Hobi

Tri Srbina iz četiri države

Predrag Brajovic RSS / 24.03.2017. u 19:43

     Reagujući na moj ovde objavljen prikaz knjige Krste Popovskog „Ina", i delom ga osporavajući, pisac Vladimir Kecmanović oglasio se u Politici u utorak 21. marta tekstom Kritika srpskih kritičara. Zahvaljujući ljubaznosti Politikinih urednika dobio sam i Kecmanovićev tekst ali i priliku da na njega na istom mestu odgovorim 23. marta, i to prilogom Kritika srpskih književnika. Oba teksta prenosim na ovom mestu.

Vladimir Kecmanović: KRITIKA SRPSKIH KRITIČARA

     Nemoguće je da postoji čovek upućen u književnost generalno, i, konkretno, u stvaralaštvo Krste Popovskog, kom nije jasno da je reč o jednom od najpotentnijih savremenih srpskih pisaca.
     Činjenica da, uprkos tome, u tekstovima koji promišljaju srpsku prozu, ime Krste Popovskog gotovo da ne postoji, govori o nečuvenoj nekompetenciji privremene srpske književne kritike.
     Da li srpski kritičari za Popovskog nisu čuli? Ili su čuli, ali nisu imali volje da se pozabave svojim poslom i njegovo delo pročitaju? Ili su ga pročitali, pa mudro odlučili da pročitano prećute?
Imajući u vidu tužno stanje u kom se nalazi ovdašnja književnokritička misao, verovatno je da su odgovori na prvo i drugo pitanje delimično potvrdni.
     Za našu priču je, međutim, najzanimljivijija treća mogućnost.
     Zašto su, naime, oni koji su pročitali Popovskog, a znam da takvi postoje, odlučili da ga ignorišu?
    U prikazu najnovijeg romana Krste Popovskog „Ina", koji je upravo ugledao svetlo dana u izdanju Lagune, autorov vršnjak, kolega i prijatelj Predrag Brajović na sajtu B92 nudi odgovor na to pitanje. A taj odgovor je poražavajući koliko i pošten.
     Brajović ne dovodi u pitanje vrhunske literarne kvalitete Krste Popovskog. Naprotiv, ističe kako se autor „uverljivo igra našim tabuima, stvara fantastične zaplete i rasplete", ističe njegove „vešte, gogoljevske rečenice, koje nas spretno nose, kao na letećem ćilimu, kroz vreme i prostor", kaže i da je priča romana „Ina" briljantno ispričana", ali mu spočitava kako se ne „samozapitkuje".
     I pri tom ga, apostrofirajući Ničeov citat koji kazuje da tradicija miriše na trulež, implicitno optužuje za nazadnjaštvo.
     U tom grmu, dakle, leži zec.
    Popovski se, po Brajoviću, ne preispituje , što, naravno, nije tačno, i što je lako dokazati već analizom njegovog kritičkog osvrta. Kako je, naime, moguće da nema preispitivanja u prozi koja se „uverljivo igra našim tabuima"!?
     Tačno je, međutim, da se ne preispituje na „politički korektan" način, po šablonu koji unapred propisuje polazne tačke i zaključak tog preispitivanja - što je siguran recept za ulazak krug miljenika jadne privremene srpske književne „elite".
     Kao što pisac koji se „uverljivo igra našim tabuima" ne može biti nesklon „samozapitkivanju", on, izvesno, ne može biti ni rob tradicije, tako da je i druga pomenuta insinuacija, citiraću samog Brajovića - „ćorak".
     U čemu je, onda, „problem" sa odnosom prema tradiciji kod Krste Popovskog?
     Pa u tome što, za razliku od podobnih pisaca, ne dovodi u pitanje samo tradiciju naroda kom pripada, nego i nekih drugih naroda, koji srpskom, kao i većini naroda sveta, tradicionalno kroje kapu.
     Svoju briljantnu „Grobnicu za Borisa Davidoviča" Danilo Kiš je završio poukom da za pisanje nisu dovoljna samo muda, upućenoj jednoj vrsti književnika.
     Književnici druge vrste zaboravili su da ono što je nedovoljno nije i suvišno, pa nas decenijama gnjave bezmudim pokušajima podražavanja ovog velikog pisca.
     Slično tim Kišovim nedoraslim sledbenicima, oni koji, kao Predrag Brajović, ponavljaju Ničeov i srodne citate, zaboravljaju da trulež postoji i na drugim mestima, a ne samo kod Srba (i ne samo da postoji, nego oni koje citiraju „trulež" srpske tradicije teško da su imali na umu) kao i da je trulež u kojoj se sami mentalno raspadaju takođe deo tradicije, koja im se čini manje buđavom samo zato što nije njihova nego tuđa.
    Ne pristajući, dakle, da piše po poželjnom ideološkom šablonu po cenu da sam sebe osudi na orvelovsko prećutkivanje, Krste je spasao svoju umetničku i ne samo umetničku dušu.
     Sada su na redu Pantići i Brajovići (Tihomiri, ne Peđe), Krstićeve i Vrbavčeve, Gvozdeni, Bešići i ostali Vlajčići.
      Ne bih da budem pesimista, ali, nažalost, poznajem ljude, pa mi se sve čini kako je kapa mrka.
    Sreća u nesreći je što srpski čitaoci do mišljenja oficijelnih tumača i procenitelja vrednosti savremene srpske književnosti s pravom sve manje drže.
     Ukoliko njegovo delo uspe da probije zid prećutne cenzure, biće to dobra vest za autora, ali još bolja za našu literaturu. Ako ne uspe, to će biti velika šteta za sjajnog pisca Krstu Popovskog, ali mnogo veća za jednu kulturu koja se guši u kukavčluku, mediokritetstvu, klanovskim šemama, blatu, idiotizmu...
     Trulež se podrazumeva.


Predrag Brajović: KRITIKA SRPSKIH KNJIŽEVNIKA

     Reagujući na moj prikaz knjige pisca Krsta Popovskog Ina, dragi briketirani pisac i Politikin saradnik Vladimir Kecmanović luta po mom tekstu kao Dante po onoj mrčavi, mračnoj šumi, na početku svog speva o paklu. Da bi stvari odmah bile jasnije, red je da napomenem kako je dotični internetski prikaz naslovljen Otadžbina, domovina, materina, što već upućuje na jednu nimalo nežnu ironijsku distancu. Da je autor tog teksta, to jest ja, hteo da bude još otvoreniji, on bi srpskim piscima, pa tako i Kecmanoviću i Popovskom, poručio: Drugari, otadžbina vam je krepala, okupljate se oko crkotine. No, uzalud: mnogo se koji srpski pisac i dalje pjano veseli na sam njen pomen, ne primetivši da je, uistinu i po starinski, više nema. Gone with the wind, kaže jedan američki film.
     Utoliko, kako kaže Kecmanović, uslovno je tačno da pisca Popovskog „teretim" za nazadnjaštvo. Prosto, proteklih pola veka sasvim je relativizovalo pojam otadžbine, i o tome treba da misli svako ko se njome danas bavi. Nije to ništa novo: Ubi bene ibi patria, kazivalo se na latinskom, a to da je otadžbina tamo gde ti je dobro potvrđuje mnogobrojna srpska dijaspora, koja se u Srbiju ne vraća. Amnestirati otadžbinu od njenih mana, i stavljati je na nedodirljivi pijedestal bilo gde, pa makar i u romanu, kao što je to učinio Krsta Popovski, ćorsokak je jednog puta kojim srpsko društvo putuje već dve i po decenije. Naša je otadžbina, tako, otišla na tenkovima put Hrvatske, a vratila se na prognaničkim traktorima iz Knina; naša je otadžbina, tako, trijumfalno u zbegovimja poterala albanski narod s Kosova, da bi, potom, kukala o nepravdi kada su joj tamo gorele opustele srpske crkve; naša je otadžbina, tako, skoro svim narodima na Balkanu objašnjavala da im je otac, dok ti narodi bahatog oca nisu isterali iz kuće. Pa zar nije dovoljno?
     Popovski je, da ponovim, jedan od najveštijih srpskih pisaca. Ni Kecmanoviću slova ne fali. Ipak, obojica su pripadnici jedne tvrde struje, tzv. nacionalne, i skloni nacionalnoj idolatriji. I utoliko Kecmanović upada u jendek u onoj napred spomenutoj šumi-mrčavi, kojom je krenuo čitajući moj prikaz romana Ina. A iz tog jendeka ne vidi se ono najvažniji što zameram: jednostranost.
     U tom svetu, svetu književno-nacionalnom, svetu jednolično obojenom, srpski narod, recimo, ima ekskluzivno pravo na istoričnost. Kada se to i pokaže kao nedovoljno i neubedljivo, sledeći istorijski paragraf na koji se nacionalni pisac poziv jeste onaj žrtveni: Srbi su stradalnici svih ratova i usuda. I onda se, kravlje, prežvakavaju istorijski istrošene ideje već decenijama, od jama do Brisela, od nebeskog Kosova do Bilderberga. Svuda zavere i urote, a nigde naše odgovornosti? Zar nije, možda, tačnije reći da je srpsko društvo zarobljeno u vlastitoj istoriji i ne zna da je se napokon reši? I napokon, zar se srpsko društvo, uz sve svoje slepe mrlje, nije ovih decenija očitalo u kompleksu inferiornosti u odnosu na Zapad, a superiornosti u odnosu na svoje susede i Istok? A pri svemu tome nije ni primetilo da je Crnogorcima i Rumunima, „mlađoj braći" i našim prezrenim „komšijama-nadničarima", počelo tek izdaleka da gleda u leđa i u njihove odmakle evropske zadnjice. Jer mi više, uistinu, i ne umemo da dobro razaznamo ko su ti nama susedni narodi.
     Pojedine ljudske konvencije su kao koprena. Jedna od njih je vreme. I Popovskom i Kecmanoviću čini se da srpski narod živi u istoj epohi kao onaj nemački, hrvatski ili norveški. Bože moj, svima im je, u januaru, kao, došla nova 2017. godina? Pa... kako da kažem... drugari, trebalo bi onda se obavestite: mi živimo u različitim epohama. Hrvati su jedno 15-20 godina ispred nas, Nemci i Norvežani barem dvostruko toliko. I dok mi ovde i dalje guslamo o otadžbini, sve na onoj jednoj jedinoj (Matijinoj?) žici od nacionalnih gusala, ovi su narodi iskoračili daleko napred, s poštovanjem ostavivši svoje devetnaestovekovne tambure i muzičke rogove tamo gde im je i mesto - u muzeju. (Dobro, dobro, „braća" Hrvati za mnogo šta i nisu uzorit primer, ali oni su barem počeli da hapse svoje premijere.)
     I to je suštinska moja zamerka inače dirljivo privlačnom romanu Krste Popovskog Ina. On tera svoju istinu, „koja nastoji da bude neporeciva: otadžbina se voli sebično, iskonski, dok se brani identitet koji nam daje, jer na njemu počivamo, jednakom snagom kao docnije u grobu. U stvari, Krsta Popovski u ovom romanu" - pisao sam - „odigrao je jedan lagani i starinski vals, ples koji su, pred balkanska klanja, već davno igrali naši roditelji. A ima li lagodnije muzike od one koja nam obećava lake i sigurne odgovore, umesto neprekidne potrage i samozapitkivanja?"
     Tako sam, uistinu, razmišljao o Ini, Popovskijevom romanu. Pucao sam na njega, s poštenjem i stavom, baš kao i Kecmanovićev junak u Top je bio vreo završnoj majstoriji. Pa stoga, sada Vladimira treba neko da priupita da li je to njegov junak pucao u Sarajevo, grad koji ga je izdao, kao ja sada u otadžbinu, domovinu, materinu koja je i nas, sve, izdala? I ako je on, onda, bio u pravu, nisam li to - malo-malčice-malecno - možda sada i ja?

