Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

PROGNOZIRANJE TIŠINE

horheakimov RSS / 31.03.2017. u 22:07


Soba je imala sedam kreveta. Planirana je za jedan manje ali kako je četvrto odeljenje zagrebačke traumatologije u Draškovićevoj bilo u obnovi valjalo je rasporediti pacijente po sobama na ostala tri odeljenja. Bila je to ženska soba i sve stanarke su, osim Dine, imale više od šezdeset godina. Ono što ih je pak sve spajalo bile su bizarnosti njihovih povreda. Kada, ruka, lom. Pertla, skočni zglob, lom. Stepenice, podrum, ruka, lom. Stolica, sijalica, ključna kost, lom. Polustepenik, suton, skočni zglob, lom. Pad sa motora, kuk, lom. Dina je isto pala sa dvotočkaša, onog bezazlenog. Ona nikada ranije nije pala sa bicikla. Ništa nije slomila ali je nečujno pokidala sve ligamente u levom kolenu i morala je biti hitno operisana. Bio je to jedan od onih glupavih padova kakvi se mogu videti na nekom smešnom kućnom videu. Najveća šteta od ovog pada, ispostaviće se, biće pauza u snimanju njenog prvog kratkog filma, o nesanici, za koji potpisuje scenario i režiju. Pauza usled potpune nepokretnosti, usled tišine pokreta.

            Tako je Dina ležala u tišini, zurila u plafon i u svoje zavijeno koleno, u neku preopširnu Frenzenovu knjigu i u tetrapak Happy Day soka od pomorandže koji joj je doneo prijatelj iz Beograda misleći na vitamin C koji pomaže obnovu vezivnog tkiva kao i da je to zgodna pošalica; srećan dan, smešno, ne? Mogla je da sačeka sa padom nekoliko sati pa da vic bude još uspeliji i da se ubogalji prvog aprila. Zurila je i u svoje sapatnice koje su mahom spavale, posve tiho, odmarajući se od života. Jedino mesto gde se žena može odmoriti i bez griže savesti skinuti breme koje dobija rođenjem, je bolnica, a uganuće zgloba ili prelom kosti, koje vode na ortopediju, najsrećnija su moguća opcija. Dovoljno strašna da se od žene, iako je u bolnici, ne može ništa zahtevati a opet dovoljno bezazlena da je oporavak u najvećem broju slučajeva izvestan. Može se čak i produžiti nekom prepisanom banjom, mada će većina žena, čim svi ekstremiteti u određenoj meri profunkcionišu, nanovo biti uvezano nazad u svoj polni dolap.

            Razmišljala je Dina o toj tužnoj istini i pooštravala do pred sam kraj kadrove u glavi. Dolap, bunar, manjež... Zamislila je magarca sa obrijanim nogama.

            Dok je osluškivala topot kopita iz svog imaginarijuma, čula je kako su njene cimerke sve do jedne zaspale. Čula je tišinu spavanja. Snevale su snom pravednica ili pak snom časnih sestara milosrdnica koje su ceo život posvetile dobrobiti drugih i nemaju se zašto brinuti. Ta ju je tišina navela da proba da je pronađe na još nekom mestu na koje ne može lako da otputuje ovako imobilisana. Već je tada znala, mlada scenaristkinja i rediteljka, da ako je pronađe ima svoj drugi kratkometražni film. Dok je rad na prvom filmu stopiran, mogla bi, mislila je, već otpočeti rad na drugom. Razradiće ideju za koju nikome još uvek neće reći. Krenuće sama u planinu i poneće seme u džepu, kao u Francuskoj čovek koji je sadio drveće.

            Tražila je Dina unutrašnjom kamerom svoju novu kamernu tišinu i našla je već iste noći. Najbolji deo nesanice koja ju je ponovo hvatala je hiperaktivnost mozga u prvih nekoliko sati iz koje se može izroditi kako kamerna tako i prostorna tišina, i svakakva druga čudesa jednog imaginarijuma.

            Tihomir Sukrvica je sa ženom Bratislavom došao na seminar duhovne obnove u dvorac Lužnica. Bio je rani april. Prošla su već tri dana u predavanjima i razgovorima sa časnim sestrama milosrdnicama, kada je celoj grupi pokazana zajednička kapelica u kojoj su se imali pomoliti. Na kraju molitve časna sestra je upitala polaznike za jedan eksperiment koji se sastojao u tome da se odsedi u kapelici još trideset minuta u potpunoj tišini. Bio je to, činilo se, izazov za sve polaznike; trideset minuta bez reči, hodanja, cupkanja, šaputanja, sricanja molitve, trideset minuta čiste tišine. Gospodin Sukrvica je posle prvih nekoliko minuta popriličnog haosa misli uspeo da slegne pesak koji je podigao pustinjski pasat i izmesti sebe mislima u Saharu. Kako bi preživeo eksperiment i što više uživao u svojih pola sata tišine, on se postavio za kapetana Žan Mišela de Sent-Žermena, zapovednika najdaljeg istočnog uporišta republike Francuske u Zapadnoj Sahari. El-Džube, kako se zvala njegova postaja. Bila je na tri dana jahanja od najbližeg mesta gde je kročila ljudska noga i jedina veza sa bazom u Dakaru bio je nedeljni avion, dvokrilac koji je upravo odleteo u suton. Doneo je vodu, poštu i novi sanduk municije iako se Mavari nisu usuđivali da napadnu ovu utvrdu. Samo za prilaz i opkoljavanje iz bilo kog smera morali bi da potroše tonu vode. U pustinji je, zna se, voda bila vrednija od srebra i litar vode menjan je za zlatan zub ili burmu dragane.

            Sedeo je Tihomir, na tvrdoj klupici, u istočnoj kuli dvorca koju su časne sestre milosrdnice  preuredile u kapelicu, sa ostalim polaznicima, ali nije mogao da čuje potpunu tišinu i oseti mir. Negde iz daljine istorije treštali su pucnji a akustične odaje dvorca su odjekivale u njegovoj glavi. Najviši zvukovi su dopirali iz prostorije do kapele, gde je nekada bio ured vlasnika imanja, grofa Geze Raucha. Bili su to pucnji koji su mu oduzeli život nateravši njegovu udovicu da se pokupi i vrati u Ugarsku. U žurbi da se što pre domogne rodnog kraja, grofica Elizabeta je ispod cene prodala imanje i dvorac redu časnih sestara milosrdnica i nestala.

            Čim je čuo pucnje, kapetan Žan Mišel de Sent-Žermen je naredio svojim vojnicima, a bilo ih je devetnaest, da zauzmu položaje na kulama i da na njegov znak ospu paljbu po neprijatelju. Još uvek je bio mrak. Vojska, poslušna kao i uvek, bez razmišljanja je zauzela svoja mesta, sva okrenuta prema Sahari, iz čijeg peska je trebalo da se rodi sunce i čekala komandu kojom će pokidati pustinjsku tišinu. Znali su vojnici da Mavari nikada neće napasti, pogotovo ne sa istočne strane, iz pravca pustinje ali šta je tu je, kapetan zapoveda. Na kraju krajeva oni nisu ni čuli pucnje koji su uznemirili njihovog pretpostavljenog ali su bili na položajima i spremni za naredbu:

            - Pali!

            Još petnaest minuta koliko je ostalo do isteka pola sata tišine francuski vojnici su besomučno pucali u izlazeće sunce pogodivši samo i jedino samozatajne dine. Parali su i bušili jutro dok je kapetan na svom gramofonu zavrteo Žorža Bizea... Nakon obračuna sa neprijateljom svi su bili relaksirani a neoštećena tišina se ubrzo pokupila i ponovo zaposela tvrđavu El-Džube. Pola sanduka municije je potrošeno.

            Posle tridesetog minuta, časna sestra bi rekla:

            - Uspeli smo!

            Dina je u ovom momentu već znala ko će joj igrati Tihomira Sukrvicu, gde će snimiti kadrove El-Džube i koja će se numera Žorža Bizea čuti u pozadini.

            Dok su njene cimerke u tišini spavale ona je nečujno izvukla svesku sa bubamarama ispod Rauch soka kako bi skicirala svoju ideju.

 



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nask nask 00:06 01.04.2017

Zarobljen

Dok su njene cimerke u tišini spavale ona je nečujno izvukla svesku sa bubamarama ispod Rauch soka kako bi skicirala svoju ideju.


