Investitori grade grad. Pitanje je da li je to tačno i da li ova mantra zaista predstavlja osnov od koga polazi naše promišljanje o razvoju grada. Na predhodnim temama u blogu ovo pitanje je bilo često naglašavano, uglavnom u negativnom kontekstu, investuitori su loši momci i njima ne treba verovati. Hteo bih da o tome pričamo, posebno o njihovoj realnoj ulozi u građenju grada i njihovoj moći da usmeravaju poslove na planiranju Beograda.
Postoje dve vrste investicija i investitora. Prvo je grad Beograda koji iz gradskog budžeta plasira novac u I javno dobro, infrastrukturu, saobraćaj, mostove, škole, dečiju zaštitu, zdravstvo, parkove, kulturu I socijalu. Drigo su investitori koji raspolažu privatnim kapitalom, tu su I mali investitori koji grade potkrovlje, stambenu zgradu, mali industrijski pogon, ali I oni koji podižu tržne centre, stambena naselja, industrijske komplekse. Uglavnom su ovi drugi tema rasprava mada gradski budžet ulaže više para od svih njih zajedno. Kako dolazi do odijuma na te ljude I kompanije, šta je to što izaziva neku vrstu revolta I neopisive želje da se žigoše u negativnom smislu.
Smatram da grad zaista raste na osnovu uloga I angažmana investitora, čak I gradske investicije od toga zavise jer se deo budžeta za javne objekte puni iz naknade za zemljište koju investitori plaćaju gradu. Predpostavka je da se investita I gradi u skladu sa urbanističkim planom, da investitori prepoznaju u planu svoj interes I realizuju ga. Mislim da na ovom mestu dolazi često do nesporazuma I razmimoilaženja ideja. Logično je da investitor koji ulaže svoj novac teži da parcelu koju poseduje iskoristi na najbolji način, to jest, da iz nje izvuče najveći profit. Logično je da gradska uprava teži da realizuje plan u formi koja je usvojena. To je stalna rasprava, ne samo u Beogradu, taj problem postoji u svim evropskim gradovima, I negde je to libaralnije, negde je veoma tvrdo zacrtano. To je deo politike svakog grada posebno. Beograd teži da realizuje svoje planove, da ubedi investitore da ovde ostave svoj novac ali u skladu sa pravilima. Koliko je to uspela akcija?
Uostalom, dali urbanisti mogu da sagledaju zaista na pravi način potrebe investitora koji dolaze iz nekog drugačijeg okruženja, a žive ili su do skora živeli u državi gde je gradnja dvospratne zgrade bila ozbiljan posao a posebno ako ima klima uređaj. Volim ovu temu, uostalom ne zovu me bez razloga "investitorski urbanista".