Putovanja| Životni stil

Bekpekovanje, 3. dan (Kirgizija)

Snezana Radojicic RSS / 28.07.2017. u 14:21

*
U jurti najblizoj mestu gde kampujem odsela je grupa turista iz Slovenije i Hrvatske. Cula sam ih kad su razgovarali i pozurila da im se javim.

Verovatno najveca razlika izmedju samostalnih putnika i turista je sto ne dele ni priblizno ista iskustva iako su obisli identicna mesta. Dok razgovaram sa jednim Slovencem iz grupe (inace jako ljubaznim), sa zaljenjem primecujem kako nema one bliskosti koja se namah uspostavi kad se sretnu cikloputnici, stoperi, bekpekeri...: Koliko dugo putujes?, Gde si odseo u..,? Kako si stigao do...? Gde moze da se jeftino prespava? Sta mislis o...? A jesi li bio u.,,? - susret dva putnika nalik je na susret starih saboraca, ratnika koji su vojevali u istim bitkama, brinuci iste brige, prezivljavajuci iste strahove, radujuci se istim pobedama.

Nema niceg loseg u turistickim putovanjima, samo sto je meni taj nacin stran. Razlika je u biti vodjen, ili biti samostalan. Otuda i nemogucnost istinskog doticanja izmedju nasa dva sveta.

Da sam srela samostalne putnike, ovo vece proveli bismo zajedno, deleci svoje price. Ovako, pozelim ovoj grupi prijatan boravak u Kirgiziji, oni uzvrate ljubazno se smeseci i zatim se pozdravimo.

20228652_10211239938249058_7670826881110386571_n.jpg?oh=e7223d4e6dc1271473cc4a751ec167d2&oe=5A378623

*
Noc je hladna - moj termometar polazuje da je temperatura pala na pet iznad nule. Imam debelu vrecu i podlogu sa dobrom termoizolacijom, ali pred zoru budi me blaga jeza. Odvikla sam se od ovoga, spavajuci prethodnih meseci u krevetu, u toplim sobama.

Ali kad ujutru otvorim sator i prvo ugledam vedro nebo, mirno jezero i konje na ispasi, osetim da su malo drhtavice i isposnicki uslovi vise nego prihvatljiva cena za ovakav dozivljaj.

20246059_10211239936369011_3069295784495172207_n.jpg?oh=fb9f555e88de48eeda5543a02cd25f18&oe=59FB25B7&__gda__=1509063785_491991e71c88c4213fd5d6a088ce5a66

*
Otkrivam da ne umem da putujem bez bicikla. Neorganizovana sam. Zamara me trazenje prevoza i visecasovno cekanje. Zavisnost od drugih i njihovih masina osecam kao neslobodu.

Dva i po sata na suncu u pokusaju da ustorpiram neko vozilo za povratak u Kočkor. Slivenacko-hrvatska turisticka grupa, njih osamnaestiro, otisla je minibusom pre tri sata, u nekom drugom pravcu od mog.

Sedim na ozidanom platou na koji posetioci i stanovnici Son-Kula dolaze u pokusaju da uhvate povremeni mobilni signal. Zabavlja me slika ljudi sa podignutom rukom kao antenom i mobilnim u saci kao kakvom priraslinom, tim korisnim ali i zastrasujucim produzetkom nas samih. A u pozadini - zivot kao iz nekog drugog vremena, pod vedrim nebom, bez struje i tekuce vode, bez satelitske veze sa ostatkom sveta, bez potrebe za drustvenim mrezama. Son-Kul - 'poslednje jezero' i jedna od poslednjih nedirnutih oaza.

20245373_10211239938529065_938797975869706490_n.jpg?oh=b3e152aa1cbcd2c5627745f10111ca12&oe=5A017F4F

*
Pitam jednog Kigiza turistu, koji je dosao da uhvati signal, za prevoz. Njegova kola su dole kod jezera, videla sam ga kad je jutros izasao iz njih da bi se umio. Odgovara mi da je tek stigao sinoc i vratice se sutra, ali da se u obliznjim jurtama grupa turista sprema za odlazak, pa da upitam tamo. Zahvaljujem mu i napustam moje stopersko mesto.

Imam srece, i uskoro sam u zajednickom taksiju sa izraelskim bracnim parom.