Bubamara sa sveske primeti na Dininom licu da joj ideja nekako promiče kroz prste, unezvereno razmišlja, samo da je ne zaklopi u večiti san pre nego što je zapiše.

horheakimov horheakimov 22:00 03.04.2017

Re: Zarobljen

ha, nije iznenađenje da je bubamara u prvom planu ( :

(dobra numera)
riply riply 08:08 01.04.2017

Frenzen

Stvarno je preopširan i uopšte nije dosadno to što piše, ali ja sam već mjeseca dana na pola Slobode i ne mrdam. Knjiga je tako nezgodnog formata da samo kada lezim da se čitati
horheakimov horheakimov 22:03 03.04.2017

Re: Frenzen

Frenzen se čita samo u Crnoj Gori, contradictio in terminis, ahahaha...
angie01 angie01 10:48 01.04.2017

psssssssssssss...t,

vera.nolan2 vera.nolan2 13:26 03.04.2017

" Sam,

lice u lice s noćima i riječima "

horheakimov horheakimov 22:09 03.04.2017

Re: " Sam,

anfieldroad anfieldroad 21:57 03.04.2017

blog-fim



U jednom mom nedavnom neobaveznom, zabavno-tračerskom razgovoru sa virtuelno blogo-prijateljskom osobom, došli smo do jedne može biti zanimljive ideje.

Možda su to i dve ideje ili bar dve varijante iste ideje.
Na blogu smo svi na neki način upoznali jedni druge, a karakteri iza nickova su manje-više postojani. Imamo galamdžije, imamo stidljive, imamo borbene ili defetiste. Neki su najpametniji, neki su dosadni, tu su nostalgičari, naučnici i umetnici...
A ideja je, da konačno pređem na stvar, u filmskoj dramatizaciji Bloga B92 ili pod be u klasičnoj drami/pripovetki sa karakterima koje već imamo i znamo...
U stilu mokumentarnog filma ( za razliku od dokumentarnog, mokumentarni film je onaj film koji izgleda kao dokumentarni, ali je zapravo režiran i odglumljen ) razvili bi priču od postojećih nick-likova-karaktera. Velike svađe su tu, ozbiljne rasprave takođe, blago-blogo-ljubavne intrige, duhoviti dijalozi i razne dobre muzike... Svega toga je na blogu bilo mnogo, naročito kad bi se malo pogledala arhiva...

Može li se napraviti film od toga ?
Mi smo došli do dve osnovne mogućnosti.
1) postoje samo nickovi, samo njihov život na blogu
2) postoje i "stvarne" životne okolnosti i priče iza svakog pojedinačnog karaktera

Mislim pre svega da bi broj likova morao da bude sveden na najmanju moguću meru. Na primer, spajali bi u jedan lik više blogera ( koji imaju slične osobine ). Ne znam tačan broj koji bi teorijski bio idealan, ali svakako ne više od 10-ak karaktera.
Režija bi apsolutno morala da bude krajnje slobodna i moderna, obogaćena mešavinom stvarnog izgleda bloga, komp-animacijama, tipkanjem po raznim tastaturama, monitorima, stripovskim oblačićima...Likovi bi u podvarijanti 1 bili samo senke koje komentare kucaju u kontrasvetlu ( a la svedok-saradnik ) ili bi u podvarijanti 2 bili glumci bi koji uz kucanje po tastaturi komunicirali i sa "realnim" ukućanima...U obe varijante postoji mogućnost da ili sve ili barem deo bude zapravo animirani, "crtani" film...

Uvod, predstavljanje likova i sl. bio bi nam najmanji problem. Prva prekretnica ( obično film ima dve osnovne prekretnice ) ili početak "radnje" filma bi mogla da proizađe iz neke stvarne rasprave na blogu, ali mogla bi isto tako da bude i potpuno izmišljena. Ta rasprava bi se naravno tokom filma zakomplikovala i uključila sve "junake". Druga prekretnica je trenutak koji uvodi u rasplet. To može da bude recimo susret svih likova u "stvarnom svetu" ( sa milion i dve mogućnosti- ko je kakav, kako izgleda u odnosu na predstavljenog sebe na blogu... ) Može da bude i nešto drugo, npr raspad Bloga, naprasni prekid komunikacije, ubistvo nekog od blogera, ljubavni šestougao sa primesama humora nesporazuma ili šta god mi izmislili- kao ekipni koautori priče. Od toga u kom smeru bi krenuli, zavisio bi i kraj filma ( drame...šta god...)

Pitanja finansiranja, organizacije i generalne infrastrukture takvog projekta su trenutno nevažna. Važnije je to da li mislite da je tako nešto dovoljno zanimljivo da bi postalo film ( koji bi neko poželeo da pogleda...)? Da li je bilo takvih rasprava koje bi zadržale pažnju običnih gledalaca, koji nisu ovde svaki dan...? Ja mislim da jeste i da bi mogle da se malo izmešaju, skrate i uobliče u jedinstvenu priču...Pa sad...
Imamo ovde još 2-3 dana fore da dodamo neku ideju ili da celu akciju proglasimo za nešto neizvodljivo...ili glupo...





horheakimov horheakimov 22:28 03.04.2017

Re: blog-film

IMHO

ako bi se koristile diskusije iz arhive, uobličavali likovi-nickovi bez mešanja-vešanja, koristila već toliko puta uspela potka za siže, to bi bilo originalnije ali i, bojim se, zanimljivo samo nekome ko blog b92 prati redovno minimum pet godina, recimo...

sa druge strane, bogati tekstualni materijal 'pozajmljen' sa ograničenog broja blogova, kao inspiracija za diskusije i sve moguće derivate, koje bi vodili likovi nastali spajanjem nekoliko likova-nickova deluje kao mnogo ambiciozniji poduhvat koji bi na kraju imao samo neznatan broj dodirnih tačaka sa b92 blogom ali bi opet kao takav bio zanimljiviji, verujem, i nekome ko ovde ni ne svraća...

anfieldroad anfieldroad 23:57 03.04.2017

Re: blog-film



Da...Okreni obrni, kad bi sveli nick-ove na arhetipske karaktere dobili bi dramu ili film kao bilo koji drugi. Dakle konkretni blogofilm bi gledali samo mi...A i oni koji moraju...Članovi žirija po festivalima, npr...




horheakimov horheakimov 00:44 04.04.2017

Re: blog-film

vera.nolan2 vera.nolan2 07:51 04.04.2017

Re: blog-fim

Može li se napraviti film od toga ?
... zapravo animirani, "crtani" film...

... uz upotrebu avatara i nikova, dobra ideja, samo još naći dokonog
animatora i scenaristu

crtani koji sam najviše volela

horheakimov horheakimov 12:49 04.04.2017

Re: blog-fim

> dokoni saradnik na scenariju <
docsumann docsumann 18:33 04.04.2017

odlična ideja

al' kako je realizovati?
horheakimov horheakimov 20:41 04.04.2017

Re: odlična ideja

Tout virtuel, treba nam samo Damon Albarn ( :
nask nask 22:22 05.04.2017

Real life



Pa isto kao i u stavrnom životu, svi smo mi samo avatar(i) i nick(ovi), svaki istinit u svom svetu.
horheakimov horheakimov 22:38 05.04.2017

Re: Real life

I slobodniji nego ikad.
anfieldroad anfieldroad 04:32 06.04.2017

Re: Real life



Slobodniji nego ikad...
Svako ( svakako ) već gleda svoj film, u kom je glavni lik...kao Avatar zvani Nick.
Nečiji film je komedija, nečiji drama, nečiji politički triler...Ali svaki od tih filmova imaće i odjavnu špicu- pa time ostvaruje prvi uslov da preraste u pravu, klasičnu tragediju.
vera.nolan2 vera.nolan2 13:01 06.04.2017

Re: Real life

nask
Pa isto kao i u stavrnom životu, svi smo mi samo avatar(i) i nick(ovi), svaki istinit u svom svetu.


"Naš lik, pogotovo ovde, na blogu, jasno se vidi po stavovima koje iznosimo, po stilu komunikacije, po jeziku koji se koristi...
Svi drugi, lični podaci sasvim su virtuelni."

(Kako dobar citat iz ličnog profila, a po odobrenju jednog blogokolege da mogu da ga koristim.)
riply riply 07:00 07.04.2017

Re: Real life

sjajna ideja sa visoko rizičnim ishodom imajući u vidu psihodinamiku blogera

horheakimov horheakimov 10:27 07.04.2017

Re: Real life

Nečiji film je komedija

[youtube]http://m.youtube.com/watch?v=ADRwrVADdBI[/youtube]

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana