Planeta| Putovanja| Reč i slika| Život| Životni stil

Biciklom oko sveta -- Malo slobode i mnogo radosti (Kina)

Snezana Radojicic RSS / 16.04.2017. u 11:20

*
Ponovo u koži radnog čoveka kome uvek nedostaju dani odmora. Nestrpljivo čekam vikend da pobegnem iz grada. Maštam o buđenjima u prirodi i tišini u planinama.

Najzad se i vreme prolepšalo, otoplilo je i kiše su prestale. Sve se namestilo kako treba.

IMG_9302-e1492320907415.jpg

*
Za dva-tri dana treba neznatno manje stvari nego za dva-tri meseca. Čim se kampuje i kuva, mora se poneti sve od opreme. Ipak, sa samo dve zadnje bisage i srednjom, moj Surfi liči na ’laku konjicu’. Čak se i propinje na zadnji točak u nedstatku prednjeg opterećenja – a možda i od sreće. Ako svojim ljubimcima nadevamo imena i ako oni imaju svoju ćud, onda je moguće i da izražavaju naša osećanja.

Idemo, konjče moje veselo. Pravac Daošang planine.

IMG_9390-e1492321453309.jpg

*
Kinezi su na neslavnom glasu po svojim ulaznicama. Uveli su ih za sve, čak i za odlazak na planine. Naplaćuje se čak i pogled. Put kojim planiram da prođem ograđen je sa obe strane. Može se proći samo ako se plati 60 juana (oko 9 evra).

Raspitujem se u informativnom centru na ulazu. Svi odgovori na moja pitanja su pozitivni: ima nebrojeno mnogo izvora i vodopada a voda je čista i može se piti; kampovanje je dopušteno i oblast je bezbedna; mogu da ostanem koliko god želim.

IMG_9311-e1492321022804.jpg

*
Put kroz šumu je nov i gotovo prazan. Poneka kola prođu na možda pola sata. Ometaju me njihove sirene. Okuke nisu toliko oštre i opasne da bi vozači morali da sviraju pre nego što uđu u svaku. A ni kad mene opaze. Imam utisak da se vozači naprosto isprepadaju što me vide. Nema veze što je put dovoljno širok i što ja vozim sasvim uz ivicu – oni imaju uslovni refleks da pritiskaju sirenu.

Ne znam šta me očekuje u narednim kilometrima. Možda će kanjon biti tesan, bez pogodnih proširenja za kampovanje. Da ovo nije vikend-vožnja, ne bih mnogo marila gde ću da zanoćim. Ali sada je drugačije. Želim da uživam dok se večeras budem bavila oko kampa i da se ujutru probudim sa lepim pogledom.

Mesto pored jezera upravo je ono što sam tražila.

IMG_9323-e1492321094586.jpg

*
Ponela sam ručak iz školske menze, tako da ne moram da kuvam. Pripremila bih samo čaj, ali čini se da kartuša sa gasom nije ispravna. Nju sam našla u jedinoj prodavnci autdor opreme u Dešinu. Uz pomoć ’lidera’ Bena, inače ne bih ni znala da takvo nešto postoji u ovom malom mestu. Paradoksalno, nije proizvedena u Kini, već u Izraelu. I cena joj je ’uvozna’.

Sada se ispostavlja da nešto nije u redu sa ventilom. Gas šišti i kad povežem crevo gorionika. Nije do njega, znam posigurno. Provodim pola sata dok ne nađem način kako da gorionik bude upotrebljiv. Moja iskustva u Kini uvek su takva: gomila glupih problema koji su bili sasvim nepotrebni, a koji su obično rezultat nečijeg nemara. Sad bih se smela opkladiti da su izraelske kartuše zapravo škart, koji je preduzimljivi vlasnik prodavnice nabavio po niskoj ceni, te višestruko zarađuje na njima.

Ali neću da se nerviram. Neće mi jedna kartuša upropastiti vikend turicu.

17903988_10210278706738871_387898129956153590_n.jpg?oh=03d2b5860ebf95e96ff1d7872c9e2151&oe=5981087F

*
Očekivala sam da će me obuzeti ushićenje, onaj osećaj kada nakon dugog vremena ponovo radite stvari koje volite. Da će me prožimati posebna čilost tela i radost duše što sam ponovo u svojoj ulozi putnika-nomada. Ali ništa od toga. Kao da nisam ni prestajala da se kotrljam sve ovo vreme. Podsećam se sa kakvom sam lakoćom skliznula i u ulogu profesorke – kao da nisam ni prekidala to da radim još od vremena kada sam diplomirala i zaposlila se u jednoj školi. A verovala sam da će mi takav rad teško pasti.

Zaključujem da sam postala veoma prilagodljiva. Ne razmišljam o prošlosti i ne maštam o budućnosti. Naprosto živim u trenutku sadašnjem. Postala sam svemu naredna, što bi rekli stari.

IMG_9324-e1492321303591.jpg

*
Oko ponoći bude me glasovi sa vode. Nedaleko od obale, u odsjaju mesečine pluta ribarski čamac. Ne znam kako su ribari na njemu primetili moj šator. Ali pomislili su da se tu smestio neki njihov ribolovac. Uperili su svetla svojih lampi prema meni i dozivaju me. Odgovaram im na engleskom, dovoljno glasno da me mogu razgovetno čuti. Očekujem da će shvatiti da sam stranac, ili makar da nisam ta osoba za koju misle da jesam. Ali dešava se isto kao i kada iz neke od onih telefonskih prodajnih službi pozovu moj broj: operaterka nastavlja da mi priča na kineskom iako sasvim jasno čuje da je s druge strane engleski sagovornik. Mogu ja da ponavljam i deset minuta: „I do not speak Chinese! Only English, English!“, ona neće odustati sve dok ne prekinem vezu. Neshvatljivo.

Tako i ovi sada nastavljaju da mi dovikuju nešto na kineskom. Odgovorim im još jednom, tek da budem potpuno sigurna da su me čuli, a onda ućutim. Puštam ih da viču dok na kraju ne shvate da neće dobiti novi odgovor. I tada najzad odu.

IMG_9342-e1492321551476.jpg

*
Ni jutro nije mirno. Dok zagrevam vodu za kafu, sa druge strane jezera, gde se nalazi put, začuje se zavijanje sirena, onih nalik na policijske, preko megafona i zvučnika. Na mostu koji vidim iz svog kampa, nazrem autobuse, mnogo njih, kako jedan za drugim skreću prema kapijama Daošana. ’Lider’ Ben pominjao je grupu planinara, u pedeset autobusa, koji u subotu dolaze na neku menifestaciju što se tu održava. Od brojke od dve i po do tri hiljade planinara koji će se razmileti okolo, mnogo me više onespokojava količina buke koju su u stanju da naprave. Zašto moraju da uključe te sirene? Zar se tako ide na planinu? Za Kineze, buka je sinonim sreće. Ali ipak – zar mora baš tako?

IMG_9335-e1492321723451.jpg

*
Nadam se da sam propustila veći deo planinarskog karavana i da su već uveliko stigli na svoje odredište, u času kad ja tek polazim. Međutim, autobusi će nastaviti da nadiru još sat-dva, a između njih i mnogi privatni automobili, kao i nekoliko školskih autobusa. Srećom, bez zvuka sirena preko megafona, ali uredno mi trubeći svaki put kad me zaobilaze.

Između njih, na planinu nalegne blagodet čistih zvukova prirode. Vodopadi i izvori duž puta rasprskavaju se o stene, dobujući u ritmu koji se tek ponekad prekida, kao kada prinesem svoj bidon pod neki od tih slapova, da ga napunim. Čuju se i ptice, ali ne vidim ih da lete. Možda su zaplašene onim prebučnim karavanom.

Na jednoj okuci je zastoj. Autobus na početku kolone koja se napravila zaglavio se u krivini i, iz nekog razloga, ne može ni napred ni nazad. Put je dovoljno širok da bi vozač smotao u krivini, ali autobus stoji, dok motor nemoćno brekće.

Sa zluradim smeškom prolazim pored i izbijam ispred kolone. Baš me zanima koliko će im biti potrebno da reše taj problem.

IMG_9357-e1492322254634.jpg

*
Na pojedinim etapama je toliko strmo da jedva vozim. Nisam ni u nekoj kondiciji, mada povremeno džogiram na školskim terenima ili se ispenjem do obližnjeg jezera i izvozim nekoliko krugova. Ali nije to to.

Najzad osećam ono što mi jeste nedostajalo sve ovo vreme – umor koji se širi do najsitnijeg mišića u mojim nogama, rukama, bedrima. Samo oni koji izlažu sebe velikim fizičkim naporima poznaju tu posebnu radost koja dolazi od umornog, ali zadovoljnog tela. Kao da se pročisti i preporodi nakon teških vežbi, od kojih mišići brekću, izlivajući litre znoja.

Laka sam i srećna, uprkos mukama na uzbrdicama.

IMG_9352-e1492322191290.jpg

*
Na odvajanju za vidikovac Vufengdong dežura policija. Jedna traka puta pretvorena je u parking za automobile, dok autobusi prolaze sve do platoa podno planinskog vrha. Tamo, na toj velikoj zaravni, odvija se nekakav program.

Postavljena je bina, deca u trenerkama – svojim školskim unifromama, napravila su špalire, a posetioci, onih dve i po do tri hiljade planinara, ili gledaju dešavanja na bini ili su na putu ka vidikovcu.

Zaustavim se koliko da napravim nekoliko fotografija, a onda se vratim do raskrsnice. Uspon na vrh Vufengdong ostaviću za neki drugi put, kad prođe okupacija planine.

IMG_9365-e1492322646974.jpg

*
Biti sam u planini. Treba doživeti iskustvo uspona praznim putem, bez znakova ljudskog prisustva izuzev tog druma, dok zvezda prži tako silno da oblici gube jasne obrise i počinju da lelujaju u isparenju od usijanog asfalta. Ovuda niko, ili retko ko, ide. Ovo je put za mene, pravi put za mene.

Postalo je već prestrmo i moram da guram. Stene su sve ogoljenije i hladovina sve dragocenija. Kao i voda. Još uvek ima malih vodopada i izvora, ali sve manje. Zato zastajem čim ispraznim bidon do pola i ponovo ga punim – za svaki slučaj. Oprez me je spasavao nebrojeno puta. Biti nomad znači biti uvek na oprezu kada je reč o ličnoj sigurnosti i preživljavanju. Nehaj je luksuz života u civilizaciji, u kojoj je sve što nam treba uglavnom nadohvat ruke.

Oprez je i jesti čim u stomaku počne da se budi prva glad. Ako se ona produži, gubi se mnogo snage, bespotrebno.

Sedam kraj puta, u hladovinu od jednog uzvišenja, i prihvatam se užine. Imam ’čips’ – debele komade krompira -- na koje mažem feta sir. Njega sam kupila onlajn, baš za ovakve prilike.

IMG_9374-e1492322718947.jpg

*
Negde u poslepodnevnim satima stižem do vrha. Pravim mnogo fotografija puta koji se strmoglavo spušta do podnožja. Planine su gusto obrasle u zelenilo, sve do vrhova koji su ponekad oštri i neobičnih oblika. Pomišljam da bih negde tu mogla da kampujem. Ispitujem okolinu, ali nigde nema nekog odvajanja ili zaravni na kojoj bih se smestila.

Tako krećem dole. Možda usput nađem neko zgodno mesto.

IMG_9381-e1492322794261.jpg

*
Desetak zbijenih kuća od opeke, sa krovovima od ćeramide, čine malo selo. Ovo je zabit, teška kineska zabit. Većina kuća su napuštene. Vrata su zabravljena, prozori polupani, a kroz njih probija tuga napuštenih ognjišta. Ipak, život trčkara okolo makar i na tanušnim nožicama dve-tri kokoši koje uvek nađu šta da kljucnu. Sada beže ispred mene, uplašene mojom pojavom, vodeći me ka kući svog vlasnika.

Vidim ga u maloj bašti, kako nešto plevi motikom. Mršav je, sa slamnatim šeširom koji mu prekirva pola glave, pa ne mogu da mu razaznam crte lica. A i nalazi mi se u odsajaju sunca. Ipak, rekla bih da je star, i to veoma star.

Ispred njegove kuće naslagana su drva za ogrev. Čini mi se da su zalihe kao da zima tek predstoji, a ne da je upravo prošla. Ali verovatno tokom cele godine kuvaju na šporetu na drva. Primećujem da su vrata jako visoka i tavanice takođe. Treba to zagrejati.

IMG_9373-e1492335715832.jpg

*
Na jednoj krivini stoji žena u mini suknji. Sama, nasred praznog puta. Ugledala sam je još sa prethodne serpentine i usporila sam primičući se.

Tek kada joj priđem, otvori mi se pogled na ostatak druma. Mali kombi prevrnut na bok u spošljašnoj traci. Shvatam da se desila nesreća, da je vozilo izgubilo ravnotežu na prestrmom spustu i prevrnulo se. Sigurna sam da ta žena u štiklicama nije vozač. Ne što ne bi umela da upravlja vozilom u njima, nego što Kineskinje u unutrašnjosti nikad nisu same, pogotovu ne za volanom ovakvih četvorotočkaša.

Pitam je mimikom da li joj treba pomoć. Telefon da pozove nekog?

Odgovara odrečno, pa se okreće prema vozilu i nešto vikne. Tada se otvore ona vrata što sad gledaju ka nebu i kroz njih izađe njen muž. Ni on nije povređen.

Klimnem mu glavom, pa produžim svojim putem.

IMG_9387-e1492335788504.jpg

*
Neočekivano, već sam stigla do izlazne kapije. Na priključenju na magistralni put proveravam mapu na telefonu. Ako odlučim da se vratim, do mraka mogu da budem u Dešinu. Volela bih još da vozim, ali ne privlači me ideja da bicikliram između varoši i sela. Ničeg lepog nema u tome, bučno je, zagušjivo i prilično opasno zbog ludog saobraćaja. Kina nije među mojim omiljenim zemljama za pedalanje.

