Ubrzanje

Jelica Greganović RSS / 09.04.2008. u 19:03

 

U slučaju da se nađete na nekoj sedeljci, na kojoj se, uz sitno meze i lako piće, sinhronizovano raspravlja o bar pet tema, od politike do pravilnog vaspitavanja pandi, e...ako se nađete na takvoj žurci i začujete razdragani glas, koji nabacuje temu: »Ma nije to, nego moja žena traži ubrzanje...«, to je moj Žmu. Bolje da vam priču o ubrzanju ispričam ja, nego da opet slušam reprizu interpretacije moje neoprezne izjave, koja se završava rečima:«A da mi je to neko rekao pre četiri godine...«

Daklem, ja sam vozački položila dockan. Pre jače od tri godine. Do tada možda jesam ponekad imala potrebu, ali ne i želju da učim vožnju. U stvari bilo mi svejedno, sasvim sam uspešno stizala kud' sam krenula i bez auta. Što je izazivalo potpuno zgražavanje ekipe oko mene, koja se rodila sa karburatorom u naručju i prva slova naučila u automotooto revijama. Elem, moja drugarica Aleksandra, isto kao i ja zaostala u automobilskom razvoju, upisala nas u ovdašnju školicu. Jeste, ja sam pokušavala da izbegnem upis i konačnu odluku, sve magleći naokolo, ali odlučna Aleksandra je zapečatila sudbinu obema. Moj poslednji uslov je bio samo da ima teorijskih predavanja. Izem ti kurs i učenje bilo koje vrste, bez hvatanja beleški i časova...priznajem, overeni sam štreber. Sigurno je sigurno.

Tim povodom smo se u večernjim satima, rezervisanim za kasno učenje u životu, našle na časovima vožnje, teoretskim. Ja sa debelim blokom, par hemijski i naoštrenom koncentracijom. Ne da sam pisala sve, nego sam i raskrsnice crtala i značićima ukrašavala, a od cele priče razvila takvu teoriju i komplikaciju, da sam i sama počela da verujem da je i preći ulicu naučno-dubiozni proces. Brkati učitelj je bio zaprepašćen. Aleksandra i ja smo pisale vredno kao mravci. Ostala ekipa, duplo mlađa od nas je zabušavala samo tako.

Nakon što sam sa »bravo 5« položila teoretski deo, sledovala sam praktičnog instruktora i sa istim sastanak u nedelju pre podne. Logično. Nedeljom pre podne u Ljubljani žive duše nema, ko da je kolera gradom prošla, tako da nije opasno ni mene u auto pustiti. Žmu je za svaki slučaj, sa sve decom, ostao kod kuće. Moj instruktor Zoki, Makedonac poreklom, trebalo bi da dobije nagradu bar sedmog stepena dostizanja unutrašnjeg mira. Da sam bila na njegovom mestu, izbacila bih me iz auta na trećem dejtu i ostatak svog života posvetila profesionalnom proučavanju seksualnog života mahovine. Mada...Zoki je uporno pravio katastrofalnu grešku, puštao je radio. Zbog čega se meni, tokom savladavanja procesa vožnje, činilo da em imam premalo ekstremiteta, em previše ušiju. O jezičini da ne govorimo. Komunicirala sam i sa Zokijem i sa armaturom u autu, sa saobraćajnim znacima, ostalim nesrećnicima u saobraćaju, ali i sa radiom, što je uključivalo pre svega vesti i dnevnike. Zoki je posle dva časa vožnje sa mnom bio audio satrven čovek. Senka, da budemo precizniji.

Možda zbog toga ili zato što nije mogao da dobaci do osmog stepena, Zokiju su počeli da listom umiru svi bliži srodnici i to daleko. Što dalje. U Makedoniji. Zoki je, sudeći po opravdanjima koje mi je davao, božemeoprosti dežurao na groblju. Kada je na bis sahranio već sedmu babu, škola mi je dala zamenu. Zoki je verovatno postao čuvar groblja i ni sa kim više nije pričao. Stigao je Gojko. Gojko je bio Srbin, negde iz Bosne, ljubazan i tih, a i bogudragomfala prvo mi je ukinuo radio. Tako je bar komunikaciju sveo na pola.

E, sad...ako se nekom čini da je polaganje vozačkog ispita, u Sloveniji, jednostavna pojava, grdno se vara...prvo se ide na teoretske časove, pa se izlazi na prvi uvodni ispit. Sledi vožnja, a i prva pomoć...ne bih da vam pričam kako sam davala veštačko disanje i masažu plastičnih grudi plastičnoj lutki u šoku...a i hitnu pomoć sam kobajagi zvala...dakle, posle određenog broja praktičnih časova, sledi »društveni ispit«. Što je društven ne znam, ali tu nastupa vlasnik škole, koji ocenjuje da li objekat učenja može da izađe na auto-put. Sledi još jedan teoretski ispit, posebno surov, za koji su mi svi rekli da su pitanja do te mere dijalektički dvosmislena da se ne uzbudim ako padnem...e, kad se to položi onda sledi konačno i odalijemoguće vozački ispit.

Daklem, ja sam sve izvela, udahnula život izguljenoj lutki, položila surove testove sa 100% uspeha (komisija je otišla na dužu rehabilitaciju od čuda i stečenog kompleksa), uspela sam iz prve da položim i vozački. U svojoj 257 godini. Blagiš meni.

Da se razumemo, meni je dovoljno da auto ima četiri točka, volan, radio i akomože klimu i meni mi dosta. Može i bez klime, ako mora. U ostalo se ne razumem mnogo, a ni ne zanima me. Ne zanima me koji mu je goblen napred, u obliku znaka. Ne volim pripljeskane aute, koji izgledaju kao da je nešto veliko na njih selo ili stalo.

I...khm...do sada nisam volela ni brzo kretanje, naročito bez Majke Zemlje pod mojim nogama. Bik, šta ću.

A onda sam nedavno primetila da, dok ja na naplatnoj rampi autoputa guram nogu u gas sve do motora, drugi zuje pored mene samotako. Naročito jedared, kada je nešto samo kao zvuk sevnulo, da sam pisnula :« Vidi ga, 'oću i ja!«, iznevši neoprezno sugestivnu primedbu Žmuu. Povodom ubrzanja. Kakva greška...dala sam mu materijal za sprdačinu i veselu priču u više varijacija za pet narednih godina.

Tako da ako se nađete na nekom žuru sa mojim Žmuom, budite sigurni da sledi priča o puž-ženi, koja do skoro nije ni auto vozila, a sada od njega očekuje poršea...jer ono što je prozujalo je bio porše, mada...ja to nisam znala, ja sam samo pričala o ubrzanju.

 

 

Atačmenti



Komentari (423)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Jelica Greganović Jelica Greganović 11:56 11.04.2008

Primljeno k

znanju
Samo pazi na ove varijante...

DzoHusafet DzoHusafet 15:47 11.04.2008

Ako je do brzine

moze i ovako


oko 1200 km/h (brzi je od zvuka), ali ispada iz kategorije auta jer nije SUS masina. Radi na raketni pogon...i ide samo po pravoj liniji :)))
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:28 11.04.2008

Re: Ako je do brzine

I liči na dvogled...ogromantan.
kuki kuki 16:43 11.04.2008

Buducnost

Posto nisi komentarisala izgled ovoga a rekla si da volis malo visocije, zakljucujem da se drzis teme - ubrzanje".
E pa evo jednog: ubrzava ispod 4 sec (bolji od Porsea), ekoloski vrlo napredan, izgled zavisi od ukusa a, povrh svega, rodoljuban - zove se Tesla.
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:48 11.04.2008

Re: Buducnost

Vi'š kume, mogla bih da na osnovu imena ga potražujem kod Žmua...znaš manjinsko očuvanje kulturno-naučnog identiteta...ako me odbije, ja pravac ombdusmanki na kukulevku, a vi podršku masovnu (koja mu je firma, da znam da odrecitujem?).
DzoHusafet DzoHusafet 17:28 11.04.2008

Re: Buducnost

Jelica Greganović
Vi'š kume, mogla bih da na osnovu imena ga potražujem kod Žmua...znaš manjinsko očuvanje kulturno-naučnog identiteta...ako me odbije, ja pravac ombdusmanki na kukulevku, a vi podršku masovnu (koja mu je firma, da znam da odrecitujem?).


Tesla motors americka firma. Inace auto je na struju i ne znam bas kako bih ga punila :)
Inace ima odlicne performanse ... a i cena mu je odliiiicna :)
DzoHusafet DzoHusafet 17:31 11.04.2008

Re: Buducnost

Jelica Greganović
Vi'š kume, mogla bih da na osnovu imena ga potražujem kod Žmua...znaš manjinsko očuvanje kulturno-naučnog identiteta...ako me odbije, ja pravac ombdusmanki na kukulevku, a vi podršku masovnu (koja mu je firma, da znam da odrecitujem?).


Tesla motors americka firma. Inace auto je na struju i ne znam bas kako bih ga punila :)
Inace ima odlicne performanse ... a i cena mu je odliiiicna :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:37 11.04.2008

Re: Buducnost

Na baterije? One čardžibl...
DzoHusafet DzoHusafet 17:46 11.04.2008

Re: Buducnost

Naravno, ludilo skroz...

http://www.teslamotors.com/
kuki kuki 17:55 11.04.2008

Re: Buducnost

Za taj auto je vezana vrlo interesantna prica koja potvrdjuje vrednost filosofije thinking outside of the box .

Velike automobilske kompanije (ukljucujuci i moju) vec godinama rade na razvoju elektricnih automobila. Razvijeni su vrlo uspesni modeli ali njihovo pustanje u redovnu proizvodnju je opstruisano sa nekoliko faktora: radijus kretanja koji je limitiran kapacitetom baterija, ne postojanje energetskih stanica (srpski - pumpa) i visoka cena.

Grupa uvrnutih kompjuterasa iz Silikonske doline je promenila pristup:

Umesto razvoja specijalnih, samim tim i skupih, baterija koje zahtevaju i specijalne sistem za punjenje, oni su prosto povezali mnostvo (tacnije 6,831) baterija koje se koriste u lap-top racunarima.

Elektricni motor i elektronsku kontrolu nije bilo tesko razviti. Nista novo ni revolucionarno. Zajedno sa originalnim resenjem za baterije, postignut je radijus kretanja sasvim prihvatljiv za gradske uslove - oko 350 km. Punjenje potpuno ispraznjenih baterija traje oko 3.5 sata. Potreban je pristup obicnom stekeru.

E sad, najinteresantniji deo price - cena. Iako su kljucne komponente (baterije, elektromotori, delovi elektronike) iz masovne proizvodnje, da bi se savladali pocetni troskovi proizvodnje, cena automobila treba da bude oko $100000.

Kakav auto treba da bude da bi kupac platio toliku cenu? Odgovor je vrlo jednostavan: sportski.

Povezali su se sa Lotusom i zajedno napravili sportki auto, koristeci maksimalno komponente modela Elise. Uz superiorne karakteristika elektricnog motora, u odnosu na obicne automobilske, dobijen je super sportski auto.

Uz izvaredan kalifornijski marketing (Terminator, Leno, itd) planula je cela proizvodnja za 2008. Trenutno je moguce samo da se upise na listu cekanja za 2009. Tesko ga je dobiti ko nekada Zastavu.

I za kraj, ime je dobio u cast Tesle i njegovog naizmenicnog motora koji pokrece ovaj auto.

Za dalje infomacije i slike.
Dolybell Dolybell 18:06 11.04.2008

Nije loše znati šta je brzina..

Tako da ako se nađete na nekom žuru sa mojim Žmuom, budite sigurni da sledi priča o puž-ženi, koja do skoro nije ni auto vozila, a sada od njega očekuje poršea...jer ono što je prozujalo je bio porše, mada...ja to nisam znala, ja sam samo pričala o ubrzanju.

Jelica Greganović Jelica Greganović 18:11 11.04.2008

Re: Nije loše znati šta je brzina..

Ovo sastravljivanje je ok, ja sam za to da se pridržava propisanih brzina, pre svega jer su one bezbednost i za druge koji su prisutni u saobraćaju...zato ja uvek vozim po propisima, samo bih volela brže ubrzanje, za auto-put, ništa drugo...a kad vidite pacijenta koji se u zoni 30, stvarno vuče 30, to sam ja :)
Samo na auto-putu znam da vozim do 20 km više od dozvoljenog i to je sve. Inače stvarno nisam pobornik divljanja po putevima, naročito ne po gradu i naseljenim mestima.
Dolybell Dolybell 19:24 11.04.2008

Re: Nije loše znati šta je brzina..

Samo na auto-putu znam da vozim do 20 km više od dozvoljenog i to je sve. Inače stvarno nisam pobornik divljanja po putevima, naročito ne po gradu i naseljenim mestima.


Samo kad mi ne bi bili pametniji od propisa,
i svih koji uredno čekaju na semaforu, a pametniji pretiču da bi
bili prvi ... ne znam za gde ?
"Ne brže od života" - baš mi se dopala poruka,
ali fali -Ne brže od pameti, čega ima najviše..
uvek se ovde nađe neko ko je "pametniji" od svih..

p.s. Dopalo mi se poređenje, zato sam ga stavila...
ne bih baš da prestravljujem, mada bi neke trebalo
prestravljivati svaki put kad sednu za volan.
49 41 49 41 23:56 11.04.2008

Re: Nije loše znati šta je brzina..

Samo na auto-putu znam da vozim do 20 km više od dozvoljenog i to je sve. Inače stvarno nisam pobornik divljanja po putevima, naročito ne po gradu i naseljenim mestima.


O, Tesla Roadstar sam procitao na B92 pre nekih 1-11/2; neko je napisao o njemu.(Verovatno; se jos uvek moze naci u rub. Auto).

Ispravka, range-bez punjenja mu 450 km; sto nikom dosad nije uspelo
Daklem, silikonski momci su se oduzili Tesli na samo takav nacin; dok su politicari 'pevali slavopojke samo takve u Beogradu, Zagrebu i Nijagarinim vodopadima-gde Teslina prva hidrocentrala jos uvek radi posle 100 g.

Najeftiniji je $ 75.000 pa nagore.

Podelili su 8 komada; da Holivudske damice dolaze u njemu- poslednja dodela OSKARA.
(Sto mislim da je pun komercijalni pogodak).

Performanse, boli glava od ubrzanja. Troskovi "goriva"- kovenrtovano u el. energiju cca 10 c/100 km.

Ako dobijem na LOTOu; kupujem ga o'ma!

Jelica Greganović Jelica Greganović 00:45 13.04.2008

49 41

Ako bude taj LOTO računaj me za jedan krug :)
ivana23 ivana23 20:38 11.04.2008

nesto ovakvo 1 ?

Opel Astra TwinTop: S otvorenim pogledom u nebo


209 km/h maksimalne brzine i 11,4 sekundi za ubrzanje do 100 km/h
ivana23 ivana23 20:39 11.04.2008

Re: nesto ovakvo 2 ?

Opel Astra TwinTop: S otvorenim pogledom u nebo

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:33 11.04.2008

Taman sam krenula

da tražim Saabove sa nebeskim pogledom (oni mi se najviše sviđaju, iako 49 41 kaže da nisu baš...), a onda sam naletela na ovog Saaba, pa vidi ga kakav kolačić, slatkiš jedan, ja bih to imala...

49 41 49 41 00:14 12.04.2008

Re: Taman sam krenula

Jelica Greganović
da tražim Saabove sa nebeskim pogledom (oni mi se najviše sviđaju, iako 49 41 kaže da nisu baš...), a onda sam naletela na ovog Saaba, pa vidi ga kakav kolačić, slatkiš jedan, ja bih to imala...


Jaguar, SAAB, Volvo; koji su bili pojam nepoderivosti sada su ????

Moja Ljubljanska ljubav je bila kupila jednog takvog prastarog-vabila ga je SABCEK iz milosti.
"Moj, mali SABCEK samo tako zuji po Ljubljani".
A, onda joj ga je sestric 18 leta; smeckal v Tirsovoj.

P.S.
I , sada imaju fantasticno lepu rekalamu za SAAB; "Izrastao je iz Jeta".
Necu da budem prost; da kazem kojim prstom mahnem kad vidim tu reklamu.

Jelica Greganović Jelica Greganović 09:00 12.04.2008

Možda ipak

ovaj Saab kabrio?...

Sestre Bogavac Sestre Bogavac 17:04 12.04.2008

moja iskustva :)

Ja do skora nisam znala ni bicikl da vozim. Jedino sto me nije bacalo u paniku, bile su roske. S njima nekako znas na cemu si. Ne zauzimas prostor veci od sebe samog a ako naucis kako se „lepo i pravilno“ pada, nema problema da se zaustavis u bilo kojoj situaciji. U strahu od saobracaja, „upravljanja masinom“ i strahu od svoje dokazane trapavosti, nisam ni pomisljala na voznju. Tako sam bicikl godinama planski izbegavala. Kad je Jelena za svoj trideset i neki rodjendan, zatrazila bajs- silno me je razocarala. Sto je izdala rolere i svoju mladju ali trapaviju sestru... Mama se nudila da i meni kupi bicikl, ali ja sam na to napravila histericnu scenu: „Hoces ti da mene ubijes? Hoces da poginem na tom biciklu?!“ ... Svasta! Bas nekako u to vreme, nadjem se u Amsterdamu, a ne znati da vozis bicikl u Amsterdamu isto je sto i ne znati Francuski u Avinjonu, ili biti vegetarijanac i nepusac u Nisu, npr. Hah!
Ako sam se prvih dana i opirala, manje- vise uspesno, posle nekog vremena L. je uspeo da me ubedi da iznajmimo bicikle... Sednem ja na bajs- ono ide. Nesigurno, ali nekako...ide! Zamolim L. da se najkracim i najmanje prometnim putem odvezemo do Vondel parka, da se tamo na miru uvezbam, pre nego sto izadjem na Amsterdamske ulice... L. kao pristane, ali odluci da na meni primeni „pedagosku metodu“ zvanu „vatreno krstenje“... On ide prvi, ja ga pratim... preko tramvajskih sina, kroz guzvu na cvetnoj pijaci... po nekim ulicama i ulicicama zatrpanim biciklistima... Ono, nije da padam, ali sve vreme umirem od straha... Ljudi tamo voze i bebe na biciklima a ni na pamet im ne pada da im u susret bajsikluje apsolutna pocetnica ... Posle 455 minuta zavlacenja, ja primetim da smo obisli ceo grad bar dva puta a da samo ulaz u Vondel park jos nikako nisam videla. Zaustavim bicikl, pa pitam L. : „Dobro da l si ti normalan? Jer me namerno vozas ovim prometnim ulicama?“ ... On se smeje. Smeje?! (!!!) Hm. Kaze: „ Pa sta je sad, ne ide ti lose uopste!“ ... Jaoj, njemu! Tog sam trenutka sisla s bicikla i pripretila da cu i njega i bicikl da bacim u kanal!!! Ostatak boravka u Amsterdamu, bogami je tabanao sa mnom s kraja na kraj grada... Ali, kad sam se vratila u Beograd, pa otisla na Adu i prvi put se provozala praznom stazom, otkrila sam da je bicikl LJUBAV MOG ZIVOTA!
Sad vozim kao car i radujem se kao dete! Najradje ne bih silazila s bajsa. ... L. je uveren da je „vatrenim krstenjem u amstedramskom spicu“ doprineo ne samo mojoj novootkrivenoj strasti ka biciklizmu, nego i mom samopouzdanju, uopste... I tako je odlucio da me „upise u drugi razred“ skole voznje. Jednom me, u Osijeku, pod izgovorom da hoce nesto da mi pokaze, odvezao u neku pustaru... Ja mislila, hoce da mi pokaze gde se prvi put poljubio ili tako nesto... kad ono- ne. On hoce da mi da volan u ruke. Pravi volan! Od motornog vozila! ... Opet sam se malo opirala, ali ... cim sam savladala paljenje auta, bila sam spremna da krenem na reli, ako treba. Jedino kocenje nikako da savladam... Bas ko sto ti kazes, potreba za ubrzanjem. Hahaha! I sad... tako... Dobila sam neke osnove, razbila sam strah... kapiram da neko ko ume da ukljuci ves masinu, ili koristi Windows, moze da nauci i da vozi... ali u skolu voznje se jos nisam upisala. Odlazem taj trenutak... sve kao iz saosecanja prema Instruktoru koji za moj slucaj ne bi imao strpljenja kao L.
Tvoj post me je, sa svim tim u vezi, bas OHRABRIO!
I da znas... ima u ponedeljak da se upisem u auto-skolu!
Imam jednu tu u ulici... Svi su klinci iz moje ulice bas u njoj izvozali casove. :)

Pozdrav, osmeh, preporuka (kao i uvek)...
I izvinjenje sto je ovaj post skoro iste duzine kao tvoj tekst. :)))))))
Al, sta cu kad sam skriboman i kad me tema bas zainteresovala. :)

Minja
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:38 13.04.2008

Re: moja iskustva :)

Draga, samo napred, kad sam ja naučila, znači malo koji primat ne može :) I javi da nam ispričaš kako je bilo.
49 41 49 41 02:35 13.04.2008

Re: moja iskustva :)

Draga, samo napred, kad sam ja naučila,

I, moja podrska.
Kad je kcerka letos; sa nepunih 16 odlucila da uci i polaze vozacki, danima je govorila: Kuku meni samo da nemam gen za voznju na majku?!?

Konstatovali smo; Gen nije na majku u voznji. UBRZAVA ga malo jace, izgleda na oca?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana