Snovi su uzani granični pojas koji dodiruje dva sveta.
Uzan, kao obrisi Sunca koje je sakrio Mesec.
Njihovi snovi su bili veliki.
Ceo njihov život.
Epski veliki.
U ulici Grosadmiral Princ Hajnrih br. 17 svanulo je uskršnje jutro. Pismo u kome je spomenuto sećanje na Krakov spakovano je u beli koverat i uredno adresirano. Blago nagnuta, ali posve jasna slova, otkrivala su diplomatsku odmerenost i popriličnu smirenost. Čaj od mente hladio se na kuhinjskom stolu.
Na drugom kraju grada, ali ne predaleko, na suprotnoj obali reke Spri, jedna soba krcata je cvećem. Crvene i roze ruže čine buđenje mirisnim; soba odiše svežinom. Visoko postavljena postbarokna ogledala uokviruju odraze neponovljive prirode. Iako aprilsko Sunce ublažava njihovu srebrnu hladnoću stvarajući bleštave bele odsjaje, jedino se zlo ogleda u njima.
Imao je svet u rukama.
Sanjao je taj san i ranije; svi njegovi likovi bili su tu, kao na dlanu. Video ih je jednom davno u zemlji u kojoj je živeo; sedeli su u mehani ili su jahali magarca, plakali su na sahrani ili su trčali niz makadam, molećivo su govorili ili su pripovedali.
Nosio ih je sa sobom. U časovima potpunog prepuštanja, opijen mirisom čaja od mente kojim je odisala sobaunosio je život u njih. Trag na papiru postajao je neizbrisiv. Jedan novi svet, po ugledu na neki prošli, nastajao je iz dana u dan.
Sanjao je svet u rukama.
Snovi su kad-kad postajali košmari, jer iako budan, pun sebe i siguran u priče koje su mu pričane, svoju podsvest nikako nije mogao da kontroliše. Kontrolisao je sve oko sebe. Sve ih je imao u šaci. A šake su rasle i rasle. Neke od likova koje je precrtavao nikada nije ni video. Samo ih je brisao. Odsečni potezi prilikom potpisa za otpis. Vraćali su mu se u snove. Budio bi se sam u prostranoj sobi, koja je izgledala devojački zbog ruža, i gutao lekove o kojima nije znao ništa.
Ujutru bi nastavio da gradi jedan novi svet, po ugledu na neki budući. Tragovi te arhitekture preduboko su bili urezani u njegovo biće.
Deset dana kasnije opet će sanjati.
Deset dana kasnije oni će se sresti.
Deset dana kasnije Mesec će pomračiti Sunce na gotovo dva sata.
Ideja o mostu koji spaja i razdvaja, granici između dva sveta, našeg i njihovog, ovostranog i onostranog, o mostu sa 11 lučnih otvora starijem od pamćenja, došla je u snu. Bila je sreda.
Ideja o Lebensraumu, koji će omogućiti novi život novim, čistim ljudima, došla je u snu. Bio je siguran u nju, kao što je bio siguran u protokol koji ga očekuje u toku prepodneva. Bila je sreda.
Audijenciji nije prisustvovalo mnogo ljudi.
Ivo Andrić je predao konzularne akreditive kancelaru Hitleru.
Hitlera je igrao Sean Penn. Andrića je igrao Johnny Depp.
Sean Penn je bio od plastike. Johnny Depp je bio od silikona.
Iz zbirke kratkih priča Smorgasbord.