A sutra je i Uskrs. Taj praznik bi trebalo provesti u kući, makar privremenoj, sa porodicom ili barem sa bližnjima. Imam svoj ’dom’ u Dešinu i Natašu a, od pre nekoliko dana, stigla nam je i Jelena. Dogovaramo se porukama za uskršnji ručak. I onda okrećem nazad.

Tako zaokružujem ovaj vikend-praznik u ulozi radnog čoveka. Malo slobode i mnogo radosti stane i u dva i po dana. 

 17951667_10210298531994490_5953830629422112830_n-e1492339402757.jpg

(Fotografije se nalaze ovde.)



Komentari (179)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

filip3f filip3f 14:38 16.04.2017

Wow

Prelepa putopisna reportaža.Odlične fotografije.Pamti se ceo život.Hvala.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:52 16.04.2017

Re: Wow

filip3f
Prelepa putopisna reportaža.Odlične fotografije.Pamti se ceo život.Hvala.



Hvala na čitanju, Filipe
naginata_83 naginata_83 16:11 16.04.2017

Srecan Uskrs

Divna reportaza

Ne znam, ali meni se bas cini da bih uzivala godinu dana predajuci engleski i putujuci po Kini. Bila sam u Hong Kongu i znam da ni malo nije isto, ali ipak od tada mi se bas vraca u te krajeve.

Jedva cekam nastavak bloga.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:33 16.04.2017

Re: Srecan Uskrs

naginata_83
Divna reportaza


Srećan i tebi praznik!
Hvala na lepim rečima nakon čitanja


naginata_83
Ne znam, ali meni se bas cini da bih uzivala godinu dana predajuci engleski i putujuci po Kini. Bila sam u Hong Kongu i znam da ni malo nije isto, ali ipak od tada mi se bas vraca u te krajeve.

Jedva cekam nastavak bloga.


Kina je mnogo lepa zemlja i ima toliko toga da se vidi. Putovala sam njome sveukupno sedam meseci, u tri-četiri navrata tokom mog kotrljanja oko sveta. Vozila sam od severozapada (od Kazahstana) do istoka (Šangaja) Putem svile, napravila krug po Junanu, vozila od Pekinga kroz Unutrašnju Mongoliju i, poslednji put, od Vijetnama do Hong KOnga. Videla sam pomalo od raznih provincija, a ima još mnogo toga što bi valjalo posetiti. Međutim, Kina nikako nije zemlja koja je omiljena među cikloputnicima, prvenstveno zbog užasnog saobraćaja i nepoštovanja i najosnovnijih saobraćajnih propisa.

Uz to, ja sam u ovim krajevima već pet godina, tako da sam se zasitila Azije i odavno mi je vreme da pređem na neki drugi kontinet, tako da i to sigurno utiče na moj doživljaj Kine.
aureus aureus 16:58 16.04.2017

Ne znaju da stanu

Ali dešava se isto kao i kada iz neke od onih telefonskih prodajnih službi pozovu moj broj: operaterka nastavlja da mi priča na kineskom iako sasvim jasno čuje da je s druge strane engleski sagovornik. Mogu ja da ponavljam i deset minuta: „I do not speak Chinese! Only English, English!“, ona neće odustati sve dok ne prekinem vezu. Neshvatljivo.
Tako i ovi sada nastavljaju da mi dovikuju nešto na kineskom. Odgovorim im još jednom, tek da budem potpuno sigurna da su me čuli, a onda ućutim. Puštam ih da viču dok na kraju ne shvate da neće dobiti novi odgovor. I tada najzad odu.


Jesu li i Japanci ovakvi?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:21 16.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

aureus
Ali dešava se isto kao i kada iz neke od onih telefonskih prodajnih službi pozovu moj broj: operaterka nastavlja da mi priča na kineskom iako sasvim jasno čuje da je s druge strane engleski sagovornik. Mogu ja da ponavljam i deset minuta: „I do not speak Chinese! Only English, English!“, ona neće odustati sve dok ne prekinem vezu. Neshvatljivo.
Tako i ovi sada nastavljaju da mi dovikuju nešto na kineskom. Odgovorim im još jednom, tek da budem potpuno sigurna da su me čuli, a onda ućutim. Puštam ih da viču dok na kraju ne shvate da neće dobiti novi odgovor. I tada najzad odu.


Jesu li i Japanci ovakvi?


Iz mog iskustva -- nisu. Oni uvek slušaju sagovornika, a i mnogo brže kapiraju. Katastrofalni školski sistem pravi od Kineza doslovno idiote.
aureus aureus 18:53 16.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

Snezana
Katastrofalni školski sistem pravi od Kineza doslovno idiote.

Погледао сам неколико твојих ранијих блогова о Јапану. На моменте си писала са великом топлином према тој земљи и људима.
Ови у вези Кине су ми из неког разлога мање интересантни.
Али бих те ипак питао, кад подвучеш црту - шта је то што је најгоре у њиховом школском систему? Шта то толико не ваља кад си спремна да чак изјавиш да школски систем од њих прави идиоте?
Претпостављам да није без основа такав утисак.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:53 16.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

aureus
Snezana
Katastrofalni školski sistem pravi od Kineza doslovno idiote.

Погледао сам неколико твојих ранијих блогова о Јапану. На моменте си писала са великом топлином према тој земљи и људима.
Ови у вези Кине су ми из неког разлога мање интересантни.
Али бих те ипак питао, кад подвучеш црту - шта је то што је најгоре у њиховом школском систему? Шта то толико не ваља кад си спремна да чак изјавиш да школски систем од њих прави идиоте?
Претпостављам да није без основа такав утисак.


Razgovor pet-šest srpskih techera u Kini, kopirano sa jedne od WeChat grupa:

*Problem je u sistemu najvise - gubljenje fejsa i besomucno ponavljanje da bi zapamtili. Kreativnosti bez.

*Ja se ubih od kreativnosti, izmisljam igrice i sve, ali definitivno jedino pali ako se ponavlja kao u pacjoj skoli. Tako ih navikli

*Do sada sam predavao u trening centrima (mostly 4-8 god deca) i u obdanistima (3-5 god). Ako ne krenu da uce (od stranaca jelte ) u obdanistima jos kao mali, vrlo tesko ih kasnije vratiti na pravi put. A ako posle npr. medjunarodnog obdanista odu u drzavnu skolu, to je isto kao da si sagradio prva dva sprata solitera... I posle toga sve srusio.

*Da da, to učenje napamet i besomučno ponavljanje je tek posebna priča..

*Zato i jesu copy/paste nacija, zamislite kad bi ih vaspitavali da misle svojom glavom - to ne bi bilo sanse da se kontrolise. Ovako, ko i pored ovolike torture i ukalupljivanja ne izgubi svoju kreativnost i originalnost, taj je zaista vredan i poseban, te su zbog toga njihovi genijalci zaista genijalci. Ko prezivi drzavno skolstvo i istakne se, taj je zaista piseban. Princip velikih brojeva, manipulacije i izuzetaka - tako ja to kapiram, pijednostavljeno, naravno

*Svi stranci imaju 100% konsenzus oko toga.

*Copy paste nacija,plus sto ih kineski sistem u skolama dokusuri za sva vremena

*Doduse znam neku decu koju su roditelji namerno vracali u isti razred da bi "naucili" vise

*Skolstvo im je uzaaaaas,ispiranje mozga od malih nogu i nakon toga vecija Kineza misli da je Kina centar sveta i da se oko njih sve vrti,da su obicaji i klutura isti u celom svetu

*I kao sto svi znate nemaju ocene u skoli nego samo testove za koje se unapred znaju pitanja ili se prepisuje

*Jedini "problem" je da se upisu na dobar fakultet gde se nakon upisa smatra da si vec diplomirao

*A ako se ne upisu, ok, onda izvrse samoubojstvo, dobiju nervni slom ili tako sto...ok, i to je za ljude

*Nemaju ocene u skolama, od 1 do 12 razreda?

*Nisam znao za to.

*Da li je moguce?

*Onda se upisu na bilo koji fax

*Nemaju ocene kao takve ali imaju bodovni sistem koji dodje na isto.

*imaju neku vrstu ocenjivanja

*Ali nema te opcije kao kod nas da ako imas keca ides na poprsvni u avgustu i ako ne polozis ponavljas razred

*Slucajno viseh debatu, pa cisto da se ukljucim jer znam provereno u mojoj skoli kako funkcionise, posto smo ih ocenjivali i mi foreign teacheri.

*Ovde jedino mozes da preskocis razred

*Pa detalje ne znam, ali koriste neki instrument ocenjivanja u svakom slucaju. Maximum je 100 bodova.

*kod mojih se i skok u dalj i zgibovi boduju za high school

*I to je tacno za fizicku sposobnost. Debele tuku palicom ako ne mogu da odrade zgibove i slicno.

*Vecina je 120

*I imaju predmet koji se zove Politics...

*prosle godine u srednjoj skoli pricam sa profesorom tog Politics predmeta ne zna najosnovnije stvari iz novije istorije. O Jugoslaviji zna samo ime.

*Pitaj ga sta zna o Kini j njihovoj 5000 godina staroj kulturi i tradiciji

*Ali zato garant zna sta je kamarad Mao krkao za dorucak 5.juna 1932.

*Ima da ti nadje svaki zbun na mapi gde se Mao iskenjao prilikom marsa

*Obrazovanje im je bas lose,narocito sto se tice engleskog jezika

*Radeci u srednjoj skoli, mislio sam da je nase skolstvo mnogo lose. Sad ne mislim vise tako.

*Mislim da je samo lose.

nim_opet nim_opet 14:06 17.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

Snezana Radojicic
aureus
Snezana
Katastrofalni školski sistem pravi od Kineza doslovno idiote.

Погледао сам неколико твојих ранијих блогова о Јапану. На моменте си писала са великом топлином према тој земљи и људима.
Ови у вези Кине су ми из неког разлога мање интересантни.
Али бих те ипак питао, кад подвучеш црту - шта је то што је најгоре у њиховом школском систему? Шта то толико не ваља кад си спремна да чак изјавиш да школски систем од њих прави идиоте?
Претпостављам да није без основа такав утисак.


Razgovor pet-šest srpskih techera u Kini, kopirano sa jedne od WeChat grupa:

*Problem je u sistemu najvise - gubljenje fejsa i besomucno ponavljanje da bi zapamtili. Kreativnosti bez.

*Ja se ubih od kreativnosti, izmisljam igrice i sve, ali definitivno jedino pali ako se ponavlja kao u pacjoj skoli. Tako ih navikli

*Do sada sam predavao u trening centrima (mostly 4-8 god deca) i u obdanistima (3-5 god). Ako ne krenu da uce (od stranaca jelte ) u obdanistima jos kao mali, vrlo tesko ih kasnije vratiti na pravi put. A ako posle npr. medjunarodnog obdanista odu u drzavnu skolu, to je isto kao da si sagradio prva dva sprata solitera... I posle toga sve srusio.

*Da da, to učenje napamet i besomučno ponavljanje je tek posebna priča..

*Zato i jesu copy/paste nacija, zamislite kad bi ih vaspitavali da misle svojom glavom - to ne bi bilo sanse da se kontrolise. Ovako, ko i pored ovolike torture i ukalupljivanja ne izgubi svoju kreativnost i originalnost, taj je zaista vredan i poseban, te su zbog toga njihovi genijalci zaista genijalci. Ko prezivi drzavno skolstvo i istakne se, taj je zaista piseban. Princip velikih brojeva, manipulacije i izuzetaka - tako ja to kapiram, pijednostavljeno, naravno

*Svi stranci imaju 100% konsenzus oko toga.

*Copy paste nacija,plus sto ih kineski sistem u skolama dokusuri za sva vremena

*Doduse znam neku decu koju su roditelji namerno vracali u isti razred da bi "naucili" vise

*Skolstvo im je uzaaaaas,ispiranje mozga od malih nogu i nakon toga vecija Kineza misli da je Kina centar sveta i da se oko njih sve vrti,da su obicaji i klutura isti u celom svetu

*I kao sto svi znate nemaju ocene u skoli nego samo testove za koje se unapred znaju pitanja ili se prepisuje

*Jedini "problem" je da se upisu na dobar fakultet gde se nakon upisa smatra da si vec diplomirao

*A ako se ne upisu, ok, onda izvrse samoubojstvo, dobiju nervni slom ili tako sto...ok, i to je za ljude

*Nemaju ocene u skolama, od 1 do 12 razreda?

*Nisam znao za to.

*Da li je moguce?

*Onda se upisu na bilo koji fax

*Nemaju ocene kao takve ali imaju bodovni sistem koji dodje na isto.

*imaju neku vrstu ocenjivanja

*Ali nema te opcije kao kod nas da ako imas keca ides na poprsvni u avgustu i ako ne polozis ponavljas razred

*Slucajno viseh debatu, pa cisto da se ukljucim jer znam provereno u mojoj skoli kako funkcionise, posto smo ih ocenjivali i mi foreign teacheri.

*Ovde jedino mozes da preskocis razred

*Pa detalje ne znam, ali koriste neki instrument ocenjivanja u svakom slucaju. Maximum je 100 bodova.

*kod mojih se i skok u dalj i zgibovi boduju za high school

*I to je tacno za fizicku sposobnost. Debele tuku palicom ako ne mogu da odrade zgibove i slicno.

*Vecina je 120

*I imaju predmet koji se zove Politics...

*prosle godine u srednjoj skoli pricam sa profesorom tog Politics predmeta ne zna najosnovnije stvari iz novije istorije. O Jugoslaviji zna samo ime.

*Pitaj ga sta zna o Kini j njihovoj 5000 godina staroj kulturi i tradiciji

*Ali zato garant zna sta je kamarad Mao krkao za dorucak 5.juna 1932.

*Ima da ti nadje svaki zbun na mapi gde se Mao iskenjao prilikom marsa

*Obrazovanje im je bas lose,narocito sto se tice engleskog jezika

*Radeci u srednjoj skoli, mislio sam da je nase skolstvo mnogo lose. Sad ne mislim vise tako.

*Mislim da je samo lose.



Fala bogu pa nemam dodira sa kineskim srednjim skolama, ali cak i ljudi koji su zavrsili poslediplomske/speciajalisticke itd van Kine (a sve ostalo u Kini) povremeno pokazuju signale takvog sistema. Tamo davno 2007, ljudi koji su imali skoro perfektne GRE skorove (vise se i ne secam kako se bodovalo, bilo je u percentilima valjda, dakle 99% percentil), imaju problema da napisu esej od dva pasusa. Test urade perfektno jer ih je sistem naucio da rade testove; ali da napisu 10 recenica; dzaba. Ali GRE iz engleskog - 99%; savrsen rezultat. I onda, provodeci vise vremena, cujem komentare tipa - kako je kineska tehnika bolja; kako je kineska vojska bolja, kako je kineska hrana bolja, kako je kineska istorija bolja, kineska medicina je najbolja, kineski sistem gradnje puteva je najbolji, zeleznica takodje, kako u Kini nema beskucnika jer sistem ne dozvoljava da neko bude beskucnik, kineski sistem pisanja je najbolji (argument: "alfabet mogu svi da nauce lako, sto znaci da je sistem glup", kako je kineski politicki sistem bolji (za ovo je argument super - "demokratija bi znacila da ljudi drugacije misle, a to onda nije drustvo u harmoniji i onda to izaziva rat"....I tako - u mozak izdrilovano 16 godina...
aureus aureus 15:16 17.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

kineski sistem gradnje puteva je najbolji, zeleznica takodje

Oni su u ovome, po svoj prilici, ako ništa drugo makar solidni.
A povremeno umiju biti ludo inovativni i smjeli.

Kad su gradili neki ogromni most, imali su problema sa fundiranjem jednog pilona. U iskop je voda neprestano ulazila sa strane, a nije bilo baš jednostavno nabrzinu napraviti zidove da to spriječe. Umjesto toga, oni su oko buduće temeljčine - kažem temeljčine jer je stopa bila jedno 30x30m u osnovi, ispleli cijevi i zamrzli zemlju!
Napravili su neku vrstu džinovskog zamrzivača da bi temelj izlili na miru.

U zadnjih dvadeset godina u Kini postoji mostogradnja kakvu svijet dosad nije vidio: ogroman broj mostova se gradi i neprestano padaju neki rekordi. Od deset najvećih mostova koji se trenutno grade, bar sedam ih se gradi u Kini - i to važi za većinu mostovskih tipova (viseći, sa kosim kablovima, kontinualni gredni itd.) Nisam uvijek srećan kako ti mostovi izgledaju***, s obzirom da su im brojke fantastične, ali eto...

Ova mostogradnja je nužan dio projekta povezivanja dijelova jedne ogromne zemlje koja se intenzivno razvija.
Stekao sam, međutim, utisak da su Kinezi pomalo opsjednuti manijom veličine - kao da žele da pokažu da baš kod njih sve mora da bude najviše, najduže, najšire.


*** Primjer

emsiemsi emsiemsi 16:42 17.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

nim_opet
...
Fala bogu pa nemam dodira sa kineskim srednjim skolama, ali cak i ljudi koji su zavrsili poslediplomske/speciajalisticke itd van Kine (a sve ostalo u Kini) povremeno pokazuju signale takvog sistema. Tamo davno 2007, ljudi koji su imali skoro perfektne GRE skorove (vise se i ne secam kako se bodovalo, bilo je u percentilima valjda, dakle 99% percentil), imaju problema da napisu esej od dva pasusa. Test urade perfektno jer ih je sistem naucio da rade testove; ali da napisu 10 recenica; dzaba. Ali GRE iz engleskog - 99%; savrsen rezultat. I onda, provodeci vise vremena, cujem komentare tipa - kako je kineska tehnika bolja; kako je kineska vojska bolja, kako je kineska hrana bolja, kako je kineska istorija bolja, kineska medicina je najbolja, kineski sistem gradnje puteva je najbolji, zeleznica takodje, kako u Kini nema beskucnika jer sistem ne dozvoljava da neko bude beskucnik, kineski sistem pisanja je najbolji (argument: "alfabet mogu svi da nauce lako, sto znaci da je sistem glup", kako je kineski politicki sistem bolji (za ovo je argument super - "demokratija bi znacila da ljudi drugacije misle, a to onda nije drustvo u harmoniji i onda to izaziva rat"....I tako - u mozak izdrilovano 16 godina...

Богами, колико се примећује, и у демократском свету је тенденција да се исто мисли.
vcucko vcucko 17:51 17.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

aureus

Stekao sam, međutim, utisak da su Kinezi pomalo opsjednuti manijom veličine - kao da žele da pokažu da baš kod njih sve mora da bude najviše, najduže, najšire.

A propos manije veličine
Zanimljiva slika železničkog graničnog prelaza između Kine (Manžuli) i Rusije (Čita):



Ovaj pretenciozni mermerni(?) monstrum je prelaz sa kineske strane (koliko li je koštalo to čudo i čemu služi?). Ambiciozno, nema šta.
Ono malo iza je ruski granični punkt (zaokruženo, vide se početna slova od Россиа).

Ne sećam se da li je Snežana prošla tuda, mislim da nije, ali je dobra ilustracija gore izrečenog.
aureus aureus 18:38 17.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

Хахаха, гдине Вцуцко, одлична илустрација.
Можда се може ископати неко друкчије објашњење, али на прву лопту овај твој примјер личи на беспризорно подјебавање сусједа који, ако ништа друго, бар има већу површину.

Један мој друг није вјеровао док му нисам показао слике: у Кини постоје три мостовске конструкције које су дуже од сто километара.
- Како, побогу, сто километара?
- Лијепо, континуални гредни систем, обична гредна конструкција умножена хиљадама пута. Праве саобраћајницу кроз крај који има превише рјечица, мочвара, постојеће структуре или чега већ, и умјесто да направе пут по земљи и сваки час имају неки мостић - они га дигну двадесетак метара од тла, и тако 130 километара.
Ништа чудно за нацију која је једном направила зид дугачак неколико хиљада километара.
Додуше, и Руси су склони манији величине.
Сјећам се кад је била Евровизија 2009. у Русији. Треба направити сцену за шест извођача, а они обезбједили стејџ скоро к'о за коњске трке.

Поменутим нацијама могу се придружити и Американци. Ни они нису оперисани од склоности ка гигантским размјерама.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:13 17.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

Tamo davno 2007, ljudi koji su imali skoro perfektne GRE skorove (vise se i ne secam kako se bodovalo, bilo je u percentilima valjda, dakle 99% percentil), imaju problema da napisu esej od dva pasusa. Test urade perfektno jer ih je sistem naucio da rade testove; ali da napisu 10 recenica; dzaba. Ali GRE iz engleskog - 99%; savrsen rezultat.


Da, opasne su muvare. Ja sam polagao GRE 2001., tad su uvatili Kineze da su masovno krali na tom testu (kompjuterski, bio je uveden valjda godinu ili dve ranije). Isto tako je bilo - sve perfektni skorovi, a ne znaju da beknu engleski. I sećam se da su onda samo odsekli taj deo sveta sa sistema za kompjutersko polaganje i vratili ih na dobri stari papir, pa zapečaćeno, pa se šalje u centralu na ocenjivanje. I onda je to izazvalo takav haos u celom tom GRE sistemu, pošto se testovi drže u isto vreme u celom svetu, i rezultati moraju da se objave u isto vreme, da sam ja, recimo, na svoje rezultate čekao mesecima.

I onda je moja bivša šefovica na faksu uvela obavezan telefonski intervju sa kandidatima iz Kine, i naravno, niko se nije javljao.

Samo da kažem da imaju i sjajne inženjere, koji su dolazili ovamo da rade postdiplomske. I neverovatno vredne. To izgleda kao da postoje dve Kine, ova većinska, bofl, i onda taj neki sloj bogataša, za čiju decu imaju posebne škole. A pošto ih ima, ko Kineza, onda i tih dobrih u stvari ima jako puno.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:58 18.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

vcucko
aureus

Stekao sam, međutim, utisak da su Kinezi pomalo opsjednuti manijom veličine - kao da žele da pokažu da baš kod njih sve mora da bude najviše, najduže, najšire.

A propos manije veličine
Zanimljiva slika železničkog graničnog prelaza između Kine (Manžuli) i Rusije (Čita):



Ovaj pretenciozni mermerni(?) monstrum je prelaz sa kineske strane (koliko li je koštalo to čudo i čemu služi?). Ambiciozno, nema šta.
Ono malo iza je ruski granični punkt (zaokruženo, vide se početna slova od Россиа).

Ne sećam se da li je Snežana prošla tuda, mislim da nije, ali je dobra ilustracija gore izrečenog.


Nisam ulazila / izlazila sa te strane, ali da, to je tipično za KInu i svuda se vidi. Na ulazu u svaki grad postoje takve džinovske kapije koje zaporavo ničemu ne služe osim podsticaju osećaja veličine.

Sa svime se slažem, zaista jesu grandomani.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:04 18.04.2017

Re: Ne znaju da stanu

srdjan.pajic
Tamo davno 2007, ljudi koji su imali skoro perfektne GRE skorove (vise se i ne secam kako se bodovalo, bilo je u percentilima valjda, dakle 99% percentil), imaju problema da napisu esej od dva pasusa. Test urade perfektno jer ih je sistem naucio da rade testove; ali da napisu 10 recenica; dzaba. Ali GRE iz engleskog - 99%; savrsen rezultat.


Da, opasne su muvare. Ja sam polagao GRE 2001., tad su uvatili Kineze da su masovno krali na tom testu (kompjuterski, bio je uveden valjda godinu ili dve ranije). Isto tako je bilo - sve perfektni skorovi, a ne znaju da beknu engleski. I sećam se da su onda samo odsekli taj deo sveta sa sistema za kompjutersko polaganje i vratili ih na dobri stari papir, pa zapečaćeno, pa se šalje u centralu na ocenjivanje. I onda je to izazvalo takav haos u celom tom GRE sistemu, pošto se testovi drže u isto vreme u celom svetu, i rezultati moraju da se objave u isto vreme, da sam ja, recimo, na svoje rezultate čekao mesecima.

I onda je moja bivša šefovica na faksu uvela obavezan telefonski intervju sa kandidatima iz Kine, i naravno, niko se nije javljao.

Samo da kažem da imaju i sjajne inženjere, koji su dolazili ovamo da rade postdiplomske. I neverovatno vredne. To izgleda kao da postoje dve Kine, ova većinska, bofl, i onda taj neki sloj bogataša, za čiju decu imaju posebne škole. A pošto ih ima, ko Kineza, onda i tih dobrih u stvari ima jako puno.


Kinezi koji završe fakultete odlično znaju englesku gramatiku, još u srednjoj školi je znaju prosečno bolje od većine svojih vršnjaka native speakersa. Ali ne umeju ni da beknu jer im model gubljenja fejsa nameće strah od blama i pogreške, tako da radije ćute ceo život i i ne pokušaju da progovre jezik koji uče od drugog razreda osnovne škole.

Inače jesu vredni, ali i to zavisi: mnogi samo otaljavaju vreme koje se mora, pošto kvantitativno provode dosta vremena na poslu. Tako su jako česte slike ljudi koji spavaju za svojim radnim mestom, u sred dana.

A sistem školstva i pravi to: ubije prosek i malo bolji prosek, da postanu idioti, a ono što preostane, pa još ako ima i mogućnosti da studira, onda to zaista vredi. Što kažeš, na tu brojku od milijardu i po, da ostane i jedan procenat, opet je doivoljno.
blogovatelj blogovatelj 18:16 16.04.2017

C, c, c, c...

Dođem na blog jednom nedeljno i stignem pre Pajića...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:26 16.04.2017

Re: C, c, c, c...

blogovatelj
Dođem na blog jednom nedeljno i stignem pre Pajića...


Mnogo se ti nešto muvaš oko ovih kineskih tema, da nećeš i ti na ovu stranu?
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:12 16.04.2017

Re: C, c, c, c...

blogovatelj
Dođem na blog jednom nedeljno i stignem pre Pajića...


Ja sam video kad je tekst objavljen i bilo 0 komentara, ali nisam namerno hteo da se zapljunem prvi, u nadi da će te to namamiti na blog. (znam, znam, ovo je bilo na fejsbuku još prošle godine...)

Ofrlje sam pročitao blog, samo da vidim da je Snežana ok, i da li je krenula dalje da kotrlja, pa nemam šta da pitam ili prokomentarišem. A i pravim neki "filter" za prokleti erkondišn, da mi ga komšijina topola ne sjebe, te sam vrlo zauzet.






Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:44 17.04.2017

Re: C, c, c, c...

srdjan.pajic


Ofrlje sam pročitao blog, samo da vidim da je Snežana ok, i da li je krenula dalje da kotrlja,


Jesam OK, ali se ne kotrljam dalje i, kako stvari stoje, neću još izvesno vreme. Ali zato grabim vikende pa malo simuliram pravo kotrljanje

Srećan ti rad!
blogovatelj blogovatelj 02:49 17.04.2017

Re: C, c, c, c...

Mnogo se ti nešto muvaš oko ovih kineskih tema, da nećeš i ti na ovu stranu?


Da viš da bih mogao. Dosta mi je puste Amerike, već sam petnaest punih godina ovde. Samo ovakvi ko Pajić mogu da se asimiliraju u americi, mi patriote teško.
emsiemsi emsiemsi 07:22 17.04.2017

Re: C, c, c, c...

srdjan.pajic
blogovatelj
Dođem na blog jednom nedeljno i stignem pre Pajića...


Ja sam video kad je tekst objavljen i bilo 0 komentara, ali nisam namerno hteo da se zapljunem prvi, u nadi da će te to namamiti na blog. (znam, znam, ovo je bilo na fejsbuku još prošle godine...)

Ofrlje sam pročitao blog, samo da vidim da je Snežana ok, i da li je krenula dalje da kotrlja, pa nemam šta da pitam ili prokomentarišem. A i pravim neki "filter" za prokleti erkondišn, da mi ga komšijina topola ne sjebe, te sam vrlo zauzet.


Није могуће да је толика криза да не можеш то да купиш !?
Успут --- ти мора да си као један мој другар. Шта радиш, питам га ја. Ево, каже, поправљам лап-топ. Како већ поправљаш лап-топ, када си га тек недавно купио. Ја у кући имам 4 лап-топа, па их укупно поправљам 4 пута мање него ти твој један. Он се на то одмах наљути, као дете је - комбинација Срђана Фукса и кркана. Но, брзо се одљути.
Углавном, шта год купи (ново) брзином муње успе да поквари и онда крећу бесомучне поправке.
Обећао сам да ћу му послати један комби електронике да има шта да поправља.
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:48 17.04.2017

Re: C, c, c, c...

Није могуће да је толика криза да не можеш то да купиш !?


Ne mogu da nađem ništa po meri, što se lako skida i čisti. Ma to je prosto, običan komarnik razvučen na ram i sa magnetima zakačen na spoljnju jedinicu. Jedino treba da se skroji tako da zaobiđe ručke, šrafove, zaštitnu žicu, itd i da lepo ušuška kompresor sa svih strana. Kako god, završen jer i namešten, sad topola može da ga duva!
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:14 17.04.2017

Re: C, c, c, c...

Da viš da bih mogao. Dosta mi je puste Amerike, već sam petnaest punih godina ovde. Samo ovakvi ko Pajić mogu da se asimiliraju u americi, mi patriote teško.


Nisam se ja asimilovao, nego sam se rodio na pogrešnom mestu .
emsiemsi emsiemsi 20:24 17.04.2017

Re: C, c, c, c...

srdjan.pajic
Da viš da bih mogao. Dosta mi je puste Amerike, već sam petnaest punih godina ovde. Samo ovakvi ko Pajić mogu da se asimiliraju u americi, mi patriote teško.


Nisam se ja asimilovao, nego sam se rodio na pogrešnom mestu .

Нема Американца до Србина - чудо једно.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:56 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

emsiemsi
srdjan.pajic
Da viš da bih mogao. Dosta mi je puste Amerike, već sam petnaest punih godina ovde. Samo ovakvi ko Pajić mogu da se asimiliraju u americi, mi patriote teško.


Nisam se ja asimilovao, nego sam se rodio na pogrešnom mestu .

Нема Американца до Србина - чудо једно.


A što odmah uopštavanje, pa još po pitanju nacionalnog identiteta? Možda se čovek zaista oseća kao da pripada tamošnjem (američkom) tlu. Zašto bismo svi morali da osećamo duboke korene prema zemlji i narodu iz kojih smo potekli čistom slučajnošću?

Ja se, recimo, osećam kao da ne pripadam ni onom tamo srpskom, a ni bilo kom drugom tlu, za sada. I ne mislim da zbog toga treba da se stidim ili da se osećam inferiornom u bilo kom smislu ili da me neko proziva što nemam osećaj ukorenjenosti tamo gde ga neko drugi ima.

Ajde barem na mom blogu malo više tolerancije prema razlikama. A posebno kad znamo (a znamo jer se pratimo) da nije reč ni o kakvom pomodarstvu, pozi, 'videla-žaba-da-se-konji-kuju' maniru.
emsiemsi emsiemsi 10:31 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic
emsiemsi
srdjan.pajic
Da viš da bih mogao. Dosta mi je puste Amerike, već sam petnaest punih godina ovde. Samo ovakvi ko Pajić mogu da se asimiliraju u americi, mi patriote teško.


Nisam se ja asimilovao, nego sam se rodio na pogrešnom mestu .

Нема Американца до Србина - чудо једно.


A što odmah uopštavanje, pa još po pitanju nacionalnog identiteta? Možda se čovek zaista oseća kao da pripada tamošnjem (američkom) tlu. Zašto bismo svi morali da osećamo duboke korene prema zemlji i narodu iz kojih smo potekli čistom slučajnošću?

Ja se, recimo, osećam kao da ne pripadam ni onom tamo srpskom, a ni bilo kom drugom tlu, za sada. I ne mislim da zbog toga treba da se stidim ili da se osećam inferiornom u bilo kom smislu ili da me neko proziva što nemam osećaj ukorenjenosti tamo gde ga neko drugi ima.

Ajde barem na mom blogu malo više tolerancije prema razlikama. A posebno kad znamo (a znamo jer se pratimo) da nije reč ni o kakvom pomodarstvu, pozi, 'videla-žaba-da-se-konji-kuju' maniru.

Ко ти је рекао да треба да се стидиш тога како се осећаш ?
Ево, рецимо ја - веома се поносим што сам Србин, без обзира што сам се случајно тако родио. И баш ме брига што ми због тога други предбацују.
Да ли сматрам да су други мање вредни што нису Срби или што се не осећају Србима. Не сматрам.
Да ли ми је драго да се неко осећа Србином, без обзира где сада живи - да, драго ми је.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:25 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

emsiemsi
Snezana Radojicic
emsiemsi
srdjan.pajic
Da viš da bih mogao. Dosta mi je puste Amerike, već sam petnaest punih godina ovde. Samo ovakvi ko Pajić mogu da se asimiliraju u americi, mi patriote teško.


Nisam se ja asimilovao, nego sam se rodio na pogrešnom mestu .

Нема Американца до Србина - чудо једно.


A što odmah uopštavanje, pa još po pitanju nacionalnog identiteta? Možda se čovek zaista oseća kao da pripada tamošnjem (američkom) tlu. Zašto bismo svi morali da osećamo duboke korene prema zemlji i narodu iz kojih smo potekli čistom slučajnošću?

Ja se, recimo, osećam kao da ne pripadam ni onom tamo srpskom, a ni bilo kom drugom tlu, za sada. I ne mislim da zbog toga treba da se stidim ili da se osećam inferiornom u bilo kom smislu ili da me neko proziva što nemam osećaj ukorenjenosti tamo gde ga neko drugi ima.

Ajde barem na mom blogu malo više tolerancije prema razlikama. A posebno kad znamo (a znamo jer se pratimo) da nije reč ni o kakvom pomodarstvu, pozi, 'videla-žaba-da-se-konji-kuju' maniru.

Ко ти је рекао да треба да се стидиш тога како се осећаш ?
Ево, рецимо ја - веома се поносим што сам Србин, без обзира што сам се случајно тако родио. И баш ме брига што ми због тога други предбацују.
Да ли сматрам да су други мање вредни што нису Срби или што се не осећају Србима. Не сматрам.
Да ли ми је драго да се неко осећа Србином, без обзира где сада живи - да, драго ми је.


Emsiemsi, to je bilo hipotetičko nabrajanje, ne konkretan primer.
A ceo komentar je iniciran tvojom ironičnom primedbom na Srkija.

Iskreno, ja ne znam šta znači osećati se Srbinom. Mislim da taj osećaj imam samo kad su neke velike frke pa je narod ugrožen (kao, recimo, one poplave 2014), kad neki stranac kaže nešto dobro ili loše o mojoj zemlji, kad igra naša reprezentacija i... hm, to bi uglavnom bilo to.

Ali mi je zaista drago zbog onih koji imaju to osećanje kao konstantu, koji osećaju da ih nacionalna pripadnost ključno opredeljuje, a pri tom ne prozivaju mene ili druge koji ne dele to u tolikoj meri.
emsiemsi emsiemsi 11:30 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic

...

Emsiemsi, to je bilo hipotetičko nabrajanje, ne konkretan primer.
A ceo komentar je iniciran tvojom ironičnom primedbom na Srkija.

Iskreno, ja ne znam šta znači osećati se Srbinom. Mislim da taj osećaj imam samo kad su neke velike frke pa je narod ugrožen (kao, recimo, one poplave 2014), kad neki stranac kaže nešto loše o mojoj zemlji i... hm, to bi uglavnom bilo to.

Ali mi je zaista drago zbog onih koji imaju to osećanje kao konstantu, a pri tom mene ne prozivaju što ga nemam u tolikoj meri kao oni.

Небитно је (мени) ко се како осећа.
Мени је битно да ми је драго када се неко у страном свету зове Срђан Пајић или Светлана Радојичић --- осећали се поменути као Срби или не.
Пајић није нужно од тих, али срео са много "наших" у свету који се веома упињу да не буду Срби. Но, у коначници, то је њихов избор. Ја немам проблем где год да сам био.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:36 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

emsiemsi
Snezana Radojicic

...

Emsiemsi, to je bilo hipotetičko nabrajanje, ne konkretan primer.
A ceo komentar je iniciran tvojom ironičnom primedbom na Srkija.

Iskreno, ja ne znam šta znači osećati se Srbinom. Mislim da taj osećaj imam samo kad su neke velike frke pa je narod ugrožen (kao, recimo, one poplave 2014), kad neki stranac kaže nešto loše o mojoj zemlji i... hm, to bi uglavnom bilo to.

Ali mi je zaista drago zbog onih koji imaju to osećanje kao konstantu, a pri tom mene ne prozivaju što ga nemam u tolikoj meri kao oni.

Небитно је (мени) ко се како осећа.
Мени је битно да ми је драго када се неко у страном свету зове Срђан Пајић или Светлана Радојичић --- осећали се поменути као Срби или не.
Пајић није нужно од тих, али срео са много "наших" у свету који се веома упињу да не буду Срби. Но, у коначници, то је њихов избор. Ја немам проблем где год да сам био.


Snežana a ne Svetlana
Slažem se sa ovim što sad pišeš u vezi sa tim šta ti je drago. A ove druge zaista nisam sretala, takvi mi se nisu ni javljali tokom mog putovanja, ali verujem da ih ima. No da ih sretnem, mislim da bih bila ravnodušna, ako je to njihov iskreni osećaj. Jedino ako se foliraju, onda bih s tim imala problem, kao što ga imam sa svakom laži. A mislim da aludiraš na takve.
emsiemsi emsiemsi 11:38 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic
emsiemsi
Snezana Radojicic

...

Emsiemsi, to je bilo hipotetičko nabrajanje, ne konkretan primer.
A ceo komentar je iniciran tvojom ironičnom primedbom na Srkija.

Iskreno, ja ne znam šta znači osećati se Srbinom. Mislim da taj osećaj imam samo kad su neke velike frke pa je narod ugrožen (kao, recimo, one poplave 2014), kad neki stranac kaže nešto loše o mojoj zemlji i... hm, to bi uglavnom bilo to.

Ali mi je zaista drago zbog onih koji imaju to osećanje kao konstantu, a pri tom mene ne prozivaju što ga nemam u tolikoj meri kao oni.

Небитно је (мени) ко се како осећа.
Мени је битно да ми је драго када се неко у страном свету зове Срђан Пајић или Светлана Радојичић --- осећали се поменути као Срби или не.
Пајић није нужно од тих, али срео са много "наших" у свету који се веома упињу да не буду Срби. Но, у коначници, то је њихов избор. Ја немам проблем где год да сам био.


Snežana a ne Svetlana
Slažem se sa ovim što sad pišeš u vezi sa tim šta ti je drago. A ove druge zaista nisam sretala, takvi mi se nisu ni javljali tokom mog putovanja, ali verujem da ih ima. No da ih sretnem, mislim da bih bila ravnodušna, ako je to njihov iskreni osećaj. Jedino ako se foliraju, onda bih s tim imala problem, kao što ga imam sa svakom laži. A mislim da aludiraš na takve.

Мени се име Светлана више допада.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:40 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

emsiemsi

Мени се име Светлана више допада.


Ok, upoznaću te onda sa Svetlanom Radojičić, mojom sestrom... jednom... (možda)
emsiemsi emsiemsi 11:46 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic
emsiemsi
Snezana Radojicic
emsiemsi
Snezana Radojicic

...

Emsiemsi, to je bilo hipotetičko nabrajanje, ne konkretan primer.
A ceo komentar je iniciran tvojom ironičnom primedbom na Srkija.

Iskreno, ja ne znam šta znači osećati se Srbinom. Mislim da taj osećaj imam samo kad su neke velike frke pa je narod ugrožen (kao, recimo, one poplave 2014), kad neki stranac kaže nešto loše o mojoj zemlji i... hm, to bi uglavnom bilo to.

Ali mi je zaista drago zbog onih koji imaju to osećanje kao konstantu, a pri tom mene ne prozivaju što ga nemam u tolikoj meri kao oni.

Небитно је (мени) ко се како осећа.
Мени је битно да ми је драго када се неко у страном свету зове Срђан Пајић или Светлана Радојичић --- осећали се поменути као Срби или не.
Пајић није нужно од тих, али срео са много "наших" у свету који се веома упињу да не буду Срби. Но, у коначници, то је њихов избор. Ја немам проблем где год да сам био.


Snežana a ne Svetlana
Slažem se sa ovim što sad pišeš u vezi sa tim šta ti je drago. A ove druge zaista nisam sretala, takvi mi se nisu ni javljali tokom mog putovanja, ali verujem da ih ima. No da ih sretnem, mislim da bih bila ravnodušna, ako je to njihov iskreni osećaj. Jedino ako se foliraju, onda bih s tim imala problem, kao što ga imam sa svakom laži. A mislim da aludiraš na takve.

Мени се име Светлана више допада.


Ok, upoznaću te onda sam Svetlanom Radojičić, mojom sestrom... jednom... možda

Свеједно - Светлану волим више.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:00 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

emsiemsi
Snezana Radojicic
emsiemsi
Snezana Radojicic

...

Snežana a ne Svetlana

Мени се име Светлана више допада.


Ok, upoznaću te onda sam Svetlanom Radojičić, mojom sestrom... jednom... možda

Свеједно - Светлану волим више.


Shvatili smo, nismo Kinezi pa da moraš da ponavljaš sto puta
emsiemsi emsiemsi 13:12 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic
emsiemsi
Snezana Radojicic
emsiemsi
Snezana Radojicic

...

Snežana a ne Svetlana

Мени се име Светлана више допада.


Ok, upoznaću te onda sam Svetlanom Radojičić, mojom sestrom... jednom... možda

Свеједно - Светлану волим више.


Shvatili smo, nismo Kinezi pa da moraš da ponavljaš sto puta

Онда ОК !
blogovatelj blogovatelj 18:16 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Ok, upoznaću te onda sa Svetlanom Radojičić, mojom sestrom... jednom... (možda)


Mislim da nećeš. On ne sme da se autuje ko je i šta je. Možda je i Vathr, pa nas ovde loži godinama.
emsiemsi emsiemsi 18:19 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

blogovatelj
Ok, upoznaću te onda sa Svetlanom Radojičić, mojom sestrom... jednom... (možda)


Mislim da nećeš. On ne sme da se autuje ko je i šta je. Možda je i Vathr, pa nas ovde loži godinama.

Шта ти је ово ?
Ко сам и шта сам - знају они који су достојни да знају.
За све остале на блогу ово што јесам овде је (и) превише.
А то и није бог зна шта, слажем се - као ни оно друго.
Успут --- када Снежана (сада сам погодио) сврати у БГ и буде држала неко предавање, тада ћу јој се јавити - макар се и разочарала.
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:30 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Ко ти је рекао да треба да се стидиш тога како се осећаш ?
Ево, рецимо ја - веома се поносим што сам Србин, без обзира што сам се случајно тако родио. И баш ме брига што ми због тога други предбацују.
Да ли сматрам да су други мање вредни што нису Срби или што се не осећају Србима. Не сматрам.
Да ли ми је драго да се неко осећа Србином, без обзира где сада живи - да, драго ми је.


Čarli, pozajmi svoj nalog tom tvom drugaru koga već više puta ovde ogovaraš, da se sit ispričam sa čovekom. Nešto mi govori da je dosta zanimljiviji od tebe .

Ma zezam se bre, sa blogijem, meni je nacionalno izjašnjavanje zadnja rupa na svirali, to je valjda svakom dobronamernom blogeru jasno. Evo, alse je video, nemam američku zastavu razapetu na kući svaki dan, zapravo nemam nikakvu zastavu. A i ne oblačim se u star spangled dezene (sem ponekad, o državnim praznicima, i nedeljom, kad idem u crkvu ).
emsiemsi emsiemsi 19:00 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

srdjan.pajic
Ко ти је рекао да треба да се стидиш тога како се осећаш ?
Ево, рецимо ја - веома се поносим што сам Србин, без обзира што сам се случајно тако родио. И баш ме брига што ми због тога други предбацују.
Да ли сматрам да су други мање вредни што нису Срби или што се не осећају Србима. Не сматрам.
Да ли ми је драго да се неко осећа Србином, без обзира где сада живи - да, драго ми је.


Čarli, pozajmi svoj nalog tom tvom drugaru koga već više puta ovde ogovaraš, da se sit ispričam sa čovekom. Nešto mi govori da je dosta zanimljiviji od tebe .

Ma zezam se bre, sa blogijem, meni je nacionalno izjašnjavanje zadnja rupa na svirali, to je valjda svakom dobronamernom blogeru jasno. Evo, alse je video, nemam američku zastavu razapetu na kući svaki dan, zapravo nemam nikakvu zastavu. A i ne oblačim se u star spangled dezene (sem ponekad, o državnim praznicima, i nedeljom, kad idem u crkvu ).

Полако, полако - и то ће доћи на ред !
Успут --- да ли си направио онај филтер ? Женске чарапе могу добро да послуже за такве ствари.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:20 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Успут --- да ли си направио онај филтер ? Женске чарапе могу добро да послуже за такве ствари.


Jesam, od komarnika. Ne valjaju ženske čarape za ovu namenu, treba da se pokrije dosta velika povrišna (zadnja usisna strana kondenzera je skoro 1m2, a ima i sa strane manja, dosta levog oblika, plus vuče vazduh i ispod pa i to treba zašuškati). Čini mi se da je komarnik idealan, to jest veličina rupa je takva da ne blokira preterano uvlačenje vazduha, a zaustavlja te semenke od topole, kao i ono sranje iz mašine za sušenje veša, ispust je tu odma pored. Doduše, sad kad dolazi vreme za paljenje AC-a, onda veš sušimo na štriku, pa nije problem, a i štedimo struju, jelte. Jedino nisam siguran da li su magneti najbolje rešenje, jesam ih stavio dosta, one dugmiće od neodimijuma, to izgleda kao da drži kao smrt, ali ako dune neki jači vetar bojim se da mi ne odnese te "filtere". Ako se to desi, onda ću varijantu 2 da napravim, sa čičak trakom.




vrabac_u_steni vrabac_u_steni 20:30 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

E Pajke, gde si bre ti? :)

Samo da se javim i raportiram, evo, ona dva Lakovićeva hajduka i moja Čučuk Stana na Durmitoru, Jablan jezero, u subotu.



Inače, kad je već Snežana pokrenula priču oko naplaćivanja, braća Žabljačani naplaćuju 3 evra po osobi samo da priđeš Crnom jezeru.
aureus aureus 20:42 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni

Inače, kad je već Snežana pokrenula priču oko naplaćivanja, braća Žabljačani naplaćuju 3 evra po osobi samo da priđeš Crnom jezeru.

Нисам то знао. Одкад? Ја сам га обишао бесплатно прије седам-осам година.
Дурмитор је чаробна планина.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 21:03 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
vrabac_u_steni

Inače, kad je već Snežana pokrenula priču oko naplaćivanja, braća Žabljačani naplaćuju 3 evra po osobi samo da priđeš Crnom jezeru.

Нисам то знао. Одкад? Ја сам га обишао бесплатно прије седам-осам година.
Дурмитор је чаробна планина.


Ја сам га "обилазио" годинама :)

Него, сад без шале, то траје најмање десет година али се све више пооштрава из године у годину. И немам ја ништа против тога, напротив, улаз у национални парк и треба да се наплати, наиме, када си платио та 3 евра ти слободан одеш и на Боботов Кук а можеш и да изблејиш 15 минута на Црном и да се вратиш. Проблем је у неким другим стварима, као прво шта ти као концепцију националног парка нудиш сем тих 3 евра за улазицу. Друго, сам прилаз језеру што је малтене "градско шеталиште", не би требало да се наплаћује, можеш тих 500 метара око почившег (и васкрсвајућег) ресторана да оставиш слободне а да удариш рампе на стази ка Калици лево, односно ка Змињем десно.

Но добро, ко зна кроз коју шуму да прође и преко које чуке да пређе нема са тим проблема
Него, мене више нервира приступ.
aureus aureus 22:24 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni
Проблем је у неким другим стварима, као прво шта ти као концепцију националног парка нудиш сем тих 3 евра за улазицу.

Ima raznih nacionalnih parkova na ovom svijetu i ne moraju svi da nude bogzna kakve sadržaje za ulaznicu.
Ponegdje ima smisla da je što manje strukture građeno čovjekovom rukom. Tako da ne moraš ništa da nudiš osim gole prirode, pogotovo što 3 evra nisu neka cifra. Pitanje je može li se za taj novac obezbjediti obična redarska i čuvarska služba, a kamoli nešto drugo.

Recimo, baš negdje u aprilu prije tri godine posjetio sam sa ekipom nacionalni park Plitvička jezera - i ulaznica je bila oko 15 evra. U špicu sezone je, čini mi se, oko 25 evra.
Za taj novac možeš da obilaziš park i mislim da je uračunata jedna vožnja nekim brodićem. Ne mogu sad da se sjetim jesmo li plaćali one šašave autobuse. Sve drugo jesmo.
I brat bratu, zakleo bih se da je tog dana bilo pet hiljada ljudi, od toga je pola imalo kose oči, smiješak na licu i fotoaparate na grudima.

vrabac_u_steni vrabac_u_steni 22:36 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

Ponegdje ima smisla da je što manje strukture građeno čovjekovom rukom.


Наравно, и Дурмитор треба такав да остане, бар што се мене тиче. Међутим и то је нека концепција, план. Бојим се да тамо нема никаквог плана, а није да међу Жабљачанма (и осталим Дурмиторцима) нема паметног света који би знао то да осмисли, само ја их знам неколико, но ето, тако нам је како нам је. Неки би рекли да смо тако и заслужили.
aureus aureus 22:39 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni
Ponegdje ima smisla da je što manje strukture građeno čovjekovom rukom.

Наравно, и Дурмитор треба такав да остане, бар што се мене тиче. Међутим и то је нека концепција, план. Бојим се да тамо нема никаквог плана, а није да међу Жабљачанма (и осталим Дурмиторцима) нема паметног света који би знао то да осмисли, само ја их знам неколико, но ето, тако нам је како нам је. Неки би рекли да смо тако и заслужили.

Rekli su mi neki da ima sve više ilegalnih vikendica.
A Žabljak i Durmitor su vjerovatno najljepši kraj u Crnoj Gori.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 22:48 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus

A Žabljak i Durmitor su vjerovatno najljepši kraj u Crnoj Gori.


Јеси ли некада био на Проклетијама (Плав и Гусиње) па онда мало на запад ка Комовима и Жијеву? А ни Бјеласица која је "ту у крају" није за бацање.
aureus aureus 23:10 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni
aureus

A Žabljak i Durmitor su vjerovatno najljepši kraj u Crnoj Gori.


Јеси ли некада био на Проклетијама (Плав и Гусиње) па онда мало на запад ка Комовима и Жијеву? А ни Бјеласица која је "ту у крају" није за бацање.

Čuj bio - popeo se na vrh Prokletija!
Previše divlja planina, baš onako divlja, pogotovo iznad 2000 metara nadmorske visine - kad se pogubi visoka vegetacija, a ti špartaš kamenjarom dok odozgo prži zvjezdan.
Za Bjelasicu si u pravu, a Komove sam zaobišao.
srdjan.pajic srdjan.pajic 23:58 18.04.2017

Re: C, c, c, c...

evo, ona dva Lakovićeva hajduka i moja Čučuk Stana na Durmitoru, Jablan jezero, u subotu.


.

Sjajno! Pozdravi Ivana, puno. Baš su mu porasli klinci.

Kod nas je mnogo snega za planinarenje, pa još nismo krenuli, mada je mala već par puta zahtevala kampovanje. Ali kako je juče eskivirala školu, ni ja ne bih umeo bolje. Kao, boleo je stomak kad se probudila ujutro (prejela se čokolada od Uskrsa), a i ja sam jedva dočekao da ne moram na posao, tako da smo ostali kući. Pa kad smo mami videli leđa, to jest kad se "oporavila", jelte, zapalili u prodavnicu igračaka, i tamo bili dok nas nisu izbacili.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:28 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni
aureus
vrabac_u_steni

Inače, kad je već Snežana pokrenula priču oko naplaćivanja, braća Žabljačani naplaćuju 3 evra po osobi samo da priđeš Crnom jezeru.

Нисам то знао. Одкад? Ја сам га обишао бесплатно прије седам-осам година.
Дурмитор је чаробна планина.


Ја сам га "обилазио" годинама :)

Него, сад без шале, то траје најмање десет година али се све више пооштрава из године у годину.


Sećam se kad sam se pela na Bobotov pre nekih desetak godina da je bilo 2 evra prolaz.
blogovatelj blogovatelj 00:36 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

За све остале на блогу ово што јесам овде је (и) превише.


Saglasan !
Zato sam i smanjio frekvenciju dolazenja ovde. Tupis ga za petoricu, narodski receno.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:42 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni
E Pajke, gde si bre ti? :)

Samo da se javim i raportiram, evo, ona dva Lakovićeva hajduka i moja Čučuk Stana na Durmitoru, Jablan jezero, u subotu.



Inače, kad je već Snežana pokrenula priču oko naplaćivanja, braća Žabljačani naplaćuju 3 evra po osobi samo da priđeš Crnom jezeru.


Lepa fotka
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:53 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
vrabac_u_steni
aureus

A Žabljak i Durmitor su vjerovatno najljepši kraj u Crnoj Gori.


Јеси ли некада био на Проклетијама (Плав и Гусиње) па онда мало на запад ка Комовима и Жијеву? А ни Бјеласица која је "ту у крају" није за бацање.

Čuj bio - popeo se na vrh Prokletija!
Previše divlja planina, baš onako divlja, pogotovo iznad 2000 metara nadmorske visine - kad se pogubi visoka vegetacija, a ti špartaš kamenjarom dok odozgo prži zvjezdan.
Za Bjelasicu si u pravu, a Komove sam zaobišao.


Vrh Prokletija je Maja Jezerce, na albanskoj strani. Ja sam se samo jednom tamo popela i to je bilo po nekoj susnežici a nisam imala dobru opremu pa sam se skočanila, sećam se da su mi usta poplavila od hladnoće. A i šibalo je ko ludo, pa smo brže bolje krenuli nazad.
(Evo uspona na Zlu Kolatu, najviši vrh PRokletija sa crnogorske strane)


Ali meni je mnogo jači uspon na Očnjak sa crnogorske, jer je dosta zeznut prolaz od zadnje police do vrha. I nije bio osiguran kad sam se ja pela, pa su bili česti odroni. A kad nije bilo odrona, moglo je max 50-ak ljudi da prođe tuda.
(Na fotki: moćni Očnjak, gledano iz kampa:)


Popela sam se i na sva tri Koma, i to mi je bila prelepa avantura, sa pančevačkim planinarima. (Fotka: Na vrhu Kučkog, sa mojim prijateljem Rajkom Jankovićem, strastvenim cikloputnikom i planinarom)


Eto, ni ja nisam bila na Bjelasici, nadam se jednom... Hvala na podsećanju na naše lepe planine
aureus aureus 01:03 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic

Vrh Prokletija je Maja Jezerce, na albanskoj strani. Ja sam se samo jednom tamo popela i to je bilo po nekoj susnežici a nisam imala dobru opremu pa sam se skočanila, sećam se da su mi usta poplavila od hladnoće. A i šibalo je ko ludo, pa smo brže bolje krenuli nazad.

Maja Jezerces, tačno.
Mi smo krenuli sa crnogorske strane, otprilike sa 1000 metara nadmorske visine i onda hodali nekih 17 kilometara do najvišeg vrha koji je u Albaniji. Naravno, nikakve granične kontrole nije tu bilo.
Maja Jezerces je na 2694 metra. Najteže je sadvladati onih posljednjih 400 metara, tu koristiš i noge i ruke, a posebno je nezgodan sipar. Hvataš se za one stijene, gledaš prema gore, a gore samo sunce koje prži i vrh koji nikako da se približi. Tek tu počinješ da se pitaš "šta mi je ovo trebalo?" Ali nema nazad. :)
Kad je dan dobar (ja sam bio u septembru) - sa vrha se sasvim lijepo vidi sjever Albanije i priličan broj crnogorskih planina.
Nezaboravno iskustvo. :)

EDIT. Moja fotografija sa Prokletija:


Vidi se zašto su Prokletije - prokletije.
No, ipak je sve šetnja sve do posljednje kamene piramide. E, tu počinješ da se malo češeš po glavi...

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:23 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
Snezana Radojicic

Vrh Prokletija je Maja Jezerce, na albanskoj strani. Ja sam se samo jednom tamo popela i to je bilo po nekoj susnežici a nisam imala dobru opremu pa sam se skočanila, sećam se da su mi usta poplavila od hladnoće. A i šibalo je ko ludo, pa smo brže bolje krenuli nazad.

Maja Jezerces, tačno.
Mi smo krenuli sa crnogorske strane, otprilike sa 1000 metara nadmorske visine i onda hodali nekih 17 kilometara do najvišeg vrha koji je u Albaniji. Naravno, nikakve granične kontrole nije tu bilo.
Maja Jezerces je na 2694 metra. Najteže je sadvladati onih posljednjih 400 metara, tu koristiš i noge i ruke, a posebno je nezgodan sipar. Hvataš se za one stijene, gledaš prema gore, a gore samo sunce koje prži i vrh koji nikako da se približi. Tek tu počinješ da se pitaš "šta mi je ovo trebalo?" Ali nema nazad. :)
Kad je dan dobar (ja sam bio u septembru) - sa vrha se sasvim lijepo vidi sjever Albanije i priličan broj crnogorskih planina.
Nezaboravno iskustvo. :)

EDIT. Moja fotografija sa Prokletija:



Da, tamo nije bilo granične kontrole, a kažu da nema ni danas.

Ti si bio po paklenom danu, ali ništa nije lakše bilo, očito. Ma ne bi ih narod tek tako nazvao Prokletima, da su lake za bilo šta. No meni su to najlepše balkanske planine. Sećam se da sam u prvom odlaksu tamo, kad sam ih uživo ugledala prvi put, pomislila kako su to 'prave muške planine', u smislu: oštre, surove, sa goletima, bez milosti. Sećam se neverovatnog ushićenja zbog uspona koji je predstojao, što ću se, eto, popeti na takvu jednu planinu. Kasnije sam se pela na mnogo više, oštrije i nemilostivije planine, uključujući i Himalaje, ali taj osećaj iz podnožja Prokletija nikad neću zaboraviti. I zbog toga ih dodatno volim
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:25 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
Snezana Radojicic

Vrh Prokletija je Maja Jezerce, na albanskoj strani. Ja sam se samo jednom tamo popela i to je bilo po nekoj susnežici a nisam imala dobru opremu pa sam se skočanila, sećam se da su mi usta poplavila od hladnoće. A i šibalo je ko ludo, pa smo brže bolje krenuli nazad.

Maja Jezerces, tačno.


EDIT. Moja fotografija sa Prokletija:


Vidi se zašto su Prokletije - prokletije.
No, ipak je sve šetnja sve do posljednje kamene piramide. E, tu počinješ da se malo češeš po glavi...



Hvala za fotke. Baš deluje tako kako opisuješ! Odgovara potpuno što su B&W!
aureus aureus 01:34 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

ali taj osećaj iz podnožja Prokletija nikad neću zaboraviti.

Ma, mene je drug iz Podgorice koji je član nekog planinarskog društva zvao na izlet, a ispostavilo se da je izlet - odlazak na Prokletije!
Nisam ni znao da idemo na Prokletije. Pokvarenjak. Nikad prije nisam ni bio na planinarenju.
Popeo sam se u običnim gradskim patikama. Svi su me gledali kao ludaka.

Još su mi kasnije rekli da je tura na Prokletije u njihovom godišnjem kalendaru najzahtjevniji poduhvat, mentalno i fizički.

Dobro sam izdržao, (no tad sam stvarno bio u dobroj formi).

Ali mi je beskrajno drago da sam bio.
To se ne zaboravlja.
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:42 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Da, tamo nije bilo granične kontrole, a kažu da nema ni danas.


Meni je Vrapčev i moj zajednički drugar, Laković, pričao kako na tim Prokletijama nije neuobičajena pojava da na vr' neke čuke spaziš supermoderan GM-ov SUV, sa sve njujorškim tablicama. Naravno, na "njinoj" strani .

aureus aureus 04:26 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

srdjan.pajic

Meni je Vrapčev i moj zajednički drugar, Laković, pričao kako na tim Prokletijama nije neuobičajena pojava da na vr' neke čuke spaziš supermoderan GM-ov SUV, sa sve njujorškim tablicama. Naravno, na "njinoj" strani .

Može ti se desiti i da vidiš nekog usamljenog Čeha koji se penje na planinu ili silazi s nje. To se desilo nama. Uzeli smo predah prije konačnog uspona i onda se odnekud pojavio plavušan koji je skakutao s kamena na kamen i u prolazu dobacio "hello"!
Nasmijan, opušten i opičen: kao da ne sluti koliko je opasno bez pratnje skakutati po Prokletijama.
U crnogorskoj štampi sam čitao da se jednom u godinu-dvije desi da neki Čeh-pustolov krene sam na planinu i nesretnik zagine.
Ne ide se na planinu sam!
Nije to Avala.

Ko zna zašto to rade. Navikli ljudi valjda na svoj okoliš.
Njihova najveća planina je visoka tek 1602 metra, a skroz do vrha vodi sasvim normalan put.


emsiemsi emsiemsi 05:33 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

blogovatelj
За све остале на блогу ово што јесам овде је (и) превише.


Saglasan !
Zato sam i smanjio frekvenciju dolazenja ovde. Tupis ga za petoricu, narodski receno.

Оооооо, где си блоги !?
Може ли се ?
Нека си се ти нама вратио.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 07:25 19.04.2017

Re: C, c, c, c...




Snezana Radojicic
[
Ali meni je mnogo jači uspon na Očnjak sa crnogorske, jer je dosta zeznut prolaz od zadnje police do vrha. I nije bio osiguran kad sam se ja pela, pa su bili česti odroni. A kad nije bilo odrona, moglo je max 50-ak ljudi da prođe tuda.
(Na fotki: moćni Očnjak, gledano iz kampa:)


ja sam tom stazom uglavnom silazio sa Očnjaka pa je više ličilo na šetnju u odnosu na ono gde sam do malo pre guslao , a par puta zimi i bežao, e tada već nije bila šetnja.

evo jedne zimske bežanije, upravo sa Očnjaka



aureus

Ne ide se na planinu sam!



eh kako ne ide, pa to je najlepše

alselone alselone 07:38 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

nesretnik zagine.


Kako se zagine na planini? Ne zezam, stvarno ne znam. Je l' ima nesto izvan toga da te pojedu medjedi ili padnes sa litice?

Ali slabi ste. Prokletiju su brdasce naspram onoga gde sam se ja popeo. Koliko imaju prokletije, 2 i 700? Tjah, ja sam presao 4300 kod Pajketa u Koloradu. Pikes peak se zove vrh.

Evo i slike da ne bude zabune.


I to sam se popeo kulturiska, u koznoj jakni, farmericama, koznim cizmama. A ne tu da se oblacim u neke skafandere ko devojcica.



Isao sam i kolima, a ne ko neki peske, lako je tako. Trebalo je voziti dva sata do gore.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 08:52 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
nesretnik zagine.


Kako se zagine na planini? Ne zezam, stvarno ne znam. Je l' ima nesto izvan toga da te pojedu medjedi ili padnes sa litice?

Ali slabi ste. Prokletiju su brdasce naspram onoga gde sam se ja popeo. Koliko imaju prokletije, 2 i 700? Tjah, ja sam presao 4300 kod Pajketa u Koloradu. Pikes peak se zove vrh.

Evo i slike da ne bude zabune.


I to sam se popeo kulturiska, u koznoj jakni, farmericama, koznim cizmama. A ne tu da se oblacim u neke skafandere ko devojcica.



Isao sam i kolima, a ne ko neki peske, lako je tako. Trebalo je voziti dva sata do gore.


Ima i luđe od vožnje kolima: izgurati bicikl na 5416 m visok Thorung La pass, na nepalskim Himalajima.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:05 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
nesretnik zagine.



I to sam se popeo kulturiska, u koznoj jakni, farmericama, koznim cizmama. A ne tu da se oblacim u neke skafandere ko devojcica.


Šmekerski
emsiemsi emsiemsi 09:11 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic

...

Ima i luđe od vožnje kolima: izgurati bicikl na 5416 m visok Thorung La pass, na nepalskim Himalajima.



Браво Светланина секо !
alselone alselone 09:24 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Ima i luđe od vožnje kolima: izgurati bicikl na 5416 m visok Thorung La pass, na nepalskim Himalajima.


Wow! To je zaista ludo i impresivno.
Sta to visi oko table na slici?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:36 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
Ima i luđe od vožnje kolima: izgurati bicikl na 5416 m visok Thorung La pass, na nepalskim Himalajima.


Wow! To je zaista ludo i impresivno.
Sta to visi oko table na slici?


Budističke molitvene zastavice.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:40 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

emsiemsi
Snezana Radojicic

...

Ima i luđe od vožnje kolima: izgurati bicikl na 5416 m visok Thorung La pass, na nepalskim Himalajima.



Браво Светланина секо !


Hvala. Nisi me tad pratio (2014) ali pisala sam svakodnevno postove tokom uspona. Blogovi su ovde i ovde (koga zanima).

A kasnije sam objavila i knjigu o prelasku preko Himalaja i potom Gobi pustinje: "Preko Himalaja i Gobija"
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:42 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni



Snezana Radojicic
[
Ali meni je mnogo jači uspon na Očnjak sa crnogorske, jer je dosta zeznut prolaz od zadnje police do vrha. I nije bio osiguran kad sam se ja pela, pa su bili česti odroni. A kad nije bilo odrona, moglo je max 50-ak ljudi da prođe tuda.
(Na fotki: moćni Očnjak, gledano iz kampa:)


ja sam tom stazom uglavnom silazio sa Očnjaka pa je više ličilo na šetnju u odnosu na ono gde sam do malo pre guslao , a par puta zimi i bežao, e tada već nije bila šetnja.

evo jedne zimske bežanije, upravo sa Očnjaka



aureus

Ne ide se na planinu sam!



eh kako ne ide, pa to je najlepše



Ovaj spust (a i uspon) je već ozbiljna stvar. Sve ovo leti se ne računa, ako ćemo pravo. Bravo!
sugarbaby sugarbaby 11:15 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Isao sam i kolima, a ne ko neki peske, lako je tako.




Oooo pa ko je to nama frajer?!
Ja bila uverena da su na blogu samo pametni.

srdjan.pajic srdjan.pajic 14:49 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Kako se zagine na planini? Ne zezam, stvarno ne znam. Je l' ima nesto izvan toga da te pojedu medjedi ili padnes sa litice?


Pa evo, na primer, visinska bolest. To može da te ubije ko ništa. Ili, izgubiš se, pa se smrzneš ili crkneš od gladi. Ili te uhvati nevreme pa te zaveje sneg, ili te ubije grom. Ili te smlati lavina (zimi). Ili dehdriraš. Ili te ujede nešto. Ima toga koliko hoćeš, mada se većina toga dosta lako izbegne, inače se niko normalan ne bi tamo pentrao.

A, znači bio si na Pajks piku, lepo! Jel radio onaj vozić što te izvuče na vrh, ili je bilo rano u sezoni? Ja sam to sa ženom jednom zamalo ispenjao, ali od podnožja, ništa kolima, jebote dušu sam ispustio, jer mora da se kampuje na pola puta, to je predugačak uspon za jedan dan, sem ako nisi profesionalac, i onda vučeš ceo logor na leđima. No smo pred sam vrh podvili rep i odustali, jer se bilo narogušilo vreme, a tu baš rokaju gromovi svako poslepodne leti. Pisao sam blog o tome. Posle smo to uradili još jednom, ali ovog puta delom kolima, a onda zadnjih nekoliko km pešaka. Ali dok smo mi tako kilavili uzbrdo tu su nas obilazili oni ludaci što trče te neke supermaratone, pa su se tu spremali, oni lepo od podnožja do vrha istrče ko ništa, nekad i po dva puta.

Nego, jesi čuo za one auto i mototrke koje se održavaju na tom putu za Pikes peak? To je ovde velika turistička atrakcija, ljudi dolaza da vide majtore, to jest da li će neko da se surdukne u ambis.

aureus aureus 17:12 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone

Ali slabi ste. Prokletiju su brdasce naspram onoga gde sam se ja popeo. Koliko imaju prokletije, 2 i 700? Tjah, ja sam presao 4300 kod Pajketa u Koloradu. Pikes peak se zove vrh.

Nije jedino bitno koliko je vrh visok, već i koliko je teško do njega doći.
Kao što sam gore napisao, nisam ni znao da idemo na Prokletije - mislio sam da idemo na izlet.
Bio sam u običnoj trenerci i patikama za trčanje.
Od opreme sam imao - šipak. Đački ruksak, 4 litra vode u njemu i nešto hrane. I fotoaparat. Još nikad prije toga nisam išao ni na kakvu planinu.

17 kilometara u jednom smjeru, 17 u drugom; 1700 metara visinke razlike od polazne tačke do odredišne.
Pošto je uspon trajao duže nego što je planirano - vraćali smo se po mraku! Stigli smo u kamp u ponoć, a krenuli smo tog dana u šest ujutro.

Jedna djevojka je odustala par kilometara od vrha, pa nas je sa drugaricom čekala da se vratimo.
Jedna druga je uganula skočni zglob, pa je u povratku prvo malo cupkala - pa se ispostavilo da ni cupkanje ni hramljanje ne pomaže, i onda ju je njen momak nosio nakrkače desetak kilometara po mraku, kroz šumu i ostala čuda.

E sad zamisli nekoga ko na ovu rutu krene sam!
aureus aureus 17:48 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Kako se zagine na planini? Ne zezam, stvarno ne znam. Je l' ima nesto izvan toga da te pojedu medjedi ili padnes sa litice?

Šta radiš ako sipar ispod tvojih nogu počne da se kreće?


Sipar na Prokletijama

Meni su rekli da je najbezbjednije da ne pokušavam da se zaustavim, ili ukopam u mjestu već da trčim nizbrdo tih 200-300 metara.
Srećom, nije se pokrenuo. Moraš tuda proći (ako već nemaš užad, kuke i druge stvarčice za profesionalno litičarenje) - a on stvarno može da se pokrene jer je u pitanju nevezan i rastresit materijal.

Poseban problem u Crnoj Gori je što još uvijek postoji samo jedna (volonterska) gorska služba spasavanja u Nikšiću.
Evo šta oni kažu:

(Nesreće na crnogorskim planinama dešavaju se uprkos tome što je većina staza uglavnom dobro označena i signalizirana. Brojni planinari, koji gotovo svaki vikend pohode crnogorske vrhove smatraju da je ključni problem samovolja turista i planinara koji ne poštuju pravila ponašanja na planini.)

Načelnik Službe Loncović:
Loncović ističe da, uprkos tome što su sve planinarske staze kategorisane, nije moguće provjeravati koliko neko ko krene na uspon zna, i da li uopšte zna što znači ta kategorija staze i koju opremu to podrazumijeva.

- Čeh koji je poginuo na Komovima nosio je ruksak težak 50 kilograma, velika je vjerovatnoća da ga je upravo ruksak obalio. Rumunka koja je poginula na Durmitoru nije imala dereze, došla je na snježnik i okliznula se. Holanđanin je prije par dana otišao na Crvenu gredu u papučama, popeo se i krenuo da silazi prečicom. Ne može se uticati na te stvari.

Loncović ističe da su opasnosti u planini slične opasnostima u bilo kom drugom okruženju, u najvećoj mjeri predvidive i da je najbolje nositi se sa njima dobrom procjenom, znanjem i vještinom.

- Posjetioci planina moraju biti svjesni svoga okruženja - planine. Moraju da poštuju, uvažavaju i u svakom trenutku znaju šta je i koliko opasno. Upravo u tom smislu govorimo o kontrolisanom riziku kod planinarstva u bilo kojoj formi. Neupućenima će spisak opasnosti u planinama ličiti na popis o nesrećama. Kada se budu uputili u opasnosti, spoznali njihove uzroke i posledice, saznali kako ih predvidjeti, kako ih zaobići, kako izbjeći, kako prevazići, šta činiti tada će kontrolisati sopstvenu sigurnost.

On je dodao da je zanimljivo, ali i tipično da učesnici incidenta ili nesreće uvijek tvrde kako se desila jedna nepredviđena stvar -“kao grom iz vedra neba“.

Našao sam i dva članka iz 2012. i 2013. o nesrećama na crnogorskim planinama.

Prokletije još kriju Đovanija, juče na planini poginuli češki planinari
Češki planinar poginuo na Komovima
alselone alselone 17:54 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

A, znači bio si na Pajks piku, lepo!


Ovo nije losa prilika da te pitam - da li tebi rade mejlovi? :) Jer, pisao sam ti i da planiram da idem, pa sam ti pisao da sam bio, ali ti nisi odgovarao. Pomislio sam da je to zato sto sam rekao da me boli glava i legao da spavam, onu noc...

P.S. Hvala tebi i aureusu na detaljima planinarenja. Meni je to fascinantno ali imam zdravstveni problem zbog kog ne mogu da idem. Puca mi kara da se pentram po planinama.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:16 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
Kako se zagine na planini? Ne zezam, stvarno ne znam. Je l' ima nesto izvan toga da te pojedu medjedi ili padnes sa litice?

Šta radiš ako sipar ispod tvojih nogu počne da se kreće?


Sipar na Prokletijama

Meni su rekli da je najbezbjednije da ne pokušavam da se zaustavim, ili ukopam u mjestu već da trčim nizbrdo tih 200-300 metara.
Srećom, nije se pokrenuo. Moraš tuda proći (ako već nemaš užad, kuke i druge stvarčice za profesionalno litičarenje) - a on stvarno može da se pokrene jer je u pitanju nevezan i rastresit materijal.



Najgori sipar i ujedno najteži uspon ikada imala sam na Rinajniju na Lomboku u Indoneziji. Tu se poslednji kilometar uspinje 3-4 h. Reč je o aktivnom vulkanu čiji je vrh u siparu.


Išla sam korak napred a tri nazad. A nigde ničega da se uhvatiš. Od 10-oro u grupi, 8-oro odustalo. I to je prosek uspona na Rinjani (3726 mnv). Jedino pametno što čovek može da radi je da nastoji da što manje gubi snagu, tj. da se jako sporo uspinj. Meni je to pomoglo, kao i upornost, naravno, iako sam bila tog dana najstarija na usponu, sa decom od 20-ak godina. No, iskustvo je pobedilo



I da, taj uspon mi je bio teži nego onaj na skoro duplo više Himalaje, iako je i Thorung La imao sipar i odrone i poledicu...

alselone alselone 18:20 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

A posle koliko moraju da se koriste boce sa kiseonikom? Vidim da si Snezo bila na preko 5000, ja sam mislio da tad vec mora boca. Posto je meni vec na 4300 bilo bas tesko da disem, tj. jako sam se brzo umarao.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:25 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
alselone

Ali slabi ste. Prokletiju su brdasce naspram onoga gde sam se ja popeo. Koliko imaju prokletije, 2 i 700? Tjah, ja sam presao 4300 kod Pajketa u Koloradu. Pikes peak se zove vrh.

Nije jedino bitno koliko je vrh visok, već i koliko je teško do njega doći.
Kao što sam gore napisao, nisam ni znao da idemo na Prokletije - mislio sam da idemo na izlet.
Bio sam u običnoj trenerci i patikama za trčanje.
Od opreme sam imao - šipak. Đački ruksak, 4 litra vode u njemu i nešto hrane. I fotoaparat. Još nikad prije toga nisam išao ni na kakvu planinu.

17 kilometara u jednom smjeru, 17 u drugom; 1700 metara visinke razlike od polazne tačke do odredišne.
Pošto je uspon trajao duže nego što je planirano - vraćali smo se po mraku! Stigli smo u kamp u ponoć, a krenuli smo tog dana u šest ujutro.

Jedna djevojka je odustala par kilometara od vrha, pa nas je sa drugaricom čekala da se vratimo.
Jedna druga je uganula skočni zglob, pa je u povratku prvo malo cupkala - pa se ispostavilo da ni cupkanje ni hramljanje ne pomaže, i onda ju je njen momak nosio nakrkače desetak kilometara po mraku, kroz šumu i ostala čuda.

E sad zamisli nekoga ko na ovu rutu krene sam!


Svaka čast, nema šta. Nekad je dobro ne znati.

Dole sam komentarisala sipar na Rinjaniju na Lomboku. Bio u grupi jedan momak, Danac, 20+, prvi put na planinarenju. Krenuo u patikama i prvi se ispenjao. Priordni talenat Osim njega i mene, svi odsutali. Uglavnom su to bili vrlo mladi ljudi, turisti, koji nisu imali pojma u šta se upuštaju. Pa krenuli u rano jutro (kampuje se na obodu vulkana a u zoru se kreće na tih završnih 1-2 km) bez rukavica, vode, energetskih zezalica. I samo su ostajali usput, neki se vraćali a neki posedali i mukice cvokoću, zima im, gladni, pa čekaju izlazak Sunca da ih malo ogreje. Ja usput razdelila šta sam imala viška od opreme, pa onda lagano. Stigla sam pretposlednja od svih iz desetak grupa, ali sam usput pokupila i jednog mlađahnog Španca, takođe prvi put na planinarenju, koji je mislio da odustane. Pa korak po korak zajedno izgurasmo do vrha.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:29 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
A posle koliko moraju da se koriste boce sa kiseonikom? Vidim da si Snezo bila na preko 5000, ja sam mislio da tad vec mora boca. Posto je meni vec na 4300 bilo bas tesko da disem, tj. jako sam se brzo umarao.


Na Anapurni (nepalski Himalaji, prelaz Thorung La) to niko ne koristi, to je klasična trekerska ruta (ali nije baš idealna za bajs). Ja sam osetila samo blage simptome visinske na 3800, brzo sam se umarala i srce mi je jako brzo lupalo, a pritisci se približili. Ali je tamo bio tim volontera lekara, pa su nam merili saturaciju, meni bila 93, što je odlično. Doduše, ja sam tad baš bila u formi, stalno napolju i na raznim usponima.

Bilo je nekoliko likova koji su imali ozbiljne simptome i njih su urgentno spustili magarcima.

Ne znam od čega zavisi kad će se koristiti boca. Srki?
aureus aureus 18:49 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic

Najgori sipar i ujedno najteži uspon ikada imala sam na Rinajniju na Lomboku u Indoneziji. Tu se poslednji kilometar uspinje 3-4 h. Reč je o aktivnom vulkanu čiji je vrh u siparu.

I da, taj uspon mi je bio teži nego onaj na skoro duplo više Himalaje, iako je i Thorung La imao sipar i odrone i poledicu...

Па ти баш тражиш врага!

Прво си могла да се скотрљаш низ сипар и добро истумбаш док не треснеш од неку стијену.
А онда си на врху могла да се ошамутиш, паднеш у вулканско гротло и удавиш у мутној лави тој!

Шалим се, браво за подухват.

Можда би могла да напишеш неки блог о томе на шта све човјек мора да обрати пажњу кад иде на планину и какве све невоље могу да га снађу ако није физички спреман, ако није понио све што му треба, ако је недисциплинован итд?

aureus aureus 19:11 19.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic
Bio u grupi jedan momak, Danac, 20+, prvi put na planinarenju. Krenuo u patikama i prvi se ispenjao. Priordni talenat

Мислим да влада мит да су трекинг патике и разна друга планинарска дубља и плића обућа - боља од обичних патика за трчање кад се иде на планину (без снијега). Ништа није боље од патика за трчање јер су најфлексибилније и у њима најлакше савијаш стопало што итекако игра улогу и у одржавању равнотеже али и у уштеди енергије.

Једино због чега је трекинг обућа боља је трајност - али то је разумљиво јер има тврђи ђон па се мање троши и теже кида. Но то уопште не значи да је твојим ногама боље у њима. Коме су битна стопала и ноге, а има довољно новца - њему је боље да често купује патике за трчање, а не такозвану трајну обућу са Вибрам ђоном и сл.
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:27 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
A, znači bio si na Pajks piku, lepo!


Ovo nije losa prilika da te pitam - da li tebi rade mejlovi? :) Jer, pisao sam ti i da planiram da idem, pa sam ti pisao da sam bio, ali ti nisi odgovarao. Pomislio sam da je to zato sto sam rekao da me boli glava i legao da spavam, onu noc...

P.S. Hvala tebi i aureusu na detaljima planinarenja. Meni je to fascinantno ali imam zdravstveni problem zbog kog ne mogu da idem. Puca mi kara da se pentram po planinama.


Rade meni mejlovi, nego nisam ništa dobio. Moguće da si završio u googlovom spamu. Saću da pretresem, sorry...

Aaaa, nije u spamu, nego sam ladno prevideo taj email! Sacam ga našo, uh, dobro si prošao, samo mi nije jasno zašto bi se zaključao. Trebalo bi da auto zna kad je ključ unutra i da onda ne zaključa vrata. Kod ovog moga japanca to ne možeš da uradiš sigurno, sem ako ne izađeš kroz gepek. Isto je bilo i na audiju.
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:37 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
A, znači bio si na Pajks piku, lepo!


Ovo nije losa prilika da te pitam - da li tebi rade mejlovi? :) Jer, pisao sam ti i da planiram da idem, pa sam ti pisao da sam bio, ali ti nisi odgovarao. Pomislio sam da je to zato sto sam rekao da me boli glava i legao da spavam, onu noc...

P.S. Hvala tebi i aureusu na detaljima planinarenja. Meni je to fascinantno ali imam zdravstveni problem zbog kog ne mogu da idem. Puca mi kara da se pentram po planinama.


Ja to samo u odsustvu Vrapca, on je čovek ekspert za te stvari (i moja žena). Meni su planine samo prepreka do dobre pećine. Ok, to dok sam još ozbiljno pećinario (kad se već hvalimo dostignućima, moj lični rekord je jama sa ulazom na 4000+ m nadmorske visine, Spanish Cave. A popeo sam valjda deset ili dvanaest fourteeners-a, sve sa mojom dragom. Ali tad sam bio mlad i jak ).

Evo naša planina, otprilike Prokletije x 2. A evo i priče za ove novajlije na blogu.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:06 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
Snezana Radojicic

Najgori sipar i ujedno najteži uspon ikada imala sam na Rinajniju na Lomboku u Indoneziji. Tu se poslednji kilometar uspinje 3-4 h. Reč je o aktivnom vulkanu čiji je vrh u siparu.

I da, taj uspon mi je bio teži nego onaj na skoro duplo više Himalaje, iako je i Thorung La imao sipar i odrone i poledicu...

Па ти баш тражиш врага!

Прво си могла да се скотрљаш низ сипар и добро истумбаш док не треснеш од неку стијену.
А онда си на врху могла да се ошамутиш, паднеш у вулканско гротло и удавиш у мутној лави тој!

Шалим се, браво за подухват.


Vredelo je zbog ovog pogleda:



aureus

Можда би могла да напишеш неки блог о томе на шта све човјек мора да обрати пажњу кад иде на планину и какве све невоље могу да га снађу ако није физички спреман, ако није понио све што му треба, ако је недисциплинован итд?



Ja sam poodavno napisala Priručnik za kampovanje i Vodič za putovanja biciklom, i u formi bloga, a posle i štampanih knjižica. To su moje teme, a uzgred se pominju i neke opšte stvari vezane za planinarenje, takođe.

Kad je reč o posebnom blogu na tu temu, nisam neki veliki planinar da bih delila savete o tome. Ima ljudi (i među komentatorima na ovom blogu) koji su to radili mnogo ozbiljnije i duže, a ja mogu da im ustupim prostor ako nemaju autorsku opciju.
aureus aureus 06:50 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic

Kad je reč o posebnom blogu na tu temu, nisam neki veliki planinar da bih delila savete o tome. Ima ljudi (i među komentatorima na ovom blogu) koji su to radili mnogo ozbiljnije i duže, a ja mogu da im ustupim prostor ako nemaju autorsku opciju.

Ма блог би био иницијална каписла да се распишу људи који знају, нешто као стожина за пласт сијена. :)
А и ја бих волио да нешто ново прочитам и научим.
Много је ових политичких блогова у којима сви коментаришемо као у кафани, штета је што нема мало више блогова на којима може нешто ново да се научи.

П.С. Прочитао сам онај текст о Кинезима и њиховом концепту чувања образа.
Једино што још размишљам да ли да их стварно водим на скупе вечере, обасипам поклонима и похвалама, ћутим кад ме нервирају и претварам се да не примјећујем да ме лажу.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:32 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
Snezana Radojicic

Kad je reč o posebnom blogu na tu temu, nisam neki veliki planinar da bih delila savete o tome. Ima ljudi (i među komentatorima na ovom blogu) koji su to radili mnogo ozbiljnije i duže, a ja mogu da im ustupim prostor ako nemaju autorsku opciju.

Ма блог би био иницијална каписла да се распишу људи који знају, нешто као стожина за пласт сијена. :)
А и ја бих волио да нешто ново прочитам и научим.
Много је ових политичких блогова у којима сви коментаришемо као у кафани, штета је што нема мало више блогова на којима може нешто ново да се научи.


Može, u tom smislu može. Kad budem išla na neke planine ovde (a planiram uskoro), biće to dobar povod.

aureus

П.С. Прочитао сам онај текст о Кинезима и њиховом концепту чувања образа.
Једино што још размишљам да ли да их стварно водим на скупе вечере, обасипам поклонима и похвалама, ћутим кад ме нервирају и претварам се да не примјећујем да ме лажу.


alselone alselone 09:55 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

Vredelo je zbog ovog pogleda:


Ovo je kao sa druge planete, kao iz nekog super SF filma.
apacherosepeacock apacherosepeacock 10:29 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

Vredelo je zbog ovog pogleda


Fenomenalno izgleda to jezero pa mi nesto govori da niceg zivog u njemu nema :)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:32 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

apacherosepeacock
Vredelo je zbog ovog pogleda


Fenomenalno izgleda to jezero pa mi nesto govori da niceg zivog u njemu nema :)


I nema. Vulkan u tom jezeru, koje je zapravo u grotlu drugog većeg vulkana, aktivan je i pućkao je kad sam se pela a nedelju dana kasnije je bila erupcija. Tamo su erupcije jako česte i doslovno ništa ne živi ni u jezeru ni u okolnoj prirodi.

Evo ga taj vulkančić. Ova bela uska traka je staza kojom se penje na vrh, ali nismo se uspinjali njome:

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:38 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
Vredelo je zbog ovog pogleda:


Ovo je kao sa druge planete, kao iz nekog super SF filma.


Indonezija jeste kao sa druge planete, potpuno nestvarno lepa zemlja sa svim tim vulkanima, komodo zmajeivma i koječime...

Evo još malo fotki Rinjanija:






Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:40 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
Vredelo je zbog ovog pogleda:


Ovo je kao sa druge planete, kao iz nekog super SF filma.


I dve panorame:



vrabac_u_steni vrabac_u_steni 13:15 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
Snezana Radojicic
Bio u grupi jedan momak, Danac, 20+, prvi put na planinarenju. Krenuo u patikama i prvi se ispenjao. Priordni talenat

Мислим да влада мит да су трекинг патике и разна друга планинарска дубља и плића обућа - боља од обичних патика за трчање кад се иде на планину (без снијега). Ништа није боље од патика за трчање јер су најфлексибилније и у њима најлакше савијаш стопало што итекако игра улогу и у одржавању равнотеже али и у уштеди енергије.

Једино због чега је трекинг обућа боља је трајност - али то је разумљиво јер има тврђи ђон па се мање троши и теже кида. Но то уопште не значи да је твојим ногама боље у њима. Коме су битна стопала и ноге, а има довољно новца - њему је боље да често купује патике за трчање, а не такозвану трајну обућу са Вибрам ђоном и сл.

Nemam sad vremena za obrazlozenje (mozda kasnije veceras) ali moram da iskazem svoje ozbiljno neslaganje sa ovim.
aureus aureus 13:51 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni

Nemam sad vremena za obrazlozenje (mozda kasnije veceras) ali moram da iskazem svoje ozbiljno neslaganje sa ovim.

Неслагање забиљежено. Аргументи кад стигнеш.
(Додуше, можда окасним са одговором јер ме данас зеза интернет.)
Претпостављам да би један аргумент могао бити боља заштита скочног злоба у полудубокој чврстој обући.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:17 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus
vrabac_u_steni

Nemam sad vremena za obrazlozenje (mozda kasnije veceras) ali moram da iskazem svoje ozbiljno neslaganje sa ovim.

Неслагање забиљежено. Аргументи кад стигнеш.
(Додуше, можда окасним са одговором јер ме данас зеза интернет.)
Претпостављам да би један аргумент могао бити боља заштита скочног злоба у полудубокој чврстој обући.


Samo da kažem da najveći broj cikloputnika oko sveta takođe nosi planinarske gojzerice. Ja ih ne skidam ni leti (ili retko kad), i najmanje moraju da budu poluduboke, a obično kupujem duboke. Tvrd đon je nama presudno važan zbog toga što su noge nekad i po deset sati na pedalama i ne mogu da podnesu pritisak u mekanoj obući, a i kad se siđe sa bicikla, iz bezbednosnih razloga (po grmlju, dirt roadu...), zatim kad se kombinuje sa planinarenjem...
emsiemsi emsiemsi 15:54 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

vrabac_u_steni
aureus
Snezana Radojicic
Bio u grupi jedan momak, Danac, 20+, prvi put na planinarenju. Krenuo u patikama i prvi se ispenjao. Priordni talenat

Мислим да влада мит да су трекинг патике и разна друга планинарска дубља и плића обућа - боља од обичних патика за трчање кад се иде на планину (без снијега). Ништа није боље од патика за трчање јер су најфлексибилније и у њима најлакше савијаш стопало што итекако игра улогу и у одржавању равнотеже али и у уштеди енергије.

Једино због чега је трекинг обућа боља је трајност - али то је разумљиво јер има тврђи ђон па се мање троши и теже кида. Но то уопште не значи да је твојим ногама боље у њима. Коме су битна стопала и ноге, а има довољно новца - њему је боље да често купује патике за трчање, а не такозвану трајну обућу са Вибрам ђоном и сл.

Nemam sad vremena za obrazlozenje (mozda kasnije veceras) ali moram da iskazem svoje ozbiljno neslaganje sa ovim.

Сагласан са неслагањем !
emsiemsi emsiemsi 15:55 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

Snezana Radojicic
aureus
vrabac_u_steni

Nemam sad vremena za obrazlozenje (mozda kasnije veceras) ali moram da iskazem svoje ozbiljno neslaganje sa ovim.

Неслагање забиљежено. Аргументи кад стигнеш.
(Додуше, можда окасним са одговором јер ме данас зеза интернет.)
Претпостављам да би један аргумент могао бити боља заштита скочног злоба у полудубокој чврстој обући.


Samo da kažem da najveći broj cikloputnika oko sveta takođe nosi planinarske gojzerice. Ja ih ne skidam ni leti (ili retko kad), i najmanje moraju da budu poluduboke, a obično kupujem duboke. Tvrd đon je nama presudno važan zbog toga što su noge nekad i po deset sati na pedalama i ne mogu da podnesu pritisak u mekanoj obući, a i kad se siđe sa bicikla, iz bezbednosnih razloga (po grmlju, dirt roadu...), zatim kad se kombinuje sa planinarenjem...

Јеботе патак !
Па теби те ципеле могу да послуже и за самоодбрану.
alselone alselone 19:46 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

Сагласан са неслагањем !


Ајде молим те буди човек, седи и запитај се што ти треба да се само попишаш по коментрау без да ишта кажеш. Разумем некад, досадно ти, ал брате 50 пута на дан...
emsiemsi emsiemsi 20:00 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
Сагласан са неслагањем !


Ајде молим те буди човек, седи и запитај се што ти треба да се само попишаш по коментрау без да ишта кажеш. Разумем некад, досадно ти, ал брате 50 пута на дан...

Ти слободно укључи Максину скрипту.
Ти мораш још да порастеш да би се мени обраћао на такав начин - ниси ти кркар.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 20:49 20.04.2017

Re: C, c, c, c...

aureus

Претпостављам да би један аргумент могао бити боља заштита скочног злоба у полудубокој чврстој обући.


То је управо први разлог, спомињао си сипар, на пример на оном средњем сипару (нит је шљунак, нит су оне велике комадине по којима можеш да скакућеш) при силазу су скочни зглобови веома изложени повредама.

Друго, технологија је доста напредовала, па сада имаш разне врсте тих ђонова. Неки од њих имају добар коефицијент трења са стеном/каменом, тзв "грип". То може да буде пресудно да ли ћеш завршити пар стотина метара ниже после слободног пада или проћи стазом. При томе не причам овде о пењању, већ може да буде и "обично" ходање по експонираном стеновитом терену, каквог има колико хоћеш на Проклетијама, Дурмитору, Комовима, Жијеву...

Треће, вечина тих ципела сада има оне мебране, да ли је Горетекс или нешто слично, предност тога ваљда не треба да објашњавам. Додуше, сада има и таквих патика (ја имам два пара таквих) али то већ нису "обичне патике за трчање".

Четврто, на патике је мало теже ставити дерезе, а оне су ти понекад потребне чак и лети по снежницима, цитирам из текста који си сам поставио:
"Rumunka koja je poginula na Durmitoru nije imala dereze, došla je na snježnik i okliznula se."
При томе, ципеле уопште не морају да буду прилагођене за аутоматске дерезе, довољне су и оне обичне дерезе што се стежу каишевима (ја на пример такве носим лети по нашим планинама у ранцу да се нађу, злу не требало), али и њих је лакше монтирати на ципелу него на патику.

И тако...надам се да сам те убедио

Него невезано, ево га "Златни цепин" за ову годину, Талај Сагар. Мноооого лепа планина и много леп смер, што каже овај Руја на крају снимка "скршили Талај Сагар..." :)

ЛИНК:
Watch Piolet d'Or Winning First Ascent of Moveable Feast on Thalay Sagar
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:06 21.04.2017

Re: C, c, c, c...

zatim kad se kombinuje sa planinarenjem...


Prvenstveno zato. Inače svaka dobra biciklistička patika ima krut đon, upravo zbog ovog što si napisala. Ali svakako je bolje da nosiš gozje na nogama, nego u bisagama, plus patike na nogama. Jedino što su patike za bajs bolje ventilirane.

Nije da ne može da se planinari u običnim patikama, bar kad su u pitanju laganica dnevni hajkovi, leti, ali gojze su tu nezamenljive, možda najvažniji deo opreme. Tako da je aureus tu malo u krivu. Ja u poslednje vreme vozim patike za prilaz (access), za lake hajkove po utabanim stazama, a bogami i kao svakodnevnu obuću. Ali ako je u planu ikakav kamenjar, onda se vuku gozje. Evo mojih, ponovio sam se nedavno, odlična cipela za bekpeking, jako sam zadovoljan:



Btw, Skarpino severnoameričko predstavništvo se nalazi u mom selu, Bolderu. Nije to slučajno.
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:21 21.04.2017

Re: C, c, c, c...

alselone
A posle koliko moraju da se koriste boce sa kiseonikom? Vidim da si Snezo bila na preko 5000, ja sam mislio da tad vec mora boca. Posto je meni vec na 4300 bilo bas tesko da disem, tj. jako sam se brzo umarao.


U, pa to zavisi od mnogo faktora (čoveka, to jest biologije, napora, da li samo hodaš ili ima da penješ, da li vučeš teret, koliko ti vremena treba za taj uspon, generalno što si duže na velikoj visini to ti je nedostatak kiseonika teži za podneti, čak i kad samo džodžiš u bivaku, i ne radiš ništa, itd). Ja sam na Kiliju (~5900m) bio bez kiseonika, i nije bio neki problem, sem što me malo bolela glava, ali sam nosio samo mali ruksak na leđima, sve je bilo obična šetnja, aklimatizacija u hodu, doduše zadnji dan (zapravo noć) kad se izlazi na vrh si u snegu do pojasa i na minus 25C, i bio sam u generalno dobroj formi, pošto smo vežbali ovde u Koloradu na fortinersima.

Moja gospoja je popela Denale dva puta (tačnije prvi put je odustala pred samim vrhom jer je imala napad astme), i nije koristila boce, iako su Denali mnogo ozbiljnija i teža planina za uspon od Kilija. Ja mislim da boce stvarno trebaju tek tamo preko 7 hiljada metara, možda čak i preko osam, to će vrabac bolje znati, mada imaš ludaka koji i to penju bez kisika. A visinska bolest može da te smlati već na 3500/4000 metara, to se ovde često dešava, da se ljudi isforsiraju iako nisu velike visine, i rendžeri dole u podnožju stoje i upozoravju paninare da prepoznaju znake bolesti, te da odma pale nizbrdo, dok još znaju za sebe. I to može da se desi svakom, i onom ko je godinu ranije popeo Everst. Sa tim se nikad ne zna.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana