Eksperimenti u blogovanju| Jubileji| Literatura

ČAROBNI GOSPODIN DUBLIN I NJEGOVIH HILJADU LICA

horheakimov RSS / 15.06.2017. u 18:19

Gospodin Mulligan, član avio-kluba Krila neba, upravo je dovršio poslednje slovo na novoj ceduljici koja će od večeras stajati na ulaznim vratima njegovog stana. Živeo je sam. Zatvorio je i zaključao vrata, naslonio kišobran na dovratak i sa obe ruke smestio ceduljicu na za to predviđeno mesto. Malo više se namučio nego prošli put. Uzeo je kišobran i krenuo u pozorište.

 

            Ulice su bile mokre iako nije padala kiša. Do pozorišta je bilo manje od četvrt sata hoda ili jedna stanica tramvajem. Gospodin Haines, doživotni član gradske biblioteke, preturio je kartice po novčaniku tražeći onu za javni prevoz. Imao ih je nekoliko. Jedan letimičan pogled niz ulicu i ipak je odlučio da će pešačiti. Zahladnelo je u odnosu na vikend i gospodin Boylan, počasni član šah kluba Polja, krenuo je podići kragnu kišnog mantila, sakriti se, od zime. Šešir od filca je bio spušten na čelo, pod uličnim osvetljenjem bi se u jednakim vremenskim razmacima ukazivala samo sveže obrijana brada. Nekakve kapi su na svetlu promicale ka tlu. Slučajnost ili je počinjala kiša, pomislio je. Cisterna za pranje ulica bila je prikačena na hidrant. Spoj creva i metalne cevi je bio razglavljen pa je voda prskala i po suvom pločniku. Na slivniku su bile zakačene grančice breze, jedan opušak zaglavljen među njima i pola dečije maske. Koraci su usporili pored plavog parčeta plastike kome su nedostajali levo oko, levi obraz i dobar deo usta. Crna kožna rukavica je podigla masku i otresla je od vode. Vezica koja bi masku držala uz lice bila je pokidana.

            Glumac je brzim potezom ruke skinuo masku i svi na sceni su glumili iznenađenost i zaprepašćenje. Nekolicina iz publike je nasela, ili bolje rečeno nisu prozreli kulminaciju. Dakako naivni uzdasi, odahnuo je u sebi gospodin A.E.G. Russell, bivši upravitelj arhitektonskog biroa. Gledao je glavnog glumca kako se preobraća iz maskom skrivenog ubogog sluge u vlastelina za koga se mislilo da je mrtav. Komad plave plastike olakšavao mu je rad na mišićima lica, zaključio je gospodin Best, doskorašnji zapovednik vatrogasne brigade. Samo je zauzeo vlastelinsko držanje, poslednje je što je zadržao za sebe. OVO SU AMATERI, naglas je prokomentarisao i ustao u sred raspleta na sceni. Dvorana je bila poluprazna. Ni grejanje nije radilo.

***

            Gospodin Boardman, višestruki vicešampion u gimnastici, završio je poslednje l u MacDowell, na ceduljici koja će od ove nedelje stajati na vratima njegovog stana. Izašao je sa rancem na leđima i probao da uglavi ceduljicu sa prezimenom na mesto za to predviđeno. Posle kraćeg vremena shvativši da je prostor pretrpan papirićima od ranije iščeprkao je dvadesetak ceduljica i zgužvavši ih stavio u džep vunenog sakoa. Uglavio je novu, navukao crnu kapu na glavu i krenuo na ulicu. Na samom izlazu, pred sandučetom na kom je pisalo Breen, zastao je na tren, prosuo jednom rukom papiriće iz džepa a drugom uzeo tri koverte koje su virile kroz češljasti prorez. Caffrey, ponuda baštenskog alata, Clifford, obnova pretplate na časopis o astronomiji, Cunningham, katalog novih odela kod, nebitno. Sve tri koverte su završile u kanti ne otvorene.

            Na ulici je januarsko sunce glumilo toplotu. Gospodin Deasy, serviser juvelirskih i apotekarskih vaga, stavio je crne naočare za sunce na oči, odmerio je zapadni kraj Bulevara mira, zatim istočni, pa je ipak pretrčao ulicu i nastavio niz Centralni južni bulevar do prve tramvajske stanice. Sačekao je broj koji vozi na periferiju, upitavši na lošem nemačkom starijeg čikicu, koliko kod njega vredi junetina. Matori je samo slegao ramenima a gospodin Dollard, vojni kuvar i civilni mesar, je sa osmehom uzvratio, danke. Čikica je izgleda razumeo ili zahvalnost ili je naučen da se osmehom odgovori na osmeh pa je uljudno razvukao usne.

            Sa poslednje stanice tramvaja gospodin Goulding, vrsni lovac i poznavalac gljiva otpešačio je koji kilometar do mesta gde je prestajalo naselje. Put je na dalje vodio do obližnjeg jezera, omiljenog izletišta njegovih sugrađana. Međutim, uzbrdica i slaba frekventnost javnog saobraćaja u mnogome su opravdavale gospodina Kellehera u nameri da do jezera, ili čak i dalje svoj prevoz stopira.

            – Idem do jezera, ako ti odgovara upadaj – drao se jedan brka iz nekog drndavog pick-upa koji je prvi stao.

            – Joe, drago mi je -

            – Mortimer – rekao je gospodin Lenehan.

            – Kladim se da te zovu Morti – razdragano je nabacio brka.

            – Svakako me zovu, to je posebna priča – pravio je uvertiru gospodin Lynch.

            Kada sam bio dete, svi su me zvali M, u školi Lyster, to je po prezimenu, a u vojsci, M.L. Tada su svi imali nadimke po inicijalima. Na faksu…

            – Eh, faks. Ja nisam ni stigao na faks – ubacio se brkati našta je gospodin Menton sa zadovoljstvom zaćutao – meni je granata na vežbi raznela nogu – skrenuo je pogled na levicu, podigao nogavicu i pokazao protezu gospodinu Nanettiju koji ga je u njegovom maniru prekinuo i nastavio se na priču.

            – U vojsci sam bio u jedinici koja se bavila razminiranjem terena, bili smo najbolji u državi. Pobede na državnim i međudržavnim takmičenjima… – zaleteo se gospodin J.J O’Molloy sa pričom.

            – Postoji takmičenje u razminiranju terena, koja glupost, prvi put čujem, koja je to jedinica?

            – To su bile Crne Krtice, deo 53. divizije, stacionirane u…

            – Pedeset treće? Divizije?

            Gospodina Powera, poznatog kinologa i člana felinološke komore počeo je da obliva hladan znoj i dlanove je brisao o svoje somotske pantalone. Pre nego je njegov brkati vozač za danas izustio sledeću reč, gospodin Burke je ispalio lukavo pitanje:

            – Dobi li makar boračku penziju za to? – pokazavši svojom nogom na njegovu.

            Potpuno zatečen svojom omiljenom temom u poslednjih petnaest godina brkati Joe je do jezera objašnjavao sve pravne i sudske peripetije koje je istrpeo kako bi izboksovao makar kakvu takvu invalidninu. Gospodin Lambert je tvrdio kako sada radi u sudu kao revizor zaključenih slučajeva i kako je njegova ponovna žalba pravno moguća iako Joe nije sasvim poverovao u to, nije ga ni u potpunosti otpisao. Gospodin Eglinton, rukovodilac teških mašina na gradilištu, na poslednjoj krivini pre jezera je izašao i kroz vrata koja su se zatvarala dobacio:

            – Javi mi se pa da vidimo nešto da sredimo oko tog tvog… – nestao je u trenu niz off-road biciklističku stazu koja ga je vraćala nazad u grad. Njegov potpuno prazan ranac sasvim se spljoštio i prilepio mu se uz leđa od suvozačkog naslona.

*** 

            Gospodin Tweedy, enolog i vlasnik vinograda, uzeo je svoj pasoš, ručni prtljag, popravio malim češljem bradu i brkove i izašao iz stana. Na mesto za imena stavio je ceduljicu na kojoj je pisalo Kennedy. Uzeo je taksi do aerodroma. Sa taksistom je probao da komunicira na francuskom ali ni jednom ni drugom nije baš najbolje išlo pa su obustavili konverzaciju.

            Na šalteru najveće nacionalne kompanije uzeo je kartu u jednom smeru za nasumično izabran grad. Poleteo je kroz sat vremena. Tri sata je proletelo bez dremanja. Hrana je bila izvrsna. Ne može se reći da je gospodin Dignam imao tremu ali uzbuđen je bio kao nikada pre. Sve svoje ranije akcije nipodaštavao je pred ovom kolosalnom zamisli koja mu se iznenada ukazala pred očima jedno jutro u parku dok je hranio ptice. Jedan mali vrabac konstantno je uspevao da se uvuče među velike gradske golubove i da im ukrade koju mrvicu.

            Na dolaznom terminalu bila je masa ljudi. Nekoliko njih je držalo i table sa imenima očekivanih gostiju. Dok su ga pokretne stepenice, među prvima, jer nije čekao kofer, lagano spuštale prema platou, zagledao je ljude sa tablama, njihova lica i ispisana imena. Kada se spustio dole, prišao je jednom omanjem bucmastom gospodinu koji je imao tablicu sa imenom višu od sebe samog. Pisalo je Dedalus. Gospodin Bloom, egzorcista i astralni medijum, pružio je ruku omalenom čoveku.

            - Gospodine Leopold, to ste vi? Pa, dobrodošli. Pustili ste bradu vidim, dobio sam neku vašu staru fotografiju. Crno-belu fotokopiju, zapravo, dobro smo se prepoznali… Auto mi je tu ispred, nemate kofer?

            – Nemam.



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

emsiemsi emsiemsi 19:34 15.06.2017

М'да !

Управо сам се најео хладних трешања (из фрижидера).
Не волим 'куповне' трешње, јер има превише петељки.
Сада огдох да се истуширам, па ћу мало да читам и слушам музику.
Осећам да ћу, ипак, морати да грицнем нешто конкретно, неку кобасицу (макар и куповну) уз доста мајонеза - трешње, ипак, неће бити довољне за лак сан.
Онда ћу од 10, па док не заспем, гледати Саут Парк.
mirelarado mirelarado 19:53 15.06.2017

Na badnje veče...

...dok tiho teče Don i zvona zvone din-dan-don, sutra je fešta, među slavljenicima biće i furešta, njihva stopala tabanaće ulicama Dablina dab-dab-dab, jer biće tačno 113 godina od onog slavnog dana kada su Leopold i Nora...

emsiemsi emsiemsi 20:00 15.06.2017

Re: Na badnje veče...

mirelarado
...dok tiho teče Don i zovna zvone din-dan-don, sutra je fešta, među slavljenicima biće i furešta, njihva stopala tabanaće ulicama Dablina dab-dab-dab, jer biće tačno 113 godina od onog slavnog dana kada su Leopold i Nora...


Осећам дужност да реагујем и укажем да не звоне zovna, него zvona.
mirelarado mirelarado 20:06 15.06.2017

Re: Na badnje veče...

Осећам дужност да реагујем и укажем да не звоне zovna, него zvona.


Ispravljeno, hvala. Zov zvona i zvon zova... Ne pitaj nikad za kim zvona zvone, možda te neko zovne na voz, a vozna karta nije ti u džepu.
emsiemsi emsiemsi 20:20 15.06.2017

Re: Na badnje veče...

mirelarado
Осећам дужност да реагујем и укажем да не звоне zovna, него zvona.


Ispravljeno, hvala. Zov zvona i zvon zova... Ne pitaj nikad za kim zvona zvone, možda te neko zovne na voz, a vozna karta nije ti u džepu.

Или што би рекао чика Хемингвеј (или тако неко) --- фо хум д бел тoлс.
docsumann docsumann 08:30 16.06.2017

Re: Na badnje veče...

Или што би рекао чика Хемингвеј (или тако неко)




to se zove talme...
narcis narcis 09:51 16.06.2017

Re: Na badnje veče...

emsiemsi
mirelarado
...dok tiho teče Don i zovna zvone din-dan-don, sutra je fešta, među slavljenicima biće i furešta, njihva stopala tabanaće ulicama Dablina dab-dab-dab, jer biće tačno 113 godina od onog slavnog dana kada su Leopold i Nora...


Осећам дужност да реагујем и укажем да не звоне zovna, него zvona.

nije ni to tačno već дзвоно дзрмни (јебига кад немамо слово за дз као маћедонијанци обрнуто S )
mirelarado mirelarado 10:31 16.06.2017

Re: Na badnje veče...

nije ni to tačno već дзвоно дзрмни (јебига кад немамо слово за дз као маћедонијанци обрнуто S )


A novocrnogorske дзиндзуле?
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:05 17.06.2017

*





mirelarado mirelarado 10:17 18.06.2017

Re: *

stefan.hauzer stefan.hauzer 14:12 18.06.2017

Re: *

mirelarado mirelarado 15:09 18.06.2017

Re: *

stefan.hauzer
klik na link


Kliknula, Wow!
emsiemsi emsiemsi 13:22 19.06.2017

Re: *

stefan.hauzer
klik na link

М'да !
Ја сам понешто прочитао од Џемса Џојса.
Но, мој писац је (био) Џемс Џонс.
horheakimov horheakimov 23:25 20.06.2017

Re: *

stefan.hauzer

mirelarado


Evo kako ga na primer pominje drug Frenzen u romanu Pjuriti hoteći da naglasi izuzetnost nekih u odnosu na druge (slightly ironic):

...Sve do jedne imale su mnogo impresivnije rezimee od Pip. Dolazile su iz Danske, Engleske, Etiopije, iz Italije, Čilea i Menhetna i navodno su studije provele tako što su bežale sa časova (do dvanaeste godine su više puta pročitale Uliksa, dok su pohađale privatne osnovne škole za veoma nadarenu decu), ili pauzirale semestar ili dva kako bi radile nešto glamurozno za Šona Koumsa ili Elizabet Voren...
vera.nolan2 vera.nolan2 08:19 20.06.2017

Persona ...

zarobljenik sopstvenog života ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana