Već par dana mojom fejzbuk ulicom provlači se tekst potpomognut upozorenjem : -Obavezno pročitati
Kako sam po prirodi radoznao odlučim se da kliknem na link. Kad tamo međutim.
U uvodu piše sledeće:
Da li sam kvalifikovan da govorim o radioaktivnim elementima? Pitanje koje će postaviti svako ko čita ovo što pišem. Radiolog sam, nisam nuklearni fizičar, sigurno će fizičar bolje od mene znati fizičke aspekte. Radiolog sam, nisam hemičar, sigurno će hemičar bolje od mene znati hemijske aspekte. Nesporno je. Radiolog sam, čitav život pazim da ne postanem žrtva radijacije, nikakvo dodatno zračenje mi nije potrebno.
Tu sam se potpuno složio sa autorom. Ja takođe nisam ništa od nabrojanog ali se radijacije ipak pribojavam.
Pa onda malo definicije nauke:
Nauka ne trpi mišljenja. Nauka je hladna, politički neobojena. Nauka ne priznaje povišeni ton kao argument. Nauka ne priznaje pseudofilozofske rasprave kao činjenice. Nauka se ne razmatra uz kaficu ili uz rakijicu. Nauka ima sklonost da je mnogi osporavaju ali nauka je uvek u pravu.
I tu sam se delimično složio sa autorom ali dalje nisam i ne mogu.
Dalje između ostalog piše:
-Uranijum se nalazi u omotaču Zemlje. Najzaslužniji je za grejanje kore Zemlje i samim tim je obezbedio da se život oformi u ovom obliku na zemlji.Glavna mana je što je radioaktivan a vreme poluraspada mu je užasno dugačko. Raspada se alfa raspadom a alfa čestice ne mogu da prodru ni kroz običan papir.
Bio sam malo skeptičan:
Mislim, da.To mož’ da bidne al ne mora da znači.Interesantno je kako autor komponuje priču. Prvo daje deo sa kojim će se mnogi bezrezarvno složiti da bi na kraju izrekao notornu laž.
-Šta je onda Osiromašeni Uranijum? Pravilnije je reći Potrošeni Uranijum jer to je ono što ostane kao otpad iz nuklearnih reaktora. Zašto se koristi baš on? Vojna industrija se razvija u dva smera, jedan je pravljenje što savršenijih oklopa a drugi što savršenijih načina za probijanje tih oklopa. Osiromašeni uranijum (OU) nije prvi na listi, drugi je i kao zaštita i kao probijač (prvi je volfram, tungsten koji je jako skup) a koristi se jer je skoro besplatan ( OU otpad).
Meni to liči kao kad pravite paprikaš od gljiva pa u nedostatku šampinjona pravite od zelene pupavke.Vrlo su slične ali je pupavka skoro besplatna.
I dalje:
Kada zrno sa OU konačno probije oklop a to se dešava tek nakon nekoliko pogodaka, u zatvorenom prostoru tenka nastane pakao. Sav uranijum se rasprši u sitne čestice u obliku magle. Ukoliko u telu ostane neki geler sa OU imaće stalno probleme sa bubrezima. Da li će dobiti neki kancer? Neće, ne zbog OU.Da li će neko u Vojvodini dobiti kancer ili leukemiju zbog OU na Kosovu? Kako? Nema potrebe da odgovorim da ne može, već samo pitam kako? Taj ko tvrdi da može samo neka objasni mehanizam, održiv, bez teleportovanja i molio bih...bez zračenja. To što je užasno dugačko vreme poluraspada znači da otprilike na svakih 5 do 6 hiljada godina okine po jednu alfa česticu.
Meni se ovo učinilo jako zgodno i krajnje bezopasno.Zašto ne bi pravili na primer sladoled sa uranijumom znate onaj plavetni što svetluca u mraku? Ala bi se deca radovala.
Tokom bombardovanja 1999. godine municija sa osiromašenim uranijumom je (po zvaničnim podacima - ja druge nemam) korišćena na području Kosova i Metohije. Izvršeno je 112 napada na 96 ciljeva sa prosečno 240 metaka po napadu od kojih je svaki imao po 300 gr osiromašenog uranijuma. Mahanje brojkama, tj koliki je radioaktivni potencijal je ili neznanje ili zlonamernost jer se ne radi o zračenju ovog trenutka već u sledećih 4.5 milijardi godina. Prosto, podelite radioaktivni potencijal sa 4.5 milijardi, pa sa 12, pa sa 30, pa sa 24 i dobićete vrednost zračenja u sat vremena.
Pitanje je; zašto su onda projektile od osiromašenog uranijuma vadili iz tla? Zar nije bolje da su ih ostavili da se kao krompiri razmnožavaju u zemlji? Takođe je pitanje zašto rendgenolozi navlače zaštitne kecelje i zašto beže iz prostorije pre nego se uključi rentgen aparat? Zašto je umrla Marija KIri? Zašto je i danas povećan broj oboleloh od karcinoma u Hirošimi? Zašto siromašne zemlje dobijaju isključivo osiromašeni uranijum a bogate zemlje obogaćeni? Zašto nekom padne saksija na glavu a nekom metak obogaćen osiromašenim uranijom?
OU se može uneti na tri načina, udisanjem, gutanjem i kontaktom sa kožom.
Odavde počinje statistika;
Tokom dana se udahne normalno 0.5 μg po kilogramu telesne težine a toleratno je do 5 μg po kilogramu telesne težine. Više od 95% neće biti apsorbovano. 4.8% će biti izbačeno redovnim putem a 0.2% će ući u krvotok.
Nisam neki matematičar a i mrzi me da računam ali znam da je statistika opaka rabota. Sa statistikom je kao sa religijom mož da se tumači kako se 'oće.
Kad se surdukne avion sa 10000 metara sasvim mi je svejedno koji je razlog pada i kako ga doživljava statistika pod uslovom da ja nisam u tom avionu.
Po glavi mi se tumba i: ko je autor ovog stupidnog teksta.Koliko para je dobio da bi oprao nečiju savest.Zašto nije završio u stilu Vuka Ršumovića u emisijama za decu televizije Novi Sad: - Ja sam Vuk i morate mi verovati?
http://ljudilazi.blogspot.rs/2017/07/uranijum-obogacen-zabludama.html?spref=fb