Španović, te komentar poveznice sa slučajem Phelps-Čavić.
Godina 2008. bila je definitivno najveća prekretnica u plivanju.
Na Olimpijskim igrama u Pekingu srušeno je ukupno 25 svjetskih, te 65 Olimpijskih rekorda. Zahvaljujući pojavi novih plivačkih kostima (Speedo LZR racer, kasnije Arena X-glide), plivanje, trening i sama konstitucija plivača otišla je u jednom totalno drugačijem smjeru. Krajem 2009. godine donesena je odluka o zabrani korištenja poliuretanskih odjela, ali su svi svjetski rekordi ostali priznati, iako je bilo puno rasprava o tome što bi bilo najbolje za napraviti po tom pitanju.
Na Olimpijskim igrama 2008. godine u Pekingu, dvije su trke za mene obilježile plivanje, naravno obje vezane za Michael Phelpsa. Prva se odnosi na štafetnu utrku 4x100 slobodno, u kojoj je Jason Lezak sa sekundom zaostatka (46,06), kao zadnja izmjena uspio pobijediti aktualnog svjetskog rekordera i Olimpijskog pobjednika Alaina Bernarda, osiguravši tako Phelpsu još jednu zlatnu medalju. Druga trka, ona nama zanimljivija odnosi se na utrku 100m leptir. Utrka koju svi poznaju, ne kao utrku 100 leptir, već kao utrku „Phelps-Čavić“, vjerojatno jednu od najpoznatijih utrka u povijesti plivanja. Prije samog starta znalo se da će Čavić imati prolaz brži od Phelpsa. Milorad je, kao i primjerice danas legendarni Cameron van der Burgh, bio klasični sprinter koji je u utrci 100m imao problem s krajem utrke i zadnjih 15 metara. Upravo se zbog toga morao kretati jače nego Phelps u prolazu na 50, pa kako bi se reklo u narodu „daj Bože da preživi zadnjih 25 metara“. Upravo taj nedostatak koštao ga je zlata na Olimpijskim igrama 2008., kao i na Svjetskom prvenstvu u Rimu iduće godine, gdje je Phelps ponovo slavio ispred, plivajući u lošijem plivačkom kostimu.
Na utrci 100 leptir u Pekingu, Čavić je očekivano imao brži prolaz (23,42) od Phelpsa, i vodio je sve do samog kraja. Grešku nije napravio zadnjih 15 metara, čak je zadnjih 10 metara plivao bez udaha za razliku od Phelpsa, ali zadnji zaveslaj bio je presudan, tu se pustio u cilj i podigao glavu previsoko. Semafor je pokazao 50,58 za Phelpsa i 50,59 za Čavića. Bilo je to još jedno zlato za Phelpsa u pohodu na Spitzov rekord.
Od 2008. godine velik broj ljudi me je pitao da li je Čavić tu trku dobio, da li je Omega ukrala prvo mjesto. Iskreno, tada sam bio uvjeren da je, volio bih da je Čavić bio prvi, no kako je vrijeme prolazilo, u razgovoru s ljudima iz plivanja došao sam do spoznaje da nije. Činjenica i realnost je da je Čavić loše ušao u cilj, s greškom koju zapravo rade početnici, ali se događa po mom mišljenju zbog krive trenažne navike čak i elitnim plivačima. Milorad nije jedini plivač koju je napravio ovakvu grešku. Yannick Agnel je gotovo ispao iz ekipe za Rio 2016. zbog iste stvari, a 2012. je bio pobjednik u Londonu na 200 slobodno.
Mjerna služba Omega nikada službeno nije priznala grešku u spornoj situaciji. Rezultat je semafor izbacio istog trena, i nemoguće je bilo manipulirati rezultatom. Tada su elektronske ploče mjerile silu pritiska od 5kg, danas mjere puno preciznije i to 1,5kg. Ako mene pitate, moje je mišljenje da je Milorad možda ploču i dotaknuo prije, ali Michael je vrijeme zaustavio prije, i to prije svega zahvaljujući izvrsnom završetku i nevjerojatnoj mentalnoj čvrstoći. Vjerujem da je to istina, a sve druga nagađanja oko namještanja rezultata spadaju u teoriju zavjere i ništa drugo.
Milorad Čavić je plivač koji je u modernim okvirima plivanja za srpsko plivanje napravio više nego itko, jednako kao i Duje Draganja za hrvatsko. To je nešto što se nikad ne smije zaboraviti. Utrkivao se protiv najboljeg u povijesti i, iako vjerojatno nikad neće prežaliti priliku koju je dobio dva puta, treba biti svjestan svog velikog postignuća kao i cjelokupni plivački svijet u Srbiji.
Karlo Vukić, mag.cin