     Za kraj, nemam šta mnogo da dodam. Ono što sam hteo da kažem rekao sam. Ipak, jedno vredi spomenuti: u toku (neprijatne?) rasprave na Politikinom sajtu o tekstu, poteglo se, zarad diskreditacije mojih stavova, i moje poreklo. Nije neka velika tajna: prezime Brajović ukazuje na Crnu Goru kao jedini mogućni zavičaj. (Kako god, Predrag Brajović, to jest ja, usudom je vojnih pošti i aktivnih JNA oficira, rođen u Sarajevu, dok je u Crnoj Gori živeo, na raspustima i na preskok, tek šest-sedam-osam godina.) Vladimir Kecmanović rođen je i živeo u glavnom gradu Bosne do 1992. Krsta Popovski rođen je u Skopju, Makedonija, i tamo nakratko bauljao kao klinac. A, gle - pomislio sam - sva ova trojica tvrde da su Srbi?! I Srbiju smatraju svojom otadžbinom.
     Biće, izgleda, da se mi u otadžbini i ne rađamo? Već da je stičemo.
     Pa onda nas je mogla zadesiti i neka druga, zar ne?
    Uzgred, rađamo se u majčevini, ali to je veća otadžbina od ove o kojoj sada govorimo, i neka sasvim druga priča.

 2c43994f-5ed4-41b0-a7e8-2242fca7d014_zpsq5wxzwz9.jpg 



Komentari (250)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 08:37 25.03.2017

Re: Носталгија

Ипак је мени Србија и мајчевина и отаџбина.


keva
milisav68 milisav68 09:16 25.03.2017

Re: Носталгија

natasavb
I ti i ja i ova tri pisca iz naslova nismo rođeni u različitim, več u istoj otadžbini - Jugoslaviji.
Šta dovede do toga da neku drugu prihvatiš kao svoju, ne znam.

Pa, promenjena realnost.

Nevezano sa politikom, ljudi se venčavaju, "rode decu", razvedu, pa se venčaju ponovo (ili "nezvanično" žive zajedno sa drugim partnerima), dok neki odluče da više ne traže partnera.

A neki ceo život provedu sami.

Najveći problemi nastaju kada krene osporavanje na neku ličnu odluku (koja ne ugrožava drugog).

narcis narcis 09:24 25.03.2017

Re: Носталгија

Jugoslavija je više bila domovina.

atateti rođen u đapan a tebete rodilo u tunguziju patetate donejo u yugoslaviju i zavijo dom.
aj ne seri , i tate i mame i dede i babe suti rođeni u jugoslaviju tako da tije tinatebete jugoslavija otađbina ko i na svi vas, moj tate je rođen u kraljevinu srbiju pa bija mogo da kazujem damije srbija tatevina, al neću izinat tebi i ostalim tebićima.
narcis narcis 09:32 25.03.2017

Re: Носталгија

"rode decu"

ita decata priznavaju samo prvi brak naroditelji, svi ostali nepriznavaju
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:45 25.03.2017

Re:

ne znam jesi li zakačio komentar (od prije 7-8 dana) koji sam negdje po blogu ostavio glede Kojotovog povratka HR i HC korijenima.

Ne misliš valjda da nisam. :) Kojot mi je drugar već čiutav niz godina, i malo ga je ko hvalio kao što sam ga ja hvalio. Ono što je on radio jedno vreme apsolutno je imalo svetsku vrednost. Ja sam pojedine njegove stvari voleo više nego RHCP ili BK. Znam mu sve faze. Njegov talenat je neverovatan. Posle muzike tvoje i moje mladosti, one domaće, jedino me još njegova dodirnula.
milisav68 milisav68 10:16 25.03.2017

Re: Носталгија

narcis
ita decata priznavaju samo prvi brak naroditelji, svi ostali nepriznavaju

Ih, zar ima jedan primer gde su roditelji bili samo na papiru.

Deca se ne prave glavom, već sa onim što svaka budala ima.
niccolo niccolo 10:40 25.03.2017

Re:

RHCP

E odslušao sam par stvari koje su na yt sa ovog njihovog novog, prošlogodišnjeg, albuma. Malo su usporili, valjda udarile godine, šta li...ali ok je, nije rđavo.
narcis narcis 10:45 25.03.2017

Re: Носталгија

Ih, zar ima jedan primer gde su roditelji bili samo na papiru.

nebitno, tatko je tatko pa makar video majku samo jednom u životu , celom, to nije vremenski ograničeno.
interesantno je da uniški matičari nepostoji ni kraljevina srbija ni kraljevina jugoslavija pa po njima je moj tate rođen 1904 u FNRJ kao majka 1924 takodže u FNRJ
pa sag ti vidi kako ovija ćetnici i pogolemi srbi pošćuju svoju srbiju.
kad god vadim krštenicu slatko se ismejem na ovija velikosrblji što sag vladaju.
damije , nedavaj bože, deda živ i njega bi stavili u FNRJ iako čovek rođet u kneževinu srbiju a i dedu po majki bi preselili u FNRJ iako ćovek rođet u dvojnu monarkiju.
pa ti vidi i ukapiraj koja mi je otadžbina, aj da deu po majki odbacimo ko nebitnog, al koja mi je otadžbina kneževina ili kraljevina srbija, dok je onom bosančerusu u oba tri slučaja otadžbina jugoslavija,
daklem predatorcu mene je otadžbina srbija a ne na tebe , ti si jugosloven a ja srbin.
milisav68 milisav68 11:05 25.03.2017

Re: Носталгија

narcis
nebitno,

Pa bitno je, zato što pričamo o ličnim osećanjima, a ne zvaničnim dokumentima.

"Šta dovede do toga da neku drugu prihvatiš kao svoju, ne znam".
interesantno je da uniški matičari nepostoji ni kraljevina srbija ni kraljevina jugoslavija pa po njima je moj tate rođen 1904 u FNRJ kao majka 1924 takodže u FNRJ
pa sag ti vidi kako ovija ćetnici i pogolemi srbi pošćuju svoju srbiju.

To je i dalje ista nepismena ekipa, koja misli da istorija počinje od `45.


narcis narcis 11:12 25.03.2017

Re: Носталгија

To je i dalje ista nepismena ekipa, koja misli da istorija počinje od `45.

dal su pismeti il nesu neznaem, al znaem da su veliki ćetnici i srblji pa ti vidištaćeš sta xxxa da radiš.
Pa bitno je, zato što pričamo o ličnim osećanjima

pa osećaju se nadaleko i naširoko al im pristojan svet ne skreće pažnju na to da ih ne posrami
al teknički gledano predatorc nije ni jugosloven već austrougar, pošto su mu i deda i baba, ovo sam samo 90% siguran, najverojatnije rođeni u austrougarsku, pa ti vidi koja su to pomešana osećanja za osećaj.
docsumann docsumann 11:21 25.03.2017

Re:

Predrag Brajovic
ne znam jesi li zakačio komentar (od prije 7-8 dana) koji sam negdje po blogu ostavio glede Kojotovog povratka HR i HC korijenima.

Ne misliš valjda da nisam. :) Kojot mi je drugar već čiutav niz godina, i malo ga je ko hvalio kao što sam ga ja hvalio. Ono što je on radio jedno vreme apsolutno je imalo svetsku vrednost. Ja sam pojedine njegove stvari voleo više nego RHCP ili BK. Znam mu sve faze. Njegov talenat je neverovatan. Posle muzike tvoje i moje mladosti, one domaće, jedino me još njegova dodirnula.




kod mene slično

njega je svjetska rege scena primila kao svog punopravnog & punokrvnog brata...


evo jedne rege stvari koja uopšte ne zvuči kao rege

milisav68 milisav68 11:22 25.03.2017

Re: Носталгија

narcis
dal su pismeti il nesu neznaem, al znaem da su veliki ćetnici i srblji pa ti vidištaćeš sta xxxa da radiš.

Ne znaš ti ništa.
pa osećaju se nadaleko i naširoko al im pristojan svet ne skreće pažnju na to da ih ne posrami
al teknički gledano predatorc nije ni jugosloven već austrougar, pošto su mu i deda i baba, ovo sam samo 90% siguran, najverojatnije rođeni u austrougarsku, pa ti vidi koja su to pomešana osećanja za osećaj.

Ovo ti je totalno bez veze.
narcis narcis 11:35 25.03.2017

Re: Носталгија

Ovo ti je totalno bez veze.

mora mu malo zaebam filing za osećaj, a kad smo već kod austrougara
docsumann docsumann 12:11 25.03.2017

Re: Носталгија


predatortz predatortz 12:57 25.03.2017

Re: Носталгија


Ovo ti je totalno bez veze.


Ma, pusti Bugarina...
narcis narcis 13:00 25.03.2017

Re: Носталгија

predatortz

Ovo ti je totalno bez veze.


Ma, pusti Bugarina...

trebalo ti vreme
predatortz predatortz 13:04 25.03.2017

Re: Носталгија

narcis
predatortz

Ovo ti je totalno bez veze.


Ma, pusti Bugarina...

trebalo ti vreme


Jes', jedini mi pos'o da pratim šta ti pišeš o meni.
gedza.73 gedza.73 14:00 25.03.2017

Re: Носталгија

Predrag Brajovic
Do Topole?


Ne kaže se do Topole, već od Topole. Od Topole. Pa tek onda do
Milan Novković Milan Novković 15:46 25.03.2017

Re: Носталгија

Predrag Brajovic
Do prostora koji ima neke, bilo kakve granice, definisane sa većinom od prvih sto ljudi sa kojima si se kao klinac igrao, ili koje si poz(i)vao na žurke, jezikom na kojem ti se majka obratila sa prvih 10,000 rečenica, jedinstvenim u prvim pričama što ti je otac ispričao, ...

:)
Dakle -- slučaj...
Čemu slučlaju dati toliku važnost?
Osim iz sentimentalnih razloga.

Otadžbina je sentiment.
A neki bi hteli da je postament
.

vrabac_u_steni
Predrag Brajovic
Да, митови. Међутим митови уопште нису небитна ствар у нашим животима.

Eto.
Mitovi, sentiment...
A ne čvrsto i neprikosnoveno uporište, tačno definisano i označeno.


:)

Митови су наше најчвршће и најнеприкосновеније упориште, ваљда не би требало око тога да се споримо.


mirelarado
Митови су наше најчвршће и најнеприкосновеније упориште, ваљда не би требало око тога да се споримо.


Јесу. Исходиште и добра и зла у човеку.

Ni meni, iako su to drugi možda već primetili, nije baš najasnije oko čega se sporimo

Ajd "čvrsto" kod Predraga mi je još dovoljno baršunasto pa tako njemu (nemam pojma u kom licu mi sad bonton nalaže da pišem pošto sam naveo tri komentara od tri blogera) domovina možda nije čtvrsto uporište, meni jeste, nekome i jeste i nije.

Nego sam pomislio da se više-manje svi slažemo da neprikosnovenost, tačna definisanost i označenost i nemaju nekog "opipljivog" značaja nisti smisla kad je domovina u pitanju.

Tačnije, baš mi došlo da pišem nedavno o "baksuzu" objektivizacije, "smrtno ozbiljnim činjenicama", "objektivizaciji koja je u zapadnom svetu poslednjih 100 godina donela kulturu konformiteta" pa onda, ... lakše mi da opet kopiram, svojih reči mi ubrzo ponestane svaki put kad ih potegnem:

"...Judging from the higher degree of extroversion in developed societies, and the popularity of analysis and superficial certainty, mass indoctrination has been remarkably effective. But classification without reflection upon whole systems can be dangerous; this approach is easily prey to reductionism. It smirks at attempts to increase knowledge without quantification or operational research. The filter of measurement becomes the only accepted standard..."

Pa ako je objktivizacija prečesto "đavolja" rabota na temu "verne reakcije na lekiće izabrane od strane drugih" bolje da se ne trudim na temu listanja primera šta ja mislim o raznim kritikama, gde onda neke vertikale probijaju i ravan književne kritike (iskreno, ako sam negde ili svuda nebitan, ovde sam najnebitniji)

Pa u mom svetlu nejasnih linija i granica subjektivnog, objektivnog, i ostalih "autonomnih enbtiteta" što mrdaju oko nas evo bottom-up primera još nekih ciglica koji su meni otišli u temelje domovine:

- Utičnica za struju sa preširokim rupama u koje su uspeo da uguram prste sa dve godine

- Kamen na drugom kraju đerma što me je zveknuo u glavu u Prigrevici kao malog pošto sam se loše "pozicionirao" dok su izvlačili vodu iz bunara.

- Drveno sedište u kuhinji na kosini iznad stepeništa što je spolja vodilo u podrum, u starim, švapskim kućama, gde je pri dnu kosine u kuhinji bio šporet.

- Trenutak kad sam kao mali, sa jedno 3 godine, "zaokružio" fazu u radu na rečniku pa poslao komšiju u pm pošto me je baš zezao, dobio batine od strogog ćaleta, a posle komšiju zavoleo neviđeno kao neverovatno dobrog, mladog i tarzanolikog lika, i patio kad mu se ljubav udala za "jednog" iz Zaječara, Claudia Cardinale incarnate, dok, iako sam sa 5-6 godina i ja bio zaljubljen u nju nisam nimalo patio kad sam ukapirao da su njih dovje, pre Zaječarca, bili par.

- Prve Negro bombone

- Keva što me je jurila oko astala da me bije nikm prućem, baš ljuta zbog mojih nestašluka, iako bi se potpuno zbunila i oladila da sam joj dopustio da me stigne.

- Ćaletove provokacije rečima "kad je džabe i sirće je slatko" kad bi mi uzeo figuru u šahu, ili stričev mangupski osmeh u sličnim situacijama, pošto mi je šah bio važan tada, pa uopšte taj tadašnji provokativni srpskohrvatski koji me je uvek provocirao da još malo uložim moralnog i materijalnog pa ih dostignem i prestignem.

- Pa kad sam dobio prvu trojku iz istorije, i rešio da odmah sam priznam strogom ćaletu a on se baš iskreno i dobroćudno nasmejao i rekao da dostizanja i pristizanja u svemu i svačemu nisu bitni osim ako iskreno ne prijaju prvo meni, pa onda, ako može, a moralo bi ako smo "povezani", i okolini, a njemu nije bilo bitno.

- Prva igračka, "pištolj" sa proširenom mrežastom cevi od plastike što je pucala ping-pong loptice

- Prva kjniga, Don Kihot sažetak za šestogodišnjake i strahopoštovanje u sopstvenom nekapiranju i ćaletovom navođenju na "nešto", ne znam više na šta ali ionako se navodim i dan danas pa nije bitno

- Kevino fenomenalno baratanje mentalnom aritmetikom, ali samo primenjenom, gde bi mi na "teorijske" provokacije tipa koliko je 17.5 puta 18.5 kobajagi ljutito odbrusila da prestanem da je maltretiram, da bi mi na primedbu da ne bi znala koliko košta 17.5 Kg kukuruza ako je jedan kilogram 18.5 dinara odbrusila (munjevito odgovorila) da ona nije blesava i dala bi mi rezultat u nekoliko sekudni.

- Te Dobrote, kevina familija, su uopšte imali dosta čudne gene - ujaka je bilo nemoguće pobediti u kartama, plus je umeo da zaspe u sekundama i pije vodu bez gutanja, prosto je "uspe" u stomak kroz otvorena usta, ništa mu se u grlo-jednjak-dušnik assemblyju ne pomera, a i uvek bio nasmejan, 24x7.

- Lika, naravno, iako tih godina nisam išao tamo.

- Pomalo Mađarska pošto mi je ujak bio tamo u zarobljeništvu pa pričao neke priče

- Kljizaljke što sam sam napravio, močvara, DTD, Sombor, Beograd, pašteta sa svžim hlebom, PKB viršle sa jogurtom, majka Tasine koleginice sa posla koja je imala najlepši i najsrećniji osmeh na svetu kad nekom nešto pokloni, ...

Ajd, da ne tupim više ko uopšte postavlja više ta pitanja šta je "domovina", to bar svi znamo

Pa da sad "ubodem" sve ovo u temu - ako nas zamislimo kao beskičmenjake, no pun and deep thought intended, nego recimo kao rakove, ono unutra je otadžbina.

Oklop u početku nemamo, pa imamo, pa promenimo i krijemo se do to radimo, on je, recimo za potrebe ovog komentara, connector za reku "objektivnog" što teče oko nas, fasada, sastavljen od moralno, religiozno, ekonomsko, ideološko, you name it, svako malo suludo iracionalno-prevarantskog što nas kao refleksija zaslepljuje u pokušaju da zaslepimo druge oko nas, pošto nas je "neko" navukao na rabotu koja nam nije baš potpuno prirodna, rabotu tuče i lukavštine ...

... i tako dalje, dok na kraju ne zaradimo i otadžbinsku kičmu
predatortz predatortz 16:22 25.03.2017

Re: Носталгија

daklem predatorcu mene je otadžbina srbija a ne na tebe , ti si jugosloven a ja srbin.


nama puno srbadije kod tebe dole na jug, a ko st to ni bog sveti ne bi raspetljao
emsiemsi emsiemsi 19:13 25.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
Прочитала сам, Предраже, и твој и Кецмановићев текст. С уживањем и радошћу, наравно. Пре свега, драго ми је што се обојица слажете с оценом да је Поповски изврстан писац и да (и) његов нови роман, Ина, вреди прочитати. Ваши ставови око родољубља, домовине, мајчевине, отаџбине, националзма, домољубља, дијаметрално су супротни. Моја склоност ка умерености даје час за право једном, а час другом.

То ми је, међутим, споредно у односу на то што сам читајући схватила колико ми заправо недостају овакве, пунокрвне књижевне полемике. Надам се да ће их бити још.

Музичка илустрација:


Највише сам желео да одговорим на твој пост због болдованога --- односно, склоности ка умерености.
Што се тиче текстова у уводу ове двојице --- мислим да су апсолутно неискрени и да из оба кипи сујета, гарнирана ситним подјебавањем, нарочито са Брајовићеве стране.
Углавном, у недостатку кркаревог блога о шерпама, лонцима, Умберту Еку, дочеку хрватског једриличара са пута око света, ... добро дође да се убије који минут ... а, јбг, ни Нолета нема на текућем мастеру.
Успут --- штета је што (и у књижевности) нема више правих, озбиљних и искрених људи.
emsiemsi emsiemsi 19:17 25.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
Predrag Brajovic
Моја склоност ка умерености даје час за право једном, а час другом.

Izdajice!!!


Тако ти је то. Amicus Plato, sed magis amica veritas. Ипак је мени Србија и мајчевина и отаџбина. :)

Респект !
Но, сматрам да то уопште није битно и да си овим истицањем "задувала" у исту тикву као и они којима је "отаџбина где (им) је боље".
Чак, сматрам, да је наши људи у Расејању више воле
emsiemsi emsiemsi 19:19 25.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
Meni nije, ja sam izabrao da mi bude otadžbina.
Ipak, pogađa me kad se na nju prebacuju sva sranja koja su se desila u SFRJ.


Погађа, наравно. Знам и ја да смо за много тога збиља криви једино ми, па и да сам можда и сама могла више да учиним да до зла не дође, али знам да у тој балканској хорор-причи ни други нису били цвећке: ни ови из СФРЈ, ни међународни фактор.
Но, боље да се о томе воде књижевне полемике, него да политичари опет заиграју на ту карту. Зато што су политичари увек кратковиди и у стању да нанесу непоправљиву штету.

Ја сам сигуран да ниси могла ништа да урадиш да до зла не дође.
То зло је далеко изнад (и изван) твојих моћи.
emsiemsi emsiemsi 19:22 25.03.2017

Re: Носталгија

natasavb
Meni nije, ja sam izabrao da mi bude otadžbina.


A pravo na izbor, a i sam izbor, bi ti mnogi osporili.

I ti i ja i ova tri pisca iz naslova nismo rođeni u različitim, več u istoj otadžbini - Jugoslaviji.
Šta dovede do toga da neku drugu prihvatiš kao svoju, ne znam.
Znam da ja nisam, i da sam sad, ne sada, odavno, bez otadžbine, ali ne znam koliko to ima veze sa mesto gde živiš, a koliko sa nekim drugi stvarima, kao što je recimo ljudska potreba da pripadaš negde ili nekom.



Моја склоност ка умерености даје час за право једном, а час другом.

Izdajice!!!



Ja nisam umerena, ali izdajica jesam.
I to trostruka!










Респектујем !
Но, проћи ће и та болест !
Надам се да Срби више неће имати дилеме шта им је отаџбина. Други како хоће.
emsiemsi emsiemsi 19:29 25.03.2017

Re: Носталгија

vrabac_u_steni

Do prostora koji ima neke, bilo kakve granice, definisane sa većinom od prvih sto ljudi sa kojima si se kao klinac igrao, ili koje si poz(i)vao na žurke, jezikom na kojem ti se majka obratila sa prvih 10,000 rečenica, jedinstvenim u prvim pričama što ti je otac ispričao, ...


Или одакле почиње.
У мом случају, имао сам 13 година, умро је деда. Био је ту и његов брат, иначе три године старији (1909 годиште, деда је био 1912). Испричао је како су му једине две успомене на оца то што је једном "из војске" свратио и донео им шећер, а друга када су га донели мртвог "са Колубаре" и један га пољубио у чело а други у груди. То ми је испричао да би ми објаснио зашто су деду схранили уз "Марш на Дрину" (последња жеља).
Да, митови. Међутим митови уопште нису небитна ствар у нашим животима.

Слава оцу твог деде !
Слава свим "Колубарцима" !
emsiemsi emsiemsi 19:32 25.03.2017

Re: Носталгија

Predrag Brajovic
Do prostora koji ima neke, bilo kakve granice, definisane sa većinom od prvih sto ljudi sa kojima si se kao klinac igrao, ili koje si poz(i)vao na žurke, jezikom na kojem ti se majka obratila sa prvih 10,000 rečenica, jedinstvenim u prvim pričama što ti je otac ispričao, ...

:)
Dakle -- slučaj...
Čemu slučlaju dati toliku važnost?
Osim iz sentimentalnih razloga.

Otadžbina je sentiment.
A neki bi hteli da je postament.

Немој да се мучиш у покушајима дефинисања нечега што не разумеш, а још мање осећаш.
emsiemsi emsiemsi 19:56 25.03.2017

Re: Носталгија

narcis
Ovo ti je totalno bez veze.

mora mu malo zaebam filing za osećaj, a kad smo već kod austrougara

Ооооо, јбт, скоро сам се удавио од смеха !
Без обзира на овога што обија малтер, мени је ипак најбољи мајстор који мења чесму "под притиском".
docsumann docsumann 19:57 25.03.2017

Re: Носталгија

Predrag Brajovic
Моја склоност ка умерености даје час за право једном, а час другом.

Izdajice!!!


nije srbin tko ne izda!
mirelarado mirelarado 20:43 25.03.2017

Re: Носталгија

emsiemsi
mirelarado
Predrag Brajovic
Моја склоност ка умерености даје час за право једном, а час другом.

Izdajice!!!


Тако ти је то. Amicus Plato, sed magis amica veritas. Ипак је мени Србија и мајчевина и отаџбина. :)

Респект !
Но, сматрам да то уопште није битно и да си овим истицањем "задувала" у исту тикву као и они којима је "отаџбина где (им) је боље".
Чак, сматрам, да је наши људи у Расејању више воле


Ма, рилекс, Чарли. Само јако и без сикирације!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:23 25.03.2017

Re: Носталгија

Ajd, da ne tupim više ko uopšte postavlja više ta pitanja šta je "domovina", to bar svi znamo

Super ti je sve ovo. I kad sam pročitao, sinulo mi je -- treba da napišem tekst Tombola našeg rođenja.
emsiemsi emsiemsi 21:32 25.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
emsiemsi
mirelarado
Predrag Brajovic
Моја склоност ка умерености даје час за право једном, а час другом.

Izdajice!!!


Тако ти је то. Amicus Plato, sed magis amica veritas. Ипак је мени Србија и мајчевина и отаџбина. :)

Респект !
Но, сматрам да то уопште није битно и да си овим истицањем "задувала" у исту тикву као и они којима је "отаџбина где (им) је боље".
Чак, сматрам, да је наши људи у Расејању више воле


Ма, рилекс, Чарли. Само јако и без сикирације!

Нормално !
Право у кртину !
Успут --- нисам могао данас кртину, јер ме болео зуб. Само качамак, тестенина и неки пилећи гулаш.
Milan Novković Milan Novković 21:42 25.03.2017

Re: Носталгија

Predrag Brajovic
Ajd, da ne tupim više ko uopšte postavlja više ta pitanja šta je "domovina", to bar svi znamo

Super ti je sve ovo. I kad sam pročitao, sinulo mi je -- treba da napišem tekst Tombola našeg rođenja.

Potpuno je nebitno, ali slično sam već rekao, evolucija nas je napravila da umemo da budemo srećni i bezbrižni kao deca bez obzira na uslove, dok nisu preterano agresivni, rat, siledžije u oklini, glad, ...

I to srećni podjednako, hvala sposobnosti renormalizacije osnovnih "parametara", bili rođeni u Srbiji, Avganistanu ili Engleskoj.

Ako sada kupiš nekoj deci pri vodi, u sred toplog leta, plastične prskalice oni su podjednako srećni i zajapureni u jurcanju i ciči, smejanju i pokušaju da jedni druge poprskaju kao i mi onomad što smo te prskalice pravili od grane zove, bagrema i kučine.

Ono što im takva iskustva lepi u domovinu su jezik, roditelji, drugari, folklor, mitovi, okolina, horizonti, uglavnom nepomični, ... dok tako mali rastu i u egzistenciju ugrađuju nove ciglice.

I te prve ne zovemo bez razloga "formativne".
mirelarado mirelarado 23:07 25.03.2017

Re: Носталгија

docsumann
Ипак је мени Србија и мајчевина и отаџбина.


keva


i ćale.
Milan Novković Milan Novković 23:28 25.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
No, nema veze!
Slušaj sledeće, ovo je još gore: Krsta Popovski (njegovo prezime se kroz istoriju menja, oni su makedonski Sloveni, i bili su i Popovi, i Popovići i Papadima -- sve to isto znači) -- dakle Krste Popovski ima:
50% nemačke krvi
25% srspke krvi
25 makedonske krvi.

Šta on meni tu: Sr-bi-ja, Sr-bi-ja!
Valjda ovako:




Знаш како, кад ме неко изнервира, у мени обично превагну преци с мајчине стране, из питомог, рудничког краја (авај, из Коштуничиног комшилука) који као да ми кажу: "ма, пусти га, жими, сигурно ни њему није лако, ко зна какве га муке тиште". А кад ме неко баш изведе из такта (много ређе) прораде у мени очеви преци, Космајци, који кажу: "е, не'ш мајци, не може тако". И онда том неком не буде баш пријатно. :)



Kakva li ćeš tek biti kad dobiješ autorsku

Ja mislim da sam video samo jedan tvoj komentar gde si nešto, kao fol, preozbiljna, Emsi nešto šalovao (šala,šala), al otišlo to u istoriju

mirelarado mirelarado 00:06 26.03.2017

Re: Носталгија

Kakva li ćeš tek biti kad dobiješ autorsku


Sve će vi banujem, šta drugo?

urbana_gerila urbana_gerila 00:19 26.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
Sve će vi banujem, šta drugo?


sve će ve banujem, kojo drugo?

edipe, mojne te ispravljam.
mirelarado mirelarado 00:24 26.03.2017

Re: Носталгија

urbana_gerila
mirelarado
Sve će vi banujem, šta drugo?


sve će ve banujem, kojo drugo?

edipe, mojne te ispravljam.


Uvažavam ispravku, nikojO drugo mi ne preostaje.


urbana_gerila urbana_gerila 00:30 26.03.2017

Re: Носталгија


mirelarado
Uvažavam ispravku, nikojO drugo mi ne preostaje.



ja sad ko ciganče kad mu daš prst, ali nećeš svom kumu zameriti na slobodi - da se primetiti da si baš simpa razbarušena u poslednje vreme.
Unfuckable Unfuckable 03:32 26.03.2017

Re: Нос...Nosferatu?

Popovski ima:
37,50 % nemačke krvi
25% srspke krvi
25 makedonske krvi
12,50% irske krvi


muka mi je i znojim se
povraćam

(štulić)

Brajoviću, koja metoda je iznedrila ovu krvnu analizu?
mirelarado mirelarado 08:18 26.03.2017

Re: Носталгија

Milan Novković
Nego sam pomislio da se više-manje svi slažemo da neprikosnovenost, tačna definisanost i označenost i nemaju nekog "opipljivog" značaja nisti smisla kad je domovina u pitanju.


Pitanje je kakve oslonce čovek u savremenom društvu uopšte ima. Po Baumanu šibaju nas vetrovi neprestanog menjanja, nekadašnji temelji društvene zajednice postali su fluidni, a mi sluđeni.

"According to Bauman, the passage from "solid" to "liquid" modernity created a new and unprecedented setting for individual life pursuits, confronting individuals with a series of challenges never before encountered. Social forms and institutions no longer have enough time to solidify and cannot serve as frames of reference for human actions and long-term life plans, so individuals have to find other ways to organize their lives.

Bauman's vision of the current world is one in which individuals must to splice together an unending series of short-term projects and episodes that don't add up to the kind of sequence to which concepts like "career" and "progress" could be meaningfully applied. These fragmented lives require individuals to be flexible and adaptable — to be constantly ready and willing to change tactics at short notice, to abandon commitments and loyalties without regret and to pursue opportunities according to their current availability.Liquid times are defined by uncertainty. In liquid modernity the individual must act, plan actions and calculate the likely gains and losses of acting (or failing to act) under conditions of endemic uncertainty. The time it takes to fully consider options and make fully formed decisions has fragmented."
mirelarado mirelarado 08:24 26.03.2017

Re: Носталгија

urbana_gerila
da se primetiti da si baš simpa razbarušena u poslednje vreme


Prolećna infantilna regresija. :)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:03 26.03.2017

Re: Носталгија

"According to Bauman, the passage from "solid" to "liquid" modernity created a new and unprecedented setting for individual life pursuits, confronting individuals with a series of challenges never before encountered. Social forms and institutions no longer have enough time to solidify and cannot serve as frames of reference for human actions and long-term life plans, so individuals have to find other ways to organize their lives.

Ovo se ne odnosi na 98% svetske populacije.
anonymous anonymous 09:17 26.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
Milan Novković
Nego sam pomislio da se više-manje svi slažemo da neprikosnovenost, tačna definisanost i označenost i nemaju nekog "opipljivog" značaja nisti smisla kad je domovina u pitanju.


Pitanje je kakve oslonce čovek u savremenom društvu uopšte ima. Po Baumanu šibaju nas vetrovi neprestanog menjanja, nekadašnji temelji društvene zajednice postali su fluidni, a mi sluđeni.



Čvrsta uporišta,Velike Istine,esencijalistički pristupi se dovode u pitanje, kritički preispituju, dekonstruišu.

Fluidnost kao odrednioca savvremenosti najadekvatnije označava brzinu,promenljivost,relativnost,izbor....

Ali nikako ne može da anulira ljudsku potrebu za sigurnošću i utemeljenošću,za osloncem u poznatom i prepoznatljivom,u onom što proizilazi iz tradicije.

Može se,dakle, preispitivati,izabirati, menjati,ali ne i u potpunosti odricati.



mirelarado mirelarado 09:36 26.03.2017

Re: Носталгија

Ali nikako ne može da anulira ljudsku potrebu za sigurnošću i utemeljenošću,za osloncem u poznatom i prepoznatljivom,u onom što proizilazi iz tradicije.


Zato sam i rekla da smo sluđeni. Kao neko ko mora da hoda, a ima poremećaj centra za ravnotežu.
mirelarado mirelarado 09:38 26.03.2017

Re: Носталгија

Predrag Brajovic
"According to Bauman, the passage from "solid" to "liquid" modernity created a new and unprecedented setting for individual life pursuits, confronting individuals with a series of challenges never before encountered. Social forms and institutions no longer have enough time to solidify and cannot serve as frames of reference for human actions and long-term life plans, so individuals have to find other ways to organize their lives.

Ovo se ne odnosi na 98% svetske populacije.


Misliš da važi samo za onih 2% sirotih malih bogataša?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:08 26.03.2017

Re: Носталгија

Misliš da važi samo za onih 2% sirotih malih bogataša?

Nisu to baš bogataši. Već i sa 1000-1500 evra mesečne zarade ući ćeš u 2-3% svetske populacije. Začuđujuće? Jeste, ali je tačno.

Evo merke, da se svako od nas u njoj pogleda:
GLOBAL RICH LIST
mirelarado mirelarado 10:21 26.03.2017

Re: Носталгија

Predrag Brajovic
Misliš da važi samo za onih 2% sirotih malih bogataša?

Nisu to baš bogataši. Već i sa 1000-1500 evra mesečne zarade ući ćeš u 2-3% svetske populacije. Začuđujuće? Jeste, ali je tačno.

Evo merke, da se svako od nas u njoj pogleda:
GLOBAL RICH LIST


Kuda ide ovaj svet ako ja mogu da se plasiram među th 2%?!


emsiemsi emsiemsi 10:49 26.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
Predrag Brajovic
Misliš da važi samo za onih 2% sirotih malih bogataša?

Nisu to baš bogataši. Već i sa 1000-1500 evra mesečne zarade ući ćeš u 2-3% svetske populacije. Začuđujuće? Jeste, ali je tačno.

Evo merke, da se svako od nas u njoj pogleda:
GLOBAL RICH LIST


Kuda ide ovaj svet ako ja mogu da se plasiram među th 2%?!



Ооооо, јеботе патак !
Па ти си буржуј са толиком зарадом.
О тебе би човек могао (и) да се огребе.
mirelarado mirelarado 10:58 26.03.2017

Re: Носталгија

Па ти си буржуј са толиком зарадом.


Шта буржуј... тајкун.
emsiemsi emsiemsi 11:21 26.03.2017

Re: Носталгија

mirelarado
Па ти си буржуј са толиком зарадом.


Шта буржуј... тајкун.

Тајкуница !
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 22:24 24.03.2017

Техничко питање

Видех јутрос на путу до посла овај текст на сајту Политике али на жалост нисам могао да га прочитам.

Јутрос, као још увек и сада стоји:

ЦЕО ТЕКСТ САМО У ШТАМПАНОМ И ДИГИТАЛНОМ ИЗДАЊУ

Како за овај текст, тако и за иницијалан Кецмановићев. Није да ми није драго што сам ово могао да прочитам а да не купим "папирно" издање (а нисам ни пријављен на електронско издање), али занима ме како стоје ствари са правом објављивања овога на мрежи пре него што Политика одлучи да га пусти у јавну сферу.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:33 24.03.2017

Re: Техничко питање

Како за овај текст, тако и за иницијалан Кецмановићев. Није да ми није драго што сам ово могао да прочитам а да не купим "папирно" издање (а нисам ни пријављен на електронско издање), али занима ме како стоје ствари са правом објављивања овога на мрежи пре него што Политика одлучи да га пусти у јавну сферу.

Politika nema autorska prava na ove tekstove.
Zašto?
Oni su objavljeni u rubrici Pogledi, gde se tekstovi ne naručuju niti honorarišu.
Inače, po standardnom Politikinom autorskom ugovoru, oni su vlasnici teksta i trebalo bi da ih pitaš za dozvolu da ga negde drugde objaviš.

Zato sam ja odbio (za prethodne u Politici objavljene tekstove) da potpišem taj ugovor. Istovremeno, to je značilo da sam i ostao bez honorara.

Nadam se da sam bio jasan.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 22:38 24.03.2017

Re: Техничко питање

Zato sam ja odbio (za prethodne u Politici objavljene tekstove) da potpišem taj ugovor. Istovremeno, to je značilo da sam i ostao bez honorara.

Nadam se da sam bio jasan.


Да, то је сасвим на месту.
Просто, јутрос ме је заинтригирала расправа, а нисам могао да је ошацујем па ме то мало изиритирало.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:43 24.03.2017

Re: Техничко питање

Просто, јутрос ме је заинтригирала расправа, а нисам могао да је ошацујем па ме то мало изиритирало.

Brane zaradu.
Logično.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:22 24.03.2017

Julijana Selgrad, rođena Štajc



Na slici je Krsta Popovski i stari fotos njegove bake Julijane Selgrad. Julijana je bila udata za Mihaela, irsko-nemačkog polutana. Mihael je, pred kraj rata, iako komunističkih nazora i držanja, pobegao iz Jugoslavije, a baka Julijana je ostala uz decu i svoje buduće stradanje. Bila je proganjana kao Nemica.

Pročitajte tekst, fascinantan je:
Greh Julijane Selgrad

Julijana, Mihael, Srbija, Makedonija, Skopje, Beograd, Austrija, Grac, Kanada...
Otadžbina?
Hm.
Šta je to?
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:27 24.03.2017

Re: Julijana Selgrad, rođena Štajc

Otadžbina?
Hm.
Šta je to?


Софтвер сигурно а не хардвер, међутим, дубоко уграђен у оперативни систем.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:43 24.03.2017

Re: Julijana Selgrad, rođena Štajc

Софтвер сигурно а не хардвер, међутим, дубоко уграђен у оперативни систем.

Može i ovako.
Da je softver.

Pa se preseliš... pa updateuješ softver.
Predrag Brajović V2.0
Pa onda zavoliš nemački red i talijansku radost življenja. I postaneš malo Nemac i malo Italijan.
Predrag Brajović Mk2 V3.0

Jok, nego ćeš stalno da udaraš u gusle s jednom žicom.
A ono Ameri izmisli gusle sa šest, električnih:

vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:50 24.03.2017

Re: Julijana Selgrad, rođena Štajc

Predrag Brajovic
Софтвер сигурно а не хардвер, међутим, дубоко уграђен у оперативни систем.

Može i ovako.
Da je softver.

Pa se preseliš... pa updateuješ softver.
Predrag Brajović V2.0
Pa onda zavoliš nemački red i talijansku radost življenja. I postaneš malo Nemac i malo Italijan.
Predrag Brajović Mk2 V3.0

Jok, nego ćeš stalno da udaraš u gusle s jednom žicom.
A ono Ameri izmisli gusle sa šest, električnih:



Искрено, то лелекање уз гусле ми је одувек, најблаже речено, било несимпатично.
Али не прича се о томе. Једно је апедејт софтвера а друго је реинсталација машине. Мислим, може и ово друго, ако неко осећа потребу немам ништа против док ме не приморава да урадим то исто.
mirelarado mirelarado 00:03 25.03.2017

Re: Julijana Selgrad, rođena Štajc

Pa onda zavoliš nemački red i talijansku radost življenja. I postaneš malo Nemac i malo Italijan.
Predrag Brajović Mk2 V3.0



I postaneš Liebrecht Fratellanzoni.
docsumann docsumann 07:14 25.03.2017

Re: Julijana Selgrad, rođena Štajc

gusle su heJvi dozlaboga.
mada, možda postoji i neki ritmičniji, manje mentalno-razapinjući zvuk koji bi se iz njih dao izvući.

pa malo udaraljki... mogao je taj posni cg folklor bolje da zvuči. možda u nekom sledećem malo radikalnijem dps-ovskom retuširanju povijesti.




p.s. lijepo se podsjetiti ovog albuma bez specijalnog povoda
emsiemsi emsiemsi 20:20 25.03.2017

Re: Julijana Selgrad, rođena Štajc

Predrag Brajovic


Na slici je Krsta Popovski i stari fotos njegove bake Julijane Selgrad. Julijana je bila udata za Mihaela, irsko-nemačkog polutana. Mihael je, pred kraj rata, iako komunističkih nazora i držanja, pobegao iz Jugoslavije, a baka Julijana je ostala uz decu i svoje buduće stradanje. Bila je proganjana kao Nemica.

Pročitajte tekst, fascinantan je:
Greh Julijane Selgrad

Julijana, Mihael, Srbija, Makedonija, Skopje, Beograd, Austrija, Grac, Kanada...
Otadžbina?
Hm.
Šta je to?

Слава Јулијани и свим Јулијанама сличних судбина !
Но, не знам због чега ти користиш Јулијану да би се запишао по Отаџбини ?
emsiemsi emsiemsi 20:22 25.03.2017

Re: Julijana Selgrad, rođena Štajc

docsumann
gusle su heJvi dozlaboga.
mada, možda postoji i neki ritmičniji, manje mentalno-razapinjući zvuk koji bi se iz njih dao izvući.

pa malo udaraljki... mogao je taj posni cg folklor bolje da zvuči. možda u nekom sledećem malo radikalnijem dpd-ovskom retuširanju povijesti.




p.s. lijepo se podsjetiti ovog albuma bez specijalnog povoda

Успут --- дабогда им Доцсуман био ди-џеј !
docsumann docsumann 21:29 25.03.2017

Re: Julijana Selgrad, rođena Štajc

Успут --- дабогда им Доцсуман био ди-џеј !


tkome, tčemu?

opet neka teorija zavere... il' možda zanevere

nema veze, samo puštiš neki fankY i svi sretni, maldi i veseli

angie01 angie01 23:38 24.03.2017

eh te velike reci o majcevini

knjigu Ina nisam citala, pa mogu ovaj knjizevno kriticarski okrsaj da prokomentarisem samo nezavisno od njenog sadrzaja,....a u tom smislu podrzavam Brajovica u potpunoj celosti:)))
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:47 24.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

a u tom smislu podrzavam Brajovica u potpunoj celosti:)))

Oho-ho!
Lepo, baš lepo.
Ne znam da l' da citiram nsarskog, ono što je jednom rekao za tebe.
angie01 angie01 23:55 24.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Ne znam da l' da citiram nsarskog, ono što je jednom rekao za tebe.


ne znam na sta mislis, on je svasta ruznog, neprimerenog i zluradog za mene izjavljivao, nicim izazvan, sto se mene tice, ali zato iz neke samodopadljive aroganicje.
nsarski nsarski 00:05 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Ne znam da l' da citiram nsarskog, ono što je jednom rekao za tebe.


Mada nemam pojma o čemu pričaš - please don't! Zapravo, možda znam, ali ne iznosi u javnost van nas troje.

Za uzvrat, jedna true story, relevantna za temu.

Kao student pre mnogo godina, delio sam kuću u USA sa nekim tipom nemačkog imena. Na vratima svoje sobe je napisao "leech" (pijavica) kao zanimanje. Posle par nedelja duženja, pitam ga šta mu to leech znači. Čime se bavi?
Kako čime?- kaže on. "Ja studiram književnu kritiku, a mi kao pijavice, pijemo krv pravim piscima".
Kakav je on kritičar bio, ilustrovaće sledeći razgovor između njega i mene.
On bio otišao u bioskop i gledao Felinijev film "Amarkord". Ja ga pitam: "Kakav je film?" Leech: "Ništa naročito. Film je o Italijanskim tinejdžerima koji pokušavaju da nađu ženske."

Ipak, postoje "Pijavice" i postoje "pijavice".
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:09 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

ne znam na sta mislis, on je svasta ruznog, neprimerenog i zluradog za mene izjavljivao, nicim izazvan, sto se mene tice, ali zato iz neke samodopadljive aroganicje.

Pa ovo je baš bilo nešto lepo i pohvalno, al' gotovo sad -- kad nećeš.
nsarski nsarski 00:10 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

ne znam na sta mislis, on je svasta ruznog, neprimerenog i zluradog za mene izjavljivao, nicim izazvan

Upravo sve suprotno od toga, ali da ne širimo temu.
mirelarado mirelarado 00:11 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

angie01
knjigu Ina nisam citala, pa mogu ovaj knjizevno kriticarski okrsaj da prokomentarisem samo nezavisno od njenog sadrzaja,....a u tom smislu podrzavam Brajovica u potpunoj celosti:)))


Pročitaj, ipak, i Popovskijevu knjigu. :) A toplo preporučam i Kecmanovića, bez obzira na to što se s njegovim stavovima ne slažeš. Odličan pisac. Jak.
angie01 angie01 00:15 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Zapravo, možda znam, ali ne iznosi u javnost van nas troje.


:))))


angie01 angie01 00:21 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Pročitaj, ipak, i Popovskijevu knjigu. :)


rado,...

i Kecmanovića, bez obzira na to što se s njegovim stavovima ne slažeš.


...pa i ovo, gde je izneo stavove sa kojima se ne slazem, je odlicno napisao.
mirelarado mirelarado 00:29 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

...pa i ovo, gde je izneo stavove sa kojima se ne slazem, je odlicno napisao.


Patotikaem. :)
krkar krkar 01:09 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

A toplo preporučam i Kecmanovića, bez obzira na to što se s njegovim stavovima ne slažeš. Odličan pisac. Jak.


Čist fašista. Apsolutni.

A takve ne čitam sve i da su dobri pisci.
alselone alselone 01:14 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Upravo sve suprotno od toga, ali da ne širimo temu.



Oooo...ooo...oooo

ⓇRe
mirelarado mirelarado 01:17 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Čist fašista. Apsolutni.

A takve ne čitam sve i da su dobri pisci.


Dobro, bre, Krkare, tvoje pravo. Nego, zašto si ti odlučio da se ugledaš na Zgarbija? Tako i on, pametan i erudita, nesporno, ali mu se osladilo da sve oko sebe čašćava epitetima: koza, guska, ćurka, budala neobrazovana, fašista, neznalica, govnar... itd. Više ga niko, kao što verovatno znaš, ne shvata ozbiljno. :)



Zvaćemo te Vitorio. :)
krkar krkar 01:33 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Nego, zašto si ti odlučio da se ugledaš na Zgarbija?


Ne zameram ja njemu epitete nego repetitivnost. Nekad davno bio mi je simpatičan, posle samo dosadan do negledljivosti. Generalno, svi Italijani su mi dosadili, samo se ponavljaju do u beskraj čak i kada šaraju politički levo-desno. Nikako da iskoči neko svež i drugačiji. Nekada mi je, recimo, bio lucidan Giuliano Ferrara - ni on ne može da se gleda već godinama.

A biće i da nemam više nerava za taj model diskursa sedimoustudijuiseremo.

Inače, ne čašćavam sve. Samo one koji agresivnom glupošću zasluže.

A sa fašizmom, bilo koje vrste, ne pravim nikakve kompromise.
mirelarado mirelarado 01:47 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

sedimoustudijuiseremo.


I to svi unisono, pa ko koga nadsere... Da, to im je omiljena forma - negledljiva i neslušljiva, bar meni.
anonymous anonymous 05:27 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

krkar

Inače, ne čašćavam sve. Samo one koji agresivnom glupošću zasluže.

A sa fašizmom, bilo koje vrste, ne pravim nikakve kompromise.

Осим са властитим, култур-фашизмом.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 06:29 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

anonymous
krkar

Inače, ne čašćavam sve. Samo one koji agresivnom glupošću zasluže.

A sa fašizmom, bilo koje vrste, ne pravim nikakve kompromise.

Осим са властитим, култур-фашизмом.

Eto.
Za Krkara ja sam umerena struja!
docsumann docsumann 07:19 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Čist fašista. Apsolutni.

A takve ne čitam sve i da su dobri pisci.


stani, a Hamsuna si čitao? ptretpostavljam.
sven.en sven.en 07:24 25.03.2017

Re: *

krkar
Čist fašista. Apsolutni.

Cijenim da je tvoj, nadaleko poznat, altruizam imun na Kecmanovićev fašizam.

Bezbrižan si, dobri čovječe.
urbana_gerila urbana_gerila 10:50 25.03.2017

Re: *


sven.en
Kecmanovićev fašizam.


gerilica televizor ne ladi, pa se, tu i tamo, desi da i ja ponešto pogledam: ne znam kako kecmanović piše, ne postizavam, ali na osnovu onoga šta i kako govori - nije neko sa kim bih imao želju da popijem piće, a verujem da bi to druženje i on preskočio.


premda, ako je brajovića svesno istretirao samo kao vršioca dužnosti jednog devalviranog zanata, a ne, ni između redova, i kao pisca - možda kecmanović i ima malko duha...


krkar krkar 11:08 25.03.2017

Re: eh te velike reci o majcevini

Za Krkara ja sam umerena struja!


Prvi izraz koji bih upotrebio bio bi oportunista.
krkar krkar 11:22 25.03.2017

Naši dobri i njihovi zli fašisti

stani, a Hamsuna si čitao? ptretpostavljam.


Da, moraš se upoznati sa nečijim opusom pre nego što ga prosudiš i eventualno osudiš.

Neverovatno dosadan pisac, on i Faulkner su tu negde po nečitljivosti.

No kad već spomenu Hamsuna, meni je gest Norvežana koji su donosili njegove knjige i bacali mu ih pred kuću veliki, zaista veliki. I pokazatelj zrelosti jedne nacije gde nije nužno nekoga obesiti da bi ga se osudilo i gde čak i opravdana mržnja prihvata u tom trenutnku sigurno nepopularnu odluku da mu se ne sudi jer su ga psihijatri proglasili "umanjeno sposobnim da sudi o svojim postupcima".

Za to vreme mi smo imali egzekucije bez suda i zakona a tamo gde se upriličavao nekakav privid postupka imali smo rulju koja halače Na smrt!

U stvari ovo je otprilike i definicija različitih manifestacija Hamsunovog i Kecmanovićevog fašizma: Hamsun je fašista reda i poretka a Kecmanović je fašista rulje i linča.

Ali princip je isti, sve su ostalo nijanse.

P.S.

Mada, i kod njih se gicaju razni svileni picopevci koji bi da rehabilituju velikog sunarodnika.

A ovu knjigu bih voleo da pročitam.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:26 25.03.2017

Re: Naši dobri i njihovi zli fašisti

U stvari ovo je otprilike i definicija različitih manifestacija Hamsunovog i Kecmanovićevog fašizma: Hamsun je fašista reda i poretka a Kecmanović je fašista rulje i linča.

Moram priznati da ne razumem na osnovu čega tvrdiš da je Kecmanović fašista (mislim, ono da sam ja oprtunista je neutemeljeno, ali hajde da se tim ne bavimo, manje je važno). Dakle, jednostavno pitanje -- Na osnovuu čega tvrdiš da je Vladimir Kecmanović fašista?
sven.en sven.en 11:31 25.03.2017

Re: *

UG
ne znam kako kecmanović piše, ne postizavam, ali na osnovu onoga šta i kako govori - nije neko sa kim bih imao želju da popijem piće, a verujem da bi to druženje i on preskočio.

I bilo bi prirodno - pošto smo od istog Roda - da ja znam sve o njemu?
Slučajno li ne znam ima da znam.

:)

Kecmanovića oca sam svojevremeno čitala, od sina mu ni slova.
Liči malo na mog brata. Sin, ne otac.

Ali - kad smo kod ispijanja kafa i čaršije - onomad Krkar upsova Tadejus, da to pas s maslom ne bi pojeo, jer je iz Bosne u Srbiji i jer se tim altruističkim bedama uvukao u dupe svima koji Tadejus ne vole, privoleo ih -.. pa stoga, tvrdim, na neviđeno, i bez Kecmanovića mlađeg slova, da je džuks Krkar poslednji dobri čovjek na ovom blogu koji bi Kecmanoviću mlađem (za Krkara i piscu, il?) mogao reći da je čist fašist. Hajde da je nečist, pa i nekako.

Da razjasnimo, ko se kome dopada..


p.s. i Emirov fan sam postala kako ga tabloidne glavice kupusa po blogu isprozivaše..
docsumann docsumann 12:27 25.03.2017

Re: Naši dobri i njihovi zli fašisti

Neverovatno dosadan pisac, on i Faulkner su tu negde po nečitljivosti.


hmmm, možda, ali na sasvim različite načine

Hamsun, kako koja knjiga. možda čak i suviše čitljiv ... a Fokner mi se pojedinim svojim literarnim slikama baš usjekao u moždanu masu.
umjeo je da naoštri to sječivo i dobro njime zamahne.

a istovremenio je znao i da se raspline u kojekakvim (psihološkim) opisima fizički dosadnih mjesta i situacija...



krkar krkar 13:42 25.03.2017

Re: Naši dobri i njihovi zli fašisti

Na osnovuu čega tvrdiš da je Vladimir Kecmanović fašista?


Na osnovu njegovog celokupnog opusa, književnog i inog. Jebemliga ako to treba objašnjavati.

Ali ako baš moram da ti dajem neke puškice, onda, recimo kao primer, Top je bio vreo. I sama knjiga i vrednosti koje promoviše i autorova istupanja bazirana na knjizi (ili kojima je knjiga poslužila tek kao jadan izgovor) a posebno polemika (javna i čaršijska polujavna, ali siguran sam da si imao prilike iz vrlo dobrih izvora da čuješ o tom tobože-ne-javnom delu) sa Bobanom Skerlićem oko filma Top...
urbana_gerila urbana_gerila 13:56 25.03.2017

Re: *

sven.en
I bilo bi prirodno - pošto smo od istog Roda - da ja znam sve o njemu? Slučajno li ne znam ima da znam. :)



niti mi je on nesimpatičan zbog toga što je izbosne niti zbog toga što je sin oca koji mi je još manje simpatičan, niti si mi ti draga samo zbog toga što si otale.


za tadejus ne brinem, ume da se i brani i odbrani.
a krkar je (samo)finansirani (a)patrid - kako kad, ali sa nepogrešivim tajmingom kao i svi poluinteligenti.


sven.en
Da razjasnimo, ko se kome dopada..


razjašnjeno?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:17 25.03.2017

Re: Naši dobri i njihovi zli fašisti

ali siguran sam da si imao prilike iz vrlo dobrih izvora da čuješ o tom tobože-ne-javnom delu) sa Bobanom Skerlićem oko filma Top...

Da, jesam.

Pa tako sam sklon da budem na Kecmanovićevoj strani: film Top je bio vreo izneverava jedan idejni tok knjige Top je bio vreo, falsifikuje ga. To je najočitije u završnoj sceni, koju Skerlić okončava ideološkom uravnilovkom (kao i Dragojević Lepa sela..., uzgred), dok je Kecmanović rezolutan. To "sjedinjeno", "multietničko" Sarajevo izdalo je Topovog... junaka, njegova mala gradska otadžbina ga je izdala, i to ogorčenje i svest junak iskazuje pucajući, na kraju romana kad izađe iz Sarajeva, u sam grad. Kod Skerlića, junak u završnoj sceni puca u vazduh. (Kod Dragojevića na pitanje ko je kriv za rat rasprede se priča o drekavcu iz tunela, mitskoj slici nekonkretizovanog zla: drekavac, čudovište iz mraka, oslobodilo se i donelo smrt i stradanja.)

Kecmanovićevu poslednju knjigu nisam pročitao, ali ono prethodno što jesam, ne uverava me da si u pravu u svojim tvrdim stavovima da je fašist.

Znaš, to "građansko-demokratsko" prenemaganje (v. Saša Janković i ostali) sklono je da zamaže oči, da se ne bavi suštastvenim problemima. Ono će, recimo, kada razglaba o sudbini Srba iz Hrvatske, prećutati čvrstu i dokumentovanu Tuđmanovu želju da etnički od Srba očisti Hrvatsku.
sven.en sven.en 14:25 25.03.2017

Re: *

UG
za tadejus ne brinem, ume da se i brani i odbrani.

Čekaj malo, nije to pitanje napada i moje nevine odbrane, ne, no motiva za čist fašizam..

Tadejus je ateista, anacionalna i kako sam shvatila muž joj Hrvat il tako nešto.. I šta vidimo iz čistog motiva da joj Krkar antifašist dođe glave? - kad si besposlen na blogu a ti uvijek možeš skinuti gaće i posrati se po nekom Srbinu iz Bosne (ako Matija i Emir nisu u blizinu) i dokazati da pripadaš pravoj strani.
..

E, nastavim li neće na dobro izać', stari moj..

Tj ima i u tome nešto dobro: moderatori su prema mojim extremnim nastupima uvijek iskazali pravdoljubivost, reagovali odgovorno kao jedan, il, fino me uklone i naprave mjesta čovječanstvu, u materini..

razjašnjeno?


Odavno.

:)
urbana_gerila urbana_gerila 15:04 25.03.2017

Re: *

sven.en
(ako Matija i Emir nisu u blizinu)


bećković nesumnjivo ima istančani osećaj za najtananije nijanse jezika, ali, brate, uživo artikuliše misao ko kad dulO vujošević dobije nastup na konferenciji za štampu.

kusturicu pamtim kao učtivonadrkanog lika sa specifičnim smislom za humor.
svi filmovi su mu dobri, nekoliko od njih su remek-dela, bez zadrške...
sven.en sven.en 15:37 25.03.2017

Re: *

Samo ti kontriraj..

:)
krkar krkar 15:43 25.03.2017

Paljanska kukavičja jaja

Tadejus je ateista, anacionalna i kako sam shvatila muž joj Hrvat il tako nešto.. I šta vidimo iz čistog motiva da joj Krkar antifašist dođe glave?


Srbofašizam uvek izbije baš iz - koga, Đuro? Srbofašista, naravno.

To prebrojavanje krvnih zrnaca i veroispovesti samo je uvod u kolektivno klanje pogrešnih. U čemu ste se vi srbofašisti iz Bosne izrazito zalagali i isticali.

Mrš, fukaro!
krkar krkar 15:50 25.03.2017

Re: Naši dobri i njihovi zli fašisti

Pa tako sam sklon da budem na Kecmanovićevoj strani: film Top je bio vreo izneverava jedan idejni tok knjige Top je bio vreo, falsifikuje ga. To je najočitije u završnoj sceni, koju Skerlić okončava ideološkom uravnilovkom (kao i Dragojević Lepa sela..., uzgred), dok je Kecmanović rezolutan. To "sjedinjeno", "multietničko" Sarajevo izdalo je Topovog... junaka, njegova mala gradska otadžbina ga je izdala, i to ogorčenje i svest junak iskazuje pucajući, na kraju romana kad izađe iz Sarajeva, u sam grad. Kod Skerlića, junak u završnoj sceni puca u vazduh. (Kod Dragojevića na pitanje ko je kriv za rat rasprede se priča o drekavcu iz tunela, mitskoj slici nekonkretizovanog zla: drekavac, čudovište iz mraka, oslobodilo se i donelo smrt i stradanja.)

Kecmanovićevu poslednju knjigu nisam pročitao, ali ono prethodno što jesam, ne uverava me da si u pravu u svojim tvrdim stavovima da je fašist.


Tipično brajovićevsko Odlučno Možda: da imaš mišljenje o svemu ali da se ne zameriš nikome i nikada. Da se u svemu tobož odrediš ali taman toliko da možeš da odstupiš na drugu stranu i sa istim žarom braniš ono što si do juče valjdakritikovao. (Samo te Sveto Marović i Milan Novković šiju u sposobnosti govora o ničemu).

Da budeš Krletov jaran ali da ne ispadne da baš sasvim podržavaš njegovo vazelinstvo Vučiću (ne brini, Srbi su narod sa pamćenjem vinske mušice pa te niko neće pitati kakav ti je bio stav prema njegovom Malkicevirimizborisoveguzice periodu).

Ono će, recimo, kada razglaba o sudbini Srba iz Hrvatske, prećutati čvrstu i dokumentovanu Tuđmanovu želju da etnički od Srba očisti Hrvatsku.


Dokurca, sad smo potegli Tuđmana i "etničko čišćenje" koji sa ovom pričom imaju kakve veze???

Ma nebitno, sad će da ti priskoče Nacionalno Osvešćene Džukele i da zalaju u čoporu.
sven.en sven.en 15:50 25.03.2017

Re: *

To prebrojavanje krvnih zrnaca i veroispovesti samo je uvod u kolektivno klanje pogrešnih.

Reče ustaša..
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:59 25.03.2017

Re: Naši dobri i njihovi zli fašisti

Tipično brajovićevsko Odlučno Možda: da imaš mišljenje o svemu ali da se ne zameriš nikome i nikada.

:))))))
Poznat sam po tome, osobito ovde na blogu a i među književnicima!
Ove redove ti odbijam na neiskustvo i mladost.
urbana_gerila urbana_gerila 16:05 25.03.2017

Re: *

sven.en
Samo ti kontriraj..:)


ja sam, već, okrpio, tamo gde ti, tek, krojiš.
urbana_gerila urbana_gerila 16:13 25.03.2017

Re: Naši dobri i njihovi zli fašisti

Predrag Brajovic
Poznat sam po tome, osobito ovde na blogu a i među književnicima!





brajović - čuven po svom čuvenju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana