"Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo"
(Ivo Andrić)
Maida Vale, rezidencialni kvart Londona smešten je izmedu St Jems Wood's kvarta i Kilburna, na braon Bacerloo trasi metroa.
Blomfield Road, ulica na severu Maida Vale poznata i kao Little Venice, je ulica u kojoj stanuju selebriti: Michael Flatley, step igrac i osnivač trupe Lord of the Dance koja u maju gostuje u Areni; spisateljica Jackie Collins, sestra čuvene Joan Collins....U njoj su slikani kadrovi kultnog filma Fish Called Wanda. Odavde je moguće čamcem napraviti turu oko Ridžent parka, pored Zoološkog vrta, do mog omiljenog Camdena.Elem, nedavno sam u toj ulici stajala pred divnom, belom kućom, bolje reci kućerinom, koja je pre par godina prodata Erlu Spenceru, bratu Priceze od Velsa- ledi Di za 6 miliona futi. Sav novac je doniran za izgradnju kuća za beskućnike!
Tog dana sam u Little Venice došla s namerom da u kafeu na kanalu popijem kafu i da dok posmatram tu kuću uživam u prijatnom, sunčanom popodnevu kojim me za tu priliku London počastio. Rećićete- uf jaka stvar, ništa novo, pa mnogi belosvetski bogataši i slavni filantropi danas poklanjaju kintu sirotinji, doniraju biblioteke, grade bolnice... Istina. Na ovo mesto bih svakako došla i iz drugih razloga, ali tog dana je baš ta kuća bila razlog za kafenisanje na kanalu jer je vlasnik bele kuće i tog neviđeno dirljivog gesta čovek uz čiju sam muziku provela ceo život, uz koju sam jutra dočekivala na najrazličitijim mestima, zbog koje sam jurcala svetom u želji da je čujem i vidim live. Sve pesme tog čoveka znam, svaki rif poznajem... U pitanju je legendarni David Gilmour, ta divna gitira, taj divan glas, ta divna muzika Pink Floyd -a.
Oduvek sam znala da zvuci tog fendera nisu ispunjeni samo neviđenom muzikalnošcu, znanjem, veštinom vec i dobrotom kojoj se klanjam.
Novembra 2003. Dave, kako voli da ga oslovljaju, je za razna dobročinstva koje je učinio kao i za doprinos modernoj muzici proizveden u CBE (Commander of the Order of the British Empire).
Ser Davide svaka čast!
Neću pisati o muzici Pink Floyda. Ona je u svima nama. Znam to.
samo se pitam se gde su naši filantropi? Zašto naši tajkuni, bogati političari, muzičari, filmski reditelji i sportisti ne učine slično? Zašto oni nikada ne daju svoju kintu bespovratno, nego svoja imena stavljaju na fondove koje zatim pune tuđim parama ili ulažu kintu u svoje projekte zajedno sa državom od čega posle uzimaju profit, a međ narodom se slave kao neviđeni dobrotvori i patriote?
Pitam se zašto naši bogati ljudi od svoje zemlje samo uzimaju a ništa ne daju? Uzimaju čitave planine, placeve, lokale za kafiće. Pitam se zašto ne milion, nego koju stotinu hiljada ne daju za naše beskućnike, za naše pretučene žene, za našu sirotu decu, za naše zagađene gradove?