*
I evo nas: tri samostalna putnika kojima ni tri sata u razgovoru nije ni priblizno dovoljno vremena za razmenu iskustava i dozivljaja. Prepoznavanje iste 'krvne grupe lutaluca' i obavezna razmena kontakata. U Kockoru samo zajedno u potrazi za restoranom u kome bismo rucali. Izbor je mali, a nestalo je i struje, tako da kuhinje ne rade.

Vodim svoje nove prijatelje na najbolju šaurmu** u gradu. Potom sedamo na zidic u hladovini i uzivamo u kirgiskom specijalitetu. Odlican zavrsetak naseg kratkog poznanstva.

 

 

//**Šaurma je najslicnija girosu, s tim sto je meso uvek govedje, a u 'lavaš' (kore kao za pitu umesto lepinje) se dodaje pomfri, povrce i salata, uz mnogo majoneza i, po zelji, kecapa.//

 

20245566_10211239936769021_1305109648029908639_n.jpg?oh=c694d1ecae74ea52213fada74d5b6d20&oe=59EBCA6E

20258277_10211239946609267_99646901933173158_n.jpg?oh=99175ff937cf1d36a3237e1e4a670d34&oe=59EDC5B7&__gda__=1510493050_6f467258897eaf27ee1864e66bf81bcd

20294494_10211239949809347_8156580269888069127_n.jpg?oh=ca7fafd93db40dcc9dfb65196d8183e7&oe=5A05BA24&__gda__=1509618938_584ed7f77a0f041d08f2ad937fc2d23a

19106006_10211239953769446_4863174057138737959_n.jpg?oh=61b9476c166427b792a7fff84b9dd9f9&oe=5A32C491

20245886_10211239954489464_2594552119386311653_n.jpg?oh=37d8735a30912daff1f73e16f7654ceb&oe=59FF32D2

20258211_10211240052451913_2623907294979161638_n.jpg?oh=e0c28dc0599141d10b9044b7227d4792&oe=59ECF754

20245660_10211240052771921_4928682489767614201_n.jpg?oh=24bbf68a0645e309c8e9124ce0007a83&oe=59FB5E82&__gda__=1513386844_f70c66735a70da684c9b4d54c0a36d6c

20229270_10211240063972201_3371476763148897985_n.jpg?oh=c77f79772245bf53741578c5ca4c3b9d&oe=5A340662&__gda__=1508549308_2f8402a2209ecf2682aabbcda972fa01




Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ephemeris ephemeris 20:28 28.07.2017

Beauty is in the eye of the beholder


Pepo Bandic (Branko Copic, Osma ofanziva):

Sutra je... četvrtak... Tako je, opa prva čuka, prvi čas srpski... Aha, domaći zadatak... "Prirodne ljepote naše zemlje". Ajd sad... prirodne ljepote nastavnica reče: "Pišite, prvo, o prirodnim lepotama svog zavičaja, to o zavičaju nek vam bude uvod, pa onda krenite dalje." (Imitira nastavnicu) Dalje... vražiju mater dalje... to je najgore... ono, dalje... "Uvod"... Uvedi ti mene pa ću ja poslije lako. I otkud nama pod Grmečom prirodne ljepote, pobodu ljudi... otkud? Digla se ona pusta planinčina, stalno se po njoj vuku oblačine, a dolje prema sklopovima prema Sani il vjetar huji, il vodurina riče... Ima u njoj i meñeda... Ima živ strah da te spopadne samo kad pomisliš na te prirodne ljepote. A kako bi bilo da ja nešto slažem? Lažu ljudi i krupnije stvari pa ostanu živi... Da slažem ovako: U mome kraju - mome zavičaju ima mnogo prirodnih ljepota koje su lijepe, koje su prelijepe, one su toliko lijepe da ih narod lijepo posmatra iz svojih kuća... (zamisli se i zasmeje) Ha, ha, ha, ne valja. Bog me ubio ako sam ja ikad u svom životu vidio ljude da su se naslonili na prozore i da gledaju "prirodne ljepote"... To bi bile neke "prirodne budale"... Nisu valjda ludi da besposličare, gledaju ljudi kakvog posla da urade... Ne valja, a kako bi bilo ja da svalim sve na staru, trulu Jugoslaviju i buržuaziju pa da kažem ovako: Stara, trula, nenarodna Jugoslavija i buržuazija nije ništa poduzimala za uzgajanje prirodnih ljepota i one su zbog toga ispropadale, one su toliko ispropadale da su sirotice... skroz naskroz propale... Ne valja, jer bih morao da nabrojim neke od tih ljepota, propašću ja izgleda meni iz srpskog, dobiću keca ko bandera, čvrsto pobodenog... Joj meni, majko moja... A kako bi bilo da ne lažem i ne svaljujem na nikoga i da pošteno napišem ovako: Moj kraj je siromašan kao što i jeste, ekonomski zaostao, što je tačno, i on kao takav nije bio pogodan za uzgajanje prirodnih ljepota. Prirodne ljepote u mome kraju su zbog toga zakržljale, one su zakržljale i... toliko su zakržljale... (zamisli se) Ne valja, izgleda meni da sam ja ovde zakržljao (pokazuje na glavu) i to baš za te prirodne ljepote... ispropadale, one su toliko ispropadale da su sirotice... skroz naskroz propale... Ne valja, jer bih morao da nabrojim neke od tih ljepota, propašću ja izgleda meni iz srpskog, dobiću keca ko bandera, čvrsto pobodenog... Joj meni, majko moja... A kako bi bilo da ne lažem i ne svaljujem na nikoga i da pošteno napišem ovako: Moj kraj je siromašan kao što i jeste, ekonomski zaostao, što je tačno, i on kao takav nije bio pogodan za uzgajanje prirodnih ljepota. Prirodne ljepote u mome kraju su zbog toga zakržljale, one su zakržljale i... toliko su zakržljale... (zamisli se) Ne valja, izgleda meni da sam ja ovde zakržljao (pokazuje na glavu) i to baš za te prirodne ljepote...
Da, da, počivaću ja izgleda meni pod kecom iz srpskog maternjeg jezika (počne ponovo da pretura po knjigama). Ma nastavnica reče da je (imitira je) "Prirodna lepota je i to, kada sunce zañe za planinu, a tica peva na drvetu." (Slatko se zasmeje) Ha, ha, kakva je to ljepota kad sunce zadje za planinu... Odmah s ove strane planine počne da se hvata mrak, pa te može neko iz one nevidjelice da opali kocem iza vrata... Pa eto ti onda prirodne ljepote... a kakva mi je to ljepota kad tica pjeva na drvetu. Nikad nisam čuo da ptica pjeva... cvrči kao miš pod podom... ajde da je kazala da neki lijep, dobar pjetao zakukuriče, ne branim, ali ovako, što nije lijepo nije.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:27 29.07.2017

Re: Beauty is in the eye of the beholder

ephemeris

Pepo Bandic (Branko Copic, Osma ofanziva):

Sutra je... četvrtak... Tako je, opa prva čuka, prvi čas srpski... Aha, domaći zadatak... "Prirodne ljepote naše zemlje". Ajd sad... prirodne ljepote nastavnica reče: "Pišite, prvo, o prirodnim lepotama svog zavičaja, to o zavičaju nek vam bude uvod, pa onda krenite dalje." (Imitira nastavnicu) Dalje... vražiju mater dalje... to je najgore... ono, dalje... "Uvod"... Uvedi ti mene pa ću ja poslije lako. I otkud nama pod Grmečom prirodne ljepote, pobodu ljudi... otkud? Digla se ona pusta planinčina, stalno se po njoj vuku oblačine, a dolje prema sklopovima prema Sani il vjetar huji, il vodurina riče... Ima u njoj i meñeda... Ima živ strah da te spopadne samo kad pomisliš na te prirodne ljepote. A kako bi bilo da ja nešto slažem? Lažu ljudi i krupnije stvari pa ostanu živi... Da slažem ovako: U mome kraju - mome zavičaju ima mnogo prirodnih ljepota koje su lijepe, koje su prelijepe, one su toliko lijepe da ih narod lijepo posmatra iz svojih kuća... (zamisli se i zasmeje) Ha, ha, ha, ne valja. Bog me ubio ako sam ja ikad u svom životu vidio ljude da su se naslonili na prozore i da gledaju "prirodne ljepote"... To bi bile neke "prirodne budale"... Nisu valjda ludi da besposličare, gledaju ljudi kakvog posla da urade... Ne valja, a kako bi bilo ja da svalim sve na staru, trulu Jugoslaviju i buržuaziju pa da kažem ovako: Stara, trula, nenarodna Jugoslavija i buržuazija nije ništa poduzimala za uzgajanje prirodnih ljepota i one su zbog toga ispropadale, one su toliko ispropadale da su sirotice... skroz naskroz propale... Ne valja, jer bih morao da nabrojim neke od tih ljepota, propašću ja izgleda meni iz srpskog, dobiću keca ko bandera, čvrsto pobodenog... Joj meni, majko moja... A kako bi bilo da ne lažem i ne svaljujem na nikoga i da pošteno napišem ovako: Moj kraj je siromašan kao što i jeste, ekonomski zaostao, što je tačno, i on kao takav nije bio pogodan za uzgajanje prirodnih ljepota. Prirodne ljepote u mome kraju su zbog toga zakržljale, one su zakržljale i... toliko su zakržljale... (zamisli se) Ne valja, izgleda meni da sam ja ovde zakržljao (pokazuje na glavu) i to baš za te prirodne ljepote... ispropadale, one su toliko ispropadale da su sirotice... skroz naskroz propale... Ne valja, jer bih morao da nabrojim neke od tih ljepota, propašću ja izgleda meni iz srpskog, dobiću keca ko bandera, čvrsto pobodenog... Joj meni, majko moja... A kako bi bilo da ne lažem i ne svaljujem na nikoga i da pošteno napišem ovako: Moj kraj je siromašan kao što i jeste, ekonomski zaostao, što je tačno, i on kao takav nije bio pogodan za uzgajanje prirodnih ljepota. Prirodne ljepote u mome kraju su zbog toga zakržljale, one su zakržljale i... toliko su zakržljale... (zamisli se) Ne valja, izgleda meni da sam ja ovde zakržljao (pokazuje na glavu) i to baš za te prirodne ljepote...
Da, da, počivaću ja izgleda meni pod kecom iz srpskog maternjeg jezika (počne ponovo da pretura po knjigama). Ma nastavnica reče da je (imitira je) "Prirodna lepota je i to, kada sunce zañe za planinu, a tica peva na drvetu." (Slatko se zasmeje) Ha, ha, kakva je to ljepota kad sunce zadje za planinu... Odmah s ove strane planine počne da se hvata mrak, pa te može neko iz one nevidjelice da opali kocem iza vrata... Pa eto ti onda prirodne ljepote... a kakva mi je to ljepota kad tica pjeva na drvetu. Nikad nisam čuo da ptica pjeva... cvrči kao miš pod podom... ajde da je kazala da neki lijep, dobar pjetao zakukuriče, ne branim, ali ovako, što nije lijepo nije.


Haha, gde se ovog seti! Genijalno!

Znam da nije o tome tvoj post, ali verovao ili ne, ponekad mogu da vidim sebe (i ostale putnike-turiste) iz perspektive lokanog stanovništva. I znam da oni neće nikad moći da razumeju zašto se mi zlopatimo sa ruksacima ili biciklima verući se na čuke kad ne moramo. I znam da mnogi od njih misle kako smo čudni (učukani) i budale kad plaćamo za to. Mislim da je to i prirodna pomisao ljudi koji se muče živeći u surovom okruženju.
mariopan mariopan 07:42 29.07.2017

Re: Beauty is in the eye of the beholder

Imaš pravo, čekanje prevoza je usporavanje, gubljenje vremena.

Brže je i lakše na biciklu odjezditi gde te oči vode i možeš da odeš gde god poželiš a da ne moraš da menjaš prevoz, opet čekaš, plaćaš i opet se napešačiš da stigneš gde si htela.

Valjda je zato nama gradska vlast ukinula gradski prevoz? Ceo moj kraj Zrenjanina gde živim nema više gradski prevoz.

Ionako je jedan autobus prolazio na sat vremena, kao tu u Kirgiziji, otprilike?

Ma ko ga šiša neka ga uzmu!

Imam ja moj bicikl!
apacherosepeacock apacherosepeacock 09:38 29.07.2017

Re: Beauty is in the eye of the beholder

I znam da oni neće nikad moći da razumeju zašto se mi zlopatimo sa ruksacima ili biciklima verući se na čuke kad ne moramo. I znam da mnogi od njih misle kako smo čudni (učukani) i budale kad plaćamo za to. Mislim da je to i prirodna pomisao ljudi koji se muče živeći u surovom okruženju.



Ne znam, meni se ne cini da je bas tako. Jes da nisam sprovodila anketu :)
ali men' se cini da ljudi koji zive izolovani od 'civilizacije' itekako uzivaju i raspoznaju prirodu i svoje okruzenje kao milostu za oci (i ostala cula) i u njoj uzivaju..


a kakva mi je to ljepota kad tica pjeva na drvetu. Nikad nisam čuo da ptica pjeva... cvrči kao miš pod podom... ajde da je kazala da neki lijep, dobar pjetao zakukuriče, ne branim, ali ovako, što nije lijepo nije.


Ovo samo uboga budala (lik u romanu) operisana od poimanja lepote (ima i takvih) moze da izjavi bez obzira pod kojim uslovima rasla.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:26 29.07.2017

Re: Beauty is in the eye of the beholder

apacherosepeacock
I znam da oni neće nikad moći da razumeju zašto se mi zlopatimo sa ruksacima ili biciklima verući se na čuke kad ne moramo. I znam da mnogi od njih misle kako smo čudni (učukani) i budale kad plaćamo za to. Mislim da je to i prirodna pomisao ljudi koji se muče živeći u surovom okruženju.



Ne znam, meni se ne cini da je bas tako. Jes da nisam sprovodila anketu :)
ali men' se cini da ljudi koji zive izolovani od 'civilizacije' itekako uzivaju i raspoznaju prirodu i svoje okruzenje kao milostu za oci (i ostala cula) i u njoj uzivaju..



To sigurno. Ali iz povremenih usputnih razgovora sa tim ljudima shvatila sam da oni ne razumeju zašto bi se neko, recimo, mučio da se biciklom ispenje negde ili sa ruksakom od 30+ kg na leđima, i za to još plaćao. Razumeju oni da smo mi željni te lepote, ali ne razumeju zašto bismo plaćali da se mučimo, pošto u većini slučajeva postoje i druge opcije da se stigne do nekog mesta, a ne lijući hektolitre znoja
apacherosepeacock apacherosepeacock 13:15 30.07.2017

Re: Beauty is in the eye of the beholder

Razumeju oni da smo mi željni te lepote, ali ne razumeju zašto bismo plaćali da se mučimo, pošto u većini slučajeva postoje i druge opcije da se stigne do nekog mesta, a ne lijući hektolitre znoja


Da, da ste bar na konjima pa da razumeju

Snezo, slike su ti fantasticne; i sa ovog malog formata puca proplanak i pirka vetric ovamo sa ekrana..

Ove mi jurte deluju super za spavanje?

Vodim svoje nove prijatelje na najbolju šaurmu** u gradu.


Marokanci prave shoarmu a Turci doner - isto to, varijacija na temu giros
emsiemsi emsiemsi 13:22 30.07.2017

Re: Beauty is in the eye of the beholder

apacherosepeacock
Razumeju oni da smo mi željni te lepote, ali ne razumeju zašto bismo plaćali da se mučimo, pošto u većini slučajeva postoje i druge opcije da se stigne do nekog mesta, a ne lijući hektolitre znoja


Da, da ste bar na konjima pa da razumeju

Snezo, slike su ti fantasticne; i sa ovog malog formata puca proplanak i pirka vetric ovamo sa ekrana..

Ove mi jurte deluju super za spavanje?

Еееее, да !
Ишли ономад жена (нисмо тада били још жена и муж пуж) и ја на сплаварење Таром.
Пристанемо поподне у шаторском насељу - и када смо коначно кренули у шаторе на спавање, ја извадим из торбе један од два шетланд дебела џемпера и пружам њој један.
Шта ће ми то - ти ниси нормалан, крајем јуна да спавама у томе дебелом џемперу итд... и запакова се у врећу за спавање.
Хехехехе --- она била неискусна по питању спавања у природи, ја се само осмехујем и навучем други џемпер.
У комад ноћи, пробудим се ја од неког шушкања.
Ееееј, какав то мише шушка ?
Наравно, одговор је био --- ма, не зезај, дај ми онај џемпер !

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana